Vijesti
NAJVEĆA KRIVOTVORINA U POVIJESTI? Bizantsko carstvo nije bilo bizantsko, već kršćansko-rimsko i trajalo je (još) preko 1000 godina
Ovdje nije samo terminologija bitna, nego razlozi, zašto su se forsirali takvi izrazi
Rimski povjesičar Tit Livije koji je živio u vrijeme Isusa Krista je napisao: “Iskreno vjerujem da nijedna zemlja nikada nije bila veća ili čistija od naše, ili bogatija dobrim građanima i plemenitim djelima”.
Stoga je tužno da mišljenja ljudi o ovom slavnom carstvu budu ispunjena tako nečasnim krajem, nedostojnim spomena.
Prema bilo kojoj tipičnoj povijesnoj knjizi, Rimsko carstvo se okončalo dijeljenjem na dvije polovice: Zapadno Rimsko Carstvo je oslabljeno iznutra i preplavljeno barbarskim plemenima, dok je Istočno carstvo nekako preobraženo u ‘Bizantsko Carstvo’ postupnim metodama te, iako je „preživjelo još tisuću godina“, naizgled ne zaslužuje dalju pažnju.
Tako će svatko sa osnovnim povijesnim obrazovanjem vjerovati da je Rimsko carstvo, ogromna sila koja je pokorila cio mediteranski svijet, tiho isparilo, nestalo u zraku, u nekom trenutku u petom ili šestom stoljeću.
Ovo je, međutim, laž. Nikada nije postojalo Bizansko Carstvo. Ono što sada mnogi nazivaju “ Bizansko Carstvo” nije ništa drugo nego nastavak Rimskog Carstva kroz vjekove.
Rimsko carstvo nije palo u petom stoljeću. Rimsko carstvo je palo u petnaestom stoljeću. Tada su svi to znali, ali prepisivanje povijesti u političke svrhe zamutilo je vid suvremenog svijeta.
Iako postoje priznanja da se u prošlosti Rimsko Carstvo nikada nije zvalo „ Bizansko“, mnogi tvrde da takav naziv odgovara njegovoj poslijednjoj fazi, jer se u toj fazi Carstvo bitno razlikovalo: iako se zvalo Rimsko Carstvo, zapravo nije bilo Rimsko i imalo je drugačiji karakter.
Upravo ovaj lukavi napad želi zaustaviti ova dizertacija, pokazujući da kontinuitet Rimskog carstva nikada nije narušen. Na taj način će ispitivati različite aspekte rimskog društva kroz stoljeća i postavljati dva pitanja: „Je li taj aspekt promijenio?“ i „Ako se promijenio, je li ta promjena negirala rimski identitet?
Od svih institucija rimske vlade, kontinuitet je najočitiji kod careva. Carevi su naslijeđivali jedan drugog bez prekida od Augusta do Konstantina XI. U velikoj suprotnosti s običajima u drugim savremenim kraljevstvima, carska služba u Rimskom carstvu nikada nije bila službeno nasljedna, jer je Rimsko carstvo uvijek zadržalo svoj republički karakter.
Senat predstavlja još jedan primer kontinuiteta rimskog carstva, pošto je postojao sve do poslijednjeg dana carstva. Iako je točno da se njegova stvarna moć postupno smanjivala do točke nepostojanja, to nije bila nova pojava šestog ili sedmog vijeka.
Od samog početka monarhije, od vladavine Augusta, car je preuzeo većinu moći za sebe, ostavljajući Senatu samo prividnu vlast. Kako je sjećanje na senatorsku republiku blijedjelo, senat je postao carski savjetnik. Ipak, čak se i u ovom slučaju senat zapravo vratio u prvobitno stanje: senatus („veće staraca“) ranih dana Rima bio je upravo savjetnik prvih rimskih kraljeva.
Ma koliko bio marljiv, caru su bili potrebni pomoćnici, guverneri i prefekti u različitim regijama. Odmah nakon cara najviši po činu bio je gradski prefekt koji je bio odgovoran za sve prijestolnice. To je bio slučaj u Novom Rimu, baš kao što je to bio slučaj u Starom Rimu.
Pokrajine su imale svoje guvernere. Vladajući dalekometnim domenom carstva, carevi iz četvrtog stoljeća Dioklecijan i Konstantin Veliki razdvojili su vojne i civilne funkcije od guvernera provincije.
Međutim, sredinom sedmog stoljeća, političko i vojno upravljanje pokrajinama, od tada zvane teme, ponovo je objedinjene u istoj osobi. Ponovo je ovo zapravo bio povratak rimskom običaju, jer je tradicionalno guverner rimske provincije također bio njen vojni zapovednik. Dakle, ako ništa drugo, carstvo je u sedmom stoljeću bilo više rimsko nego u četvrtom.
Rimski zakon je još jedno područje u kojem je kontinuitet sjajno prikazan. Zakoni Rimskog Carstva nastali su između otprilike 150. godine prije Krista i 150. godine poslije Krista i crpili su se iz pet izvora: volja građana, Senata, Pretora (vrsta magistrata), cara i pravnika. Ovi zakoni su sistematizirani, razjašnjeni i reformirani po nalogu cara Justinijana u njegovom Kodeksu.
Društvena struktura i oporezivanje carstva takođe su ušli u Justinijanov kodeks. U Zakonu su dve osnovne klase građana bili honestiores (aristokracija, senator i magistrat) i humiliori (stanovnici). Međutim, ta razlika se razvila već u drugom stoljeću poslije Krista i kao dio Kodeksa ostala je na snazi tokom ostatka povijesti carstva.
Slično tome, sustav oporezivanja koji je razvio car Dioklecijan takođe se koristio tijekom slijedećih godina carstva.
Kada se govori o institucijama, ne može se prevideti obrazovanje, još jedan sjajan primjer kontinuiteta rimskog carstva. U obrazovanju carstva tokom njegove povijesti nije bilo apsolutno nikakvih strukturnih promjena.
Glavni prigovor koji je upućen protiv poznih dana carstva je promjena službenog jezika carstva iz latinskog u grčki. Iako je barem polovina stanovništva carstva uvek govorila grčki jezik, latinski je bio službeni jezik sve do sedmog stoljeća.
U ovom trenutku se mora postaviti nekoliko pitanja. Prvo, je li latinski jezik neizostavni i neodvojivi dio rimskog identiteta?
Takođe, je li grčki definitivno neromanski jezik? Konačno, je li jezik važan za nacionalni identitet? Odgovor na poslijednje pitanje bi bio da to zavisi od konteksta.
Iako je jezik izuzetno važan za bilo koji identitet, posebno kulturni identitet, njegova promjena sama po sebi ne zahtijeva promjenu nacionalnog identiteta naroda, naročito u ogromnim multikulturalnim carstvima poput Rimskog carstva ili suvremene Amerike.
Sigurno su izvorni Amerikanci bili protestantski Englezi koji govore engleski jezik, ali nitko na osnovu toga ne bi tvrdio da katolički Irci ili Afroamerikanci koji govore španjolski jezik ili bilo tko drugi, bez obzira na rasu ili religiju, nije pravi Amerikanac.
Štaviše, pretpostavljajući da bi jednog dana španjolski postao službeni jezik Sjedinjenih Država, je li te države više nisu Amerika?
Sigurno ne. Ako je to slučaj danas u vezi sa španjolskim, koji, mora se priznati, nije igrao veliku ulogu u povijesti Sjedinjenih Država, koliko bi manje problema trebalo da predstavlja grčki rimskom identitetu, kada su stanovnici južne Italije koji govore grčki jezik bili susjedi Rima od samog početka i doprinjeli kulturnom formiranju Rima?
Kako je grčki jezik neromanski kada je, prema Vergiljevoj Aneidi, grčko naselje na brdu Palatina prethodilo Rimu? Kada je u krajnjem slučaju i sam grad Rim dobio ime od grčke reči rōmē, što znači ‘snaga’?
Promatrajući da se jezik starog Rima naziva upravo latinskim, a ne rimskim, koji je dodatni dokaz neophodan da se ustanovi da latinski jezik ili bilo koji drugi jezik po tom pitanju nije sastavni dio rimskog identiteta?
Isto tako, podjednako je smiješno tvrditi da postoji nešto poput rimske krvne rase, uzimajući u obzir da ga je Romul, legendarni osnivač Rima, želeći naseliti svoj novoosnovani grad, proglasio ga utočištem i privukao odmetnike, dužnike i političke prognanike čitave okolne regije.
Rim je tako bio ekumenski grad od svog samog rođenja. Kad je 212. godine pne Karala dodijelio rimsko državljanstvo svim rođenim stanovnicima carstva, on je jednostavno ponovio u velikoj mjeri ono što je Romul učinio u svom rodnom gradu. Dakle, zamjena latinskog jezika bilo kojim jezikom, pa i grčkim, ne znači odstupanje od rimskog identiteta.
Ako nije jezik, šta je sa religijom? Mogu li Rimljani i dalje biti Rimljani nakon što se odreknu svojih bogova predaka?
Drugim rečima, je li religija ključna za nacionalni identitet? Moglo bi se pomisliti da će modernom, sekularnom uhu odgovor na ovo pitanje izgledati očigledno, ali taj argument se često upoređuje sa jezičkim argumentom, nasuprot kontinuitetu carstva.
Točno je da su u nekoliko okolnosti religija i nacija bili u sukobu tokom povijesti. Najočitiji primjer su Židovi, čije ime istovremeno označava narod i religiju.
Slično tome, Asirci smatraju svojim zemljakom samo onog koji pripada Asirskoj crkvi na Istoku. U ranim stoljećima kršćanske ere, međutim, takve vjerske nacionalnosti nisu postojale.
S jedne strane, politeizam se teško može nazvati organiziranom religijom, jer su se bogovi drugih tradicija lako mogli integrirati u grčko-rimski panteon i obožavati zajedno sa Zeusom ili Afroditom.
Sa druge strane, svi u carstvu, osim kršćana i Židova, obožavali su skup bogova koji su u izvjesnoj mjeri jednaki jedni drugima. Čak i u okviru specifične tradicije, neki su posebno cijenili Apolona, dok su drugi obožavali Dionisa.
U ovoj labavoj vrsti religije Rimljanin je mogao čak obožavti azijsku boginju bez ikakve sumnje u vezi s njegovim identitetom. Stoga je nerazumno tvrditi da su krštenjem Rimljani prestali biti Rimljani.
Sudbina rimskog imena, međutim, čudno je isprepletena sa kršćanskom vjerom i istrajala je u bliskoj vezi s njom sve do danas. Daleko od toga da je paradoksalno istovremeno biti kršćanin i Rimljanin, Rimljani osmog stoljeća i poslije toga su ta dva imena smatrali gotovo sinonimima.
Rimsko ime ima dugu vezu i sa pravoslavnom kršćanskom vjerom; da Rimsko Carstvo nije u stvari rimsko, jer je bilo hrišćansko, bi trebalo biti poslijednji zamislivi argument bilo koje obrazovane osobe. To se može zaključiti samo na osnovu neznanja.
Kontinuitet Rimskog carstva u nekoliko njegovih aspekata nikada nije prekinut. Bilo u gradu ili na selu, u zakonima ili porezima, jeziku ili religiji, bilo drevnim ili nedavnim stvarima, šta se radikalno promijenilo u odnosu na prošlost?
Koji je iznenadni zaokret carstvo napravilo? Šta se dogodilo osim postepenih i organskih promjena?
Predugo je rimskom carstvu bilo oduzimano tisuću godina njegove povijesti.
Mijenjanje navika je uvijek teško, ali istine radi, navika upotrebe riječi „bizantsko“ mora se promijeniti!
Jedini Bizantinci koji su ikada postojali bili su stanovnici te male grčke kolonije na obalama Bosfora. Izum i sredstvo franačke i njemačke propagande, bizantska terminologija, iskrivljava i pomućuje istinu stvari.
Čak i ako neko prihvati da carstvo tehnički nije bizantsko, ako ga uporno naziva tako neizbežno i podsvjesno će utjecati na shvaćanje njegove povijesti.
Od svih carstava koja su ikada postojala, Rimsko carstvo je sa svojom 1480-godišnjom poviješću imalo vjerovatno veći uticaj na čovječanstvo nego bilo koje drugo.
Neka svaki ljubitelj istine shvati: Rimsko carstvo je jedno te isto, od njegovog početka do samog kraja u petnaestom stoljeću zaključuje povijesnu analizu Gregory Heers za russian-faith.com. Webtribune.rs
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Želio bih odati počast Louisu d’Alencourtu nastavljajući njegov rad na broju 47. Danas ćemo sastaviti proročanstvo na temelju broja 47 na temelju svetog imena Ieshoua – piše Stéphane na blogu LaFranceChretienne.
Kao što Louis objašnjava u svom posljednjem članku od 29. ožujka 2024.:
47 je broj Mesije u hebrejskoj numeraciji. Ova vrijednost vrijedi i za Židove i za kršćane.
Za kršćane je Isus bio Mesija obećan Židovima i cijelom svijetu. Broj Krista u slavi je 47. Isus se na hebrejskom piše kao Ieshua, tj. Yod 10 + He 5 + Schin 21 + Wav 6 + He 5 = 47
Sa svoje strane, Jean-Gaston Bardet postiže sličan rezultat: on otkriva da je ime Kristove slave „sastavljeno od goljenice, simbola Kristove ljudskosti, integrirane u tetragram YHWH koji predstavlja Trojstvo. Što daje: YHShWH. Ovo ime slave vrijedi 47.”
Uzmimo ime “Ieshua” na hebrejskom i potražimo 47. knjigu koja odgovara onoj iz “Tužaljki”.
Potražimo stihove koji odgovaraju svetoj vrijednosti “Ieshoua”:
« Prvo pojavljivanje Yod 10 → Tužaljke 1:10
Drugo pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 2:05
Treće pojavljivanje Shin 21 → Tužaljke 3:61-63 (21. tužaljka počinje stihom 61)
Četvrto pojavljivanje Wav 6 → Tužaljke 4:06
Peto pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 5:05 »
Za sastavljanje proročanstva oslanjamo se na liturgijski tekst Crkve:
Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Prisjetimo se što Louis kaže na kraju
“Projekt 47 je ulazak u eru hegemonije i dominacije židovskih elita, judaizma i židovskog duha nad svijetom (svi tvore svog “Mesiju”), a to bi doba, govore nam svojim ezoteričnim znakovima, počelo s inauguracija 47. američkog predsjednika, 20. siječnja 2025.
Proročanstvo za Francusku počelo bi 20. siječnja 2025.
Objasnimo sada ovo proročanstvo temeljeno na svetom broju “Ieshua” oslanjajući se na 47. biblijski tekst i zamjenjujući Jeruzalem gradom Parizom.
Prvi stih – Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Objašnjenja prvog stiha
Ovaj prvi stih iznenađujuće podsjeća na Olimpijske igre 2024. godine kada su se pagani vratili u grad Pariz kada je Bog zabranio ulazak u njegovu skupštinu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “njegova nečistoća zaprljala njegovu haljinu” i da “sav njegov narod uzdiše za kruhom”.
Čini se da ovaj stih ukazuje na to da će biti gladi zbog njegovih svetogrđa
Drugi stih – Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Objašnjenja drugog stiha
Ovaj drugi stih objašnjava kaznu koja je izrečena Parisu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “kao neprijatelj nategao svoj luk, i kao protivnik podigao je svoju desnicu” i “u velikoj srdžbe Bog je obeščastio kralja i svećenika.” »
Ovaj stih ukazuje na to da se Božji gnjev može sručiti na grad Pariz, a time i na Francusku kao kaznu za njezine mnoge grijehe.
Treći stih – Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Objašnjenja trećeg stiha
Ovaj treći stih objašnjava da Božji neprijatelji trijumfiraju nad gradom Parizom i nad Francuskom, općenito. Neprijatelji Božji nekažnjeno hule na sveto ime Isusa Krista, Sina Božjega.
Susjedni stihovi objašnjavaju da “Ti si se zauzeo za moj slučaj, Gospodine: ti si otkupio moj život” i “Ti ćeš im vratiti, Gospodine, po djelima ruku njihovih.” Zaludit ćeš njihova srca: na njima će biti tvoje prokletstvo. Progonit ćeš ih svojim gnjevom, uništit ćeš ih ispod neba svoga, Gospodine. »
Ovaj stih ukazuje na to da će se Božji gnjev prvo očitovati u gluposti, sljepoći, što će ih natjerati da se urote protiv djela Isusa Krista. “Woke” ideologija točno odgovara onome što je ovdje objašnjeno.
Četvrti stih – Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Objašnjenja četvrtog stiha
Ovaj četvrti stih objašnjava da će grad Pariz biti uništen nakon ozbiljnih pogrešaka koje je uzrokovala kći mog naroda. Ovdje ideologija „probuđenja“ odgovara „kćeri mog naroda“, to jest ljudima čiji su umovi zaglupljeni Božjom voljom. Prethodni stih daje više detalja: “Oni koji jedu delicije nestaju po ulicama; oni koji su živjeli u raskoši nalaze se na gnojištu. “. Na temelju sljedećeg 6. stiha “Lamed — Nisu vjerovali, kraljevi zemlje, niti bilo koji stanovnik svijeta, da će protivnik, neprijatelj, proći kroz vrata Jeruzalema. »
Ovaj stih ukazuje da će se Božji gnjev očitovati u strašnoj invaziji kako bi se kaznio grijeh koji je nadmašio onaj Sodome. Ideologija “probuđenja” zapravo nadilazi sve drevne ideologije uključujući i onu same Sodome. Ovaj grad je u trenu uništen sumporom i vatrom.
Peti stih – Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Objašnjenja petog stiha
Ovaj peti stih objašnjava rezultat Božjeg gnjeva. Susjedni stihovi daju više informacija: “Pijemo svoju vodu za novac; kupujemo naša drva. » i „Mi pružamo svoju ruku Egiptu, Assuru, za naš dio kruha. “. Sljedeći peti stih glasi “10 Naša koža gori poput peći u vrućini od gladi. »
Ovaj stih ukazuje na to da je hrana vrlo skupa i da ju je vrlo teško pronaći jer ćemo morati tražiti pomoć od susjednih zemalja. Glad bi mogla biti stvarnost zbog nacionalnog grijeha, Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje su trijumfom “probuđenja” nadmašile onu u Sodomi.
Zaključak
“Probuđena” ideologija trenutno trijumfira nad Francuskom otvoreno se prikazujući na Olimpijskim igrama u Parizu u srpnju 2024. Bog neće dopustiti da ovo svetogrđe prođe nekažnjeno. Moramo očekivati velike pošasti od 20. siječnja 2025. Sljedeća godina bi mogla biti godina građanskog rata, ruske invazije, gladi i uništenja Pariza prema proročanstvu koje smo upravo stvorili na temelju djela Louisa d’Alencourta.
Bog vas blagoslovio u ovim svetogrdnim vremenima,
Stephane, svibnja 2024
Link na PDF datoteku: OVDJE!
Vijesti
DP: Bezuvjetno zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, jer “su stranci neadekvatni za naše područje!”
Lipovac Pehar: Moramo zadržati mlade u Hrvatskoj jer oni imaju energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije!
Zastupnica DP-a Dubravka Lipovac Pehar: ”Mladi ljudi danas odlaze iz Hrvatske jer idu za boljim životom. Mi želimo zadržati to stanovništvo jer s njim gubimo fertilnost, energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije”.
”Svjedoci smo i doseljavanja velikog broja stanovnika iz zemalja Azije i Afrike. Jedan dio svog života provela sam u Afganistanu te sam upoznala kulturu, vjeru i način života tog stanovništva. Oni su, u usporedbi s našim radnicima i inženjerima, neadekvatni za naše područje. Hrvatska ne bi trebala svoje tržište rada zamijeniti takvim radnicima”.
”Mi ćemo sve učiniti kako bismo pomogli u ograničavanju popunjavanja tržišta rada takvim stanovništvom kroz suverenitet, gospodarske i političke korake i demografsku obnovu. Moramo obnoviti naše tržište rada i zadržati naše vrijedne radnike koji su svuda u svijetu priznati i uredno plaćeni”.
”Covid pandemija nam je pokazala koliko smo ovisni o velikim globalnim lancima, a što nam pokazuje da moramo stvoriti svoje proizvodne kapacitete i doprinijeti našoj prehrambenoj samodostatnosti. Dokazano je i koliko smo u kriznim situacijama ovisni o turizmu, što nas čini ekonomski krhkima i naglašava potrebu za diversifikacijom gospodarstva i razvojem drugih sektora”.
”Zašto se ne bismo potrudili poljoprivredu postaviti na svoje noge? Nama se sada pružila prilika kada ćemo to i učiniti. Naša je Hrvatska puna resursa koje možemo iskoristiti, od stanovništva, mladih, do nas koji smo ovdje u Hrvatskom saboru. Učinimo sve kako bismo doprinijeli razvoju Hrvatske!”.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti7 dana agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 dan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoBROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”