Connect with us

Društvo

Odgovor Veljku Kajtaziju;  Za Dom spremni (ZDS) nije protuustavan

Published

on

Tko je Veljko Kajtazi?

Saborski zastupnik sa pedigreom oficira JNA, poslušnog člana Komunističke partije Jugoslavije i još kojih pridruženih organizacija, koji  sa tim svjetonazorom, arogantno određuje hrvatskom narodu kako se treba ponašati, zastupnik bez izbornog legitimiteta, jer su zastupnici nacionalnih manjina  unaprijed “zajamčeni” nelogičnim izbornim zakonom,  zastupnik pripadnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalnu manjinu, koji je izabran sa osvojenih 3.649 glasova, zastupnik , koji se drznuo zastupnike Domovinskog pokreta nazvati deklariranim ustašama ( od kuda mu to pravo?), zastupnik koji pored još dosta njih, svojom isključivošću dezavuiraju časnu instituciju najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela hrvatskog naroda,  Hrvatskog Sabora! Ovaj tekst odgovor je njima!

Simbolika odnosa prema hrvatskom narodu i njegovoj borbi za slobodu od  srpske i jugo-komunističke JNA agresije

Simbolika Jasenovca ogleda se u ogromnom kamenom cvijetu i maloj  neuglednoj maknutoj spomen ploči poginulim hrvatskim braniteljima- HOS -a u obrani od srpske  i jugo-komunističke-fašističke  JNA agresije  u Domovinskom ratu.

Ogroman kameni cvijet nije odraz namjere da se iskaže pijetet žrtvama logora, koji je u Jasenovcu osnovala vlast NDH, već je odraz zlorabe tih žrtava u formiranju javnog mnijenja protiv Hrvata, u falsificiranju povijesnih činjenica, umnažanju broja žrtava, njihov sastav i vrijeme trajanja logora, Simbolika je to specijalnog rata koji se vodi protiv hrvatskog naroda.

Upravo ovih dana izlaze u javnost dokumenti koji dokazuju da je logor zatvoren tek 1948 .godine. Roman Leljak slovenski istraživač jugoslavenske UDBE i njenih zločina pronašao je dokument, naredbu Josipa Broza Tita da se jasenovački logor zatvori 21.kolovoza 1948.godine. Što znači da se jasenovački logor koristio u vrijeme NDH u ratnom periodu od 1941 do 1945 godine, a FNRJ u vrijeme mira, nakon završetka rata do 1948 godine, što ima posebnu težinu. Zato i je Titova vlast preuveličavala brojke i falsificirala podatke, da sakrije postojanje logora poslije rata, kako bi se Hrvatima nametala krivica, sindrom ustaštva, nacionalizma i šovinizma.

Taj je sindrom potenciran od srpske strane kako bi imali opravdanje za svoju ekspanzionističku, velikosrpsku politiku stvaranja nedosanjane i neostvarljive Velike Srbije. Nije im uspjelo sa 1. Jugoslavijom, pa su pokušali  sa ovom drugom.
Dakako da je i komunistička partija Jugoslavije zloupotrebljavala te žrtve u svrhu pokoravanja Hrvata kao opravdanje za poslijeratnu odmazdu nad njima, masovne likvidacije, logore i progone. Hrvatske poslijeratne žrtve, brojčano se stanje mijenja sa pronalaskom novih grobišta, pomno su i sistematski sakrivane. O njima se nije smjelo govoriti, i kada su pojedini egzekutori pod pritiskom grižnje savjesti dobivali napade ludila ( partizanska bolest) brzo ih se sklanjalo u posebne bolničke odjele, a bolničko osoblje pod prijetnjom smrću, moralo je šutjeti.

Dok se hrvatski narod ušutkan strahom nije bunio na ogroman kameni cvijet, Srbi u Hrvatskoj, Jugo-nostalgičari, bivši i sadašnji sljednici komunističke partije, razni KOS-ovci, UDBA-ši,  razne lijevo-liberalno globalističke  udruge i njihovi mediji, digli su veliku halabuku optužujući Hrvate za fašizaciju, kada je postavljena spomen ploča poginulim mladim dragovoljcima HOS- a ,a osobito pokliča Za dom spremni, pod kojim su se borili. Ti i mnogi drugi mladi ljudi nisu bili Ustaše, već dragovoljci koji su išli braniti svoju zemlju, svoj dom od velikosrpske agresije potpomognute sa JNA.
Zato su i digli uzbunu svi ti agresori, Jugo-nostalgičari, sve njihove udruge i mediji, angažirajući i inozemne udruge i pojedince slične provenijencije, jer im je zasmetalo odavanje počasti poginulima za samostalnu Republiku Hrvatsku, jer oni tu i takvu Hrvatsku nisu nikada željeli, niti htjeli i najradije bi da je nema. A da nije bilo velikosrpske agresije, ne bi bilo ni te spomen ploče i oni su toga svjesni.

U toj situaciji premijer Andrej Plenković, svjestan problema koji postoji odlučio je oformiti posebnu komisiju koja će razmotriti sa povijesnog, pravnog i naučnog aspekta sve simbole svih totalitarnih režima i konačno zakonski regulirati tu za Hrvatsku prijepornu tematiku.
Što o tome misli običan puk, vjerojatno ih ne zanima. Očito je kako članovi  Vijeća za suočavanje s prošlošću nisu  imali volje ni snage suočiti se objektivno sa tom prošlošću, jer je Vijeće donijelo pitijsko  rješenje koje ništa ne mijenja u dosadašnjoj praksi. Stoga je veoma važno izdvojeno mišljenje prof.dr.sc. Željka Tanjića, koje je privitak Dokumentu Dijaloga od 28.veljače 2018,godine.

Izdvojeno mišljenje prof.dr.sc. Željka Tanjića

“Ovim će dokumentom Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima dati novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi kako je komunizam, uz sve totalitarne manjkavosti, prihvatljiviji od fašizma. Takva teza je  nepovijesna, nedokaziva i, u hrvatskom slučaju, potpuno neprikladna. 

U hrvatskom se Ustavu HDH ne priznaje, a ZAVNOH priznaje kao jedno od povijesnih stanja koja dokazuju povijesni kontinuitet hrvatske državnosti. Time se suvremena Hrvatska drastično i definitivno obračunala s režimom HDH, jer mu je, zbog kolaboracije s nacifašizmom ,zanijekala upravo ono zbog čega je ona i nastala-stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države. O tome dalje i ne treba raspravljati, nego se diviti hrvatskom Ustavu koji je odbacio NDH, usprkos povijesnoj težnji hrvatskog naroda za slobodnom i samostalnom državom. Isto tako komunizam je odbačen u Ustavu RH! U preambuli Ustava, u onoj istoj u kojoj je prihvaćen ZAVNOH među dokaze povijesne državnosti ” nasuprot” stvaranju NDH, odbačen je i komunistički sustav jer hrvatski Ustav kaže;…..na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava”

Hrvatski Ustav je odbacio komunistički  sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? 

Koja je onda logika zadržavanja komunističkih simbola ? Odbačen politički, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostajuZašto? Kojom logikom? Budući da je komunistički sustav osuđen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu……..

U hrvatskom slučaju postoji samo jedno rješenje glede simbola i tumačenja režima-puna sloboda korištenja i rasprave. Hrvatski narod nije nedorastao da, na osnovi vlastitih iskustava, ne bi mogao procijeniti tko je u pravu, a tko u krivu kad je riječ o sučeljavanju s prošlošću .Oni koji bi slobodu dijelili na komadiće, uspjet će samo u tome što će proizvesti nove runde ideoloških sukoba. Ne bi bilo dobro kad bi naš narod zaključio da je to prikrivena želja onih koji donose ovakve prijedloge”

A možda im je ipak to cilj, Divide et impera uvijek je dobro za vlast!

Za dom spremni

Ovaj je poklič stigmatiziran od strane Jugo-nostalgičara, Srba, Jugo-komunista i njihovih sljednika. No malo se zna da je to stari hrvatski pozdrav koji vuče korijen još iz sedmog stoljeća n.e.
Hrvati su još u 7.stoljeću kada su došli u ove sadašnje krajeve prihvatili kršćanstvo i pri tome sklopili ugovor sa Svetim Papom Agatonom da neće napadati i osvajati tuđe teritorije, već da će braniti svoj dom i svoja ognjišta. O tome piše i bizantinski car Konstantin VII Porfirogenet u svom djelu“ O upravljanju carstvom“(De administrando imperio) .Ugovor je potvrđen „njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem i jamstvom u ime Svetog Petra Apostola. da neće nikada poći protiv neke strane zemlje i sa njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i taj rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dati će im pobjedu“ Povjesničar Stjepan Križin Sakač potvrđuje na temelju više izvora da su Hrvati sklopili taj ugovor sa Svetim Papom Agatonom 679. godine.
10.siječanj je spomendan na Svetog Papu Agatona,  a njegov ugovor hrvatski narod   nije nikada prekršio. Uvijek mu je ostao časno vjeran. To je obećanje Papi Agatonu  postalo dio hrvatskog identiteta.

Nikola Šubić Zrinski je 1566. godine u obrani Sigeta pred turskom najezdom, nakon dugotrajne opsade krenuo u posljednji juriš sa pokličem „Za dom sad u boj“ i zadao Turcima velike gubitke. Taj je događaj opisan u operi Nikola Šubić Zrinski, ,Ivana pl. Zajca u poznatoj ariji „ u boj ,u boj“
Ban Josip Jelačić koristio je sličan poklić  za motivaciju svojih vojnika i naroda kada su išli u bitku, u boj. Ban bi uzviknuo „Za dom“ a vojska bi odgovarala „spremni umrijeti“
Da bi ustaše po proglašenju NDH na stari pozdrav „Za dom „pridodali „Za Poglavnika spremni“ pa je nastao novi poklič “Za Poglavnika i dom-spremni“
Za dom spremni“ bio je i poklič sa kojim su hrvatski dragovoljci HOS -a krenuli u obranu svoje domovine Republike Hrvatske od velikosrpske agresije potpomognute sa JNA.
Kako se neprestano potvrđivalo kroz povijest Hrvati nisu imali pretenzija prema svojim susjedima Mađarima, Talijanima, Slovencima, Srbima,  dok se za svih njih to ne može reći ,dapače.
Mađari su svojatali Slavoniju i Baranju. Talijani Jadransku obalu, oni i danas tvrde da su Istra i Dalmacija njihove, a mi da smo samo podstanari na tom prostoru. Slovenci svojataju dio naše obale u Savudrijskoj vali ili Piranskom zaljevu. A o velikosrpskim pretenzijama da se i ne govori. Granica na potezu Virovitica -Karlovac-Karlobag opće je poznata kao granična želja Velikosrba. Srbi u svojim mitovima o Velikoj Srbiji idu tako daleko da Hrvatima negiraju i pravo postojanja kao naroda, već tvrde da su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi.
Hrvati su za razliku od svojih susjeda vezani za svoj prostor, svoja ognjišta i svoj dom  Za taj prostor, za taj dom spremni su umrijeti. Dakako da takav ideal osvajačima djeluje demotivirajuće, pa ga žele obezvrijediti i proglašavaju ga zločinačkim da bi opravdali svoja osvajanja.
Stoga je velikosrpski , šovinistički i nacionalistički cilj bio širenje na prostore drugih naroda u susjedstvu još od Načertanja  Ilije Garašanina 1844.godine,  pa do Memoranduma SANU 1 i 2, i SRPSKOG SVETA , zato im je trebao program i ljudstvo koje će ostvariti taj cilj. To ljudstvo bili su četnički odredi koji su osnovani 1903 godine i sudjelovali  najprije u međusrpskim obračunima za vlast ,a kasnije se povezali sa organizacijom „crna ruka“ članovi koje su izvršili atentat na Prijestolonasljednika u Sarajevu 1914. godine i neposredno bili povod za 1,svjetski rat. Nakon 1,svjetskog rata 1924 godine osniva se „udruženje srpskih četnika za Kralja i otadžbinu“.
Vođa tih četnika Puniša Račić je 20.lipnja 1928.godine sa govornice jugoslavenskE Skupštine u Beogradu,  pištoljem pucao po hrvatskim zastupnicima . Pri čemu je ubio Đuru Basaričeka, Pavla Radića i teško ranio Stjepana Radića koji je preminuo od posljedica atentata u bolnici u Zagrebu.

Atentat na hrvatske poslanike u Beogradu izazvao je masovne prosvjede diljem Hrvatske, pri čemu su srpski žandari ubili trojicu, ranili 60, a uhitili 120 prosvjednika. Diktatura, ubojstva poslanika, položaj Hrvata u toj i takvoj Državi izazvalo  je veliko nezadovoljstvo hrvatskog naroda.
Kao odgovor na tiraniju i velikosrpsku diktaturu Kralja Aleksandra, nastali su ustaški odredi. Ustaša znači ustanik, onaj koji je ustao -dignuo se, protiv velikosrpske tiranije i diktature. Najprije su djelovali brojni odredi i proustaške organizacije da bi ih Slavko Kvaternik ujedinio i 10.travnja 1941. godine proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku.  15.travnja 1941.godine iz Italije pridružio se Ante Pavelić sa svojim odredima koje je tamo osnovao i preuzeo vlast nove države.
O NDH napisano je i preuveličano  mnogo toga. Činjenica je da je NDH ratovala na strani Hitlerovske koalicije i da je skupa sa njima izgubila rat. Činjenica je da je HDH uvela rasne i antisemitske zakone, da su osnovani logori i da su počinjeni zločini u ratno vrijeme od 1941 do 1945 .godine, koliko je kao država postojala. Činjenica je da su nakon rata 1945 -46 jugoslavenske komunističke vlasti osudili  i pogubili visoke časnike  NDH, kompletno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve, i mnoge druge koje je partizanska vojska uhvatila. Danas nitko ne negira karakter NDH kao države, ni zločine koji su počinjeni. Dr. Franjo Tuđman rekao je da je NDH bila izraz stoljetnih težnji Hrvata za neovisnom državom, i obranom od Velikosrpstva, samo što je vodstvo izabralo pogrešnu stranu u ratnom vihoru.

Smrt fašizmu, sloboda narodu

Sam poklič bio je moto jugoslavenskih partizana, koji je prihvaćen kao zvanični i službeni slogan NOR -a i poslijeratne Jugoslavije. Uz taj se poklič i crvenu zvijezdu kao amblem ratovalo na strani pobjednika u 2.svjetskom ratu. Međutim nakon završetka ratnih operacija i poraza NDH slijedila je  odmazda od strane pobjednika . Tada su pod znakom crvene zvijezde i pod pokličem „Smrt Fašizmu, sloboda narodu „ počinjeni brojni progoni, masovne likvidacije, otvoreni  su logori i to sve u poslijeratno vrijeme bez suda i bez presuda. Iza toga pokliča i crvene zvijezde ostale su brojne zazidane jame ispunjene tisućama ljudi, brojna grobišta, a osobito su na meti bili vjernici i svećenici. Jer crvena zvijezda nije priznavala vjeru i Crkvu kao instituciju vjernika. Crvena zvijezda postala je nova vjera, novi Bog, otac i duhovnik, hrana i inspiracija novopečenih komunista. U ime te nove vjere bilo je dozvoljeno proganjati, mučiti i ubijati sve koji u nju nisu vjerovali.

Komunizam je moderna inkvizicija 20 tog stoljeća.

.Pod crvenom zvijezdom zvjerski su mučeni i ubijani pripadnici vjerskih zajednica, oko 600 katoličkih svećenika je likvidirano. Među njima je meni blizak primjer ubojstvo mladog svećenika Bl. Miroslava Bulešića kojega su iz čiste mržnje zaklali na pragu crkve u istarskom mjestu Lanišću 24.kolovoza 1947 godine. pri proslavi dodjele Sv. Potvrde krizmanicima, lokalni omladinci.
Hrvate se stigmatizira kao fašiste, ustaše, usađuje se krivnja od strane nove komunističke vlasti. Postaju lovina udbinih inkvizitora  zaduženih  za očuvanje komunističkog poretka. Otvaraju se logori za nepodobne ; Goli otok, Lepoglava, Stara Gradiška i mnogi drugi, a svi neistomišljenici postaju meta sveprisutnih  UDB-inih inkvizitora  u zemlji i inozemstvu.

U Domovinskom ratu pod tom istom crvenom zvijezdom JNA i Srbočetnici počinili su grozne masovne zločine od Borova Sela, Ćelija, Kusonja do Vukovara, Ovčare i Škabrnje do Dubrovnika.
Potomci tih jugo-udbaša, jugo-nostalgičara i jugo-komunista preobučenih u gorljive antifašiste nikako ne žele priznati, ni suočiti se sa zločinima svojih očeva, djedova bliže i daljnje rodbine, ne žele priznati zločinački karakter komunističkog režima bivše Jugoslavije. Po onoj napad je najbolja obrana, hrvatski se narod optužuje za fašizaciju i time skreće fokus javnosti sa svojih zločina.
Svi oni odbijaju i sam spomen riječi LUSTRACIJA, koja je provedena u svim postkomunističkim zemljama EU, osim novonastalim sa područja bivše Jugoslavije. Lustracijom bi izgubili sve poluge  vlasti, pozicije i materijalno bogatstvo koje su stekli na kriminalan način sa pozicija moći.
A da uopće ne spominjem eventualnu ispriku hrvatskom narodu za počinjene poslijeratne zločine i one počinjene u 45 godina vladavine.

Za dom spremni neustavan!? Po čemu?

Intervju  Večernjem listu objavljenom u Obzoru 6.lipnja 2020.godine, ustavno pravna stručnjakinja i predstojnica Katedre za ustavno pravo  u Rijeci Dr Sanja Barić iznijela je svoje stavove  u svezi Pjesme  Čavoglave  i pozdrava Za dom spremni:

„Iznimno je teško ostati u granicama pristojnosti u komentaru ovakvog stava Visokog prekršajnog suda. On ne samo da krši Ustav RH, što je dovoljno zlo samo po sebi , već na bipolaran način skače sam sebi u usta….”

“Ova je odluka velika sramota VPS-a, ili još gore, novi veliki udarac pravnoj državi…“

Ma zamislite dr. Sanja Barić iz čiste mržnje,  bi veoma rado opsovala , jer joj je iznimno teško ostati u granicama pristojnosti, Visoki prekršajni Sud, jer je oslobodio Marka Perkovića Thompsona po prekršajnoj prijavi za pjesmu Čavoglave.

Nisam ni pravnik, ni odvjetnik, ali imam istančan osjećaj  pravičnosti  i pravde.  Jako mi je  teško ostati pribrana i kulturno  pisati s obzirom na razmjere zločina Titove partizanije , za koje nitko nikada nije odgovarao!  G. Barić  kaže da je priznavanje pokliča Za dom spremni novi veliki udarac pravnoj državi. Kako molim? Čime i na koji način krši Ustav RH? Gdje u Ustavu RH piše da je Za dom spremni neustavan’?

Zar je Za dom spremni neustavan, jer u preambuli Ustava RH stoji  da se Republika Hrvatska ne temelji na povijesnim tekovinama Nezavisne Države Hrvatske, Ili kako stoji u obrazloženju zbog “izazivanja netrpeljivosti”

S druge strane pod tim su se pokličem  hrvatski branitelji borili za pravedniji i bolji svijet u Domovinskom ratu i pobijedili crvenu zvijezdu petokraku, kokardu i crvenu zastavu s petokrakom pod  pokličem Za dom spremni!

Znači li to da su hrvatski branitelji neustavno pobijedili velikosrpskog i JNA agresora u Domovinskom ratu? Valjda su trebali prepustiti da ih četnici sve pokolju da bi bili u skladu sa Ustavom države koju su stvarali? Kojeg li apsurda?

Smrt fašizmu, sloboda narodu,

A što je sa pokličem Smrt fašizmu, sloboda narodu? Zar je on ustavan? Po čemu je ustavan? Pod tim pokličem počinjen je krvavi pokolj nad hrvatskim narodom!

Kakvu je on slobodu donio?

‘Oslobodioci’ su iz zagrebačkih bolnica, dokumentirano likvidirali  4791  ranjenika i bolesnika a iz bolnice Brestovac u Gračanima (tuberkulozne bolesnike i ranjenike), još njih 210 (na stratištu Obenjak), što znači da su ‘osloboditelji’ oslobodili života 5001 ranjenika i bolesnika s dijelom zdravstvenog osoblja u Zagrebu.

Pod pokličem Smrt fašizmu, sloboda narodu, ćekićem je zatučeno 250 djece i bačeno u jamu. Zar su i oni bili ustaše, pa su zaslužili odmazdu?

U jami Matjaž kraj Pevna, iznad Škofje Loke, nakon završetka II. svjetskog rata, okrutno su ubijena djeca  ...Zatučeni čekićem i bačeni u jamu više od 250 hrvatske djece, 23. svibnja 1945.  ‘Razdvojili su djecu od roditelja i većina djece je odvedena u Pevnu nad Moškrinom gdje su ubijena i bačena u krški ponor’ napisao je Janez Pintar, Predsjednik povjerenstva za evidentiranje i uređivanje prikrivenih grobišta na području Škofje Loke (2002.-2006.) i tajnik društva Huda Jama. Partizani koji su bili egzekutori djece u Matijaževoj jami su poslije obolili od tzv. partizanske bolesti ( preteća PTSP) mnogi su napravili  samoubojstvo. Jedan je 1988 g., došao pred Matjaževu jamu i objesio se dok je drugi izvršio samoubojstvo nasred gradskog trga.

A što je sa pokoljem  u  Maceljskoj šumi?

Lepa Bukva je mjesto i lokacija na gori Macelj. Na tom mjestu su u noći 4./5. lipnja 1945. ubijeni 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Oni su dovedeni iz zarobljeničkog logora u Krapini, a te noći ubijeno je bez suda na toj lokaciji još 60 zarobljenika.

Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće.

“Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke. MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve ‘u postupku’.” i nikada nije postupljeno! Zar to nije protuustavno? Ratni zločini ne zastarjevaju!

Smrt fašizmu, sloboda narodu  je po g. Barić ustavan , jer se u preambuli Ustava spominje ZAVNOH 1943.godine. Ali i tu postoji kvaka, jer u Ustavu piše da je RH nastala na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

Znači da je RH odbacila komunistički sustav i da bi svi simboli, sve insignije i sam pozdrav trebali postati neustavni!  Jer je po toj logici Za dom spremni postao neustavan, jer RH nije nastala na “proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.)

Zašto je onda poklič Smrt fašizmu, sloboda narodu dopušten i ustavan?

Zašto , ako je i EU Parlament 19.rujna 2019, godine izglasao Rezoluciju o izjednačavanju zločina komunizma sa zločinima fašizma i nacizma?

To znači da po dvije osnove imamo razlog za proglašavanje Smrt fašizmu, sloboda narodu neustavnim. ali se to pitanje ne postavlja.

To je velika nepravda prema žrtvama, koje su ubijene pod tim pozdravom!

Dok se Za dom spremni diže hajka, premješta ploča, jer smeta predstavniku srpskog naroda u RH, naroda koji se pobunio protiv države u kojoj živi, podizao balvane, razarao gradove i sela, ubijao nevinu dječicu( 402 ) a koja mu je dala sva moguća ljudska i manjinska prava, poginuli HOS-ovci nemaju pravo ni na malu ploču sa pokličem pod kojim su poginuli, jer on je neustavan! Jesu li i poginuli HOS.ovci neustavni?

Za razliku od Za dom spremni, pod Smrt fašizmu, sloboda narodu izvršen je genocid nad hrvatskim narodom 1945.godine.

Komemorira se uz medijsku pompu Jasenovac, čak se i HRT spoji  sa RTS-om ( Koje je to ljigavo podilaženje Srbima i ponižavanje hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca) Tko god da je to inicirao neka mu stoji na stalnu sramotu!

Jasenovac je hrpa laži, koja se prepoznaje po brojkama. Početna brojka je bila 1 200 000 stradalih, da bi spustili broj na 800 000, pa na 700 000, i na kraju 83 145 , broj  koji  stoji na službenim stranicama, a koji je već dokazano umanjen za oko 15 000. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dvaput je, tada kao komunistički „heretik“, osuđen zbog pisanja i procjene žrtava u Jasenovcu, procjene koja se nije poklapala s procjenom jugokomunističke historiografije.

U Ratnom dnevniku 5. britanskog korpusa od 15. svibnja 1945.: ‘Nadomak austrijske granice u području Dravograda nalazi se 200 tisuća vojnika NDH i 500 tisuća civila’.Koliko ih je uspjelo pobjeći na Zapad, koliko je likvidirano na Križnom putu, a koliko je ostalo živih, nije istraženo, jer se 45 godina pomno sakrivalo.

Prof.dr.sc. Mihovil Biočić: PISMO NAŠIM ‘ANTIFAŠISTIMA’ – Croativ.net

I još pojašnjenje za pjesmu Čavoglave:

Pjesma je snimljena 1991.godine i njeno izvođenje nije nikada bilo sporno, registrirana je u Hrvatskom društvu skladatelja i objavljena od strane “Croatia recordsa“ Registrirana je u ZAMP-u. Ona govori o Domovinskom ratu, a ne o 2.svjetskom ratu i ustašama. Namjera skladatelja nije poticati mržnju, nego ohrabriti i pozvati na obranu domovine od velikosrpske i JNA agresije, bez ikakve povezanosti sa 2.svjetskim ratom.

Pa u smislu članka 31, stavka 1 Ustava RH, u Presudi i rješenju Visokog prekršajnog suda RH, koje bi g. Sanja Barić tako rado ispsovala, piše da ;

„Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo…“ i članka 7.Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10)

Članak 7“1. Nitko ne može biti proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno činom ili propustom, koji u času počinjenja, po unutarnjem ili po međunarodnom pravu nisu bili predviđeni kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja bi bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno“

Dakle g.Kajtaziju i njegovim pajdašima predočujem da pročitaju tu Presudu, pa neka je i oni ispsuju, ali je moraju poštivati. Neka se bave stvarnim životnim problemima nacionalnih manjina koje predstavljaju i neka manje kopaju po prošlosti i onom što se dogodilo prije skoro 80 godina. To sigurno neće pomoći ni olakšati život tih manjina danas.

Zaključak

Na osnovu svega navedenog i neposrednih saznanja vidljivo je da su oba državna uređenja i NDH I JUGOSLAVIJA bila zločinačka. NDH sa desne strane političkog spektra ,a Jugoslavija sa lijeve strane. Desni i lijevi totalitarizam. Mada to komunistički sljednici ne žele ni čuti, jer iako  su se pretvorili u „antifašiste“ činjenice ih demantiraju.
Stalni specijalni medijski i propagandni rat koji protiv Hrvatske vode ostaci i nasljednici struktura iz ex Jugoslavije ne dopuštaju razvoj demokracije u Hrvatskoj, Kako samostalnu Hrvatsku nikada nisu htjeli, devastirali su je gospodarski, korupcijom i kriminalnom pretvorbom okrivljujući za to novu hrvatsku vlast. A ustvari dok su mnogi branitelji ginuli po ratištima diljem Hrvatske, svi ti pripadnici starih struktura i njihovi potomci uvukli su se u sve segmente vlasti . Lošim gospodarenjem, privatnim bogaćenjem hoće dokazati da nakon sjajne pobjede u ratu Hrvati nisu sposobni upravljati uspješno svojom državom.

Osobito je glasna Srpska nacionalna manjina, kojoj su po svim demokratskim uzusima i Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama zagarantirana sva manjinska prava, ali instruirana iz Srbije ( što se jasno vidjelo prigodom nedavnog boravka Predsjednika Srbije u Hrvatskoj), stalno podriva i napada same temelje Republike Hrvatske. Neprestanom hinjenom ugroženosti ustvari neprestano radi po Memorandumu SANU 2,ne bi li ishodila da bude ne manjina, nego konstitutivan narod i kao takav sa pravom samoopredjeljenja, sa krajnjim ciljem priključenja Srbiji i ostvarenja projekta Velike Srbije.

Slično se ponaša i Talijanska nacionalna manjina, koja nije tako brojna, pa u suradnji sa IDS-om, traži regionalnu samostalnost Istre, Istra Regija, ali uz argumentaciju financijske neovisnosti od Zagreba .Poznate su provokacije sa istarskom putovnicom ,istarskim novčanicama ,istarskom zastavom ,grbom i zemljovidom.
Objektivno sagledavajući teško će biti donijeti zakonsko rješenje koje će zadovoljiti suprostavljene  strane . Previše je prijepora, previše otpora, jer za počinjene komunističke zločine nitko nije odgovarao, a ni žrtve nisu dobile ni grob ni obilježje ni dužni pijetet.
Analizirajući same riječi i njihovo značenje u samom pokliču „ Smrt fašizmu, sloboda narodu “,samo zazivanje bilo čije smrti izaziva jezu i izražava zločinačku namjeru ,a slobodu nije donio svom narodu nego samo jednom djelu naroda .
„Za dom spremni“ nema zločinačke namjere, već želju da se ide braniti svoj dom i za njegovu obranu čak i život dati, pa prema svom životnom opredjeljenju uvijek ću radije braniti svoje i svoj dom, nego bilo kome željeti smrt!

O životu i smrti ima tko odlučuje!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved