Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Mišljenje „ulice“ važnije je od mišljenja struke!?
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
“Ti pritisci i prijetnje koje nam upućuju pojedini roditelji nezadovoljni nalazima koji nisu pisani po njihovim željama otežavaju redovni rad naše ustanove te s obzirom da se ne možemo javno braniti i komentirati niti jedan slučaj konkretno, jedino što je Poliklinika mogla poduzeti za zaštitu naše ustanove i naših djelatnika jesu pravne radnje”.
Sud je na temelju Ovršnog zakona donio rješenje kojim je određena privremena mjera kojom se zabranjuje jednom portal (H-alter) objavljivati sadržaje u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i ravnateljice prof. dr. sc. Gordane Buljane Flander.”
Iz obrazloženja rješenja jasno je da je odluka sudca ispravna i na zakonu utemeljena. Na odluku sudca reagirali su premijer, ministarka kulture i medija, ministar pravosuđa i drugi.
Ministarka kulture i medija RH izjavila je: “Ovo što se danas dogodilo da je netko zabranio a priori novinaru da dalje o nekoj temi piše je potpuno neprihvatljivo i ne mogu shvatiti na temelju čega se mogla izvući takva odluka s obzirom na to da vi ne možete znati što će netko dalje pisati ili govoriti. Zabranjivanje da se govori unaprijed je nešto što je neprihvatljivo. Reagirao je i ministar pravosuđa i to je nešto što se mora osuditi”.
Za ministarku kulture i medija prihvatljivo je da netko (tko je plaćen našim novcem) zlonamjeran koristi medije za blaćenje djelatnika Poliklinike za djeci i mlade grada Zagreba. Ministarka podržava da zlostavljačice i „ulica“ preko neprofesionalnih i zlonamjernih medija određuju što je stručno, a što nije.
Ministarka Obuljen Koržinek istaknula je da se vlast u ovom konkretnom slučaju ne smije uplitati u odluku sudbene vlasti. “Zato smo reagirali kako smo reagirali, i premijer i ministar pravosuđa i uprave, a i ja. Rekli smo da smatramo to neprihvatljivim. Pravosuđe je jedan od stupova vlasti i samostalno je u donošenju odluka”.
Ne smiju se uplitati ali su se upleli na grub i neprihvatljiv način i podržali govor mržnje te blaćenje 23 člana Poliklinike i ravnateljice te iste Poliklinike (vidi seriju članaka na portalu H-alter “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”. Objave portala H-alter financijski podupire Agencija za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama! Dakle, našim novcem se financira govor mržnje!
Ministarka je još kazala „kada je nešto stvarno utuživo bilo dobro ubrzati postupke i donijeti presudu. “Nemojmo posezati za privremenim mjerama pogotovo kad se to odnosi na medije”.
Iz navedenoga je jasno da ministarka kulture i medija RH živi u nekoj virtualnoj Hrvatskoj, za razliku od nas koji živimo u stvarnoj Hrvatskoj gdje sudski prvostupanjski postupcu u prosjeku traju nekoliko godina. Prema ministarki, premijeru, ministru pravosuđa dopuštena je zlouporaba medija za blaćenje i iznošenje neistina. Za blaćenje i iznošenje neistina može se nakon 10 do 15 godina dobiti zadovoljština ako poživite!
Tendenciozno, neargumentirano i neprofesionalno pisanje za premijera, njegove ministre i gradonačelnika Zagreba predstavlja „slobodu medija“!?
Na odluku suda osvrnuo se i premijer Plenković: “To je odluka koja zabrinjava. Mi se zalažemo za slobodu medija. Želim naglasiti da je jasan politički stav Vlade Republike Hrvatske da sloboda govora, medija, mišljenja, pisanja, emitiranja ničim ne smije biti ugrožena. Odbacujem bilo kakve insinuacije da se u Hrvatskoj guši sloboda medija. Sloboda medija da, a od jednog slučaja stvarati sliku da postoji problem slobode medija to ne.”
Za premijera je zlonamjerno pisanje, neistinito pisanje i javno blaćenje “sloboda medija”!?
“Hrvatske Laure” (hrvatske zlostavljačice) su pomoću portala i neprofesionalne novinarke iskoristile javni prostor za iznošenje neistina i optužbi na rad stručnjaka u Poliklinici za djecu i mlade. Stručnjaci iz Poliklinike im ne mogu odgovoriti na pravi način jer ne smiju iznositi podatke iz slučajeva na kojima su radili. Samo idiotima nije jasno da će uvijek jedna strana biti nezadovoljna mišljenjem stručnjaka, odlukom suda i da će ta strana nastojati na sve moguće načine pokazati da je ona u pravu. Nije moguće sa strane donositi sudove o radu Poliklinike za djecu i mlade, nije moguće donijeti ispravno mišljenje bez upoznavanja svih činjenica pa je jednostrano pisanje novinarke neprofesionalno i nemoralno. Jednostrano pisanje o hrvatskim Laurama, poziv na javni linč svih koji ne misle kao Laure su neprihvatljivi pa ih treba zaustaviti. Ne možemo prihvatiti da “ulica” određuje što je stručno, a što nije.
https://h-alter.org/author/jjindra/
Objavljeni tekstovi pokazuju slabosti sustava, nepotizam, utjecaj politike na odabir stručnjaka koji se ne mogu prepisati Poliklinici za djecu i mlade. Činjenica je gradonačelnik Zagreba nije “stigao” primiti ravnateljica Poliklinike tijekom tri mjeseca. Činjenica je da je portal H-alter glasilo platforme Možemo u funkciji političke eliminacije u institucijama koje se ne može preuzeti drugim putem.Glavni urednik portala H-alter je stranački kolega aktualnog gradonačelnika Zagreba. On je aktivist kontraverzne Antiratne kampanje iz 1991. godine, pisac tekstova za Pupovčeve Novosti, za Feral Tribune, za Kulturpunkt i slične. Nažalost Ministarstvo kulture financira, našim novcem, H-alter, Novosti i druge antihrvatske tiskovine i portale koji jednostrano, tendeciozno, neistinito pišu o ljudima i događajima.
Dobar osvrt napisala je mr. Danijela Didić, spec. kliničke psihologije. Stalni sudski vještak za psihologiju, vidjeti na:
Serijal članaka “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece” (od 1. do 10.) iznosi neke činjenice, otkriva kako djeluje sustav na razini države ali suština tih članaka je blaćenje voditeljice Poliklinike i njenih suradnica. Točno je da cjelokupan sustav zaštite djece (kao i drugi sustavi zaštite žrtve) ne djeluje kako bi trebalo ali to je širi društveni problem za koji nije odgovorna Poliklinika već društvo u cjelini. Za lošu zaštitu žrtava u društvu odgovorna je Vlada RH, ministarstvo pravosuđa, ministarstvo socijalne skrbi, ministarstvo kulture i medija, odgovorne su institucije i pojedinci koje ne rade svoj posao. Razloge lošeg stanja treba tražiti u lošoj politici vladajućih tijekom proteklih godina, zapošljavanju uhljeba, nepotizmu i nečinjenju na državnoj i na lokalnoj razini. Mainstream mediji uz potporu Vlade i državnih institucija šire govor mržnje prema neistomišljenicima, nameću mišljenje zlostavljačica i moralno upitnih osoba, nameću mišljenje “ulice” kao stručno i jedino prihvatljivo pa zato imamo ovu situaciju.
Nakon svega što se događalo može se tvrditi da su članci novinarke naručeni s ciljem smjene ravnateljice Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba. Uspjela je!
Bjedni hrvatski političari osudili su privremenu sudsku zabranu blaćenja struke, iznošenja neistina i promociju zlostavljačica. Oni podržavaju zlostavljačice, iznošenje paušalnih ocjena, neistina, blaćenja i svrstavanja na jednu stranu jer žele ušićariti koji glas. Stručni tim Poliklinike ne smije iznositi pojedinosti i komentirati konkretne slučajeve hrvatskih Laura (zlostavljačica) pa se ne smije dopustiti da samo zlostavljačice govore i pišu svoju istinu. „Ulica“ i pojedinci sa strane nemaju uvid, niti mogu imati, u spise bračnih brodoloma pa je nedopustivo da se svrstavaju na jednu ili na drugu stranu. Može se načelno govoriti samo o sustavu zaštite djece i mladih, može li se poboljšati ili ne. Jedan „mudrijaš“ iz MOST-a kaže: “Građani imaju pravo iznositi pritužbe, mediji imaju pravo pisati, a mi hvala Bogu imamo i govornicu, a imaju i oni koji su postavljeni na određene pozicije priliku se obraniti i iznijeti svoj stav, tako da je ovo što se tiče zabrane skandalozno”.
Skandalozno je da „mudrijaš“ iz MOST-a brani govor mržnje u mainstream medijima, iznošenje neistina od strane zlostavljačica i moralno upitnih persona te blaćenje struke čiji je glavni cilj smjena vodstva Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba. Ne zna „mudrijaš“ da neki građani (politički nepodobni) ne mogu odgovoriti na neistine medija i da ne mogu javno braniti svoj stav.
„Ulica“ i mainstream mediji ne mogu rješavati bračne brodolome, ne mogu procjeniti tko je srtvarno zlostavljač pa ne mogu zaštititi djecu od zlostavljača. “Iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ocijenili su nedopustivim da se javna riječ i javni prostor koriste za iskrivljeno i neistinito informiranje javnosti te su istaknuli kako su u protekla dva mjeseca izloženi prozivanjima i napadima putem društvenih mreža.”
Ne znamo tko je u pravu, a tko u krivu ali ovo je točno:
“Ti pritisci i prijetnje koje nam upućuju pojedini roditelji nezadovoljni nalazima koji nisu pisani po njihovim željama otežavaju redovni rad naše ustanove te s obzirom da se ne možemo javno braniti i komentirati niti jedan slučaj konkretno, jedino što je Poliklinika mogla poduzeti za zaštitu naše ustanove i naših djelatnika jesu pravne radnje”.
Quo vadis Croatia?
Foto: internet
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA