Vijesti

Novi montirani proces zagrebačkom nadbiskupu u emisiji HRT-a Peti dan

Published

5 godina ago

25 svibnja, 2019

U petak 17. svibnja ove godine u emisiji Hrvatske radiotelevizije Peti dan središnja tema bila je posvećena kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca. U emisiji su, uz moderatoricu, sudjelovali Aleksandar Musić, Petar Tomev Mitrikeski, Marijana Bijelić i Nino Raspudić. U tijeku rasprave koja je poglavito vođena i usmjeravana na svojevrsni novi proces Alojziju Stepincu, sudionica Marijana Bijelić je u jednom trenutku zavapila kako ne bi bilo dobro da se ova rasprava doživi kao proces Stepincu. Nakon što su ona, ali i Aleksandar Musić i Petar Tomev Mitrikeski putem lažnih navoda iz Srpske pravoslavne crkve, interpretacija koje proizlaze iz jugo-srpske historiografije, neprovjerenih izvora, poluistina već postavili dvojbe i sumnje u ispravnost papine odluke kojoj bi bl. Alojzije Stepinac bio proglašen svetim.

Dok je ovaj trojac u bizantijskom stilu, uvijeno i prijetvorno, tobože iskazivao nepristranost u temi, nažalost iz izrečenoga itekako je bio vidljiv duh izvora djela Vladimira Dedijera, Viktora Novaka, Srpske pravoslavne crkve, jugo-srpske historiografije, tzv. dokumenata o protunarodnom djelovanju i zločinima jednoga dijela katoličkog klera (dakako, ne i pravoslavnog?!) iz godine 1946. koje su pripremili Joža Horvat i Zdenko Štambuk, dokumentarca Lordana Zafranovića o Jasenovcu i tzv. zločinima katoličkog klera itd.

Probrani akteri

Nino Raspudić je bio jedini oponent duhu ovog trojca, svojevrsni Ivo Politeo. Tako, primjerice već spomenuta Marijana Bijelić ističe kako je podrška Stepincu opravdanje ustaškog režima!? Mitrikeski spominje stavove SPC-a oko 240 do 250.000 osoba srpske nacionalnosti koje su tobože nasilno prešle s pravoslavlja na katoličanstvo i kako je 85 posto pravoslavnog svećenstva ubijeno u NDH?! Bez izvora, dokumenata, „jer tako govore u SPC-u“)! Na predstavljanju svoje knjige u Zadru 2. svibnja 2019. Nada koja ne postiđuje, mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić pojasnio je što se krije iza teze SPC-a da je pokatoličeno između 240 i 250.000 ljudi u NDH, koja se plasira u javnost temeljem lažnoga pisma iz 1943. koje je navodno pisao Stepinac papi. Suočen s tom optužbom od komunista na sudu, to je pismo blaženik demantirao 1946. kao i odvjetnik Politeo, predočivši za to i dokaze na politički montiranom procesu. (Vidi: Mons. Perić o tobožnjem pokrštavanju pravoslavnih: Nisu našli ništa što bi im potvrđivalo montiranu optužbu, Glas Koncila, 19. svibnja 2019., str. 4.) Ovo je našoj stručnoj javnosti poznato preko 70 godina pa kako to onda to u emisiji nije opovrgnuto? Kako se onda na lelek prisutnih sa stavovima SPC-a nitko od ove trojice nije sjetio da spomene nasilni prijelaz katolika na pravoslavlje od osmanlijskih vremena i Pećke patrijaršije do Kraljevine Jugoslavije u kojoj je preko 200.000 katolika preko ženidbenih propisa prešlo na pravoslavlje?

Kako to da se nitko od ove trojice nije sjetio monografije dr. Anto Bakovića Martirologij Katoličke Crkve i stradala njezina 663 pripadnika: biskupa, svećenika, redovnika, časnih sestara, bogoslova od ruku tzv. osloboditelja. O svakoj osobi postoje osobni podatci, fotografija, bilješke, eventualno literatura itd. Crno na bijelo. Ni riječi o zločinačkom karakteru SPC-a kao duhovne vodilje srpske imperijalističke politike u zadnjih nekoliko stoljeća, o odnosu spram autokefalnosti ostalih pravoslavnih crkava do dana današnjega. Zaboravili su i potporu SPC-a Slobodanu Miloševiću, četnicima i srpskoj JNA u napadu na Hrvatsku i BiH, jer bi se morali sjetiti da su zajedničkim snagama – četnička kokarda i partizanska zvijezda petokraka rušili ondašnju državu 1941. kao i onu hrvatsku iz 1990.

Nijedna hrvatska država nije dobra za jugo-srpske nostalgičare! Tužitelji su dobro shvatili da je i danas lukrativno i bolje biti na strani stavova SPC-a, jugo-srpske historiografije nego istine i pravde koja ide na ruku pokojnom zagrebačkom nadbiskupu! Iz te trojke Aca Musić se razmetao nekolicinom imena kojima je u duhu jugoslavenskog staljinističkog pravosuđa široko dijelio zločinačke etikete. Jedan od spomenutih u njegovoj niski bio je franjevac Radoslav Glavaš, rođen u Drinovcima 1909. a pogubljen na nepoznatoj lokaciji u Zagrebu 1945. Glavaš je bio doktor znanosti, književni kritičar i povjesničar, prozaist i pjesnik. Jedno vrijeme za vrijeme NDH bio je načelnik ministarstva bogoštovlja. Sudionik Križnog puta. Partizani su ga osudili na smrt 29. lipnja, a pogubili narednog dana iste godine. U 36. godini života smrtnu presudu mu je izrekao jedan od najznačajnijih partizanskih sudaca/dželata, kapetan JNA, čuveni Vladimir Ranogajec, koji je u smrt poslao preko 1000 privedenih. U jednom danu ovaj hrvatski Andrej Višinski znao je u smrt svojim tzv. presudama poslati i preko stotinu određenih za smrt. O njemu su po zlu puno pisali i ljudi poput Stanka Lasića i Milana Gavrovića, koje zacijelo ne možemo podvesti pod ustaštvo. O djelu Radoslava Glavaša napisao je iscrpnu monografiju pod naslovom: Andrija Radoslav Glavaš, Branimir Donat, 1995. godine. Zbog čega je Glavaš zavrijedio strijeljanje? Zato što je bio u vlastima NDH? Zato što je činio zločine, i koje, prema kome, gdje i kada?

Postoje li svjedoci i kako se oni zovu. Naravno iz presude ovog staljinističkog dželata čija jedna ulica na zagrebačkoj Trešnjevci nosi i danas njegovo ime, osim općih fraza i riječi tzv. revolucionarnog pravosuđa, to se ne može vidjeti. Na to je pitanje svojevremeno odgovor dao Milovan Đilas. Među inim izjavio je da su oni (partizani) uhitili cijelu srpsku pronjemačku vladu i da se, osim Draži Mihailoviću, ništa nije dogodilo. Bili su malo ispitivani, malo ostali u zatvorima i ubrzo pušteni. Sudbina vlade NDH itekako je poznata. Malo zamjeram Nini Raspudiću što nije reagirao na Musićevu blasfemiju o liku i djelu Radoslava Glavaša.

Deklaracija Hrvatskog sabora o Alojziju Stepincu

Žao mi je što se u ovoj sudnici pred TV ekranom nitko nije sjetio Deklaracije Hrvatskoga sabora o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, 14. veljače 1992. godine. Citirao bih treći odlomak: »Među tisućama i tisućama hrvatskih ljudi koji su svojim životom i djelovanjem hrabro svjedočili o vjekovnim težnjama hrvatskoga naroda, Hrvatski sabor posebno ističe i izražava zahvalnost uzoritom kardinalu dr. Alojziju Stepincu, koji je nepravedno suđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu. U montiranom političkom procesu nevino je osuđen stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvata od Rima i Vatikana s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke Crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskoga naroda«.

Osuđen je i stoga što je ustao protiv nasilja i zločina komunističkih vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima Drugog svjetskog rata u zaštitu progonjenih neovisno o njihovu narodnosnom podrijetlu ili vjerskom svjetonazoru. Nakon odgledane emisije bio sam zaprepašten izjavama ove trojke, neznanju i manipulacijama podatcima, baratanjem lažima i poluistinama kako onim u celofanu tako i izvan, da sam se zapitao tko je njih i po kojim kriterijima pozvao i odabrao u tu emisiju? Kriterij ljubavi prema istini i pravdi nije ukras ovih ljudi. No, ipak je to Plenkovićeva Hrvatska pa nas ništa ne može iznenaditi. Završio bih riječima Oscara Wildea: U vremenima univerzalne obmane izgovaranje istine postaje revolucionarni čin. A to je zadaća svih nas kojima je stalo do istine.

Mijo Ivurek, Zagreb/Hrvatski Fokus

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

47 minuta ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

1 sat ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

8 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.