Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Zbog guste medijske magle Hrvateki ništa ne vide
Za glavnog ravnatelja Hrvatskog yutela izabran je HDZ-ov kandidat. Pokušaj oporbe da spriječi izbor osobe koja je u sukobu interesa (suvlasnik tvrtke Ro.ba.go koja godinama posluje s HRT-om, ali i tvrtke Mediahub koju je HRT svojedobno angažirao za savjetničke usluge) nije uspio jer je Plenkijev mentor Pupi podržao osobu koja je u sukobu interesa. Zastupnik Domovinskog pokreta pojasnio je o kome se radi: “Nekoliko godina kasnije nagrađen je od tadašnjeg Kukuriku komesara gospodina Radmana lukrativnim konzultantskim ugovorom od pola milijuna kuna za savjetovanje o takozvanom restrukturiranju. Posljedice vidimo i danas, HRT je mediokritetska ruina”, podsjetio je da kandidat za ravnatelja Hrvatskoh yutela ima koncesiju na pet sportskih programa koji su konkurencija HRT-u.
Jasno je da je dotični kandidat u sukobu interesa i da nije smio biti izabran ali izdajnički HDZ ne poštuje zakone niti procedure.
Vidjeli smo igrokaz takozvane ujedinjene oporbe, igrokaz ideološki nespojivih persona. U završnici su pale teške riječi, vrijeđanje, omalovažavanje pa su se neki razotkrili, pokazali su koliko su politički nedorasli današnjem trenutku kada je domoljubnoj Hrvatskoj potrebno jedinstvo jer bez jedinstva se ne može ostvariti nikakav pomak nabolje.
Umjesto sloge posvađali su se zastupnik Suverenista i zastupnik MOST-a. Pale su teške riječi zastupnika MOST-a koji je vrijeđao i omalovažavao: “Vi se HDZ-ova oporba, a mi smo oporba HDZ-u, jer upravo vas takve trebaju – primitivne, neuke, marginalne, uvijek spremne uprskati svaku akciju, sramite se!”. Zar je to razina jednog intelektualca?
Zastupnik MOST-a bi trebao znati da je MOST sve uprskao, da je doveo Plenkovića na vlast i da je on u stranci diletanata koji su naštetili hrvatskoj državi (trošak novih izbora, izgubljena arbitraža s MOL-om koju su platili hrvatski porezni obveznici i da je današnja vlast proizvod diletanata iz MOST-a). Zastupnik MOST-a jest intelektualac ali je izgubljen, ne razumije da jedino zajednički nastup domoljuba može nešto promijeniti, da se bez jedinstva ne može ništa napraviti. Recimo da su u ovoj situaciji Suverenisti bili zajedno s MOST-om rezultat bi bio isti. Dok se ne promijeni izborni zakon Hrvatska ne može napredovani, ne može se ništa napraviti. Bez promjene izbornog zakona i strukturnih reformi nema napretka. Umjesto da pitaju DORH i Plenkovića zašto pada optužnica protiv Todorića oni se časte (vrijeđaju) međusobno. Jadno, žalosni, izdajnički i nedopustivo.
Izbor novog ravnatelja Hrvatskog yutela (kandidat ministarke kulture) bio je farsa i pokazuje silovanje demokracije i pravne države od strane HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Takozvana ujedinjena oporba složna je da se radi o izbornoj farsi. HRT (Hrvatski yutel) plaćaju porezni obveznici Hrvatske pa imaju pravo dobiti javnu televiziju koja će biti javni servis, a ne u službi antihrvatske politike koju su vodili SDP, HDZ, SDSS, HNS i drugi. Informativni program Hrvatskog yutela je katastrofalan, kada vidim da skojevka Marta vodi središnji dnevnik mijenjam kanal. Komercijalne televizije, koje djeluju antihrvatski (projugoslavenski ili pročetnički) imaju bolji informativni program od Hrvatskog yutela.
U pravu je gospođa Vidović Krišto kada kaže: “Zaključno, o radu HRT-a mogu izjaviti sljedeće: HRT skriva korupciju vladajućih struktura, HRT sudjeluje u povijesnim krivotvorinama, te, konačno, HRT protuzakonito uskraćuje hrvatskim građanima pravo na informaciju, te time krši zakon. S ovog im mjesta poručujem da se na primjeru Austrije vidi da se i šeficu agencije za istraživanje javnog mijenja može uhititi i procesuirati – i to zbog manipuliranja javnosti….”
Hrvatska država financira antihrvatske medije novcem poreznih obveznika!
Izvukli smo koliko je novca država dala medijima u zadnje četiri godine (Ilko Ćimić, Index).
Plenković je komentirao Kurzovu ostavku: “Kad bi teza o tome da bi ova naša vlada imala takav upliv polusponzorski prema medijima, onda bi smjer Hrvatske bio 95 posto ljudi da je zadovoljno, a HDZ bi imao, ne znam, 57 posto potpore”, rekao je Plenković istaknuvši kako je usporedba s Hrvatskom “bezobrazna i netočna”.
Činjenice govore suprotno no što drug Plenković govori:
Tijekom 4 godine 2017. – 2021. Hrvatski yutel (HRT) dobio je 95,3 milijuna kuna, antihrvatski mediji su dobili: Nova TV 18,2 milijuna od 2017. do 2021. godine (od 2013 do 2017. samo 5,1 milijun kuna); RTL televizija dobila je 15,3 milijuna od 2017. do 2021., a za razdoblje od 2013. do 2017. malo više od 4 milijuna kuna.
Večernji list je od 2017. do 2021. dobio 10,5 milijuna kuna iz proračuna.
Plenkovićeva vlada je dala pola milijuna kuna za praćenje izbora!
Konkurentskoj Hanza mediji isplaćeno je 10,1 milijun kuna itd.
Slučaj HRT-ove novinarke Jindri pokazuje koliko je Hrvatski yutel neprofesional, neetičan ideološki zaslijepljen. Na zahtjev Narod.hr-a HRT je odgovorio:
“1. potvrđujemo Vam da je novinarka kulture HRT-a Jelena Jindra imala dopuštenje kuće, odnosno v. d. Glavnog ravnatelja HRT-a Renata Kunića za objavu navedene serije napisa na portalu H-alter.
2. U emisiji Otvoreno nije bila tako predstavljena budući da to prema ocjeni urednika emisije nije bilo važno za temu o kojoj je bila riječ“.
Nakon neviđene neokomunističke hajke na ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih otkriveno je da je HRT-ova novinarka Jindra sa svojim djetetom bila klijentica Poliklinike pa je bila u teškom sukobu interesa. Novinarka Jindra je prekršila Etički kodeks HND-a jer nije objavila podatak da je bila klijentica Poliklinike, niti da je zaposlenica Hrvatskog yutela ( HRT-a). Dakle, bila je u sukobu interesa. Svoje nezadovoljstvo bivša klijentica Poliklinike iskazala je serijom natpisa (10) u kojima je blatila ravnateljicu Poliklinike i cijelu Polikliniku za zaštitu djece i mladih.
Prof. Buljan Flander se nije mogla braniti jer nije smjela kazati da je Jindra bila klijentica Poliklinike kod razvoda braka i da je njeno pisanje tendenciozno, zločesto i da je motivirano osobnim razlozima.
Novo izdanje Nacionala donosi SMS-ove koje je u posljednje vrijeme Severina Kojić slala Ljiljani Klinger, ravnateljici zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca koju pohađa njezin malodobni sin Aleksandar.
“Moje dijete si poslala u Heinzlovu sa sedam i pol godina. Pa zadavila bi te rukama, babo”, “Stara šepava ružna babo”, “Sjedit ćeš i drhtat i trest se krivonoga kao što sam se ja tresla kad si mi maltretirala dijete”, “Stara, zovi donatora koji te uvalio u problem. Jedva čekam da te uhapse i da život provedeš kako zaslužuješ. Mog sina si maltretirala. Svi nalazi će izaći van. Samo da stigne presuda”, “Napravit ću ti prosvjed ispred škole da te izbace, ne s mamama kojima djecu iz škole kupi tko stigne, nego ću okupit ljude na fejsbuku. Tvoje neistine koje si pisala ću čitati kod Šprajca. Dosta je bilo tvoje tiranije…”, samo su neke od poruka koje su upućene ravnateljici, a Severina je sve komentirala izjavom da je prije svega reagirala kao majka, a ne kao dama.
Izjava je to koja je potaknula psihijatra Hermana Vukušića na objavu kojom je rekao: “Da je bilo koji muškarac reagirao na ovaj način kao otac, a ne gospodin, završio bi u Remetincu isti dan”.
Navedeni govor mržnje drug Plenković podržava (podrška „Spasi me“ i zlostavljačicama)!?
Drug Plenković bi se trebao ispričati hrvatskoj javnosti što je podržao zlostavljačice, a ne struku.
Hoće li liječnici postati cinkaroši?
Prema Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZPSC), liječnici postaju cinkaroši. Prema prijedlogu obiteljski liječnici moraju prijaviti policiji sve pacijente vozače koji zbog zdravstvenog stanja nisu sposobni za upravljanje vozilom.
Na primjedbe liječničke struke MUP se oglušio pa ako prijedlog Zakona bude usvojen liječnici moraju postati cinkaroši ili će biti kažnjeni. Primjedbe su odbijene bez shvatljivog obrazloženje, kažu iz KOHOM-a. Dr. Ban Toskić kaže da struka nije konzultirana: “Nisu nas kontaktirali. U radnoj skupini koja je radila ovaj nacrt nije sudjelovao nitko od struke. Piše da je sudjelovao predstavnik Ministarstva zdravstva, no to je predstavnik zdravstvene administracije, a ne struke. Nitko drugi ni iz jedne udruge liječnika nije bio prisutan kod donošenja nacrta izmjena”.
U prijedlogu zakona stoji da je dužnost liječnika da prijavi na CEZIH nesposobnost pacijenta za vožnju. Time se nalaže da liječnici krše zakon i etički kodeks koji od njih traži čuvanje privatnosti i povjerljivosti podataka.
Na primjedbe MUP je između ostaloga odgovorio: “Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne zadire u neovisno i profesionalno djelovanje te očuvanje i promicanje slobode i ugleda liječničkog zvanja te promicanje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem propisa u radu, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije”
Navedeno je netočno! Zakon o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04.), pravo na povjerljivost Članak 25. Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka…
Obveza čuvanja profesionalne tajne regulirana je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o zaštiti prava pacijenata (ZZPP) i zakonima koji reguliraju pojedinačne zdravstvene struke. Obveza čuvanja profesionalne tajne regulirana je i raznim kodeksima.
Bilo bi normalno da ministar zdravstva zaštiti struku, ako ne zna, ne želi neka odstupi.
Quo vadis, Croatia?!
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti7 dana agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 dan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoBROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”