Connect with us

Vijesti

Šola: Ništa od Frexita, Polexita… EU NIJE NIKAKVA SUPERDRŽAVA, NEGO ZAJEDNICA DRŽAVA! TOČKA!

Published

on

Europa kao nadnacionalni imperij, ili Europa kao zajednica suverenih država? To je pitanje koje stoji u srži aktualnog rata koji je Bruxelles objavio Poljskoj.

Poljski premijer Morawiecki snažno je branio odluku Ustavnog suda Poljske, kojom je osporena prednost EU-prava pred nacionalnim pravom.

Na temelju nacionalnog pravnog sustava nadležnost Suda Europske unije prestaje tamo gdje počinje nadležnost Ustava Poljske, kažu Poljaci. Dodajući da je sve drugo prekoračenje kompetencija koje EU ugovori, pa i lisabonski, koji nisu Ustav (!), daju sucima iz Luxembourga. EU na koncu konca nije nikakva superdržava, već zajednica država. A ako se želi nešto više od toga, onda se to mora i politički usvojiti, rekao je poljski premijer. Suvisla argumentacija.

To što se trenutno zbiva zapravo je u povijesti Europe već viđeno, samo se događa u odjeći 21. stoljeća.

Naime, rat koji vode Varšava i Bruxelles, odnosno zagovornici EU-a kao zajednice suverenih naroda, i oni koji EU vide kao naddržavu, kao imperij, već je viđen u prošlosti.

Ništa nadnacionalno

I površni proučavatelj međunarodnih odnosa znat će da se poredak u kojem živimo naziva vestfalski poredak, nastao nakon završetka vjerskih ratova, kada je 24. listopada 1648. sklopljen vestfalski mir. Taj tridesetogodišnji vjerski rat je imao sva obilježja onoga što danas u EU-u gledamo kao sukob europskih federalista i suverenista.

Tridesetogodišnji rat se smatra i granicom između srednjovjekovnog poretka i početka modernog doba.

Model srednjovjekovne politike i ideologije u ovom ratu predstavljale su sile južne Europe, koje su se borile pod zastavom katoličanstva i Habsburškog imperija. Protestantske zemlje – uglavnom Engleska i skandinavske države, kao i Lutherove pristaše u drugim dijelovima Europe – suprotstavljale su se vladavini papa i vladavini naddržave, carstva. Zbog tradicionalne mržnje prema Habsburgovcima, formalno katolička, ali već duboko modernizirana Francuska borila se na strani protestanata (današnjim jezikom, suverenista).

Snage u ratu bile su gotovo izjednačene i niti jedna strana, unatoč golemim gubicima, nije dobila rat. Ipak, iz današnje perspektive procesa moderniziranja Europe, slobodno možemo reći da su pobijedili protestanti, tadašnji suverenisti.

Naime, protestantske zemlje od početka su inzistirale da u europskoj politici ne smije biti instance koja bi stajala iznad nacionalnog suvereniteta – ni moći Rimske crkve, ni moći Austrijskog imperija, ništa nadnacionalno.

Tada su konačno svi priznali načelo nacionalne države, nacionalnog suvereniteta. Iako su katolicizam i Carstvo preživjeli, oni tada nisu bili priznati kao nadnacionalne institucije, već kao zasebne europske države zajedno sa svim ostalima.

Carstvo je svedeno na razinu jedne od europskih država, a status pape sačuvan je isključivo u katoličkim zemljama, dakle, kao čisto vjerski autoritet. Odnosno, iako protestanti (plus Francuzi) nisu u potpunosti porazili svoje protivnike, uspjeli su nametnuti svoju ideju suverenističke nacionalne normativne politike cijeloj Europi.

Upravo se taj poredak, koji i danas čini model u kojem živimo, naziva vestfalskim: temelji se na načelu nacionalnog suvereniteta, iznad kojeg se ne priznaje nikakva vlast, ni vjerska ni imperijalna – nadnacionalna. Pitanja religije, političke strukture i društvenog poretka od tada su postali posao svake nacionalne države i nitko nije mogao utjecati na to u ime bilo koje nadnacionalne strukture.

Drukčije okolnosti

Dakle, to što se događa danas u EU-u je vraćanje prošlosti u drukčijim okolnostima, novi „vjerski rat“ u kojem se odlučuje hoće li se srušiti ono što je uspostavljeno vestfalskim poretkom ili idemo u stvaranje nadnacionalnog EU imperija.

Tako, s jedne strane, „protestanti“ su danas utjelovljeni u onom što simboliziraju Poljaci, a „katolici“ ono što simbolizira Bruxelles i ideologija europeizma kao podvrsta globalizma.

U tom smislu „protestanti“, suverenisti, mijenjaju taktiku. Ne ide se u Brexit, u napuštanje EU-a. Ništa od Frexita, Itexita, Polexita…, to je priča za naivne. Suverenisti se nadaju da će redefiniranjem EU-a, njezina pravnog sustava, doći do očuvanja „vestfalskog poretka“. Tako Le Pen više ne govori o “Frexitu”, već o nadmoći ovog ili onog prava te jasno kaže: “Potvrđujući primat svog ustavnog prava nad europskim zakonodavstvom, Poljska ostvaruje svoje legitimno i neotuđivo pravo na suverenitet”. Zemmour pak, drugi predsjednički kandidat u Francuskoj, veli da EU želi izvesti „federalistički udar“ preko leđa Poljske. Meloni, talijanska lepenovka, rekla je istinito da Poljska radi „točno ono što je Merkeličina Njemačka učinila nekoliko puta“, kada je Ustavni sud u Karlsruheu presudio da Sud EU-a nije iznad njemačkog Ustava. Nijemcima Bruxelles zbog toga nije prijetio kao danas Poljacima.

Zato, ako pobijede zagovornici Europe kao naddržave, to bio bio povratak u predmodernitet, slikovito, u Srednji vijek, samo bi imperij koji se temeljio na vjerskim dogmama zamijenio ovaj sa sekularnim dogmama, poglavito zloporabe ideje ljudskih prava dovedenih do bizarnosti, u svrhu ideološke i ine kolonizacije nad članicama poput Poljske.

EU, zbog svoje specifične povijesti, nikada neće biti SAD. Zato, za EU, postkolonijalna država nacija najbolji je okvir za demokraciju. To je vestfalski mir za 21. stoljeće kojem je Poljska hrabro stala na čelo.

Ivica Šola/SlobodnaDalmacija.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved