Connect with us

Vijesti

OFF THE RECORD: DALIJI OREŠKOVIĆ UKRALI ANTIKORUPCIJSKI PATENT!

Published

on

(Izvor za fotografiju: https://www.tportal.hr/v)

Tako je to kad se patent ne zaštiti na vrijeme. I ako čovjek mjeri svijet prema sebi i živi u uvjerenju kako su svi oko njega časni i pošteni.

Umjesto da je odmah pokrenula proceduru kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/najcesca-pitanja/) i na vrijeme zaštitila svoj patent za borbu protiv korupcije, naša Dalija Orešković je (onako dobrohotna, lakovjerna i širokogruda kakva inače jeste), ovoga puta (figurativno rečeno) „promašila cijelu loptu“ i poput nedozrele šiparice dopustila da je „preveslaju“ oni koji sjede u svojim uredima i bave se plagijatima – od političkih programa preko seminarskih radova i školske lektire do doktorskih disertacija i beletristike.

Bratija je na vrijeme prokužila kako se kapacitet kakav Dalija ima rijetko sreće i zato je mudro čekala da sama otkrije karte, što je ona (u naivnom uvjerenju kako su takve nečasne radnje kod nas nemoguće) i učinila još u srpnju ove godine, najavljujući: „Moj predsjednički program je antikorupcijski“. Ravno u glavu – nego što! Odjeknulo je to kao grom iz vedra neba, raja skočila na noge…, na korak do revolucije je bilo, ali tog su trenutka i oni su stupili u akciju!

Pitate se: „Tko oni?“

Pa kako tko…ovi iz Ureda predsjednice KGK!

Doduše i mnogi su drugi nastojali dočepati se te Dalijine čarobne formule, političkog „grala“, alkemijske umotvorine koja život znači, ali, čini se da su ovi s Pantovčaka imali najbolju ekipu na okupu. I njjaču logistiku. Pa i najviše novaca.

I ćopili oni od Dalije program.

Čujem (a i sama Dalija je na TV izjavila), kako su prepisali sve od slova do slova (u kompletu sa znakovima interpunkcije, samo se predsjednica na kraju potpisala umjesto nje).

Nisu žalili truda i vremena.

A i kako ne bi, kad se takvo remek-djelo jednom u životu viđa.

Dobro upućeni već sad tvrde da je to najveća krađa intelektualnog vlasništva još od vremena kad su mnogi od potonjih „mirotvoraca“ plagirali nenasilnu borbu za mir velikoga Mahatme Gandhia i sve skupa prikazali kao vlastiti projekt (neki izvori govore kako je i sam Dalai Lama profitirao od toga).

Kako god bilo, imam dojam da će ovo uzburkati duhove u Europi (a i šire) u većoj mjeri nego afera Watergate (s početka 70-ih) ili ona vezano za lažirane „tajne Hitlerove dnevnike“ (deset godina poslije). Samo dok se pročuje.

Kao što svi jako dobro znamo, borbe protiv korupcije nije bilo dok se na javnoj sceni nije pojavila Dalija Orešković, kao što ni borbe protiv nasilja nad ženama nije bilo do pojave Jelene Veljače, borbe za ljudska prava dok se nije pojavila Rada Borić, socijaldemokracije do ere Ivice Račana (mislimo na onu „hrvatsku“ fazu poslije 1990.)… I kad znamo da je tomu tako, jasno da nije mogao postojati ni antikorupcijski program, odnosno patent, prije Dalije!

Dalija se zalaktala (što se antikorupcije tiče) već s prvim danom stupanja na dužnost u „Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa“. I prije je vodila borbu na toj fronti, ali uglavnom u ilegali, no, od 25. siječnja 2013. godine to čini službeno i javno, kao osoba čiji su nastupi medijski praćeni i od koje drhti politička elita.

Kod nje nije bilo praznog hoda. Nije doduše dirala komunjare i liberale, budući da je vođena nepogrešivom intuicijom od početka shvaćala kako je prava opasnost na onoj drugoj strani političkog spektra. Zato se bez pardona okomila na predsjednicu države – pri čemu je pomno istražila sve vezano za njezine privatne proslave, naročito rođendane (kad ih je slavila, s kime u društvu, što se tamo jelo i pilo – i koliko, tko je častio koju rundu pića na tim feštama, tko joj je kakve darove kupio – i naravno, koliko su plaćeni itd.), sve do u najsitnije detalje.

Ništa nije moglo promaknuti famoznoj Daliji ledenog pogleda i vrućeg srca prenapregnutog  antikorupcijskim nabojem.

A tek kad se dohvatila Karamarka i njegove supruge! Samo najmaštovitiji među nama mogu shvatiti poantu odluke Dalijinog Povjerenstva koje je došlo do zaključka kako je imenovani „bio u sukobu interesa“ zato što je poznavao izvjesnog lika s kojim je surađivala njegova supruga (i to još u vrijeme dok mu nije bila supruga!), a lik je bio član Uprave INA-e, pa je Karamarko kao potpredsjednik vlade mogao biti pristran kad se radilo o odlukama vezano za INA MOL – iako je tražio izlazak iz arbitraže čiji se krajnji rezultat obio Hrvatskoj o glavu). Presudili su „ekonomski interesi supruge“ koji su u ovom slučaju „izjednačeni s interesima Tomislava Karamarka kao dužnosnika“. Kombinacija za izludit’! Kroz taj labirint mogu samo iskusni kardeljevci i potomci istaknutih članova CK SKH, nitko drugi. Moraš imati poseban marksističko-lenjinistočko-staljnističko-titoistički gen, a Dalija ga očito ima.

Presuda po kojoj je Karamarko „bio u sukobu interesa“ glatko je pala na Ustavnom sudu 2. srpnja 2019. god (glasovanjem sudaca 10:3), ali to ne mijenja na stvari!

Zna se tko su lopovi! Zna se! Ima tu nešto! Nije Dalija bez veze donijela onako genijalan zaključak.

Na sudu je pala i odluka Dalije i njezinog famoznog Povjerenstva o tomu kako je bivša potpredsjednica Vlade, Martina Dalić „bila u sukobu interesa“ vezano za „Agrokor“ i grupu „Borg“.

No, tada već „fatalne“ ili „Crne“ Dalije (kako je samu sebe nazvala) više nije bilo na toj poziciji. Umiješali se „BORG“, CIA, MOSSAD, VOA, POA, SOA i skupa s Plenkovićem uspjeli nekako spriječiti njezino ponovno imenovanje na čelo Povjerenstva. Jedan dio toga što se događalo iza kulisa lucidno je opisala otpisana šefica Povjerenstva za sukob interesa u svojoj hit knjizi „Crna Dalija – tko je, zašto i kako smijenio Daliju Orešković“. Koliko je poznato, prodano je već više od stotinu primjeraka. Istina se ipak, sporo i polako ali sigurno probija do očiju, ušiju i svijesti čak i nas Hrvata. Očekuje se prijevod knjige na indijski, kineski i siswati, možda i na neke druge jezike.

Njezina nasljednica (Nataša Novaković) nastavila je tamo gdje je ona stala, pa je među ostalim na red došao ministar Zdravko Marić za kojega se doduše nije moglo utvrditi da je bio u sukobu interesa, ali je nova šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (koja također ima ugrađen antikorupcijski gen) „mudro“ zaključila da se u slučaju Martine Dalić i Zdravka Marića „ne radi o sukobu interesa“, ali da su oni „povrijedili načelo obavljanja javne dužnosti“. Tako je lucidna Nataša proširila ovlasti Povjerenstva na čijem je čelu i ono bi se ubuduće trebalo zvati „Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i povredi načela obavljanja javne dužnosti“ (s mogućnošću daljnjih dopuna, ovisno o ukazanim potrebama i mogućim daljnjim presedanima) i posredno relativizirala presude Upravnog i Ustavnog suda, što je sasvim u redu – jer zna se tko tamo sjedi!

Naravno, to što su aktivnosti spomenutog Povjerenstva od samoga početka išle sinkronizirano sa zahtjevima oporbe o smjenama pojedinih dužnosnika, čista je koincidencija, jer ono je (kao što se jako dobro zna) totalno „neovisno“, „samostalno“ i „nepristrano“, što je neupitna činjenica.

Na kraju balade, „Crna Dalija“ postala je još crnjom nakon što je na izborima za EU parlament skroz-naskroz krahirala – ali samo u Hrvatskoj gdje je dobila 2,2% glasova. U Indiji (u kojoj je antikorupcijska svijest daleko razvijenija nego kod nas), pobijedila je s 40% osvojenih glasova (16 glasača joj je poklonilo povjerenje)! Taj blistavi uspjeh upotpunili su rezultati izbora u Kini (gdje je sjajno parirala HDZ-u i dobila isti broj glasova – oko 30), a nisu bili loši rezultati i na mnogim drugim egzotičnim destinacijama – jednom riječju svugdje gdje je korupcija prepoznata kao „rak-rana“ društva, a antikorupcija na cijeni. Tako se antikorupcijska slava naše Dalije polako ali sigurno pronosi diljem (trećeg) svijeta. Kao u vrijeme Pokreta nesvrstanih.

Mnogi, naravno, nastoje izbaciti je iz sedla i svrgnuti s mjesta najvećeg borca protiv korupcije na „Zapadnom Balkanu“.

Tako je Mislav Kolakušić zapeo baš za tu antikorupciju i drži je se k’o pijan plota od kad je prvi put ugledao svjetla reflektora i oko kamere. Ne može svezati jednu za drugu a da ne spomene borbu protiv korupcije. I navodno, to će riješiti „odmah sutradan“ nakon pobjede na izborima (kad postane predsjednik, premijer, ministar policije i pravosuđa što će mu uz status europarlamentarca ojačati poziciju). Ali, mudar je, šuti, neće otkriti recept kako ga drugi ne bi plagirali. Koliko god izgledao munjeno, čini se kako zna s kime ima posla.

Ni nije on jedini.

Na antikorupcijskoj sceni već pomalo gužva.

Konačno smo dobili i „Deklaraciju protiv korupcije“ (Ole!).

Tim koji ju je potpisao sastoji se od grupacije čija su dva glavna stupa jedan bivši obijač automobila (svojedobno krivično gonjen i osuđivan zbog kriminalnih djela pljačke) i vođa naših vrlih „socijaldemokrata“ koji je iskoristio svoju političku poziciju kako bi se „ogrebao“ za stipendiju u iznosu od preko 260.000 kuna, a koja mu nije pripadala ni po jednom poznatom kriteriju (zanemarimo li moralno-političku podobnost).

Tako se još jednom potvrdilo u praksi kako se iskustvo najbolje stječe na vlastitoj koži. Tko može bolje raskrinkati kriminalce i lopove od bivših lopova i kriminalaca? Tko? Tko može bolje utvrditi svaku, pa i najmanju zloporabu položaja od onih koji su ga zlorabili?

Dakle, Hrelja i Aleksić će (u svakom slučaju) itekako imati što naučiti od Kreše Beljaka i Davora Bernardića.

A tko je tu od koga što prepisao i čemu će sličiti naša politička i javna scena kad „antikorupcijaši“ postanu brojniji od korumpiranih (što je s obzirom na izraženi trend sasvim moguće i realno za očekivati), saznat će oni koji sve to prežive.

Zlatko Pinter

Advertisement

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved