Connect with us

Vijesti

Putovanje na Madagaskar: otok kojeg je Marko Polo pogrešno nazvao

Published

on

Madagaskar je četvrti najveći otok na svijetu, nalazi se istočno od afričkog kontinenta i najpoznatiji je po bogatoj flori i fauni, posebice po lemurima i stablima baobaba.

Dodajte tu prašume, koraljne grebene i plaže i imate zaista puno razloga za put do jugoistoka Afrike.

Malo mjesta na svijetu se može pohvaliti tolikom bioraznolikošću kao Madagaskar, no ako zagrebete ispod te očite ljepote, pronaći ćete otok koji je fascinantan spoj Azije i Afrike. Madagaskar su prvo naselili Azijati, a tek potom Afrikanci.

Prvi stanovnici došli su s Bornea u kanuima prije 2000 godina, a Afrikanci im se nisu pridružili sve do 500. godine nove ere – nekih 300 000 godina nakon prve pojave Homo sapiensa u Africi.

Tijekom vremena došli su i drugi doseljenici, među njima i kolinijalizatori iz Europe, konkretno Francuske, koji su vladali od 1895 do1957., a čiji se utjecaj može i danas vidjeti i kroz govorni jezik i kroz arhitekturu. Na Madagaskaru živi oko 22 milijuna ljudi, koji se dnevno u prosjeku snalaze s tek 2 dolara na dan.

Madagaskar je za sve vrste putnika, od backpackera preko avanturista do onih koji putuju samo u resorte s 5 zvjezdica.

Madagaskar je dobio ime po grešci Marka Pola

Otok Madagaskar je na malgaškom jeziku Madagasikara. Madagascar ili Madagaskar nije originalnog porijekla, nego su ga popularizirali Europljani u Srednje vijeku.

Prvi put se ime Madagascar spominje u memoarima Marka Pola u 15. stoljeću, gdje on pogrešno prevodi ime.

Marco Polo pisao o “velikom crvenom otoku” koji navodno leži blizu obale Afrike.

U kasnijim, senilnijim, godinama, Polo je otok preimenovao u “Madagascar”, vjerojatno misleći na Mogadishu (preveo je riječ “luka” (Mogadishu) kao “Madageiscar”) , no nitko ga nije ispravio i ime je ostalo.

Kada ići na Madagaskar?

Iako se na Madagaskaru može ugodno biti tijekom čitave godine zbog izrazito blage zime, preporučamo da ipak tamo ne idete od prosinca do travnja jer biste dosta vremena mogli provesti pod kišobranom ili kabanicom.

Suho razdoblje traje od travnja do kraja studenog, a mi vam preporučamo listopad i studeni: vrijeme je sunčano, a opet ne prevruće, lemuri dobivaju potomke, ljubičasto drveće jacaranda je u cvatu, a posvuda se prodaju azijske trešnje (lychee ili litchi), koje su nalik rozom jajetu i velike 3-5 centimetara.

Je li potrebna viza za Madagaskar?

Hrvatski državljani trebaju vizu za posjet Madagaskaru. Mogu je vrlo lako dobiti prilikom ulaska na granici, a vrijedi za za boravak do 90 dana.

Što vidjeti na Madagaskaru?

Biljke i životinje

Flora i fauna su najjaču turistički adut ovog otoka. Postoje deseci nacionalnih parkova, rezervata i privatnih ili društvenih zaštićenih zona s obližnjim smještajem.

Prizori koje nemojte propustiti

Avenija baobaba blizu Morondave je nezaobilazna točka na vašem putu na Madagaskar.

Baobab, taj „frik“ među drvećem emblem je ovog otoka. Od devet vrsta ovog drveća, čak šest raste samo na Madagaskaru.  Avenija koju „prati“ 300-ak baobaba tri vrste postala je i službeno zaštićen prirodni spomenik 2007. godine. Danas tamo postoji parking za automobile, ulaznica za posjetu, suvenirnica i vrtić za drveće (zapravo aktivni program pošumljavanja područja novim stablima). Projekt pošumljavanja malo je zastao 2012. godine kada je u požaru izgorjelo 99 od 220 novozasađenih stabala, no srećom stari baobai ostali su netaknuti. A neki su stari i 900 godina.

Ne propustite fascinantne krajolike između Fianarantsoe i Ambalavaa, Andringitra, nacionalne parkove Isalo i Andohahela, prirodni rezervar Tsingy de Bemaraha s čudesnim stijenama i visećim mostovima, mali rezervat Ankarana gdje obitavaju lemuri, planinski kompleks Montagne D’Ambre s vlastitom mikroklimom i Madagaskarske trnovite šume u Ifatiju na jugu otoka.

Plaže

Najbolje plaže na Madagaskaru su plave lagune na zapadnoj obali. I na istočnoj strani postoje lijepe plaže, no zbog jakih struja i morskih pasa, ne preporučuje se da tamo plivate.

Preporučamo vam plaže u udaljenim područjima kao što su Anjajavy, otoci arhipelaga Nosy Be,  Ile Sainte Marie te na samom jugu grad Toliara.Toliara ima vruću tropsku klimu s vrlo malo padalina i prosječnom temperaturom od nekih 28 stupnjeva Celzijusa, a zbog pješčanih plaža s kokosovima palmama i velikog grebena u moru, grad je popularan i među ljubiteljima sunčanja i među ljubiteljima ronjenja.

Nosy Be (u prijevodu s malgaškog znači “veliki otok”) je otok na sjeverozapadu Madagaskara.  Glavni grad, poznat kao Hell-Ville, ima mnogo kolonijalnih građevina iz doba francuske vladavine i predivnu natkrivenu tržnicu.

Nosy Be je zapravo arhipelag s više predivnih malih otoka, kao što su:

Nosy Iranja je najpoznatiji otok koji posjetitelje oduševljava širokim bijelim pješčanim plažama. Nosy Iranja se pak sastoji od dva otočića Nosy Iranja Be i Nosy Iranja Kely povezanim uskom pješčanom stazom dugoom 2 kilometra.  Drugi otok je privatan. Osim pijeska, osmijeh će vam izmamiti i kornjače koje ovdje dolaze lijegati svoja jaja, a dok ronite vjerojatno će vam nekad praviti društvo.

Nosy Komba, u prijevodu „otok okružen stijenama“ je drugi glavni otok arhipelaga Nosy Be, a nalazi se na 15 minuta vožnje od Hell Villea. Nije toliko za ljubitelje plaže, koliko je za ljubitelje planinarenja i pogleda s visina te posebice lemura. Naime, Nosy Komba poznat je kao raj za lemure. Lemuri se smatraju svetima pa se ne love za hranu, a ovdje ćete vidjeti i porodicu lemura Macaco koji žive u grupama od 20 i hrane se voćem s otoka.

Nosy Antanihely ili Tanikely je „otok na malenoj zemlji“, a prije nekoliko godina dobilo je status zaštićene zone pomorskog i priobalnog dobra.  Otok je dosta malen, a privlači najviše ljutitelje sunčanja, ronjenja i piknika.

Otok Nosy Sakatia nalazi se zapadno od Nosy Bea i unutar očuvanog ekosustava u kojem se prostiru plaže kao s razglednice, obitavaju rijetke ptice i endemske vrste biljaka. Otvori i oči u uši dok ste tu.

Na jugu otoka nalazi se rezervat Lokobe gdje možete vidjeti kameleone, guštere i žabe, dok je zoološki park Lemuria Land dom lemura i reptila, gigantskih kornjača i krokodila. Park radi svaki dan osim nedjelje do 17 sati pa imajte to na umu.

Glavni grad

Glavni grad Antananarivo, poznatiji po skraćenoj verziji Tana, poznat je po dobroj hrani, shoppingu, bogatoj povijesti i izvrsnim dnevnim izletima.

Centar grada je zagađen i promet je toliko gust da je na trenutke prilično užasan pa se turisti ne vole baš zadržavati u ovom gradu. No griješe kad ga tek tako lako odbace: tu je 300 godina bio centar malgaške moći, grad je krcat povijesnim i kulturnim lokalitetima.

Grad Tanu, tzv. Haute-Ville, krase predivne kolinijalne građevine, strme ulice i ugodna klima koja je odlična za istraživanje grada.

Antsiranana

Antisirana je mjesto na sjeveru Madagaskara, smješteno u predivnom zaljevu usred kojeg strši otok nalik na maleni vulkan.

To je Nosy Lonja ili Sugar loaf island kako zovu ovaj otok kojeg smatraju svetim. Vjeruje se da će onog tko kroči nogom na otok brzo dohvatiti smrt pa iz tog razloga na otoku nema stanovnika, a ni izletnički tura prema njemu.

Antsiranana je poznata i pod imenom Diego Suarez, a grad krase francuska kolinijalna arhitektura i ruševine Hôtel de la Marine. Između podne i 15 sati na ulici gotovo nema nikog i nitko ne radi, to je doba odmaranja.

Poželite li na plažu u ovom području, preporučamo plažu Ramena u istoimenom selu, 18 km od Diego Suareza.

Plaža je dosta popularna pa ne očekujte da ćete biti sami, posebice jer su uz plažu nanizani hoteli i restorani. Prošećite do južnog kraja plaže kako biste vidjeli mangrove. Sjeverni dio plaže je dio vojne zone  ORANGEA.

Hrana i piće

Kuhinja otoka Madagaskar može mnogima biti dosadnjikava. Tradicionalno se tu jedu velike porcije riže s dodacima, koja se poslužuje uz meso, mesni umak i različito povrće.  

Od voća vrlo je popularna azijska trešnja lychee. Trešnje se jedu oguljene, a kako su bogate vitaminom C, samo 9 bobica zadovoljit će dnevnu ljudsku potrebu za ovim vitaminom.

Zebu (vrsta govedine) odresci su izvrsno i jedu se uz umak od zelenog papra.

U mnogim mjestima možete pronaći i jeftine kineske restorane, baš kao i pizzerije.

U većini restorana glavno jelo košta oko 2 eura, dok u onim popularnim zna biti i 10 eura više. Za usporedbu, kavu s mlijekom ćete platiti 8-10 kuna, pola litre domaćeg točenog piva 5 kuna, a bocu od 0.33 uvoznog piva 10 kuna.

Tipična jela:

Romazava – vrsta gulaša od govedine

Ravitoto – svinjetina sa listovima manioke

Varanga –prženi komadići govedine

Sesika Vorivorin-kena –govedina s povrćem

Smalona -punjene jegulje

Lasary – chutney od manga, limuna, naranče ili papaje, a ponekad i kikirikija, rajčice i drugog povrća

Khimo – govedina popularna u Majungi

Kabaro –zeleni grah s kokosom ili curryjem – specijalitet u Morondavi

Tipična pića:

Ranovola – piće s rižinom vodom. Zapravo pijete vodu u kojoj je prohuana riža.

Malgaško vino – vino prosječne kvalitete, a ima ga bijelog, crnog, rosea i sivog.

Litchel – aperitiv od jabuka i lucyheea

Rhum arrange – domaći rum s više vrsta voća. Poslužuje se u ogromnim čašama s hrpom leda i limunom.

Kada ogladnite, počastite se finim jelom. Neki od restorana na razini su europskih s Michelinovom zvjezdicom, no bez “michelin cijena.”

Neki od mjesta koje bismo preporučili su:

Kafić Saka Express

slastičarnica Pâtisserie Colbert

fusion restoran Le Saka

domaća hrana Chez Mariette i Villa Vanille

kreolska hrana Chez Sucett’s

francuska hrana  La Boussole i Le Petit Verdot

Noćni život

Stanovnici Madagaskara vrlo su otvoreni, uvijek željni dobre zabave.

U Tani ima mnogo modernih barova i klubova, no ima ih i u Taolagnaru, Toliariju te gotovo svakom selu između.

Ipak, najpoznatija “party zona” nalazi se u Nosy Be i Ambatoloaki. Gradić poznat ponajprije po karaoke barovima je Manakara na istoku zemlje.

Provjerite ovih 7 mjesta za najbolju zabavu na otoku:

1.       Baobar, Morondava

2.       Taxi Be ,Nosy Be

3.      Le Point d’Exclamation, Antananarivo

4.       Mojo by No Comment, Antananarivo

5.       L’Excuse, Antananarivo

6.       New York New York Bar Lounge Shisha Tapas, Toamasina (Tamatave)

7.       Cabaret du Glacier, Antananarivo

Marihuana

Marihuana je na Madagaskaru ilegalna, no konzumira je svaki 10. stanovnik (Island je prva zemlja na svijetu s 18% ukupnog stanovništva koje redovito puši marihuanu). Obzirom da nije legalna, nekad se puši njezina zamjena- biljka huperzia obtusifolia.

Muzeji  i grobnica

Između mnogo muzeja, posjetite gradski muzej Tana of Yesteryear, muzej pirata, muzej dragog kamenja i muzej minerala te umjetnički i arheološki muzej. Povijesni lokalitet Ambohimanga je muzej sam po sebi.

Možete organizirati i posjet nekoj famadihani, tradicionalnom sprovodu „okretanja kostiju“ koji će vam biti posebno iskustvo, ali samo ako se na planinama Madagaskara zateknete od lipnja do rujna. Zapadnjaci su ovaj ritual naroda Merina prozvali plesom s mrtvima. Stanovnici vjeruju da su mrtvi njihova veza s bogom i ne štede novca na pogrebu. Radije će uštedjeti na sebi, nego na mrtvom čovjeku. Odjeća u koju su sahranjeni mrtvi nerijetko se smatra svetom pa će tako žene koje imaju problema s neplodnošću otkidati jedan komadić tkanine u kojoj je mrtav sahranjen i nositi ga sa sobom, čak ga i jedu.

Grobnice Merina se mogu vidjeti između Antananariva i Antsirabea. Prepoznat ćete ih vrlo lako jer izgledaju kao manje građevine, ukrašene različitim crtežima i ukrasima, a najintrigantnije i najzanimljivije grobnice su one Mahafaly u regiji Toliara.

Koliko vremena vam treba za Madagaskar?

Za posjet Madagaskaru nije dovoljan vikend, a vjerojatno ni tjedan, želite li vidjeti i iskusiti ono po čemu je Madagaskar poznat, a opet si ostaviti par dana za sunčanje na plaži.

Najveća greška jest da pokušate sve aktivnosti utrpati dan za danom. Posebice jer su ceste na otoku očajne tj. linije prijevoza su loše. Imajte na umu da prijevoznici otok dijele na sjever i jug, s tim da je Tana centar. Ne postoje lokalne avionske linije koje povezuju jug sa sjeverom otoka pa ako putujete s jedan na drugi kraj, vjerojatno ćete trebati prenoćiti u Tani. Stoga, ako nemate puno vremena, odaberite za svoj odmor posjet ili sjeveru ili jugu Madagaskara.

Južna ruta (RN7)

Idete li na jug, krenite rutom RN7 koja kroz 923km spaja Tanu s Toliarom, prolazeći kroz zone etničkih grupa Merina, Betsileo, Zafimaniry i Bara sve do zone gdje žive grupe Vezo, Mahafaly i Mikea.

Proći ćete kroz niz krajolika, od rižinih polja i prašuma pa do savana i trnovnitih šuma. Ovo je najpopularnija turistička ruta, na koju je najbolje ići vozilom na sva 4 pogona.

Od plaža posjetite Anakao ili Ifaty. Na povratku svratite u Morondavu na zapadu otoka gdje se nalazi čuvena avenija baobaba.

Ruta je izvediva i u 7 i u 14 dana, ovisno koliko ćete se gdje zadržavati.

Sjeverna ruta (regija Diana)

Sam sjever Madagaskara ima par nevjerojatnih parkova i rezervata, rajskih otoka i mjesta za ronjenje.

Mnogi iz Tane odlete do grada Antsiranane obzirom da je udaljen 1200km, a na samom putu nemate bogznašto vidjeti.

Nakon Antsiranane, posjetite nacionalne parkove Montagne D’Ambre i Ankarana  pa idite jugoistočnog do Ankify, odakle ćete na otoke Nosy Be. Na Nosy Beu postoji aerodrom s direktnim letovima za Tanu kako bi vam povratak bio brži.

Je li Madagaskar skup?

Prosječan turist na Madagaskaru može živjeti s nekih 60 eura pa do 150 eura.

Smještaj možete uzeti u hostelima za 7 eura, gostinjskim kućama za nekih 25 eura ili pak u all-inclusive resorteu za 500 eura.

Isto tako možete jesti za 2 eura hranu na ulici, za 10 eura ručak u restoranu ili se pak razmahati u skupim restoranima.

Bankomati su posvuda i uglavnom imaju Visu i MasterCard. U ruralnim područjima vlada zakon gotovine, od čega je euro valuta koju je najlakše razmijeniti.

izvor: NOMAGO Travel Zagreb, ul. Andrije Hebranga 22

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved