Connect with us

Društvo

Restart koalicija – koalicija za rušenje Hrvatske

Published

on

Hvala Bogu da je završilo predizborno lupetanje i klevetanje. Račun za izrečene laži, lupetanja, klevetanja, etiketiranja, samopromociju platit će postizborno Hrvateki. Sve po zakonu kojeg su donijeli neokomunisti! Hrvateki (hrvatski domoljubi takozvani fašisti i ustaše) plaćaju predizborne cirkuse, etiketiranja, vrijeđanje, lupetanje, samopromociju poluidiota i uhljeba! Pravi mazohisti!

Današnja Hrvatska je neokomunistička zemlja kojom upravljaju komunisti, njihova djeca i unuci. Hrvatska je zemlja u kojoj se slave komunistički i četnički zločini, zemlja u kojoj se nekažnjeno krade i laže, zemlja u kojoj su komunističke ubojice zaštićene, zemlja u kojoj su četničke ubojice i silovatelji amnestirani i zaštićeni, zemlja u kojoj je spaljivanje državne zastave u centru Zagreba umjetničko djelo. Drug Bero i drug Plenki su oduševljeni činom spaljivanja državne zastave to je za njih umjetnički čin. Bravo Bero, bravo Plenki!

Za vrijeme predizbornog cirkusa lupetalo se o lijepim a neostvarivim željama, klevetalo se bez dokaza, etiketirao se i lagalo. Nikako da nam antife jasno kažu tko su (imenom i prezimenom) fašisti, ustaše, katotalibani… Tko su fašisti u vladi druga Plenkovića, u Ustavnom sudu, Vrhovnom sudu, Prekršajnom sudu, u Ravnateljstvu policije itd.   Antife ispoljavaju svoju patološku mržnju prema Hrvatima i samostalnoj Republici Hrvatskoj etiketiranjem i vrijeđanjem svih koji ne misle kao oni. Hrvatska nije pravna država jer dopušta takvo ponašanje i govor mržnje takozvanih antifašista. S druge strane kada im se odgovori istom mjerom onda pljušte optužbe, zahtjevi za progonom onih koji su im odgovorili te informativni razgovori u policiji. Tako to rade u „ustaškoj“ Hrvatskoj!

Najveći klevetnici i lažovi bili su članovi Restart koalicije i njihovi sateliti (Možemo, Radnička fronta, Za grad, Zagreb je naš…) pa ih treba posebno istaći. Klevetnici su u domoljubima vidjeli fašiste, ustaše, katotalibane a da nisu pokazali niti jedan dokaz za svoju tvrdnju. Radi se o mrziteljima Hrvata i samostalne hrvatske države. Hrvate i hrvatsku državu mrzi oko 23% stanovnika, to su oni koji uvijek izlaze na izbore i glasaju za rušitelje Hrvatske. To su oni koji su se doselili u Hrvatsku nakon 1945. , njihova djeca i unuci. Htjeli mi ili ne priznati to je činjenica koje je bio svjestan i predsjednik Franjo Tuđman.

Sljedbenici zločinca Tita bili su protiv samostalne Hrvatske pa su razoružali Hrvatsku 1990.. napustili su Sabor prije glasanja o samostalnost, pa su radili na novoj Jugoslaviji pod parolom regiona, bili su protiv hrvatskih generala, protive se da agresor (Srbija) plati ratnu odštetu, objavili su deklaraciju o zajedničkom jeziku, deklaraciju o povijesnom revizionizmu itd.). Stalno stvaraju slučajeve, prave ekcese i tužakaju Republiku Hrvatsku međunarodnim institucijama i civilnim udrugama.

Program Restart koalicije pisan je pod utjecajem kanabisa, čiju legalizaciju najavljuju. Legalizacijom kanabisa i besplatnom podjelom stanovništvu Hrvateki će biti najsretniji stanovnici svijeta. Sve će im izgledati idealno, ako bude trebalo dodat će se i malo bijeloga praha da se pojača osjećaj sreće što ih vodi Restart koalicija.  

Dok još nismo pod utjecajem kanabisa treba podsjetit građanstvo na velike „uspjehe“ komunista i neokomunista.

  • Pred prve višestranačke izbore komunisti su donijeli Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (NN 19/90.)

Na temelju člana 389 Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske Ivo Latin, v. r. donio je ukaz o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (zakon je donesen 1984. N.N. 14/84.)

Zna se da je do 1945. godine vrlo mali broj komunista bio materijalno situiran. Većina su bili krpaši bez ičega ali su se 1945. naglo obogatili nakon što su bivše vlasnike oslobodili života i imovine. Godine 1990. komunistička elita (bivši krpaši) posjedovala je vile, velike stanove, vikendice, brodove, imanja i podeblji bankovni račun. Komunistima nije odgovaralo da netko propituje njihovu imovinu pa su jednostavno ukinuli zakon.

  • Slučaj INA

Restart koalicija uporno izvrće činjenice o prodaji INE. Uporno negiraju da je INU prodao SDP na čijem čelu je bio Ivica Račan, a glavni “stručnjak” bio je Ljubo Jurčić. Oni su prodali INU za četvtinu njene tadašnje vrijednosti (mišljenje stručnjaka) što je i veliki “stručnjak” Ljubo Jurčić i sam kasnije priznao. 

Hrvatski sabor je 19. ožujka 2002. Donio Zakon o privatizaciji Ine kojim Vlada može prodati do najviše 25 posto dionica strateškom ulagatelju. U privatizaciju se krenulo zbog potrebe financiranja javnog duga.

17. srpnja 2003. u Zagrebu je između Vlade i mađarske naftne tvrtke MOL potpisan ugovor o prodaji 25 posto plus jedne Inine dionice, za 505 milijuna USD. U skladu s ugovorom MOL je u Ininoj Upravi, dobio dva mjesta (financijskog direktora i direktora korporativnih servisa) i dva mjesta u Nadzornom odboru.

Za gubitak strateške tvrtke INE odgovornost snose politike SDP-a i HDZ-a. Kada neokomunisti i takozvane antifa govore o INI uvijek prešućuju veliku pljačku INE koja je izvršena osamdesetih godina prošlog stoljeća. Đureković je razotkrio tu pljačku i zbog toga su ga komunisti, na zvjerski način, ubili.

Posao komunista nastavio je izdajnik Ivo Sanader a zadnji čavao zabila je skojevka Jadranka Kosor svojim pozivom braniteljima da prodaju svoje dionice….

  • Privatizacija Zagrebačke banke prije privatizacije!?

Sulejman Tabaković je pisao o pretvorbi i privatizaciji banaka, svatko može naći dolje navedene navode.

“Zakon o pretvorbi društvenoga vlasništva donesen je 1991. godine, a u njemu se banke izostavljaju iz pretvorbe vlasništva poduzeća? Banke su prema Ustavu SRH osnovane od strane poduzeća. Dakle poduzeća su bili vlasnici banaka. Odredbom u Zakonu o pretvorbi da će se banke pretvarati po posebnim zakonima izvršena je strašna prijevara i pljačka! Ovom trećom alinejom prvog članka Zakona legalna pretvorba, a kasnije i privatizacija banaka ne postoje, a sve što se dalje radilo samo je fingiranje zakonskog ponašanja, a u stvari je pljačka građana.

Kako su pretvorene i privatizirane banke u Hrvatskoj, ako nije bilo Zakona o pretvorbi i privatizaciji banaka, a postojeći zakon eksplicite je rekao da će se za privatizaciju banaka donijeti poseban zakon, a nikada nije donesen? Kako je i kojim zakonom napravljena najveća prijevara naroda i čija je Vlada to predložila?

  • “Kako su hrvatske banke prodane strancima

Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom. Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.”

Što kažu stručnjaci, citat: “Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.

Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.”

“Zakon o pretvorbi banaka ne postoji u zakonodavstvu RH, a banke su prešle u vlasništvo menadžmenta i kreatora iz vlasti koji su de facto i de iure opljačkali vlasnike banaka, dakle poduzeća i njihove dioničare, odnosno građane Hrvatske kojima je priznato pravo državljanstva.”

Pretvorbu i pljačku Hrvatske napravili su komunisti koji su se rasporedili po svim strankama, a najodgovorniji su bili u: SDP-u, HDZ-u, HNS-u itd. Direktori hrvatskih banaka, članovi upravnih vijeća i nadzornih odbora nisu bili ustaše, ni fašisti već komunisti.

Treba podsjetiti drugove iz Restart koalicije na stanje u gospodarstvu u doba Tuđmana i nakon Tuđmana. Evo nekoliko navoda Zvonka Koprivčića, dipl. oec.:

“Što je ostvareno do 1999. godine? Prosječni rast BDP od 1992. do 1999. godine bio je 1,5 milijardi dolara godišnje u tim ratnim godinama. Prosječna stopa rasta BDP-a za razdoblje od 1992. do 1999. godine bila je 14 %. Realni BDP za to razdoblje iz godine u godinu raste po stopama između 5 i 6,9 %. BDP u godinama 2000. i 2001. nije prešao iznos BDP-a iz najlošije godine Tuđmanove i HDZ-ove vlasti kada je ostvaren minus od 0,3 % (Bilten HNB-a, prosinac 2002. – dolarski iznosi BDP-a tekuće cijene). BDP za kasnije SDP-ove vlasti 2000. do 2003. raste po stopama od 3 do 5 %, a po tim postocima raste i BDP nakon 2004. godine na dalje dolaskom nove vlasti.”

“Godine 1998. ostvaren je tekući višak (suficit) u iznosu od 7.136,4 milijuna kuna, što je bio najveći iznos državne štednje tijekom četiri protekle godine, od 1995. do 1998. godine. Četiri godine uzastopce, od 1995. do 1998. godine ostvaren je primarni višak (suficit) državnog proračuna, što znači da su ukupni prihodi veći od rashoda bez kamata, a to pokazuje da se kamate isplaćuju iz prihoda a ne zaduženja (Godišnje izvješće Ministarstva financija z 1998. godinu). Suficit državnog proračuna ponovno se ostvaruje tek 2017. godine, upravljanjem ministra Zdravka Marića s novcem poreznih obveznika, dakle 19 godina kasnije. Udio inozemnog duga u BDP kroz cijelo razdoblje 92 do 99. ne prelazi 50 %.”

“Međunarodne pričuve naslijeđene su 1991. s nula dolara a 1999. godine su iznosile nešto više od 3 milijardi dolara. Kamate na pozajmice za isplatu plaća 11. svibnja 1990. godine iznosile su 28 % mjesečno ili na godišnjoj stopi preračunato 1834%. Donošenjem programa iz 1993. godine obuzdana je inflacija. Padaju i kamate. Do 3. siječnja 2000. godine od 162.500 razorenih stambenih jedinica obnovljeno je 80.000 stambenih jedinica a pripremljeno je za obnovu 16.000 stambenih jedinica. Broj obnovljenih stambenih jedinica i onih u pripremi za obnovu je u veličini gradova Osijeka i Splita. I sve to u ratnim okolnostima odnosno kada je Hrvatska bila proglašavana ratnim područjem. Državni proračun raste 88 puta. Koliko je u tom razdoblju primljeno izbjeglica i prognanika kojima su osigurani i smještaj i hrana, o tome također postoje relevantni podaci.”

Nakon 20 godina, kao da je sve zaboravljeno, kao da ne postoje pokazatelji o rezultatima rasta gospodarstva iz tih vremena. SDP izvlači samo pojedine godine kao opravdani razlog da veliča svoju ulogu da je Hrvatsku izvlačio iz krize, u koju ju je navodno dovela HDZ-ova vlast i to navodi u aktualnom Izbornom programu 2020, što je po njemu razlog da mu se povjeruje i ovaj puta (jer opet prijeti kriza). Što se događalo do 2000. godine to se izostavlja. Proglašava sebe kao spasiteljem Hrvatske, na temelju nametnute, izmišljene krize, što ne odgovara istini. Što je napravila Tuđmanova i HDZ-ova vlast, i o kakvom se padu radi, to je iz navedenih pokazatelja razvidno. “

“Drugo, ukupno za vrijeme vlasti SDP-a 2012. do 2015. BDP je imao negativan rast (minus 0,4 %.). 2012. minus 2,2 %, 2013. minus 0,5 %, 2014. minus 0,1 %. 2015. godine plus 2,4 %. Kako je onda izveo Hrvatsku iz krize? Ukupni minus nije značajan, ali kada se promatra cijelo razdoblje, upravljanje je neuspješno. Eksperimentom kojim SDP napušta svoju socijalnu agendu, dolazi do povećanja BDP-a tek 2015. godine, tri godine nakon dolaska na vlast….”

Tijekom predizborne kampanje napušeni drug Bero je lupetao o korupciji i pljački bez da je predočio dokaze. Klevetao je Bero sestrinsku stranku HDZ: “’HDZ će ostati upamćen po tome što je ugasio brodogradilište Uljanik i rafineriju Sisak, nekadašnje gigante hrvatske industrije“. Vlada je našim novcem podržala i održala Uljanik a on lupeta kako ga je sestrinska stranka uništila. Kada se čovjek napuši može svašta kazati, zar ne.

Jedno od Berinih obećanja je sređivanje stanja u zdravstvu: “Hrvatskom zdravstvu potreban je restart, krajnji je čas da se zaustavi propast sustava”. Plan je jako jednostavan. Bero i Rajko će klonirati doktore (nedostaje ih 2500 do 4000) i medicinske sestre (nedostaje ih od 8000 do 12000) pa će imati tko raditi i poslijepodnevnu smjenu. Kloniranim doktorima i sestrama ne moraš platiti rad, daš im trave i svi sretni i zadovoljni.

Od kuda novac za Berine programe?

Kaže da će prodati državnu imovinu. OK. Kome će je prodati? Čekaju li kupci (investitori) prodaju u dugim redovima? Koliko je do sada bilo neuspješnih pokušaja prodaja državne imovine, nitko se nije javio? Očito je dečko pod utjecajem kanabisa pa ne vidi realnost.

Kaže Bero da će donijeti novi (selektivni?) zakon o porijeklu imovine, zaboravio je tko ga je i zašto ukinuo.

Anka bilda mišiće jer treba obnoviti Zagreb, ima tu mnogo posla. Budući da nije odgovarala za Gunju smatra da Gunju treba ponoviti u Zagrebu. Kada se usvoji lex kanabis sve će biti lakše, Zagrebčanima će se besplatno podijeliti kanabis i svi će biti sretni što imaju nabildanu Anku.

Drug snaga je kazao i da će uvesti zabranu ovrha nekretnina iz nepoštenih kredita kojih, po njegovim riječima, u švicarskim francima ima čak 125 tisuća. Dodao je i da će otvoriti urede u najvećim gradovima za besplatnu pravnu pomoć građanima koje su “banke opelješile, za 20 milijardi kuna”. I ovima će besplatno dijeliti kanabis da vide kako je sve sređeno.

Vlasnici banaka u Hrvatskoj su u strašnoj panici, neki pakuju kofere jer ih drug snaga plaši. Tresu se strani bankari i mole Boga da ih drug snaga ne sredi. Drug snaga misli da zakon treba primjeniti i retrogradno. Restart koalicije će predložiti i jednogodišnji moratorij na kredite i leasinge za nelikvidne građane i poduzeća. Ako banke ne pristanu loše im se piše jer će ih drug snaga i titoljubac Bero srediti.

Stvarnost je sasvim drugačija. Strane banke su zaštićene i drug snaga im ne može ništa. Ako pokuša slijedi financijska blokada na međunarodnom tržištu i sve staje. Toliko o napušenom drugu snazi.

Trava otvara nove vidike pa su nam napušeni najavili novu gospodarsku krizu. Građani to znaju i osjećaju i bez pušenja trave. Pod utjecajem svemoćnog kanabisa drug kaže da je došlo vrijeme za „novu politiku iskrenosti i poštenja“. Ni traga iskrenosti i poštenju u toj koaliciji. U poštanskom sandučiću nađoh pismo Restart koalicije, lista 13. i vidim da je prvi na toj listi lažov koji je tvrdio da treba skupiti 440.000 potpisa za referendum. To je njihovo poštenje.

Kaže napušeni drug: “Hrvatska u protekle četiri godine nije napravila nijednu reformu, osim reforme blagdana od koje će građani sasvim sigurno živjeti bolje”. Napušeni članovi Restarta zaboravili da su oni mijenjali datume blagdana, s ciljem brisanja memorije naroda.

Podjele podijeljenog hrvatskog društva su intenzivirane 2015. godine za vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore. Ponovno su uskrsnule ustaše i fašisti koji su pobijeni 1945. godine pa su se antife mobilizirale u obrani komunističkih tekovina (zločina i pljačke). SDP je izgubio izbore ali je intenzivirana borba protiv virtualnih fašista i ustaša. Restart koalicija i pridruženi sateliti imaju za cilj rušenje samostalne hrvatske države, rušenje nacionalnog identiteta, ljudskoga dostojanstva te spriječavanj normalnog razvoja. To je njihova misija. Restart je uništavanja hrvatskog identiteta započeo dolaskom Milanovića na Pantovčak, uklanjanjem bista uglednih i zaslužnih Hrvata jer Hrvatska je „slučajna država“.

Ako si protiv samostalne Hrvatske i protiv domoljublja glasaj za Restart koaliciju i lijeve satelite!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved