Connect with us

Društvo

Površni osvt na članak “Čemu rušiti ‘nikad desniji HDZ’?”

Published

on

Nema smisla praviti potpunu analizu navedenog članka, a bilo bi predugo (barem 100 kartica),  jer autor ne će shvatiti o čemu pišem.  Mnogo je toga nadrobljeno bez stvarnih podataka, činjenica, primjera iz stvarnosti koji bi opravdali autorove tvrdnje, stavove.

Autor je nepogješiv i svi su idioti koji misle drugačije, koji ne vide da je Plenkovićeva vlada desna i da desnija ne može biti.  Autor navodi, citat: A što je to tako desno u djelima Plenkovićevog HDZ-a, mogao bi, napola posprdno, napola zajedljivo zapitati neki sanjar širom zatvorenih očiju dok kraj njega neopaženo prolazi stvarnost. Da mu oči nisu tako čvrsto sklopljene, a srce nije odveć okoštalo, vidio bi i znao cijeniti barem nešto od sljedećeg….”

Očito je da autor ne vidi stvarnost, o stvarnosto vidi dolje. Oči mi nisu sklopljene, srce mi nije okoštalo, nisam sanjar jer čvrsto stojim na zemlji, razum me još služi a i sjećanje (69 godina) pa moram napisati da je autor promašio metu, da nije shvatio današnji trenutak Hrvatske, da nije shvatio da Plenković nema veze s takozvanom desnicom. Ja bih rekao da nema ni ljevice ni desnice, postoje interesi, postoje uhljebi, izdajice i domoljubi. Ako autor misli domoljublje proglašavati krajnjom desnicom to je njegovo pravo pa neka nastavi….

Mene zanima je li netko naručio ovaj promašeni članak!? Autor se pita “Čemu rušiti nikad desniji HDZ?” Odgovor je jednostavan: zbog veleizdaje nacionalnih interesa! S kojeg političkog spektra, lijevog ili desnog, je velizdaja napravljena nije važno. Važno je li napravljena ili nije!

Autor piše:

”.vraćanje dostojanstva Hrvatskoj vojsci i policiji i njihovo pristojno opremanje, razmještanje Hrvatske vojske u hrvatskim gradovima, po prvi put i u Vukovaru, što neki nazivaju militarizacijom, potom primjerenu skrb o braniteljima, i onima iz HVO-a, donošenjem novog zakona, a što posebno užasava Fređu Matića, poboljšanje položaja Hrvata izvan Hrvatske, poglavito onih u nevolji (u BiH i Srbiji).”

Rezmještanje Hrvatske vojske na strateške (logične) lokacije nije dokaz da je HDZ desni, niti je pitanje vraćanja dostojanstva! S druge strane treba vidjeti što je NATO tražio!? Koliko policajaca srpske nacionalnosti radi u MUP-u a živi u Srbiji?  Koliko je njih sudjelovalo u oružanoj pobuni i zločinima? Što o vraćanju dostojanstva kažu branitelji Vukovara, što kažu žrtve srbijanske agresije, što kažu silovane žene i djevojke kada na ulici vide zločince i silovatelje? Autor ne zna da je prošle godine bio protest zbog neučinkovitog pravosuđa. I što je desna vlada poduzela protiv zločinaca koji rade u državnim službama i slobodno šeću? NIŠTA!

Autor piše:

“A tu je i premijera ozbiljnijih demografskih mjera, spašavanje gesla “Za dom spremni” u mogućoj mjeri i kontekstu nakon što je ono već bilo gotovo potpuno kriminalizirano (ne samo u “Čavoglavama”, nego je ražanj već bio pripravljen i pjesmi “Lijepa li si”, na koju sad u Ciboni plješće Angela Merkel), sprječavanje već posve izgledne diskvalifikacije srebrne nogometne vrste i prije početka svjetskog prvenstva, suradnja s Državom Izrael, jedinim vratima kroz koja se pred svijetom može amortizirati desetljećima brižno uzgajana, čudovišna laž o Hrvatima u Drugom svjetskom ratu…”

Dakle, autor ne zna koliko je Hrvata napustilo Hrvatsku, koliko je liječnika otišlo, koliko je medicinskih sestara otišlo jer nisu napravljene reforme. Ovo što je vlada napravila je za pozdraviti ali to je premalo. Strukturne reforme nisu napravljena, administracija se povećala tako da predizborna obećanja nisu ostvarena.

Za vrijeme Plenkovićeva vlade je pjesma “Lijepa li si” postala problematična, tražila se zabrana. Nije zabranjena ali je postala nepoželjna! HRT kojega mi plaćamo provodi cenzuru i ne objavljuje oglase o koncertima takozvanih desnih pjevača, tako to radi desna Plenkovićeva vlada. Za vrijeme Plenkovićeva vlade je isključen mikrofon Thompsonu na dočeku nogometšima. Tražili su da Marko Perković ne dođe na pozornicu! Zar to nije istina? Je li to dokaz o desnoj vladi?

Po pitanju pozdrava “Za dom spremni”

Ako pogledamo činjenice, imamo slijedeće: drug Plenković je angažirao druga akademika Zvonka Kusića da godinu dana razmatra kako domoljube proglasiti ustašama, fašistima i nacionalistima. Drug akademik je uspješno završio zadatak da je pozdrav “Za dom spremni” proglasio fašističkim i  kažnjivim dok je veličanje komunističkih zločina proglasio prihvatljivim. Rezultat je: stvorile su se nove podjele u hrvatskom društvu i ništa nije rješeno na pravi način. Zar nije dosta podjela? Zar nije dosta partizana, ustaša i četnika pa nas opet treba djeliti kako je to napravio drug akademik i njegov nalogodavac?

Desna HDZ-ova vlada je premjestila spomen ploču poginulih HOS-ovaca iz Jasenovca 20 kilimetara dalje, na brdo pored puta! To je sramota! Tako su i komunisti radili! Strašni neki desničari koji negiraju povijesne činjenice o Domovinskom ratu!  Oni su poginuli na području Jasenovca i spomen ploča mora biti tamo gdje su poginuli!

Zna li dotični autor lošeg članka kada je nastala pjesma Čavoglave? Da ga podsjetim prvi put je izvedena 31. prosinca 1991. godine kada je hrvatska mladost krvarila na svim bojišnim Hrvatske, nakon pokolja u Vukovaru, nakon razaranja Dubrovnika, naklon pokolja u Škabrnje, nakon mnogobrojnih zločina u istočnoj Slavoniji i drugdje. Sa zvucima “Čavoglave” se išlo na bojišnicu s koje se neki nisu vratili a neki su se vratili kao invalidi. Gdje je autor članka bio ne znam ali znam da su branitelji na prvoj crti pjevali “Čavoglave” i nitko nema pravo tražiti njenu zabranu ili promjenu teksta. Nitko nema pravo progoniti izvođača pjesme “Čavoglave”, pisati prijave i pozivati na razgovor. To nemaju pravo ni desni ni lijevi, a bili smo svjedoci da je to radila i desna i lijeva vlada. 

Autor spominje odnose s državom Izrael. Nije mi jasno što jer HDZ-ova vlada pozitivno napravila za hrvatski narod po pitanju istine o zločina nad Židovima tijekom postojanja države NDH. Nažalost, nije napravila ništa! Mi smo i dalje za Zuroffa genocidan narod. Prava narodna desna vlada bi tom smeću zabranila ulazak u Hrvatsku. Nitko ne negira ustaške zločine ali sudjelovati u četničkoj kampanji da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 Srba je neprihvatljivo. Što je desna vlada HDZ-a napravila povodom izložbe u zgradi OUN-a? NIŠTA! Po autoru to je dokaz da je ova vlada desna i desnija ne može biti! Sada snimaju film o genocidnom hrvatskom narodu a desna HDZ-ova vlada čeka premijeru, da se divi četničkim lažima.

Autor hvali reform obrazovanja, hvali primjenu Jokićeva programa i piše da su kritičari zašutjeli. To je laž! Nisu zašutjeli već su cenzurirani! Prije 2 godine sam pogledao udžbenike povijesti za osmi razred, o tome sam i pisao. To je bilo sramotno a mislim da je i u novom isto jer su autori isti. Drugarica Divjak traži da djeca obvezno idu u Jasenovac. OK. Zašto ne bi obvezno išli u Đurmanec, Bleiburg, Vukovar, Škabrnju, Voćin itd.

Idiotski je usporediti Plenkovića s Tuđmanom! Tuđman je svojom pametnom politikom stvorio i očuvao Republiku Hrvatsku a Plenković je uništava. Neka drug malo bolje pročita Istanbulsku konvenciji i Marakeški sporazum. Ako ne vidi da se ukida državni suverenitet neka se ostavi politike i poiskaranja.

Jedno treba naglasiti: Položaj Hrvatske danas i u doba Tuđmana je neusporediv. Mi smo, barem na papiru, ravnopravna članica EU i imamo pravo tražiti da budemo ravnopravna članica. Desna HDZ-ova vlada (a i lijeve vlade) vodi slugansku politiku, antinarodnu, antidržavnu politiku.

Autor ima kratko pamćenje po pitanju Hrvata u BiH. Zaboravio je što je sve međunarodna zajednica radila (i što radi i danas) protiv Hrvata. Autor ne zna tko je borbenim vozilima i strojevima razarao Hercegovačku banku pa nema smisla ni navoditi sve psine koje su im rađene. Da je HDZ-ova vlada desna vidi se i po izboru Komšića!

Ova vlada nije desna što je vidljivo iz slijedećeg:

  • Usvojila je Istanbulsku konvenciju, protivno volji naroda, a nije morala (rušenje državnog suvereniteta)
  • Potpisala je Marakeški sporazum a nije morala (rušenje državnog suvereniteta i prihvaćanje obveza)
  • Zločinci i silovatelji slobodno šeću, neki imaju državnu plaću a neki mirovinu…(mnogobroji zločini nisu procesuirani jer desna vlada to ne želi)
  • Deca pobunjenika ne poštuju hrvatski himnu ni zastavu i nikome ništa, primjer desne vlade RH
  • Četnici povremeno divljaju u Vukovaru, na Baniji i drugdje, desnoj vladi je to normalno
  • Najveći dokazi o desnoj vladi su državni i lokalni dužnosnici, nitko osim HDZ-ovih desničara ne može biti dužnosnik….
  • Koaalicija s pročetničkom strankom….
  • I mnogi drugi primjeri.

Da je HDZ-ova vlada jako “uspješna” vidljivo je iz slijedećih navoda:

  • Preko 300.000 Hrvata se iselilo iz Hrvatske,
  • Položaj Hrvata u BiH i u Srbiji,
  • Izborni zakon koji je nedemokratski, nepoštivanje volje naroda,
  • Glomazna državna i lokalna administracija koja je neučinkovita,
  • Neučinkoviti pravosudi sustav,
  • Neodrživi zdravstveni sustav,
  • Upitna reforma školstva,
  • Za slučaj Agrokor nitko nije odgovarao,
  • Slučaj INA-MOL itd.

Ova vlada je napravila neke pozitivne pomake ali to je jako malo, nedostatno za napredak pa Hrvatska tone. Kada se vidi naš položaj na rang listi EU-a na većini lista smo pri dnu ljestvice a to je jedan od pokazatelja uspješnosti.  Kada se govori o gospodarstvu, reformi školstva, reformi zdravstva, kulturi nisu nam potrbne rasprave o desnici i ljevici, o partizanima i ustašama već su nam potrebni stručni i znanstveni podatci kako to najbolje napraviti. 

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved