Connect with us

Vijesti

PRED DOLAZAK AMERIČKOG DRŽAVNOG TAJNIKA Tko (nam) je gori Srbi ili Bošnjaci?!

Published

on

Teško je konkurirati srpskom minulom radu, ali i Bošnjaci svakim danom sve više napreduju u tom pogledu. Dok, ako je vjerovati Izetbegoviću II., Hrvate ne svedu, ovako ili onako, na manjinu – neće se smiriti.

Po političkoj je logici, Andrej Plenković – nakon što mu je, baš kao i Zoranu Milanoviću, prošloga tjedna u Zagreb banuo Milorad Dodik – naprosto morao pozvati i Bakira Izetbegovića. Ali ne toliko zbog toga što je ukazanje eresovskoga vožda na oba hrvatska čarobna brijega – Trgu Sv. Marka i Pantovčaku izazvalo burne, uobičajeno neprimjerene bošnjačke reakcije, nego (više) zbog stanovita balansa uoči ovotjednoga dolaska američkog državnog tajnika Mikea Pompea u Dubrovnik, kojom će prigodom biti govora i o Bosni i Hercegovini.

Situacija sa zagrebačkim gostima dodatno je osjetljiva, zna li se kako će Washington uskoro Bosni (i dalje) napaćenoj posvetiti posebnu pozornost. Navodno odmah nakon predsjedničkih izbora u studenome. Ma tko (onda) stolovao u Bijeloj kući.

Što Washington vidi, a Sarajevo – ne?!

Pritom je nužno naglasiti kako SAD u Hrvatskoj vidi važnog suradnika u tome (teškom) poslu, slijedom čega je, uoči svoje turneje (Grčka, Italija i Vatikan), i sam šef američke diplomacije kazao kako je Hrvatska nepokolebljiv saveznik i partner, prijatelj Sjedinjenih Država. „Oni su“, rekao je, „stvarno model euroatlantskih integracija, nečega što smo promovirali dugi niz godina“, naglasio je, posebno apostrofirajući kako je pod hrvatskim rukovodstvom Europska unija započela pregovore o članstvu sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Uloga Hrvatske u probijanju Bosne i Hercegovine iz (proklete) avlije u (makar) europsku čekaonicu vrlo je, međutim, delikatna. Kada, naime, usporedimo ono što o Hrvatskoj govori službeni Washington sa stavom tzv. službenog Sarajeva, kojeg personaliziraju – i politički i medijski – isključivo Bošnjaci, onda naprosto nemate dojam kako je riječ o istoj državi.

Dovoljno je pritom samo čuti što je prije sastanka s hrvatskim premijerom izjavljivao prvi u Bošnjaka, pa da netko neupućen – što Pompeo, dakako, nije – pomisli kako je odnos Hrvatske i BiH na razini onoga aktualnoga između Azerbejdžana i Armenije. Izetbegović II. se još bavi Udruženim zločinačkim poduhvatom, i dalje mu smeta Pelješki most… a uoči Dodikova pohoda hrvatskoj metropoli, opet je – uz tercu svoga Ljiljana Zlatnog – zagudio o Karađorđevu i navodnom dogovoru Tuđman-Milošević. Što me je podsjetilo na način kako je Miroslav Tuđman definirao Izetbegoviće – oca i sina. Na pitanje zagrebačkog tjednika Globus u rujnu 2017., slijedi li Bakir babin nauk i politiku, Tuđman mlađi odgovario je: „U doktrinarnom smislu ništa se bitno nije promijenilo, s tim što je Alija Izetbegović vjerojatno bio daleko promućurniji nego Bakir Izetbegović, koji je naprosto vulgarno iskren ili nasilan u svojim stavovima. Za razliku od Alije Izetbegovića, koji je jedno mislio, drugo radio, a treće govorio.” Glasovito je, podsjetimo se i te istinite anegdote, Alijino priznanje kako jedno misli ujutro a drugo poslijepodne. O noći se, srećom, nije očitovao…

Temeljna zabuna

Posljednji istupi (nasilnoga) Alijina nasljednika govore nam, pak, kako je teško vjerovati da on uopće – misli. Mada, govori li govori… Uostalom, politički je – a i općenito – nekulturno izjavljivati ono što je on izjavljivao uoči sastanka s Plenkovićem. Nije, dakle, tu više riječ o vulgarnoj iskrenosti nego naprosto o – vulgarnosti političara kojemu kakav-takav kredibilitet daje samo to što je (trenutačno) lider najjače stranke u Bošnjaka. Nije ga, dakako, za posjet Banskim dvorima kvalificiralo to što je zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nije to naprosto Plenkovićeva razina. Dakle, s njim je hrvatski premijer razgovarao kao s nacionalnim liderom. Baš, uostalom, kao i s Dodikom. Ali Izetbegović mlađi se prošloga tjedna skandalizirao kada je vidio eresovskoga neprikosnovenika u Zagrebu, a onda sespakirao i u ponedjeljak pokucao na vrata hrvatskoga premijera. Ima, ipak, nešto Alijino u njemu. Nije krv voda!

Međutim, jedan od niza problema koje ima Izetbegović II. je i kompleks više vrijednosti. On, naime, vjeruje da je državnik koji govori u ime Bosne i Hercegovine – jer ono što zastupa „temeljni“ narod je, misli (?!), temelj bosanskohercegovačke politike. A riječ je, zapravo, o njegovoj temeljnoj zabuni: Puna su mu usta države, dok je pola nje pod Dodikovom neupitnom kontrolom. Nakon čega je sasvim logično da Dragan Čović, Bakirov zagrebački suputnik, poslije zagrebačkog samita kaže: „S Izetbegovićem i dalje imamo različite poglede o izmjenama Izbornog zakona.” A Plenković se zadrži, ili suzdrži na diplomatskoj kurtoaziji, komentirajući susret sa sarajevskim gostom. Stoga se vratimo znatno sadržajnijem Dodikovu posjetu, zapravo njegovu intervjuu Večernjem listu, koji je prethodio njegovu sastanku s hrvatskim državnim vrhom.

Na pitanje podsjeća li ga BiH na Jugoslaviju, uz ponavljanje istih pogrešaka većinskog naroda, slijedi vulgarno, možda za jednog Srbina i neočekivano, iskren odgovor: “… Sada uspoređujući to stanje, vidimo aroganciju većinskog naroda. U nekim dijelovima Srbi su se ponašali toliko arogantno u godinama raspada Jugoslavije da su dali povoda drugima da pronađu razloge za izlazak iz Jugoslavije. Bošnjaci su još gori. Oni u svojoj aroganciji čak osporavaju postojanje drugih naroda.”

Svi (smo) – dobri Bošnjani

Slijedom čega treba podsjetiti i na još jednu istinitu anegdotu iz arsenala obitelji Izetbegović. Prije tri godine Izetbegović II. je u Cazinu svjedočio kako Bošnjaci, Hrvati i Srbi imaju „isti genetski kod“ i da svi potječu od Bošnjana. Dobrih, predmnijeva se. A danas, abolirajući trostruku bošnjačku izbornu prijevaru – projekt Ljiljan Zlatni, diže glas protiv brojanja krvnih zrnacaKomšić je odabran voljom građana. Mi ne možemo brojati krvna zrnca i zabraniti ljudima za koga će glasovati. Rečeno je po našem Ustavu da mora biti izabran jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat. Ne bošnjački, hrvatski i srpski predstavnik“, tumači taj sarajevski novopromovirani genetičar.

Nakon čega je jasno kako će, kao što je obećao, i dalje ustrajavati na parazitima na hrvatskom političkom tijelu. Štoviše, nastojat će ga primijeniti i na nižim razinama – poglavito Domu naroda, toj (još) jedinoj garanciji kakve-takve hrvatske konstitutivnosti. A i za to će naći metilja komšićevske provenijencije… A ako zafali, uvijek se može posegnuti za kakvim tzv. Hrvatom islamske vjeroispovijesti. Sve su to već, naime, Bošnjaci isprobali prizivajući devedesete i državu u kojoj su svi, navodno, bili jednaki, ali Srbi, ipak, nekako – jednakiji! I onda je sve skončalo kao u Životinjskoj farmi.

Ipak, kad Dodik kaže kako su Bošnjaci danas gori negoli su Srbi bili uoči raspada Brozove tvorevine, treba biti – oprezan. Gledajući, naime, iz hrvatske perspektive – teško je konkurirati srpskom minulom radu. Ali i Bošnjaci svakim danom sve više napreduju u svakom pogledu. Dok, ako je vjerovati Izetbegovići II., Hrvate ne svedu, ovako ili onako, na manjinu – neće se smiriti. A za sve buduće susrete hrvatskih dužnosnika s Izetbegovićem, treba se držati Dodikova naputka:

„Ja preko Izetbegovićeve uvrede Hrvatima da su manjina nikad ne bih prešao!“

Piše: Josip VričkoKatolički tjednik

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Vijesti

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Published

on

Želio bih odati počast Louisu d’Alencourtu nastavljajući njegov rad na broju 47. Danas ćemo sastaviti proročanstvo na temelju broja 47 na temelju svetog imena Ieshoua – piše Stéphane na blogu LaFranceChretienne.

Kao što Louis objašnjava u svom posljednjem članku od 29. ožujka 2024.:

47 je broj Mesije u hebrejskoj numeraciji. Ova vrijednost vrijedi i za Židove i za kršćane.

Za kršćane je Isus bio Mesija obećan Židovima i cijelom svijetu. Broj Krista u slavi je 47. Isus se na hebrejskom piše kao Ieshua, tj. Yod 10 + He 5 + Schin 21 + Wav 6 + He 5 = 47

Sa svoje strane, Jean-Gaston Bardet postiže sličan rezultat: on otkriva da je ime Kristove slave „sastavljeno od goljenice, simbola Kristove ljudskosti, integrirane u tetragram YHWH koji predstavlja Trojstvo. Što daje: YHShWH. Ovo ime slave vrijedi 47.”

Uzmimo ime “Ieshua” na hebrejskom i potražimo 47. knjigu koja odgovara onoj iz “Tužaljki”.

Potražimo stihove koji odgovaraju svetoj vrijednosti “Ieshoua”:

« Prvo pojavljivanje Yod 10 → Tužaljke 1:10

Drugo pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 2:05

Treće pojavljivanje Shin 21 → Tužaljke 3:61-63 (21. tužaljka počinje stihom 61)

Četvrto pojavljivanje Wav 6 → Tužaljke 4:06

Peto pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 5:05 »

Za sastavljanje proročanstva oslanjamo se na liturgijski tekst Crkve:

Tužaljke 1:10

Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »

Tužaljke 2:05

Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.

Tužaljke 3:61-63

61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,

62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;

63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.

Tužaljke 4:06

06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.

Tužaljke 5:05

05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.

Prisjetimo se što Louis kaže na kraju

“Projekt 47 je ulazak u eru hegemonije i dominacije židovskih elita, judaizma i židovskog duha nad svijetom (svi tvore svog “Mesiju”), a to bi doba, govore nam svojim ezoteričnim znakovima, počelo s inauguracija 47. američkog predsjednika, 20. siječnja 2025.

Proročanstvo za Francusku počelo bi 20. siječnja 2025.

Objasnimo sada ovo proročanstvo temeljeno na svetom broju “Ieshua” oslanjajući se na 47. biblijski tekst i zamjenjujući Jeruzalem gradom Parizom.
Prvi stih – Tužaljke 1:10

Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »

Objašnjenja prvog stiha

Ovaj prvi stih iznenađujuće podsjeća na Olimpijske igre 2024. godine kada su se pagani vratili u grad Pariz kada je Bog zabranio ulazak u njegovu skupštinu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “njegova nečistoća zaprljala njegovu haljinu” i da “sav njegov narod uzdiše za kruhom”.

Čini se da ovaj stih ukazuje na to da će biti gladi zbog njegovih svetogrđa

Drugi stih – Tužaljke 2:05

Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.

Objašnjenja drugog stiha

Ovaj drugi stih objašnjava kaznu koja je izrečena Parisu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “kao neprijatelj nategao svoj luk, i kao protivnik podigao je svoju desnicu” i “u velikoj srdžbe Bog je obeščastio kralja i svećenika.” »

Ovaj stih ukazuje na to da se Božji gnjev može sručiti na grad Pariz, a time i na Francusku kao kaznu za njezine mnoge grijehe.

Treći stih – Tužaljke 3:61-63

61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,

62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;

63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.

Objašnjenja trećeg stiha

Ovaj treći stih objašnjava da Božji neprijatelji trijumfiraju nad gradom Parizom i nad Francuskom, općenito. Neprijatelji Božji nekažnjeno hule na sveto ime Isusa Krista, Sina Božjega.

Susjedni stihovi objašnjavaju da “Ti si se zauzeo za moj slučaj, Gospodine: ti si otkupio moj život” i “Ti ćeš im vratiti, Gospodine, po djelima ruku njihovih.” Zaludit ćeš njihova srca: na njima će biti tvoje prokletstvo. Progonit ćeš ih svojim gnjevom, uništit ćeš ih ispod neba svoga, Gospodine. »

Ovaj stih ukazuje na to da će se Božji gnjev prvo očitovati u gluposti, sljepoći, što će ih natjerati da se urote protiv djela Isusa Krista. “Woke” ideologija točno odgovara onome što je ovdje objašnjeno.

Četvrti stih – Tužaljke 4:06

06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.

Objašnjenja četvrtog stiha

Ovaj četvrti stih objašnjava da će grad Pariz biti uništen nakon ozbiljnih pogrešaka koje je uzrokovala kći mog naroda. Ovdje ideologija „probuđenja“ odgovara „kćeri mog naroda“, to jest ljudima čiji su umovi zaglupljeni Božjom voljom. Prethodni stih daje više detalja: “Oni koji jedu delicije nestaju po ulicama; oni koji su živjeli u raskoši nalaze se na gnojištu. “. Na temelju sljedećeg 6. stiha “Lamed — Nisu vjerovali, kraljevi zemlje, niti bilo koji stanovnik svijeta, da će protivnik, neprijatelj, proći kroz vrata Jeruzalema. »

Ovaj stih ukazuje da će se Božji gnjev očitovati u strašnoj invaziji kako bi se kaznio grijeh koji je nadmašio onaj Sodome. Ideologija “probuđenja” zapravo nadilazi sve drevne ideologije uključujući i onu same Sodome. Ovaj grad je u trenu uništen sumporom i vatrom.

Peti stih – Tužaljke 5:05

05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.

Objašnjenja petog stiha

Ovaj peti stih objašnjava rezultat Božjeg gnjeva. Susjedni stihovi daju više informacija: “Pijemo svoju vodu za novac; kupujemo naša drva. » i „Mi pružamo svoju ruku Egiptu, Assuru, za naš dio kruha. “. Sljedeći peti stih glasi “10 Naša koža gori poput peći u vrućini od gladi. »

Ovaj stih ukazuje na to da je hrana vrlo skupa i da ju je vrlo teško pronaći jer ćemo morati tražiti pomoć od susjednih zemalja. Glad bi mogla biti stvarnost zbog nacionalnog grijeha, Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje su trijumfom “probuđenja” nadmašile onu u Sodomi.

Zaključak
“Probuđena” ideologija trenutno trijumfira nad Francuskom otvoreno se prikazujući na Olimpijskim igrama u Parizu u srpnju 2024. Bog neće dopustiti da ovo svetogrđe prođe nekažnjeno. Moramo očekivati ​​velike pošasti od 20. siječnja 2025. Sljedeća godina bi mogla biti godina građanskog rata, ruske invazije, gladi i uništenja Pariza prema proročanstvu koje smo upravo stvorili na temelju djela Louisa d’Alencourta.

Bog vas blagoslovio u ovim svetogrdnim vremenima,

Stephane, svibnja 2024

Link na PDF datoteku: OVDJE!

Continue Reading

Vijesti

DP: Bezuvjetno zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, jer “su stranci neadekvatni za naše područje!”

Published

on

Lipovac Pehar: Moramo zadržati mlade u Hrvatskoj jer oni imaju energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije!

Zastupnica DP-a Dubravka Lipovac Pehar: ”Mladi ljudi danas odlaze iz Hrvatske jer idu za boljim životom. Mi želimo zadržati to stanovništvo jer s njim gubimo fertilnost, energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije”.

”Svjedoci smo i doseljavanja velikog broja stanovnika iz zemalja Azije i Afrike. Jedan dio svog života provela sam u Afganistanu te sam upoznala kulturu, vjeru i način života tog stanovništva. Oni su, u usporedbi s našim radnicima i inženjerima, neadekvatni za naše područje. Hrvatska ne bi trebala svoje tržište rada zamijeniti takvim radnicima”.

”Mi ćemo sve učiniti kako bismo pomogli u ograničavanju popunjavanja tržišta rada takvim stanovništvom kroz suverenitet, gospodarske i političke korake i demografsku obnovu. Moramo obnoviti naše tržište rada i zadržati naše vrijedne radnike koji su svuda u svijetu priznati i uredno plaćeni”.

”Covid pandemija nam je pokazala koliko smo ovisni o velikim globalnim lancima, a što nam pokazuje da moramo stvoriti svoje proizvodne kapacitete i doprinijeti našoj prehrambenoj samodostatnosti. Dokazano je i koliko smo u kriznim situacijama ovisni o turizmu, što nas čini ekonomski krhkima i naglašava potrebu za diversifikacijom gospodarstva i razvojem drugih sektora”.

”Zašto se ne bismo potrudili poljoprivredu postaviti na svoje noge? Nama se sada pružila prilika kada ćemo to i učiniti. Naša je Hrvatska puna resursa koje možemo iskoristiti, od stanovništva, mladih, do nas koji smo ovdje u Hrvatskom saboru. Učinimo sve kako bismo doprinijeli razvoju Hrvatske!”.

#Domovinskipokret

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved