Paklena prijevara globalizma osuđena je na potpuni neuspjeh, u to nema sumnje. Babilon novog poretka će se srušiti pod teretom svojih laži, nepogrešivim znakom đavolskog djela. Naša je zadaća naviještati istinu i podsjećati svijet da spasenje dolazi samo od Krista, Kneza mira, čija će se vlast nad narodima i Crkvom, koju je uzurpirala buntovna i pokvarena vlast, morati obnoviti – prenosi razmišljanje nadbiskupa Viganò-a, Hrvatski ratnik.

Danas donosimo samo dio govora nadbiskupa Viganòa koji je održao u Pontmainu, mjestu gdje se 17. siječnja 1871. ukazala Djevica Marija pod naslovom Gospa Francuska. Cijeli govor možete pronaći na poveznici u dnu članka…

Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Došao sam da rastavim sina od oca njegova, i kćer od majke njezine, i snahu od svekrve njezine; a neprijatelji će mu biti ukućani njegovi. – Matej 10:34-36

Ovi susreti za nauk, kulturnu i društvenu formaciju znak su buđenja savjesti i srca: Quia hora est iam nos de somno surgere. Nunc enim propior est nostra salus, quam cum credidimus. Sada je vrijeme da se probudimo iz sna, jer je naše spasenje bliže nego kad smo povjerovali (Rimljanima 13:11).

Dosljednost dobra

Kako postoji postojanost dobra, tako postoji i postojanost zla. Dobrota, bitno Božje svojstvo, također ima svoju postojanost u onome što u njoj sudjeluje: ljubav majke koja priprema kruh za svoju djecu; briga vlasnika tvrtke za svoje zaposlenike; pripremanje sata od strane profesora; liječnička privrženost pacijentu; raspoloživost svećenika u brizi za duše koje su mu povjerene – sve je to spojivo s dobrom.

Postojanost zla

Ali kako postoji postojanost u dobru, tako postoji postojanost i u zlu; a one radnje koje kao da ne smatramo osobito ozbiljnima – ako ih ne kontekstualiziramo – pokažu se kao kotačići u mehanizmu, možda rubni i mali, ali koji ga pokreću i bez kojih bi nešto zapelo.

Zato se zlo – koje je ontološki nepostojanje, odsutnost dobra – pokušava malo po malo uvući u naše duše, malo-pomalo propadajući i pazeći da u nama ne izazove strepnju ili grižnju savjesti; a zatim raste i širi se poput raka. A gdje dobro rađa još više dobra, zlo rađa još više zla i navikava nas na njega i na ono što ono privlači.

Dijabolične sheme globalističke elite, koje su, kao što smo vidjeli, same po sebi zle, također su dosljedne jer su potaknute neprijateljevom mržnjom prema Kristu. Projekt Billa Gatesa za zamračivanje sunca i cijepljenje svjetske populacije; Sorosev plan da izvrši invaziju na zapadne zemlje hordama muslimana i potkopa prirodnu obitelj financiranjem pokreta Woke i LGBT; Plan Klausa Schwaba da nas prisili da jedemo kukce ili da nas ograniči na 15-minutne “pametne gradove”; Hararijev plan da izbriše ideju transcendentnog Boga i stvori “politički korektnu” Bibliju; plan duboke države za centralizaciju kontrole nad građanima putem digitalnih osobnih iskaznica, elektroničkog novca i lažiranja izbora; Bergogliov plan.

Očigledna pobjeda zlih

Vratimo se na trenutak na Uskrsnuće 33. godine. Svrstajmo se u red onih koji su svjedočili Isusovom raspeću u Jeruzalemu nakon što su ga vidjeli kako čini čuda i iscjeljuje. Čak i na Golgoti, u odsutnosti apostola, uprizorenje Lucifera trebalo je zapečatiti poraz Mesije, raspršenje njegovih učenika, prenošenje njegova učenja u zaborav i poricanje njegova božanstva.

Ali upravo je na križu, oruđu smrti i sramote, sudbinu čovječanstva preokrenuo onaj koji je smrću tijela vratio život duši i koji je, prikovavši se za to drvo, postavio pakao na to drvo. O mors, ero mors tua. Naša priroda, ranjena istočnim grijehom, bori se da shvati da se Kristova pobjeda temelji na logici ljubavi prema bližnjem, a ne na logici mržnje, i da što više mi, njegova djeca, djelujemo, to je njegova pobjeda neumoljivija i definitivnija.

Sotona iluzionist

Stoga nemojmo suditi o prividnom “sretnom životu zlih” iz Psalma 36 kao o znaku neizbježnog poraza: ova impresivna podjela vlasti, ova scenografija koja djeluje tako realistično, ova impresivna koreografija, sve to predstavlja jedini izvor iz kojeg veliki lažac može stvoriti – iluziju – i jedini je način da nas natjera da vjerujemo da je on moćan i nepobjediv. On je veliki mađioničar, to je sigurno: ali kao takav može nas zapanjiti kao iluzionist, zavaravajući nas svojim trikovima koji, čim nestanu s pozornice i ugledaju se na dnevnom svjetlu, otkrivaju svoju jadnu nedosljednost.

BUDITE SPREMNI, OVAKVE GROZOTE DOLAZE! Svjetski dan mladih u Portugalu: „Misa za sodomite,“ a policija progoni prave katolike

Sotonin je zaštitni znak, Comprate il mio specifico, per poco ve lo do – Kupi moju robu, dat ću ti ju za male novce. 

Ali ako svi savršeno dobro znamo da su ta uzvišena obećanja samo naša izdaja, zašto još uvijek postoje ljudi koji u njih vjeruju? Nije li učinkovitost eksperimentalnog masovnog cijepljenja mRNA-seruma bila jednako očito pogrešna? Nije li narativ energetske krize izazvan uvođenjem sankcija najvećem europskom izvozniku prirodnog plina jednako smiješan? Nije li prijevara s okolišem groteskno neutemeljena? Ali ako pogledate okolo, čini se da su mnogi ljudi više nego voljni vjerovati lažima.

Mir! Samo da bismo otkrili da taj univerzalni dohodak moramo platiti dugovima i napuštanjem privatnog vlasništva, da njihovo “ukidanje siromaštva” vodi u bijedu pojedinaca i naroda, da Big Pharma želi da budemo kronično ovisni o medicinskoj skrbi, i da mir Novog svjetskog poretka znači vječni rat.

Kako je to moguće?

Mnogi su se posljednjih godina zapitali: Kako je moguće da je tako veliki dio čovječanstva pristao na sve ovo? Ako pogledamo unatrag – primjerice na 1980-e, prije nego što su oni s puno novca odlučili napasti europske nacije privatizacijom državne imovine i konačnim uništenjem društva i obitelji koje je počelo davno prije – čini se gotovo nemogućim da je neprijatelj mogao poduzeti tako impresivne korake u kratkom vremenu, a da nije izazvao značajnije reakcije i otpore. 

Navodna demokratizacija Crkve je prijevara: njezin božanski Utemeljitelj želio je da bude monarhija, što nijedan ljudski autoritet ne može promijeniti; ekumenizam je također prijevara kojom se Božansko Veličanstvo dovodi na razinu tla.

Prostitucija je ponižena, kako Sveto pismo rječito naziva krive religije. Svi bogovi pogana su demoni (Ps 96,5), a žrtve pogana prinose se demonima, a ne Bogu (1 Kor 10,20).

Pravo pitanje

Pokušajmo jasnije formulirati pitanje: “Kako je bilo moguće da su, u svjetlu kršćanske objave i civilizacije koju je ona izgradila, narodi odgajani na naslijeđu grčke i rimske misli odlučili vjerovati u laž koja je očita: da su mir, jedinstvo, blagostanje i sreća mogući daleko od Boga? Dapače, otvoreno stati na stranu neprijatelja kojega je Krist već porazio i pobijedio?”

Jorge Bergoglio (‘papa’): ‘Nemam pojma zašto je Isus umro na križu…’

Kad smo bolje pogledali, mogli smo Adamu i Evi postaviti isto pitanje: “Bili ste u raju na zemlji; susreli ste Gospodina i razgovarali s njim; niste imali ni bolesti ni smrti; imali ste budan um koji je učio i razumio; niste bili podložni požudi tijela… Imali ste sve jer ste imali Boga, kako ste mogli vjerovati zmiji koja vam je obećala da ćete imati ono što već imate ako prekršite zapovijed Gospodnju? Kad je bilo očito da se stvorenje koje puzi nikada ne može natjecati sa svemoći Stvoritelja?”

Nalazimo slična obećanja u iskušenjima kojima se naš Gospodin želio podvrgnuti u pustinji: i u ovom slučaju Sotona nudi Gospodaru svih stvari kraljevstva zemlje, koja njemu već pripadaju, i usuđuje se tražiti od njega zauzvrat jednako apsurdno poput traženja nemogućeg čina ibadeta: Sve će to biti tvoje kada mi se pokloniš (Luka 4,7). Na ove besmislice, koje diktira duh zapleten i tvrdoglav u zloći, Gospodin odgovara citatom iz Svetoga pisma, čak se i ne potrudivši opravdati njihovu neistinu. Jer s đavlom se ne može raspravljati, to je gubljenje vremena. Sotona mora biti izbačen i držan podalje.

Grijeh modernog i suvremenog čovjeka

Kolosalna prijevara učinjena modernom čovjeku ne razlikuje se od one koja je obilježila pad naših praroditelja: vjerovanje u laž kao takvu i rušenje božanskog poretka. Nismo bili prevareni novom laži, jer je ista prijevara bila očigledna od početka: postati sicut dii (poput Boga) jedući sa stabla spoznaje dobra i zla, ili tvrditi da se kirurškim amputacijama muškarac pretvara u ženu, u biti je ista obmana, kao što je žrtvovanje naših prvorođenih Baalu ​​ili ubijanje u maternici kako bi se izbjeglo povećanje ugljičnog otiska.

Ono što Sotona traži od nas je da prihvatimo da to nema posljedica.

Bacite se s ove kule i vaši će anđeli biti s vama. Cijepite se ovim eksperimentalnim serumom i učinit ćete gestu ljubavi. Kupite dijete surogat majčinstvom i bit ćete roditelj. Odrekni se svoje slobode i bit ćeš slobodan. Kupite nešto što si ne možete priuštiti, zbog čega ćete zauvijek biti dužni, i bit ćete sretni. Zatvorite svoju staru majku u ustanovu za njegu i o njoj će se brinuti osoblje koje će se osjećati dobro. Neka vaša djeca promijene spol i osjećat će se ispunjeno.

Nijedno od ovih obećanja nema ni privida istine: sve su laži, i kao takve knez laži želi da ih prihvatimo jer s njima prihvaćamo potkopavanje božanskog reda. Stoga to nije pogreška nego grijeh za koji smo moralno odgovorni.

Posljedice prihvaćanja laži

Koncept tolerancije zla – koji bi u još uvijek kršćanskom društvu mogao dopustiti donekle ograničene iznimke od višeg dobra – poništen je od strane civilnog društva i crkve kada su, nakon gubitka transcendentne reference na najviše dobro i svetu istinu – Gospodina Boga – prihvatili da više nema zla koje bi se toleriralo, niti dobra koje bi se štitilo.

Jer današnje prihvaćanje i istine i njezine negacije laži logička je kontradikcija prije nego teološka. I to je rezultat procesa koji, po mom mišljenju, zaslužuje vrlo pažljivu analizu.

Subverzija autoritetom

Proces o kojem govorim slijed je međusobno povezanih događaja koji su doveli Katoličku Crkvu, a s njom i nacije u kojima su katolici prisutni i društveno relevantni, da personaliziraju odnos vjernika s Bogom tamo gdje je bio javan, kroz bogoslužje i liturgiju, i kolektiviziraju, da tako kažemo, vjernički odnos s Bogom tamo gdje je on bio osoban – obraćenje, molitva, meditacija, asketsko i mistično iskustvo.

Ovaj obrat, koji su usvojili protestanti, osigurava da radnja crkvenog javnog bogoslužja postane trenutak individualnog i grupnog samoproslavljanja, a ne zaručničko zborno pjevanje; a u isto vrijeme ukida intimno jedinstvo duše s njezinim Gospodinom, nešto što je moguće postići samo u pojedinačnoj kontemplaciji, da bi proslavio “zajednicu”, da bi joj dao dosljednost i privlačnost “hodanja zajedno”, iako hodanje nema odredište.

Uloga duboke crkve

Sve dok je crkvena hijerarhija ostala vjerna svom mandatu, svaki progon od strane antikatoličkih i revolucionarnih vlada dočekan je s čašću i odlučnošću, često čak i s herojstvom mučeništva, kao u Vendée, Španjolskoj, Meksiku, Sovjetskom Savezu i Kini. Ali čim je Drugi vatikanski sabor “resetirao” hijerarhiju u liberalnom i progresivnom smislu, sama hijerarhija je počela promicati sekularizaciju društva i dobrovoljno isključivanje crkve i religije iz svih sfera civilnog života, i otišla toliko daleko da je zahtijevala reviziju konkordata.

ČVRST ODGOVOR kardinala Müllera na imenovanje novog prefekta Dikasterija za nauk vjere

Sekularnost države, kojom se narodi oslobađaju Kristove vladavine, čini filozofsku i teološku osnovu na kojoj bi se moglo teoretizirati o raspadu kršćanskog društva: bez nje, razvod, pobačaj, eutanazija, bestijalnost, genetska manipulacija i transhumanizam nikada ne bi postojala kao mogućnost koju nacionalno zakonodavstvo može uključiti.

Raspad obitelji

Masonstvo je eliminiralo starije osobe tako što je od njih napravilo robu za poslove u staračkim domovima ili ih je istrijebilo genskim serumom ili prisilnom ventilacijom. Njihova odsutnost desetljećima je praćena frontalnim napadom na ženu u njezinoj ulozi supruge i majke: uništen je još jedan element obiteljske kohezije, srušen još jedan bedem. 

Napad na očinsku figuru, nekoć vođen autoritetom i dobrotom Boga Oca, došao je kroz moralnu korupciju, pornografiju i promiskuitet, a konačno, nakon što je presječena pupčana vrpca koja je povezivala spolnost s bračnim odnosom u svrhu rađanja, čovjek, muž, otac, građanin je dalje uništavan, stigmatiziranjem svoje “toksične muškosti”, smekšan i kastriran u svojoj volji i umu; Najprije je sredstvo (legitimno zadovoljstvo bračnog čina) stavljeno iznad prirodnog cilja (prokreacije), a zatim je cilj zamijenio sredstvo.

A djeca koja su odvojena od svojih zaposlenih roditelja pronalaze novo proročište na TV-u, internetu, društvenim mrežama, putem aplikacija, u školi – da svugdje – autoritet koji ih oslobađa odgovornosti za njihove odluke i govori im što da žele i misle, i na koga usmjeriti svoje frustracije. Et inimici domini domestici eius – a čovjekovi neprijatelji bit će njegovi vlastiti ukućani (Mt 10,36). Ovaj entitet, kojem moć nastoji pripisati gotovo božanske kvalitete simulirajući sposobnosti ljudske inteligencije, predlaže novu ekološku vjeroispovijest, uzdiže nove “zelene” i “budne” vrline, ukazuje na nove gospodare i slavi svoje liturgije. Jer to je vjera i kao takva zahtijeva pristanak vjernika i poslušnost njihovim slugama.

Državna religija

Sustav indoktrinacije pokazao se učinkovitim, a kroz povijest se mijenjao tek u ponekim detaljima zbog novog vremena ili tehnološkog napretka, ali je uvijek zadržao svoju izvornu shemu. I to je shema koju treba obznaniti ako se želimo suočiti s njom u svim njenim različitim oblicima: zdravlje, energija, klima, rat, financije i religija. Plan nedvojbeno inspiriran ne samo ukidanjem jedine prave religije, već i njezinom zamjenom luciferijanskom religijom napretka, humanosti, bratstva i Majke Zemlje.

Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje ako se prvotna pretvorba kojom je masonerija potkopavala autoritet Katoličke crkve u ime vjerske slobode sruši, i jedina religija kompatibilna s ideologijom Novog svjetskog poretka neosporno preuzme kult sotone. 

Sotonistički kult, koji se dva stoljeća skrivao iza Prometeja i božice razuma, danas izlazi u javnost i za sebe traži isključivost za koju je optuživao i negirao pravu crkvu, sve do toga da postane “državna vjera”.

Exsurge Domine

Suočeni s abdikacijom civilne vlasti, postoje mnoge skupine diljem svijeta koje se organiziraju kako bi poduzele akciju protiv kršenja temeljnih sloboda, osudile ih gdje je to moguće i koordinirale pomoć onima koji su izopćeni zbog svog otpora.

Osjećao sam svojom dužnošću kao svećenika poduzeti sličnu inicijativu na crkvenom polju osnivajući udrugu Exsurge Domine kako bi se suprotstavio obrnutom progonu koji trpe svećenici i tradicionalni redovnici zbog svoje vjernosti Crkvi Kristovoj, a sada su napadnuti od strane izdajica, pogođeni sektom Bergoglian.

Exsurge Domine želi, pod mojim osobnim pokroviteljstvom, pomoći klericima, redovnicima i redovnicama koji su lišeni sredstava za život, protjerani iz svojih samostana i progonjeni od svojih poglavara jer su predani apostolskoj liturgiji ili zato što ne žele poricati karizme njihova reda. Pastiri, preko noći uklonjeni iz svojih župa, časne sestre koje je Rim odbacio zbog progresivne opatice, klerici potisnuti u status laika bez valjanog postupka i uz klevetničke optužbe: sve te dobre duše koje ljube Gospodina i vjerne su Crkvi, trebaju materijalnu pomoć, duhovnu, pravnu i kanonsku podršku.

Pozivam vas sve, zajedno sa svojim znancima i prijateljima, da budete pobornici ove inicijative i da koliko god možete doprinesete financiranju našeg prvog projekta: izgradnje samostanskog sela u provinciji Viterbo za smještaj benediktinske zajednice Pienza. Vaša podrška, zajedno s vašim molitvama, omogućit će ovim dobrim svećenicima i redovnicima da ne podlegnu Bergoglianskim čistkama i budu sposobni vršiti službu ili slijediti karizmu koju su velikodušno odabrali prema Božjoj volji.

Zaključak

Želio bih završiti svoj govor osvrćući se na ovo mjesto, Pontmain, gdje se 17. siječnja 1871. ukazala Djevica Marija pod naslovom Gospa Francuska.

Ubrzo nakon toga, 18. ožujka 1871., Francusko-pruski rat završio je porazom Napoleona III., a nemiri sljedećeg ožujka rezultirali su Pariškom komunom. U tim je okolnostima francusko masonstvo (koje je bilo socijalistički nadahnuto i povezano sa središtima kulturne moći) organiziralo revoluciju koja je, međutim, poražena sljedećeg svibnja intervencijom vlade u Versaillesu, po nalogu engleskog masonstva (koje je liberalno i povezano s institucionalnom moći ), ugušena u krvi.

Danas je ovaj jaz između različitih slobodnih zidara premošten pactumom sceleris koji ih ujedinjuje – concilium fecerunt in unum (Ps 70,10) – sa zajedničkim ciljem dovršetka uspostave Novog svjetskog poretka, nužnog uvjeta za vladavinu antikrista.

Blažena Djevica nije rekla ništa kad se pojavila u Pontmainu. Do njezinih nogu ležao je otvoren svitak ispisan zlatom na kojem je pisalo: “Molite, djeco moja. Bog će vam vrlo brzo odgovoriti. Moj sin dopušta da njegovo srce bude dirnuto.” Čak i danas su ove riječi utjehe istinite i valjane: Gospodin će odgovoriti vrlo brzo jer postoje mnoge dobre duše koje su u ovoj fazi otpadništva i krize vlasti probuđene iz paralize u kojoj su predugo bili.

Paklena prijevara globalizma osuđena je na potpuni neuspjeh, u to nema sumnje. Babilon novog poretka će se srušiti pod teretom svojih laži, nepogrešivim znakom đavolskog djela. Naša je zadaća naviještati istinu i podsjećati svijet da spasenje dolazi samo od Krista, Kneza mira, čija će se vlast nad narodima i Crkvom, koju je uzurpirala buntovna i pokvarena vlast, morati obnoviti.

Neka Presveta Djevica, Kraljica pobjeda i Posrednica svih milosti, ubrza kraj ove nevolje kako bi se ispunile njezine riječi izgovorene u Fatimi 1917.: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati.“

Izvor: Udruga hrvatski Ratnik

Izvorni članak možete pročitati na poveznici Uncut-News