Vijesti

ŠOLA: Kabul i Zagreb imaju isti problem, na vlast su došli gerilci, koji ne znaju upravljati

Published

3 godine ago

18 listopada, 2021

Ne postoji oklevetaniji autor u povijesti od Machiavellija. Machiavelli, ponajprije, nije bio makjavelist, njegova je nakana bila, kako veli Hanna Arendt, vratiti politici kao disciplini dostojanstvo. On je od politike, u složenosti javnog djelovanja, napravio samostalnu disciplinu koja nije ni moralna ni nemoralna, već – umijeće upravljanja!

Možete svetog Antu postaviti za hrvatskog premijera, ali njegova vjera, visoka moralnost, u vođenju institucija nije garancija ni za što. Treba, prije svega znati upravljati, vladati. Nikakva moralnost, kamoli politička ideologija, ne može nadomjestiti potrebne kompetencije i potrebnu tehniku upravljanja zahtjevnim sustavima, od države, gradova do velikih javnih tvrtki. A što se morala tiče, što vrijedi krjepostan vladar ako ne zna stvoriti učinkovite institucije i sustav na dobro svih građana? Njegova osobna moralnost ili ideologija samim tim je duboko kompromitirana jer čini štetu zajednici svojim neznanjem.

Ove godine, u kratkom razdoblju, jedna daleka država, Afganistan, i jedan nama blizak i važan grad, Zagreb, dobili su novu vlast. Afganistan talibane (u prijevodu s paštua taliban znači “student”, ne s filozofskog, naravno), Zagreb pak radikalno lijevu platformu Možemo.

GERILSKO UMIJEĆE

Talibani su na vlast došli nedemokratski, oružanom silom, Tomašević i Možemo na slobodnim, demokratskim izborima, voljom velike većine građana Zagreba. I to je bitna razlika između talibana i Možemo. Moralnost glavnih vedeta Tomaševićeve ekipe, iako je osobno smatram duboko suspektnom, sukladno Machiavelliju, u ovom kontekstu me ne zanima. Još manje moralnost afganistanskih “studenata”, koja je “evidentna”. Mene zanima temeljna stvar u obnašanju vlasti kod jednih i kod drugih, a koja im je zajednička: ne znaju upravljati, ali zato imaju isključive ideološke stavove, bilo da se radi o religijskom ili o sekularnom fundamentalizmu i isključivosti.

Talibani, to smo znali, izvrsno barataju kalašnjikovima, umijećem gerilskog ratovanja motiviranog religijskom isključivošću. I onda ih, eto, po drugi put na vlasti. Nemaju nijednu kompetentnu osobu koja bi bila kadra upravljati sustavima. O ekonomiji nemaju pojma, o vanjskoj politici još manje, a o vođenju resornih ministarstava da i ne govorimo. Potjerali su uistinu korumpiranu vlast, ali, jedan slikovit primjer, iako građani u Kabulu imaju novca u bankama, ne mogu ga podignuti jer nitko ne zna staviti novac u bankomat, kamoli voditi banku. Afganistan je u kaosu, ne samo zbog njihove radikalne ideologije, već što ne znaju upravljati.

Kada su pozvali mlade kompetentne kadrove da ne bježe iz Afganistana, Zapad je pomislio da je to zato što im se žele osvetiti, no ubrzo se pokazalo da je to zato što ne znaju upravljati ničim, kamoli državom, pa im trebaju ljudi koji znaju. Jedino što talibani znaju, o čemu se najviše pisalo, jest odmah uvesti njihov “građanski odgoj” u škole, na štetu djevojčica i žena, no ni školstvo ne znaju organizirati. Tu kalašnjikov i gerilsko umijeće ne pomažu ni kratkoročno, kamoli dugoročno.

Možemo, analogno kao i talibani, počinje osvajanje vlasti ne kao ruralna ratna gerila, već kao urbana gerila. Liježu po cesti, blokiraju projekte, vežu se lancima, izvikuju radikalne, lijevo ekstremističke parole. I eto ih s ulice na vlasti. Sve što je isplivalo iz Zagrebačkog holdinga, problem otpada, kadroviranje… pokazuje da imaju isti problem kao i talibani, jedno je biti gerilac, a drugo je (ne)znati upravljati.

NEKA ALAH POMOGNE ZAGREBU!

Iz svjedočenja bivših članova uprave Vukovića i Samodola, koje je Tomašević postavio, pa, kao, smijenio (zapravo sami su otišli jer ne možeš raditi posao s diletantima i ideološki isključivim ljudima), a i mnogi drugi, na finiji način, od Jurčića do Vedriša, to potvrdili, radi se o hrpi nesposobnih ljudi koji nikada u životu ničim ozbiljnim nisu upravljali, da su “suspektni prema političkim neistomišljenicima“, kako kaže Vuković, a Samodolu su zamjerili “desničarsku prošlost“. Kakve to veze ima s upravljanjem Holdingom? Tomašević i ekipa, osim zadojenosti ideologijom, nikada ni sa čim ozbiljnim nisu upravljali, a neki nemaju ni dana radnog staža izvan nevladina sektora. Ni klijentelizam ni nepotizam, kako je vidljivo od Holdinga do drugih “rodijačenja”, nisu im strani, samo nek su naši, pripadnici “studenata”, pa makar ništa u gradu ne funkcioniralo.

Kabul i Zagreb imaju, dakle, isti problem, na vlast su različitim metodama došli različiti gerilci, koji ne znaju upravljati.

Kada su ušli u Kabul, talibani su vikali “Kabul je naš”, Možemo kao slogan ima, gle opet čuda, “Zagreb je naš”. No, za razliku od ovih iz Možemo, talibani su shvatili da samo s “našima” nemaju znanja upravljati Afganistanom, pa mole one koji nisu njihovi, kako rekoh, da ostanu, ne bježe iz Kabula, da im pomognu. Talibani ne žele ponavljati greške iz prve vladavine kada ih je manjak kompetentnog kadra, osim nabrijanih ideologa, učinio mrskima narodu.

Stoga ozbiljno smatram da bi vlast u Kabulu jedina bila kadra iz svog iskustva urazumiti kolege u Zagrebu da ne ponavljaju njihove greške. Zato je iznimno važno, a to je bila jedna od ključnih tema izborne kampanje i za grad Split, da i čelnici grada Zagreba i čelnici talibana znaju engleski.

Neka Alah bude Zagrepčanima u pomoći!

PIŠE IVICA ŠOLA/Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

12 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

19 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.