Connect with us

Vijesti

Rijeku svečano proglasili kineskom prijestolnicom kulture

Published

on

Crvena zvijezda na Riječkom neboderuRijeka 2020 Epk

Nakon što je prošle nedjelje u Rijeci u sklopu programa Europske prijestolnice kulture “instalirana” crvena petokraka, simbol komunizma, svi su krenuli podsjećati na monstruozne zločine koji su u Hrvatskoj u prošlosti, pa i za Domovinskog rata, činjeni pod ovim simbolom, a oni su, malo je reći, stravični, posebno u Vukovaru i Škabrnji. Za mnoge Hrvate i druge narode petokraka je traumatičan simbol, jer su od četrdeset i pete do devedesetih, od Ovčare i genocida u Srebrenici, nevini ljudi ubijeni ili živi bacani u jame i špilje. Pod petokrakom.

Četrdesetih su ti isti kokardu zamjenjivali petokrakom, da bi devedesetih ti isti opet petokraku zamijenili kokardom.
No to nije smetalo najvećem gradonačelniku naših naroda i narodnosti Obersnelu da u 21. stoljeću takav krvavi simbol natandari žrtvama petokrake pod nos.

Autor ove “umjetničke instalacije” je Nemanja Cvijanović, koji se predstavlja kao umjetnik, no on je i političar. Bio je na listi radikalno lijeve platforme “Možemo” koju je nosila Katarina Peović, poznata po nedavnoj izjavi da bi nacionalizirala imovinu hrvatskih građana, zbog čega je među pukom dobila nadimak Kata Šmajser.

No podsjećanje na zla koja je crvena petokraka radila u prošlosti su nedostatna, jer i dandanas petokraka je zločinački aktivna.
U Kini je na djelu stravičan zločin koji pod petokrakom sustavno provodi Komunistička partija Kine. Došlo je do toga da mnoge svjetske kompanije ozbiljno preispituju poslovnu suradnju s Kinom zbog zločina u konclogorima na kojima je zvijezda petokraka, i ne žele više kinesku robu nastalu na prisilnom radu. Partija taj teror provodi u pokrajini Xinjiang, na štetu Ujgura i drugih etničkih manjina.

Mnoge države, od SAD-a do Njemačke, upozoravaju na to što se događa u toj “autonomnoj regiji” zapadne Kine, koju je lokalno stanovništvo tradicionalno nazivalo Istočni Turkestan.

Sustavna deportacija Ujgura u Kini, i iz vjerskih razloga (uglavnom su muslimani), i iz čisto etničkih razloga, ima nevjerojatne razmjere.

Same kineske vlasti, malo prije riječke “instalacije”, objavile su 17. rujna “bijelu knjigu” na kojoj je zvijezda petokraka, u kojoj se hvale preodgojem 1,3 milijuna građana godišnje, i to tijekom pet godina, od 2014. do 2019. Dakle, šest i pol milijuna (!!!) stanovnika Xinjianga, prema samim kineskim vlastima, prolazili su kroz koncentracijske logore koje Peking naziva “škole strukovnog obrazovanja”. Prema sve brojnijim svjedočenjima zatvorenika koji su iz tih logora izišli, u njima se vrše svakodnevna mučenja, nepoćudnima se urezuju petokrake na čelo, a preodgoj se sastoji u pravom ispiranju mozga, gdje su zatvorenici prisiljeni napustiti vlastitu, islamsku vjeru. Prisiljavaju ih psovati vlastite svetinje, jesti svinjetinu, iako su pobožni muslimani.

Rijeka se inače hvali svojom multikulturalnošću i džamijom kao simbolom iste, ali zaboravlja što petokraka radi muslimanima danas u Kini.

K tome, budući da se autor petokrake u Rijeci Nemanja Cvijanović u svojem djelovanju bavi i popularizacijom i distribucijom Komunističkog manifesta, isti ti milijuni Ujgura i Tibetanaca u sklopu preodgoja i inkulturacije (uh, ta kultura), moraju odbaciti svoje svete spise i napamet učiti Komunistički manifest.

No postoje bića poput Puhovskog koji će reći da su i pod križem činjeni zločini kao i pod petokrakom. Jesu, no postoji jedna “nebitna” razlika. Krist umirući na križu poziva na oprost i pomirenje, na nenasilje. Nasuprot tome, Komunistički manifest i petokraka koju inspirira do dana današnjeg je jasan u svojim zaključnim riječima: “Komunisti s prijezirom odbijaju skrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem cijelog dosadašnjeg društvenog poretka.” Kako su Marx i Engels “naredili”, petokraka taj program nasilja i terora dosljedno provodi i dandanas. Dakle, nasilje nije zloporaba simbola petokrake, već simbol dosljednog provođenja tog programa, dočim kod križa se radi o zloporabi simbola. Razlika nebo i zemlja. Uostalom, od Rijeke do Pekinga i Pjongjanga, od 1945. do danas, petokraka vrši nasilje nad križem, tj. onima koji u nj vjeruju, obrnuto – ne!

Također, budući da je autor petokrake u Rijeci Nemanja Cvijanović veliki protivnik kapitalističkog društva i izrabljivanja, ovo ujgursko roblje pod petokrakom svojim prisilnim, besplatnim radom, a prema starom običaju komunističkog Pekinga koji je već bio poznat u Laogajima, stvara ogromne profite kineskoj zvijezdi petokraci.

Koliko je u tim koncentracijskim logorima, nalik na nacističke, pod zvijezdom petokrakom ubijeno “neprijatelja naroda”, nitko ne zna točno.

I same institucije EU-a, koje je Rijeka prijestolnica kulture, više su puta upozoravale i protestirale protiv ovog masovnog zločina petokrake u Kini, no neuspješno.

U nedavnoj Rezoluciji EU-a pak na istu zločinačku razinu stavila je i komunizam i nacizam, i svastiku i petokraku, te izrazila zabrinutost i problematizirala njihovo isticanje u javnom prostoru, pa i u komercijalne svrhe.

Ovo nije tekst o Riječanima, već o njihovim umjetnicima i komesarima zbog kojih Rijeku, slijedom rečenog, svečano proglašavam Kineskom prijestolnicom kulture. (Ivica Šola/SD)

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved