Connect with us

Vijesti

PragerU: Što je bilo prosvjetiteljstvo?

Published

on

Europsko prosvjetiteljstvo 18. stoljeća upoznalo je svijet s modernom znanošću, ekonomijom, medicinom i političkim slobodama — ili nam barem tako kažu. No, je li ono što su nam rekli istina? Politički filozof Yoram Hazony istražio je ovo pitanje i nudi nam neke iznenađujuće odgovore u ovom doista prosvjetljavajućem videu.

Moderna znanost, medicina, političke slobode, tržišna ekonomija — sve to, govore nam, rezultat je nekakvog čuda koje se odigralo prije 250 godina. To čudo se naziva prosvjetiteljstvom, trenutkom u povijesti kad su filozofi odjednom srušili religijsku dogmu i tradiciju i zamijenili je ljudskim razumom. Profesor s Harvarda Steven Pinker je to objasnio na ovaj način: “Napredak je dar ideala prosvjetiteljstva.”

Postoji samo jedan problem s ovom tvrdnjom. Ona zapravo nije istinita.

Razmotrite američki Ustav, za koji se često govori da je proizvod prosvjetiteljske misli. No, trebate samo pročitati o engleskom općem pravu — što su Alexander Hamilton i James Madison zasigurno učinili — kako biste vidjeli da to nije tako. Već u 15. stoljeću, engleski pravnik John Fortescue razradio je teoriju “provjera i ravnoteža”, pravičnog postupka i uloge privatnog vlasništva u osiguravanju individualnih sloboda i ekonomskog prosperiteta. Slično tome, američka Povelja o pravima ima svoje izvore u engleskom općem pravu iz 1600-ih.

Ili razmotrite modernu znanost ili medicinu. Davno prije prosvjetiteljstva, engleski kraljevi vezani tradicijom sponzorirali su znanstvene ustanove poput Kraljevskog koledža liječnika, osnovanog 1518. godine i Kraljevskog društva u Londonu, osnovanog 1660. godine.

Istina je da su državnici i filozofi, osobito i Engleskoj i Nizozemskoj, artikulirali načela slobodne vlade stoljećima prije osnutka Amerike.

Dakle, zašto pripisati sve zasluge prosvjetiteljstvu? Očito zato što ne izgleda dobro priznati da su nam najbolje i najvažnije dijelove modernosti dali pojedinci koji su gotovo svi imali konzervativna vjerska i politička uvjerenja.

Tvrdnja da sve dobre stvari dolaze iz prosvjetiteljstva najuže je povezana s njemačkim filozofom s kraja 18. stoljeća, Immanuelom Kantom. Za Kanta, razum je univerzalan, nepogrešiv i neovisan o iskustvu.

Njegova neobično dogmatska filozofija inzistirala je da na svako pitanje u znanosti, moralnosti i politici može postojati samo jedan točan odgovor. A kako bismo došli do tog točnog odgovora, čovječanstvo se trebalo osloboditi okova prošlosti — to jest, od povijesti, tradicije i iskustva.

Ali ovaj pogled na prosvjetiteljstvo je ne samo pogrešan, već je i opasan. Ljudski razum, kad se oslobodi ograničenja koja mu nameću povijest, tradicija i iskustvo, stvara mnogo suludih ideja.

Apstraktna filozofija prosvjetiteljstva Jeana Jacquesa Rousseaua, dobar je primjer. Ona je brzo srušila francusku državu, što je dovelo do Francuske revolucije, vladavine terora i napoleonskih ratova. Milijuni su umrli dok su Napoleonove armije nastojale obnoviti svaku vladu u Europi u svjetlu one jedne ispravne političke teorije za koju je on vjerovao da omogućava filozofija prosvjetiteljstva.

Današnji pobornici prosvjetiteljstva uobičajeno preskaču ovaj dio priče. Također prelaze preko činjenice da je otac komunizma, Karl Marx, također vidio sebe kao promicatelja univerzalnog razuma. Njegova nova ekonomska “znanost” naposljetku je uzrokovala ubijanje desetina milijuna ljudi u 20. stoljeću. Isto su učinile navodno znanstvene rasne teorije nacista. Najveće katastrofe modernosti osmislili su pojedinci koji su tvrdili da primjenjuju razum.

Suprotne tome, najveći napredak koji smo postigli dolazi iz konzervativnih tradicija otvoreno skeptičnih prema ljudskom razumu. Kritičari prosvjetiteljstva, uključujući Johna Seldena, Davida Humea, Adama Smitha i Edmunda Burkea, naglašavali su nepouzdanost “apstraktnog rasuđivanja” i poticali nas da se držimo blizu običaja, povijesti i iskustva u svim stvarima.

Što nas dovodi do srži onoga što nije u redu s današnjim idoliziranjem prosvjetiteljstva. Njegove vodeće ličnosti nisu bili skeptici otvoreni onome čemu nas mogu podučiti povijest i iskustvo.

Njihov cilj bilo je stvaranje njihovog vlastitog sustava navodno nepogrešivih istina neovisnih o iskustvu. I u toj težnji, bili su jednako strogi kao i najdogmatskiji ljudi srednjeg vijeka.

Anglo-škotski konzervativci imali su sasvim drugačiji cilj. Oni su branili nacionalne i religijske tradicije, čak i njegujući ono što su nazivali “umjerenim skepticizmom” — kombinacija koja je postala poznata kao “zdravi razum”.

Ovih dana puno razmišljam o zdravom razumu, dok gledam američke i europske elite kako bučno zahtijevaju “prosvjetiteljstvo sada”. Oni žure prihvatiti svaki novi pomodni “izam” — socijalizam, feminizam, environmentalizam, i tako dalje — proglašavajući ih univerzalnim izvjesnostima i jedinim “politički korektnim” načinom razmišljanja. Oni iskazuju prezir prema onima koji ne žele prigrliti njihove dogme, označavajući ih “neprosvijetljenima,”, “neliberalnima”, “bijednicima” i još gorim nazivima.

Ali ove dogme zaslužuju sučeljavanje s malo onog starog anglo-škotskog skepticizma.

Prekomjerno samopouzdanje prosvjetiteljstva u razum u previše nas je navrata skrenulo s pravog puta.

Ja sam Yoram Hazony, autor Vrline nacionalizma, za Sveučilište Prager.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved