Istaknuto
SPC politika manipulacija i laži – 3. DIO
3.dio
Hadži Goran Petrović
25. SIJEČNJA 2022. U 15:28
Srbija je za vreme Drugog svetskog rata bila okupirana zemlja, svedena na teritoriju Uže Srbije sa Banatom (kojim su vladali folksdojčeri, lokalni banatski Nemci). Nedićeva Srbija (ili zvanično Vojna uprava u Srbiji) po ničemu ne može da se ravna sa NDH i da se postavlja znak jednakosti.
Srbija je bila pod punom nemačkom okupacijom i sve likvidacije Nemaca su bili sprovedene pod njihovim patronatom i dejstvom.
Logor Sajmište, koji pojedini izjednačavaju sa logorima u NDH, je bio takodje pod nemačkom upravom a da Srbi ne budu upleteni zaslužni su bile ustaše koje su zemlju ustupile Nemcima (logor se nalazio na strani reke koja pripada NDH) i uslov za primopredaju je bio da ni jedan Srbin ne sme biti zaposlen i rukovoditi istim.
Da li je u Nedićevoj Srbiji bilo Srba saradnika okupatora, naravno da je bilo kao što ih je bilo i u Francuskoj, Belgiji, Holandiji i svakoj zemlji koja je okupirana od strane Trećeg rajha, ali za te pojedinačne slučajeve tvrditi kako je ceo narod bio takvog raspoloženja i nastrojenja pa čak to izjednačavati sa celom NDH je besmislica.
SPC je takodje izgubila brojne objekte, primera radi u gradu u kom živim parohijski dom je postao štab Gestapoa i poneo ime “Dom Adolfa Hitlera” takvih primera ima mnogo.
Dok je blaženi Stepinac stolovao na svom Kaptolu tada su srpski patrijarh i vladika Nikolaj bili zaduženi za ručni transport izmeta u logoru Dahau, taj veliki fašista Nikolaj koji je i Hitlera odlikovao (a kada i zašto nebitno je, bitno da se spomene).
Negiranjem Jasenovca negira se u isto vreme i najveće hrvatsko stratište i negira se stradanje Hrvata i to onog najboljeg dela u tim okolnostima koji je svojevoljno stradao za svoja uverenja, protiv fašističkog režima.
hrvatskepraviceblog
26. SIJEČNJA 2022. U 00:26
Hadži Goran Petrović ponavljate stare srpske mantre. Nije ništa isto ali ima sličnosti. Tako NDH i Nedićeva Srbija imaju puno sličnosti. To nije moja izmišljotina, to je napisao u svojoj knjizi „NDH i Nedićeva Srbija – sličnosti i razlike“ Zlatoje Martinov koja je izdana 2018. godine u Beogradu. Imate u PDF formatu na Google tražilici.
Dakle citiram iz knjige:
“… u prvi plan ističete isključivo hrvatsku ustašku kolaboraciju sa nacističkom Nemačkom i fašističkom Italijom, pritom potpuno zanemarujući ili, pak, svesno marginalizujući kolaboraciju Nedićeve Srbije, odnosno njegove tzv. “vlade narodnog spasa“.
Kao argument za svoje tvrdnje o tobožnjoj Nedićevoj nevinosti, ističete osnovnu razliku između Nezavisne Države Hrvatske i Nedićeve Srbije – da je prva bila država, a druga vojno-okupaciono područje – kao tobože “nepobitnu činjenicu“ da je NDH samostalno donosila sve odluke, pa i one o progonu i ubijanju Srba i Jevreja, dok je u Srbiji zločine činila isključivo nemačka okupaciona uprava.
Iako je prvi deo tvrdnje nesumnjivo tačan, drugi podleže ozbiljnoj sumnji. Naime, nemački nacisti u Srbiji zaista jesu fizički likvidirali beogradske i srpske Jevreje, ali je njihovim bezdušnim progonom i hapšenjem, traganjima po bolnicama i privatnim kućama onih Srba koji su ih štitili, i potom njihovim izručivanjem Gestapou, Nedićeva Srbija, odnosno njena Specijalna policija, nevinom krvlju svojih jevrejskih sugrađana uveliko uprljala ruke, koje današnji novoistoričari tako pilatovski peru bestidnim i drskim tvrdnjama kako je jedna stvar ubijati Jevreje (Nemci), a sasvim druga isporučiti žrtve ubici (Nedić).
Nedić i njegova vlada, međutim, i te kako snose ogromnu krivicu za holokaust u Srbiji posle koga je nemački vojni zapovednik Bader izražavo ogromno zadovoljstvo proglašavajući Nedića za “istinskog srpskog nacionalistu, srpskog Petena“, istovremeno šaljući depeše u Berlin kako je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei (očišćena od Jevreja)”
Citiram dalje:
„Kad je u pitanju NDH i njezini zločini, to nije sporno, ali je sporno i jeste činjenica da se u Srbiji na sve načine prećutkuje zločine koje je učinila Nedićeva vlast bilo samostalno bilo uz asistenciju nacista i to prema svojim sunarodnicima Srbima (komunistima, njihovim simpatizerima i drugim rodoljubima, npr. onim četnicima koji su istinski želeli da se bore protivu okupatora, a bilo je takvih koji su se protivili izdajničkom držanju i delovanju Draže Mihailovića), ali i prema Jevrejima i Romima.
Nakon formiranja Komesarske uprave na čelu sa Milanom Aćimovićem, već u maju 1941. godine obnovljen je i rad Uprave grada Beograda na čelu sa Dragim Jovanovićem i Specijalne policije koja je bila pod jurisdikcijom Uprave grada, ali je dobila ovlašćenja delovanja na celoj teritoriji okupirane Srbije.
(vd. B. Božović, Specijalna policija , s. 12 i dalje). Imala je dva odseka:
„Komunistički“ i za „Jevreje, Cigane, masone druge internacionalne organizacije“. Specijalna policija je u maju 1941. imala 850 policajaca i bila instrument okupacionih vlasti za progon svih koji su se protivili okupaciji. Policijske i žandarmerijske snage kako Aćimovićeve tako docnije i Nedićeve (po formiranju „vlade narodnog spasa“, 29. 8. 1941) učestvovale su, zajedno sa nemačkim snagama ili samostalno, u racijama i hapšenjima civilnog stanovništva.
U brojnim kaznenim ekspedicijama koje su Nemci sprovodili, aktivno su sudelovali i srpski Nedićevi žandarmi. Tako su zajedno sa nacistima sprovodili srpske civile na masovno streljanje u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine. Istina takve akcije su među ponekim žandarmima sa ljudskim likom izazivale revolt pa je bilo kolebanja pa i dezerterstva iz policije. (vd. M. Borković, Kvislinška uprava 1941-1944, s. 41 i dalje).
Dalje, nije tačno da je samo Zavod za prevaspitavanje omladine u Smederevskoj Palanci bio pod jurisdikcijom Nedićeve vlade. Bio je to i logor na Banjici, logor smrti i nečuvenog martira, kroz koji je prošlo skoro 30.000 logoraša; prema logoraškim knjigama navodi se da ih je bilo 23.637, ali je verovatnije da ih je bilo i više kako neki istoričari smatraju. Kako je nastao ovaj logor?
Šef Upravnog štaba Harald Turner uputio je 22. juna 1941. godine tadašnjem šefu Komesarske uprave koji je vršio i dužnost „ministra“ unutrašnjih poslova Milanu Aćimoviću zahtev da počne sa „hapšenjem komunista i svih zločinačkih elemenata“. U zahtevu se kaže: „sve uhapšene zločinačke elemente i komuniste sprovesti u koncentracioni logor koji Vi treba da organizujete“. (Zbornik dokumenata NOR, Borbe u Srbiji 1941, dokument br. 108). Odlučeno je da logor bude podeljen na deo u nadležnosti srpskih kolaboracionističkih vlasti, a druga polovina da bude pod nadležnošću Gestapoa. Srpskim delom logora upravljao je zloglasni Svetozar Vujković, a nemačkim Ernst fon Kajzenberg. Prvi logoraši stigli su u logor (za logor je izabrana bivša kasarna 18. Pešadijskog puka na Banjici) već 9. jula 1941, a logor je raspušten tek 3. oktobra 1944. samo dve nedelje pre oslobođenja Beograda.
Gestapo je srpsku policiju koristio kao svoj pouzdani brutalni i vrlo učinkovit instrument za hapšenje svih nepodobnih Srba, Jevreja, Roma. Iako logor Banjica nije bio isključivo jevrejski logor, u njemu je stradalo oko 600 Jevreja. A njih su hapsili ne samo Gestapo nego i Nedićeva Specijalna policija. Dragi Jovanović , šef Srpske državne bezbednosti, napravio je kategorizaciju logoraša na one koje treba streljati i one koje treba osuditi na robiju. Komisija koja je istovremeno predstavljala i sud i odlučivala o sudbini logoraša, imala je tri člana, svi su bili Srbi i to po jedan iz Uprave grada, Ministarstva unutrašnjih poslova i Srpske državne bezbednosti. Nije se retko dešavalo da Komisija svoje sunarodnike Srbe osudi na I kategoriju (streljanje), a da Nemci tu kaznu preinače u robiju (vd. B. Božović, Specijalna policija, s. 381. Božović kaže: „pokazalo se… da i gestapovski kriterijumi mogu biti manje radikalni od onih koje je primenjivala Specijalna policija“). Od ukupnog broja streljanih rodoljuba u logoru Banjica, Specijalna policija snosi neposrednu odgovornost za trećinu (tačnije 31,62%, o tome vd. „Logor Banjica – logoraši 1941-1944, Arhiv Beograda, 2008, s. 37).
Ukratko i nekoliko primera o odnosu Aćimovića i Nedića prema Jevrejima u Srbiji. Potražio sam arhivske podatke i evo: pismo svim okružnim načelnicima iz 1941. u kome se traži da budu što hitnije pohapšeni svi Jevreji i Cigani, u potpisu Milan Aćimović (Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kut. 91, fascikla 1, red. br. dok. br. 1). Dokument iz iste godine traži da se „sve bolničke ustanove provere da li se Jevreji skrivaju po bolnicama“ (VA, NA, kut. 130, fasc. 3. dok. 30); dokument iz 1941, koji traži od policije proveru podataka za Srbe koji skrivaju Jevreje (VA, NA, kut. 130, fasc. 6, dok. 16). Dokument iz 1942. godine: dostava protiv Božidara Mašića, policajca, da živi sa Jevrejkom i prikriva je, traži se njegovo i njeno hapšenje (VA, NA, kut. 131, fasc. 1, dok. 17).
A da ne govorimo o „Uredbi o čuvanju čistote narodne krvi i zaštite narodne časti“ donete od strane „srpske vlade“ 1941. i koja je bila i plakatirana, a primerak ovog plakata može se videti u Jevrejskom muzeju (uredba u: VA, NA, kut. 154, fascikla 4, dok, br. 9). Prostor mi ne dozvoljava da obradim tzv. „Antimasonsku i antijevrejsku izložbu“ u Beogradu 1941/42. godine.Nije nikakva dilema, šta se dogodilo u NDH, već u profašističkoj i antisemitskoj Nedićevoj Srbiji”
Dalje čitajte sami!
Sjetih se jedne stare narodne poslovice:” Pometi prljavštinu najprije pred svojim vratima, pa tek onda pogledaj ima li je pred tuđima”
Nitko u Hrvatskoj ne negira Jasenovac! Negiraju se laži i mitovi koje ste vi Srbi ispleli oko Jasenovca.
Samo laži oko broja stradalih dovoljno kazuju: prve brojke su bile preko milijun žrtava, onda je dugo bilo 800 tisuća žrtava, pa 700 tisuća, pa sada službeno 83 195, iako je u Beogradskom muzeju Holokausta skupljeno je 77.743 imena žrtava logora Jasenovca.
Prema tome treba težiti istini, objektivnoj istini, a za to se treba educirati, a ne ponavljati stalno iste floskule.
U Jasenovcu je godinu dana bio zatočen dr Ante Ciliga, književnik, novinar, revolucionar, iskusni komunista i logoraš iz sovjetskih logora (1929-1936), krajem 1941. bio je uhićen u NDH i sproveden u Jasenovac gdje je boravio do studenoga 1942.
O Jasenovcu najbolje i najpouzdanije svjedočanstvo istine je ono dr. Ante Cilige, bivšeg logoraša radnog i sabirnog logora Jasenovac, koje je on objavio u svojoj knjizi „JASENOVAC: ljudi pred licem smrti: uspomene iz logora“ kao šesto poglavlje opsežne memoarske knjige Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.). Knjigu je objavio u Rimu 1978. godine. U Hrvatskoj je tu knjigu objavio Ninoslav Mogorović iz Pule 1998. godine, predsjednik udruge „dr. Ante Ciliga“ u Puli.
Posebnu težinu ima Ciligino svjedočanstvo o unutarnjem ustrojstvu uprave jasenovačkog logora. U Jasenovcu su logorsku upravu držali Židovi. Židovi su bili ta „unutarnja vlast u logoru! I samog Ciligu je to iznenadilo i prigodom dolaska u logor.
Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, došlo je do izražaja i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi, Židovi logoraši držali brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima.
I dok je dr. Ciliga legalnim načinom pušten iz logora dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt, ako ne u samom Jasenovcu, onda u logorima izvan Hrvatske, jer je za mnoge Jasenovac bio samo jedna prolazna postaja prema logorima u Srbiji i Njemačkoj.
Godine 1943. tajno se sastao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, na inicijativu nadbiskupa, i izvijestio ga o stanju u Jasenovcu. Poznajući Ciliginu humanost i istinoljubivost, nadbiskup Stepinac od njega je tražio informacije o zbivanjima u Jasenovcu. Nakon razgovora sa Ciligom nadbiskup Alojzije Stepinac je pisano ustvrdio kako je čitavi logor Jasenovac, a ne samo neki zločini počinjeni u njemu, „sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Kako Republika Hrvatska nije sljednica NDH, ta se ljaga nikako ne proteže na hrvatski narod i današnju Republiku Hrvatsku, već je treba čitati kao otklon od nametnute hipoteke o hrvatskoj genocidnosti.
Dana 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali Alojzije Stepinac, tada kao zagrebački nadbiskup, govori u propovjedi:
“Svaki narod i svaka rasa, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore “Oče naš koji jesi na nebesima”. I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”
Ciliga tvrdi da se ni jedan svećenik nije usudio tako žestoko usprotiviti takvoj politici progona ljudi kao nadbiskup Stepinac.
Ciliga je o Stepincu imao najbolje mišljenje. I u svojoj oporuci 1991. je napisao: »Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka.« I na drugom mjestu, kao borbeni komunist, napisao je: »Stepinac je pravi svetac. Kada je Pavelićev režim počeo zloglasna djela protiv Srba, Židova i Cigana, Stepinac je svojim propovijedima kao maljem udarao tu nehumanu politiku.«
Vama na znanje i stoga učite, učite, jer cijeli je život učenje!
Aleksandar
24. SIJEČNJA 2022. U 19:11
Meni jedino nije jasno zašto se pojedinci još uvek bave Srbima i to na ovako strastan i revnosan način? Da živimo u istoj zemlji možda bih i shvatio ali realnost je da Srbi i Hrvati idu svojim putem već trideset godina i malo toga ih povezuje kada su savremeni i svakodnevni odnosi u pitanju. Ovaj sajt je, pre svega, posvećen pravoslavlju a ne temama koje gospodja potencira. SPC se vrlo često u Hrvatskoj optuživala da je antiekumenistički nastrojena, ali zar nije i pitanje Stepinca ekumenizam? Ekumenizam je i skretanje pažnje na problematična i kontroverzna pitanja a ne samo molitvene osmine, referati i ručkovi. I ako ćemo da se bavimo komunističkim presudama, hajde onda da ih posmatramo jednako na slučaju Srba i Hrvata a ne selektivno kada su u pitanju Srbi onda je pravda, a kada su u pitanju Hrvati onda je to komunistički sud i propaganda
hrvatskepraviceblog
26. SIJEČNJA 2022. U 00:46
Aleksandar okrenuli ste pilu naopako. Upravo je suprotno. Vi Srbi bavite se nama Hrvatima, pa nam čak prisvajate naše književnike i naše kulturno blago.
23. prosinca 2021.godine Skupština Srbije usvojila je „Zakon o kulturnom nasleđu“, po kojem u članku 23. svojata dubrovačku književnost do 1867.godine, tvrdeći da ona jednako „pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi“
Citiram sa stranice Srpskog veleposlanstva u Washingtonu :
“„ Srbija je bila pod osmanskom vlašću gotovo pet vekova. Turci su progonili srpsku vlastelu, odlučni da fizički iskorene društvenu elitu. Pošto je Osmansko carstvo bila muslimanska teokratija, hrišćanski Srbi su u njoj praktično živeli kao roblje – zlostavljani, ponižavani i iskorišćavani. Kao posledica, Srbi su postepeno napuštali gradske centre gde su bili zastupljeni rudarstvo, zanatstvo i trgovina, i povlačili se u nepristupačne planine gde su živeli gajeći stoku i baveći se skromnom poljoprivredom.“
Kako može pripadati srpskoj kulturi kada ste bili pod turskom vlašću?
Ovo nema ama baš nikakve veze sa komunizmom, ni komunističkim presudama , a ni propagandom, ali ima sa pravdom i pravednošću, sa istinom i lažima!
Aleksandar
26. SIJEČNJA 2022. U 12:02
Mogu da pripadam kulturi kojoj želim, a vama hvala na poruzi i sve najbolje, mi smo nepismeni, nekulturni, stočari, seljaci, zaostali i zli, krajnje neobično da se jedna tako kulturna dama bavi nama ovakvima nikakvima.
A izvorni Dubrovnik je nešto treće ni hrvatsko ni srpsko, već slovinsko, kako su sebe i nazivali.
hrvatskepraviceblog
26. SIJEČNJA 2022. U 23:12
Aleksandar iz vašeg komentara mogu zaključiti da ne čitate sa razumijevanjem. Citirala sam dio teksta sa stranice Srpskog veleposlanstva u Washingtonu. Znate li što znači citirati? To nisu moje riječi nego su to srpski diplomati napisali: http://www.washington.mfa.gov.rs/lat/serbiatext.php?subaction=showfull&id=1348053399&ucat=119&template=MeniENG&#disqus_thread
Obratite se njima, ako imate primjedbi na tekst!
A Dubrovnik je hrvatski , jer je bezbroj puta spomenuto ime horvatsko. a vi ste u 15,16 i 17 stoljeću bili pod Turcima, kao što piše na stranici Srpskog veleposlanstva u Washingtonu.
Niste imali ni renesansu, ni barok u vlastitoj kulturnoj povijesti, pa kradete hrvatsku!
Pravoslavlje Hrvatska
26. SIJEČNJA 2022. U 10:20
Opet nastavljate u istom tonu, i na isti način. Ovo vam je, što se ovog bloga tiče, žuti karton.
hrvatskepraviceblog
26. SIJEČNJA 2022. U 23:47
Vaš komentar čeka na moderiranje.
Pišem otvoreno, jasno i argumentirano, nema muljanja! To što vama takav način komunikacije ne odgovara i što niste opovrgnuli moje argumente, u tome nema moje krivice.
Činjenice koje iznosim dokumentirane su. Koristim se knjigom “Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj” Milorada Tomanića, izdanoj u Beogradu 2020. godine i citiram, pazite citiram pisca Milorada Tomanića:
“Čitava menažerija likova koji su se ko zna odakle pojavili i godinama tutnjali javnom scenom Srbije, a posebno gomila izgovorenih gluposti u tom periodu, naterali su me da se, baš kao i borci za Veliku Srbiju, spustim na zemlju i budem mnogo skromniji u svojim namerama. Postalo mi je jasno da je to ogroman posao koji zahteva timski rad iz kojeg bi proizašla višetomna enciklopedija srpskog zanosa, ludila i stradanja tokom 80-ih i 90-ih godina. Zato sam se opredelio za samo jedan segment, jednu kariku lanca koji je bio obmotan oko vrata srpskog naroda i koji ga je polako, ali sasvim sigurno davio. Ta karika bili su ‘ljudi u crnom’, tj. episkopi i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve. (Naravno, ne svi, ali svakako ogromna većina.)”.
U nastavku Tomanić objašnjava kako je krenulo zlo. “… Trebalo je uložiti veliki napor da se Srbi uvere u ispravnost svega onoga što su neki pripadnici njihovog roda činili tokom ratnih 90-ih godina. Trebalo je srpski narod ubediti da je uvek vodio odbrambene i pravedne ratove koje su uvek započinjali oni drugi. Nije bilo nimalo lako navesti jednog običnog, prosečnog čovjeka da iz mirnog porodičnog života ode na ratište i počne da ubija. I da još poveruje da je sravnjivanje Vukovara sa zemljom i držanje Sarajeva u opsadi više od hiljadu dana bogougodno delo srpskih pravednika.
Za sve to bila je neophodna dobro razrađena ideologija. Inače, da je nije bilo, odnos većine Srba prema svemu što se dešavalo tokom 90-ih godina verovatno bi bio sasvim drugačiji. Ili, kako to kaže sociolog Leo Kuper: „Bar kada dejstvuju zajedno, izvršiocima genocida potrebna je neka ideologija kako bi dali legitimitet svome ponašanju, jer bi se bez nje morali i sami i međusobno videti onakvima kakvi ustvari jesu – obični lopovi i ubice…“
Na koji način je trebalo ostvariti „novi srpski poredak“, ili jasnije rečeno Veliku Srbiju sastavljenu od ‘avnojevske’ Srbije, Crne Gore i njima ‘anšlusiranih’ delova drugih republika bivše SFRJ, najbolje je objasnio akademik Milorad Ekmečić u jednom od brojeva “Književnih novina” iz 1988. godine.
Evo šta on o tome kaže: “… nasilje je babica stvaranja nacionalnih država, i to, uglavnom, nasilje u ratu. Svaki nacionalizam počinje skupljanjem bajki ili epskih pjesama, i to je, dakle, elitni nacionalizam. Svojim studentima pričam anegdotu s početka prošlog veka iz Praga. U Gradskoj kafani, okupili se ljudi i sede, kao mi ovde, za stolom. Onda je neko ušao i upitao šta bi se dogodilo ako bi im se na glave srušio plafon kafane. Odgovor je glasio da bi to bio kraj češkog nacionalnog pokreta.”
Iz ove priče akademika Ekmečića, redosled poteza je apsolutno jasan.
-Prvo se intelektualna elita, dakle ljudi čije je osnovno oruđe i oružje reč, potrudi da narodu „provre krvca“, koristeći pri tom mitove, bajke, epske pesme, ili, drugačije rečeno, laži i poluistine koje svojom umetničkom vrednošću zadovoljavaju ljudsku potrebu za moralnim i lijepim.
-Nakon tog „zagrevanja“ počinje ono pravo, ono zbog čega su i uspaljivana srca i umovi naroda. Na scenu stupaju ljudi čije oružje više nije reč. Tada dolazi nasilje, „uglavnom, nasilje u ratu“.
Na kraju, zahvaljujući ovoj „babici“, uz dosta muka, krvi i bola, trebalo bi da se izrodi i ta toliko željena nacionalna država. Bez ovih epsko-mitskih „psihofizičkih priprema“ kroz koje je srpski narod prošao tokom 80-ih godina, a za čije sprovođenje su bili zaduženi „elitni nacionalisti”, devedesete verovatno ne bi bile onakve kakve su bile – ispunjene zverstvima i rušenjima, stradanjima i patnjama i srpskog i drugih naroda sa prostora bivše SFRJ”.
Evo nakon ovog citata vašem blogu dajem crveni karton!
Niste mi dorasli! Do nekog drugog virtualnog susreta lijep pozdrav!
Hadži Goran Petrović
26. SIJEČNJA 2022. U 11:25
Ja sam već i napisao da je u Srbiji bilo saradnika okupatora, podvlači se reč okupatora čime se pravi razlika izmedju biti okupiran i biti neko ko sebe naziva nezavisnom državom i u svojoj režiji od vrha prema dole sprovodi ono što hoće, Srbija nije imala tu privilegiju za razliku od Pavelićeve NDH. Medjutim, Srbija se već nakon rata obračunala sa saradnicima okupatora i mnogima je presudjeno i streljani su, mnogi nažalost koji i nisu bili krivi već su bili sledbenici duha protivnog komunizmu. U Srbiji nemate (ili imate veoma mali broj) ljudi koji se ponose i sledbenici su sličnih ideja, što nažalost ne može da se kaže za Hrvatsku. Mali broj ljudi u Srbiji se ponosi i veliča Nedićevu Srbiju za razliku od daleko brojnije podrške i nostalgije ka NDH. I zista mi nije cilj dokazivati da je belo belo a crno crno i ulaziti u kilometarske rasprave, ipak je vama vaše muke puno bure ne trebam vam ja. Svako dobro.
hrvatskepraviceblog
27. SIJEČNJA 2022. U 00:07
Vaš komentar čeka na moderiranje.
Hadži Goran Petrović, nikakve muke ja nemam! Pišem isključivo na bazi argumenata, ne muljam kao vi miješajući mitomaniju i lažiranu povijest.
Vi se trebate suočiti sa svojom odgovornosti za svo zlo koje ste počinili tijekom povijesti.
Hrvati su skupo platili NDH, sa pola milijuna ubijenih nakon Bleiburga na Križnom putu, a vi čak ni ne priznajete zločine.
Citiram iz knjige “Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj” Milorada Tomanića
“Sve srpske crkve
Zašto episkopi SPC nisu mogli da pristanu na plan Kontakt grupe? Zašto je po njihovom mišljenju i dalje trebalo ratovati i žrtvovati živote i svog i drugih naroda?
Odgovor se nalazio u istom onom apelu koji je 5. jula 1994. srpskom narodu i svjetskoj javnosti poslala episkopska konferencija Srpske patrijaršije. U tom apelu se između ostalog kaže: “… kao narod i Crkva, duboko ukorijenjeni u mučeničkoj zemlji Bosni i Hercegovini, mi danas ne možemo pristati, niti možemo nametnute nam u Ženevi odluke o procentima i mapama prihvatiti, te da ostanemo bez svojih: Žitomislića na Neretvi ili Saborne crkve u Mostaru ili crkve Sopotnice na Drini, Manastira Krke ili Krupe u Dalmaciji, Ozrena ili Vozuće u Bosni, Prebilovaca u Hercegovini ili Jasenovca u Slavoniji.”
Šta li su to episkopi mislili tvrdeći da ne mogu da ostanu bez svojih crkava i manastira? Da li se ostaje bez nekog hrama samo zato što se on nalazi u drugoj državi koja se ne zove Srbija; Republika Srpska ili Republika Srpska Krajina? Da li je SPC danas ostala bez crkava i manastira koji nisu porušeni, a koji se nalaze u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ili su to još uvijek njene crkve i njeni manastiri?
I, naravno, kako riješiti taj problem, ako i Hrvati ne mogu da ostanu bez svojih crkava i manastira, a Muslimani bez svojih džamija na prostorima koji pripadaju srpskoj državi? Za svaki slučaj, dvije godine kasnije, na svom redovnom zasjedanju održanom u maju 1996, Sveti arhijerejski sabor je donio sljedeću odluku: “Bez obzira na raspad versajske, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve i dalje se prostire na sve pravoslavne na toj teritoriji.” Znači, bila je dovoljna samo jedna rečenica da bi SPC i dalje imala sve svoje crkve i manastire u bivšoj Jugoslaviji. Nije li onda logično pitanje: zašto ta rečenica nije izgovorena i ispisana mnogo ranije. Na taj način bili bi spašeni životi velikog broja ljudi koji su stradali radi postizanja ciljeva postavljenih od strane Srpske pravoslavne crkve.”
Pročitajte knjigu izdana je u Beogradu 2020.godine.
hrvatskepraviceblog
27. SIJEČNJA 2022. U 00:31
U proslovu knjige Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj-Milorada Tomanića piše:
„ A što gledaš trun u oku brata svoga, a u svome oku grede ne primjećuješ ? Ili kako ćeš reći svome bratu: pusti da izvadim trun iz tvoga oka, a gle grede u oku tvome ? Licemjeru, izvadi prvo gredu iz svoga oka pa ćeš tada gledati da izvadiš trun iz oka brata svoga” (Mt 7,3-5)
Ali Srbi ne odustaju, i dalje pišu neprovjerene podatke i usput počinju vrijeđati i držati moralne lekcije… Ma, baš su naišli na pravu.
Hadži Goran Petrović
26. SIJEČNJA 2022. U 11:07
Jevreji pre Drugog svetskog rata a i u ranijim periodima su bili populacija u Srbiji po ničemu ugrožena, obespravljena ili sputavana, tako je bilo od perioda obnove srpske državnosti i vremena Miloša Obrenovića koji je često posećivao beogradsku sinagogu. Jevreji su bili slobodan narod koji je sebe nazivao Srbima Mojsijeve vere. Porediti Nedićevu Srbiju sa NDH je jednako porediti Višijevu Francusku sa Naci Nemačkom. Sve što se dogadjalo u okupiranoj Srbiji u Drugom svetskom ratu nije ni jedan postotak užasa i strahota koji su se dešavali u NDH koja je kao (gotovo) slobodna i nezavisna, kako joj i ime govori u svojoj vlastitoj režiji istrebljivala Srbe, Jevreje, Rome i sve “nepoćudne” Hrvate. Jevreji nemaju popisano svih 6 miliona žrtava Holokausta ali probajte da im osporite tu brojku. Muzej Genocida u Beogradu ima oko 90.000 imena uključujući i moju rodbinu, ali zar je i to malo, zar je to samo 90.000? Gde je logor u Nedićevoj Srbiji sa 90.000 imena?! A da li je Jasenovac jedino stratište i jedini logor? Šta ćemo sa Jadovnom i ostalim logorima, jamama, sa Srbima koji su ubijani po kućama, u poljima, šumama… pa i sa onima koji su stradali u borbama protiv okupatora u NDH?! Da živimo u normalnim zemljama sva ta revizionistička literatura (nebitno sa koje strane dolazi) bi bila strogo sankcionisana i odgovorni za istu kažnjeni kako se i radi u zemljama koje su se suočile sa svojom prošlošću. Pokušajte slične bljuvotine da plasirate u Nemačkoj ili Austriji. Tvrdnja da je Jasenovac prolazna stanica ka Srbiji i Nemačkoj gde su Jevreji pronalazili smrt me duboko vredja kao čoveka, naročito kao nekoga čiji su preci stradali i ubijeni u samom logoru koga vi predstavljate maltene kao sigurnu kuću – sram vas bilo, pokazuje da nemate ni najmanje morala, da ste ostrašćeni i zlonamerni i pre svega širite laži. Stepinac je u svemu slušao i sledio papu pa tako i u retorici koja počinje da se menja u trenucima kada postaje jasno da Trojni pakt gubi rat, shodno prilagodljivosti Vatikana menjala se retorika i stavovi. Koliki je procenat Jevreja i Srba koje je spasao Stepinac a da su prethodno primili katolicizam, to treba istražiti. I vama preporučujem da učite ovaj blog vam je idealan kao prvi razred.
hrvatskepraviceblog
27. SIJEČNJA 2022. U 06:43
Vaš komentar čeka na moderiranje.
Hadži Goran Petrović tipičan srpski komentar u kojem je vaša srpska istina jedina i neprikosnovena. A nije! Nego je skup mitova i laži!
I još se usudite meni reći da se sramim?
Takav je vaš kulturni način komunikacije? Uostalom samo sebe predstavljate! Vaša slika i prilika!
Vaš komentar je prepun nedokazanih manipulacija i laži. Niste se uopće ni potrudili provjeriti vaše napuhane brojke.
Ničim niste potvrdili vaše navode, a to je čista rekla-kazala, koju možete objesiti mačku o rep, koliko vrijedi kao dokaz.
A evo ja vama prezentiram službene brojke o žrtvama 2,svjetskog rata prema podacima Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije, 1964.
* Spisak žrtava rata 1941 – 1945 rođenih na teritoriji Hrvatske, Beograd, 1966., Beograd, 1992. – Žrtve rata 1941 – 1945.
godine. Rezultati popisa, Beograd, 1966., Beograd, 1992
I opet pokazujete svoj dilentantizam i neznanje!
Muzej holokausta Yad Vashem u Izraelu ima svako ime zapisano:
Dječji spomenik nalazi se u podzemnoj špilji koja vas okružuje u mraku. Kao što se vaše oči prilagođavaju, možete vidjeti žarna svjetla koja predstavljaju 1, 5 milijuna djece koja su umrla tijekom holokausta. Snimljeni glas naziva imena i doba tih nedužnih duša.
Aveniju Pravednika među narodima obložena je plaketa koja nosi imena pogana koji su pomogli Židovima, stavljajući vlastiti život u opasnost. Oko 23 000 ljudi je prepoznato, uključujući Oskar Schindler.
Dvorana imena je spomen svakog Židova koji je poginuo u Holokaustu, koji ima bogatu zbirku od preko dva milijuna “Stranice svjedočenja” – kratke biografije svake žrtve holokausta, sa ukupno 6 milijuna mjesta.
Znači i tu nemate pojma da Židovi imaju sve evidentirano!
https://hrv.worldtourismgroup.com/yad-vashem-jerusalems-memorial-museum-96628
Pokušajte vi svoje NEDOKAZANE bljuvotine-laži plasirati po svijetu???
Može vas vrijeđati neki podatak koliko god hoćete, kada ne znate istinu. Valjda ste vi boravili u Jasenovcu kao što je godinu dana gulio dr.Ante Ciliga i za to vrijeme napisao knjigu “Štorijice s Proštine” , pa svjedočite bolje nego on !? Koji diletantizam?
Zato vam svi govore da ste manipulatori i lažovi!
Je li teško provjeriti ono što pišete? E kada biste bili sposobni uopće naći koji podatak? A očito niste!
Stoga vam dajem veeliki crveni karton , jer se iz ovog bloga ništa ne može naučiti! Baš ništa!
Zaključak
Postavlja se pitanje što se postiže ovakvim raspravama?
Postiže se javna razmjena mišljenje i edukacija, ukoliko netko želi nešto naučiti!
Javnost ima pravo na istinitu informaciju.
I u Srbiji ima ljudi koji shvaćaju da im je velikosrpska politika donijela samo zlo, ali istovremeno ima i onih koji do tog zaključka još nisu došli, kod kojih još uvijek ta srpska mitologija o njihovoj ugroženosti ne popušta, ni kada im se podastru dokazi. Uvijek će sebe opravdati i optužiti drugu stranu. Tipično bizantinski!
Ti hrabrih ljudi koji nastoje istražiti istinu u Srbiji, bivaju osuđivani od svojih sugrađana, kojima nije do istine, već im je i dalje draže živjeti u njihovoj mitomanija i lažima.
U tome i dan danas ustraje SPC sa svojom politikom manipulacije i laži, umjesto evangelizacije!
Nastavlja se:
Lili Benčik/hrvatskepravice
Dovoljno je pogledati snimke i transparente da se vidi sastav prosvjednika i prosvjednica i njihove namjere i ideje.
Feminizam doista nema granica, jer prelazi iz borbe za ljudska prava žena što je simbol 8. marta, u diktaturu i dominaciju žena nad ostalim društvenim slojevima.
Feminizam je nova vrsta tiranije u ime žene kao žrtve. Taj pokret izaziva feminizaciju društva, feminizaciju politike, feminizaciju vrijednosti i odnosa u društvu. Stvarne žrtve se zloupotrebljavaju radi jedne ideologije koja lažno staje iza žrtava, a stvarno uspostavlja novi oblik dominacije i totalitarizma u društvenoj zajednici. Pod krinkom borbe za žrtve ne uvodi se jednakost nego dominacija žena nad drugim društvenim čimbenicima.
I ne samo prava žena, već je pokret obuhvatio LGBTQ populaciju. Ni to nije dovoljno, nego se izjednačava sa propalom Jugoslavijom. Parole na transparentima i jugo-komunističke zastave jasno ukazuju na tu povezanost.
Potpuno neshvatljivo da se pod komunističkim simbolima bore za ljudska prava LGBTQ osoba, koje je taj komunizam gušio.
„Feminizam bez granica za žene, muškarce, ne binarne osobe diljem svijeta koje su žrtve rata. Feminizam bez granica za sve osobe diljem svijeta koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Feminizam bez granica za sve aktivistkinje/te koje se svake godine iznova bore za temeljna ženska prava. Feminizam bez granica za podršku ženama, trans osobama i migranticama koje čeka 4 godine rada pod Trumpovom administracijom. Feminizam bez granica za žene u Afganistanu koje pod talibanskom vlašću iz tjedan u tjedan gube prava i dostojanstvo“
To su parole na njihovoj FB stranici. Nazivaju se međusobno sa“ drugarice“ što je meni osobno koja sam 40 godina živjela u SFR Jugoslaviji smiješno i jadno, jer one nikada iz knjiga neće naučiti puno značenje te riječi.
A to su sve jasni znakovi da je taj pokret direktno uperen protiv Republike Hrvatske!
I pri tom krše Ustav RH uplićući se u u vanjsku politiku Republike Hrvatske koja je isključivo u domeni Predsjednika i Vlade RH; Članak 99.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
https://www.portalnovosti.com/dvostruki-metar-i-zastave
https://lori.hr/nocni-mars-2025-feminizam-nema-granica
„fAKTIV je od početka svog djelovanja feministički kolektiv koji se bori za radnička i socijalna prava, za reproduktivna i seksualna prava žena i LGBTIQ zajednice te protiv rodno uvjetovanog nasilja. Ako pričamo o samom Osmom martu, on je prije svega radnički praznik. Na tim je temeljima nastao i trudimo se da kod nas na tim temeljima i opstane. Za nas nema feminizma bez propitivanja sustava u kojem živimo, nema feminizma bez klasnih, rasnih, rodnih pitanja i nema feminizma koji nije internacionalan. Svi i sve živimo u istom društvu i ne možemo jedan problem odvojiti od drugog – pitanje javnog zdravstva pitanje je dostupnosti pobačaja, pitanje inflacije pitanje je kvalitete života svake žene. Na suvremeni feministički, ako ga možemo nazvati pokret, gledamo prije svega kao na antikapitalistički pokret. Lijevi feminizam oduvijek počiva na idejama uključivanja i premrežavanja s drugim progresivnih pokretima. Zalažemo se za feminizam svima, feminizam za sve i kao što ovogodišnja parola govori: feminizam bez granica.“
Naravno da ove kreature ne predstavljaju mene, ni žene mojeg svjetonazora, koje smo se ostvarile i potvrdile kao žena u svim svojim oblicima obiteljskom žena, majka i baka, državnom odradile solidarno radni vijek i društvenim angažiranjem na dobrobit društvu i domovini.
A što one rade? Destrukciju, ubijanje života, kada je natalitet u velikom padu i društva samim time.
To je program koji jasno pokazuje da se agresivni feminizam pretvara u totalitarizam, a samim time i u fašizam.
Još nismo posve izašli iz jednog totalitarizma- komunizma , a već nas feminizam, gay i rodna ideologija uvode u neki novi totalitarizam.
Dok je pravedni feminizam tražio pravnu jednakost za žene i muškarce, udruga fAKTIV pokušava uvjeriti javnost da žene nisu slobodna bića navodeći opsesiju po rodnoj osnovi i ondje gdje je ne može znanstveno potkrijepiti, koristi se agresivnom propagandom zloupotrebljavajući suosjećanje za pravednu borbu prava žena.
Svakoj je ideologiji, pa tako i toj, krajnji cilj postati politikom i silom zakona kažnjavati one koji je niječu ili izraze sumnju u njezine dogme. To je fašizacija društva!
„ Napredna“ ljevica u svojoj borbi za ljudska prava, agresivno ugrožava , stečena ljudska prava desnice!!!
Evo što izjavljuju;
„ Europska desnica protiv “rodne ideologije” Koncept rodne ideologije desničarska je izmišljotina koja namjerno pogrešno prezentira feminističku, queer i rodnu teoriju, a kako bi opravdala diskriminaciju žena i LGBTQ osoba. Sredinom devedesetih godina skovana je u Vatikanu, a od tada se širi globalno. Desnica tvrdi da su zapadnjačke elite, koje žele destabilizirati tradicionalnu obitelj i prirodni poredak društva, proizvele “rodnu ideologiju”. Koriste tu etiketu kako bi osporili progresivne socijalne politike koje podupiru sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti, LGBTQ prava i pravo na pobačaj.“
Neprimjerena i zlonamjerna manipulacija, uperena protiv VJERE I TRADICIJE, nazivajući sebe progresivnim , naprednim ,bez znanstvene podloge.
Očito ideološko manipuliranje sa materijalizmom, plaćama, cijenama… Optužuju i huškaju na desnicu upravo za ono što oni rade. Ruše vrijednosti desnice, jer njihova „progresivna“ prava i vrijednosti valjda zato što su „ progresivna“ imaju prednost, IZNAD SU tradicionalnih prava i vrijednostima koje zastupa desnica.
Zar one kao „progresivni“ ljudi više vrijede od „ klerikalista i desničara“ ?
Koja i kakva su to ljudska prava, koja drugim ljudima oduzimaju njihova ljudska prava? Je li to po nacističkoj ideologiji nadljudi, superiornim nad drugim ljudima,? Jesu li one nadljudi -Ubermenschi, po Hitlerovoj doktrini?
Dovoljno je pogledati sa kojom količinom mržnje ometaju mirnu molitvu po trgovima hrvatskih gradova, koja nikoga ne ugrožava! Jesu li njihova ljudska prava, iznad ljudskih prava vjernika?
Ne vide u kojem smjeru ide njihova „ borba za ljudska prava“ i da ustvari predstavlja ugrozu ljudskih prava kako oni kažu desnice?
A objašnjenja su veoma jednostavna-znanstvena da nisu u pravu!
Ne postoji rod nego spol. To je znanstveno potvrđeno genetikom, X i Y kromosomi određuju spol djeteta. Dijete se rodi sa svojom spolnošću, muško ili žensko i to je potvrđeno, prirodnim znanstvenim putem.
Pobačaj je ubojstvo nerođenog živog bića. Srce počinje kucati prema embriološkoj znanosti, već 21 dan nakon začeća, a nakon četiri tjedna uspostavljen je cijeli embrionalni optok krvi. U petom tjednu trudnoće mozak počinje ubrzano rasti, a u sedmom tjednu započinju prvi spontani pokreti. Sa navršenih osam tjedana od začeća embrij ima sljedeće značajke: prepoznatljivo ljudsko vanjsko obličje, razvijene udove i osnove unutarnjih organa, izražena unutarnja i vanjska spolna obilježja, započeto okoštavanje, početak višeg stupnja ustroja i funkcije središnjeg živčanog sustava (prvi refleksi i spontana motorika, prve sinapse).
Otvoreno je niz pravnih i etičkih pitanje je li pobačaj ubojstvo? Je, ubija se živo biće!
Ubojstvo zdravog nerođenog djeteta, koje nosi zdrava trudnica, a isključivo na njezin zahtjev, medicinski neopravdano i neetično.
Manje promiskuiteta, slobodnog seksualnog života, ako već prakticiraju , a više ulaganja u edukaciju o kontracepciji pa će biti manje pobačaja. Ali ne, one optužuju liječnike i traže ukidanje njihovih ljudskih prava!
Agresivne feministice još traže ukidanje priziva savjesti liječnika. Te „ velike“ borkinje za ljudska prava u svojoj borbi traže ukidanje prava liječnika ? Je li njihovo pravo iznad svih ostalih ljudskih prava?
I upravo s tim zahtjevom jasno je da svoje pravo na pobačaj stavljaju iznad prava liječnika da ga odbije! To je izraz dominacije i fašizacije njihova pokreta.
Rodna ideologija je znanstveno neutemeljena, rodna ideologija se pokušava „na mala vrata“ izbjegavajući stručne argumente, prisilno ugurati u mnoge dokumente, legalizirati ih i to su uspjeli sa Istanbulskom konvencijom.
Nažalost Sabor je usvojio Istanbulsku konvenciju 13.travnja 2018. ali se do danas pokazalo da nije polučila nikakve pozitivne rezultate.
Stavka o rodu ušla je u sve zakone , a broj ubijenih žena još se povećao.
U 2024. godini ubijeno je 18 žena … u kategoriju partnerskih femicida, a 5 u kategoriji obiteljskog nasilja.
Prema tome Istanbulska konvencija je bila čista prijevara nametanja rodne ideologije, a ne zaštita žena!
Kolektiv fAKTIV pokrenulo je pet žena. Sve one članice su nevladinih udruga civilnog društva, koje kao pijavice sišu sredstva iz Proračuna RH.
Kolektiv Faktiv nije registriran kao nevladina udruga, nema svoju Web stranicu, nemaju žiro-račun, već sve donacije usmjeravaju preko udruge Skribonauti, Luize Bouhraoua.
Tu bi Porezna uprava trebala pogledati njihovo poslovanje.
- Luiza Bouhraoua., radi kao spisateljica, prevoditeljica i kulturna radnica. Odrasla u Splitu u devedesetima, od samohrane majke, i oca Alžirca. Udrugu Skribonauti, osnovala je 2010.g koja osmišljava i provodi književne i umjetničke programe za zatvorenike/ice u zatvorima i kaznionicama diljem Hrvatske. Skribonauti donose kulturu onima koji/e su najviše društveno izolirani/e i vjeruju kako su umjetnost i kultura javno dobro i da pripadaju svima. Stoga Luiza, zajedno s Paulom Zore, vodi book club i radionicu kreativnog pisanja u ženskoj kaznionici u Požegi. U knjizi „ jesmo li to bili mi“ govori o ženi i njenim obvezama.“ Stvarnost je takva da je teret svakodnevnog života neravnomjerno raspoređen i većinom pada na naša leđa, pandemija nam je to još jednom bolno potvrdila. Ona koja mora biti sve, nema vremena biti ono što želi, ono što joj je važno, ono što je ispunjava. Sve dok se društvo i država kao njen aparat ne pobrinu za to da dignu dio tereta ženskog rada na polju brige, kućanstva i obitelji s naših leđa, žene će biti prisiljene na razne oblike bivanja koji ih umaraju, unesrećuju i sprječavaju da zaista bude.
Kako ona to zamišlja da netko umjesto nje radi kućanske poslove? Citiram „ . Ona koja mora biti sve, nema vremena biti ono što želi, ono što joj je važno, ono što je ispunjava“ Čudno, zar nemaju pravo izbora, nitko ih ne tjera na osnivanje obitelji, djecu ili neku vanbračnu vezu! To je samo njihov izbor! I neka sama preuzme odgovornost za svoj izbor, a ne da svoju odgovornost prebacuje na Vladu i društvo. Ali bitna je predstava; bubnjati i marširati!
- Sanja Kovačević (Radnička fronta) — Dvadeset godina radi kao diplomirana knjižničarka u Knjižnicama Grada Zagreba i Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz knjižničarski rad pisala je i prevodila za brojne medije iz područja društva i kulture (Zarez, Treća, Tvrđa, Libra Libera, 3. program Hrvatskoga radija). Prevela je s engleskog jezika nekoliko beletrističkih i publicističkih knjiga. U zadnjih nekoliko godina radi (volontira) kao novinarka na portalu Libela – za rod, spol i demokraciju i aktivna je u feminističkom pokretu kao članica Feminističkog kolektiva fAKTIV i u platformi za obranu reproduktivnih prava žena.
Članica Radničke fronte, rigidne komunističke partije u kojoj ima najmanje stvarnih radnika, a najviše onih koji žive na teret države Proračuna države Hrvatske.
- Ana Lovreković, Sisak, 1987 je diplomirala povijest, muzeologiju i upravljanje baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je u više istraživačkih projekata koji se bave poviješću organiziranja žena na jugoslavenskom prostoru.
https://www.kartografija-otpora.org/hr
„Žene iz Hrvatske često su prisiljene odlaziti u susjedne zemlje kako bi potražile prostor za realizaciju svog prava na pobačaj , zbog priziva savjesti u Hrvatskoj. Na ovom prostoru žene vuku iskustvo zajedničke borbe koja je kroz radnički pokret i antifašistički otpor uspjela izboriti ona prava o kojima danas govorimo, od prava glasa, do raznih radničkih i socijalnih i reproduktivnih prava, koja danas zatiru i za čije se poboljšanje i očuvanje moramo boriti. Feminsitička borba mora biti internacionalna. Zato pozivamo žene da danas marširaju, a za koju godinu i štrajkaju”.
Ahaha , pored marširanja, bubnjanja i štrajk? Pa da bitno je ne raditi i doprinositi!
Žene su među prvima ustale protiv fašizma, a one feminizam pod borbom za prava žena pretvaraju u totalitarizam.
- Jelena Tešija, novinarka i magistra rodnih studija , doktorand , znanstveni suradnik, u ERC Advanced Grant istraživačkom projektu ZARAH Kao dobitnica Marietta Blau Granta, od rujna 2024. nalazi se na jednogodišnjem istraživačkom boravku na Inštitutu za novejšo zgodovino (Institut za suvremenu povijest) u Ljubljani.
„Organiziram osmo martovski Noćni marš jer sam svakodnevno ljuta zbog svih nepravdi koje žene doživljavaju, a koje i ja osjećam na svojoj koži. Dosta mi je sustava koji podržava i potiče zlostavljanje žena, dosta mi je sustava koji nas sve ponižava i pokušava uvjeriti da smo si same krive za sve, dosta mi je sustava koji nas izrabljuje. Izlazim na ulicu i organiziram prosvjede jer jedino u akciji vidim nadu. Posjedujem dvije magisterije, jednu iz novinarstva i jednu iz rodnih studija. Moj magistarski rad iz Studija roda (2014.) fokusirao se na povijest jugoslavenskog ženskog socijalističkog organiziranja od 1950-ih. Prije nego što sam započela doktorat, radila sam kao feministička novinarka, nezavisna istraživačica, predavačica i aktivistica, pokrivajući teme vezane uz radništvo i ženske pokrete.
Evo jedne „svakodnevno ljute“ i frustrirane žene, koja svoje frustracije liječi bubnjanjem i marširanjem!
- Paula Zore ”Organiziram Marš jer ne mogu mirno sjediti i promatrati kako se hrvatskim ženama oduzimaju davno stečena prava. Nasilje nad ženama, ograničavanje prava na pobačaj, eksploatacija žena na radnom mjestu i kroz rad kod kuće zajednički su problemi svih žena, zato i borba mora biti kolektivna. Dođite na Marš!”
Pauli Zore u biografiji firme gdje radi piše „ u dugogodišnjem partnerskom odnosu, imaju dvije divne mačke“ E to je bitno, imati „ dvije divne mačke“ -svaki komentar je suvišan.
Eto tko to nama agresivno nameće svoj feminizam, 5 žena sljednika NOB i AFŽ, koje knjige tiskaju u Beogradu, o kojima Hrvoje Šimićević novinar NOVOSTI piše hvalospjeve, koje ne bi radile, ni rađale, jer djeca su velika obveza za njih i koja umjesto djece ima” dvije divne mačke”
Uredno sve njihove aktivnosti prate novinari Novosti SNV, a gdje god su SNV-ove Novosti to je na dvostruku štetu RH, financijsku i političku.
https://www.portalnovosti.com/feminizam-nema-granica
Tako su u Novosti konstatirali da je u Maršu sudjelovalo u Zagrebu 10 tisuća žena, da se pokret širi. Koliko je to u postotku na ukupnu odraslu populaciju?
Na glasačkom popisu kod nedavno završenih predsjedničkih izbora bilo je 3.533.441 punoljetnih osoba u RH. Neka je sveukupno u Hrvatskoj izašlo na njihovo bubnjanje i Marš 15-tak tisuća ljudi što nije ni 0,5 % stanovništva Hrvatske.
I ta manjina nameće nama hrvatskim ženama, majkama i bakama svoju destruktivnu ideologiju besplatnog pobačaja, na teret Proračuna koji svi mi punimo, sve u ime nekih svojih ljudskih prava, ne prihvaćajući odgovornost za gaženje naših stečenih ljudskih prava,
Lili Benčik/hrvatskepravice
Opće je poznato da je IDS zabranio hrvatskom pjevaču M.P. Thompsonu nastup u pulskoj Areni, čak i sudskim putem, dok istodobno slobodno i višekratno nastupaju srpski pjevači poput Bajage i njegovih Instruktora, Zdravka Čolića i Đorđa Balaševića. Tko stoji iza tih zabrana?
1.Boris Miletić
Najviše i najžešće Thompsona je progonio Boris Miletić, bivši predsjednik IDS-a, bivši gradonačelnik grada Pule i sadašnji župan Istarske županije.
„Thompson nema što raditi u Puli!“
“Kao gradonačelniku grada Pule, koja je utemeljena na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti koje su sastavni dio našeg identiteta, ne mogu prihvatiti veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama. Thompson nema što tražiti u Puli“
https://dnevnik.hr/showbizz/glazba/thompsonu-zabranjen-koncert-u-pulskoj-areni.html
To je jedna od floskula, gradonačelnika Pule, koji je sebi uzeo za pravo da govori u ime svih građana Pule, pa i onima koji ga nisu birali. Kasnije u drugim izjavama, Miletić se htio prikazati kao tolerantan, pa je izjavljivao da je on protiv zabrana :
“Ja sam protiv zabrana. Ako zabranite koncert jer vam se ne sviđa neka vrsta glazbe, što to znači? Sutra vam se ne sviđa neka knjiga pa ćete je maknuti iz gradske knjižnice? To su opasne poruke, ja sam protiv toga. Ja nisam nijedan koncert zabranio, pa tako ni Thompsonu. On nije prošao na natječaju.“ Ali na pitanje o razlozima zabrane nastupa Thompsonu kaže: “Generalno sam protiv nacionalizma, ne podržavam govor mržnje, mislim da tome u javnim nastupima nema mjesta.”
Licemjerno, totalitarno, ideološki motivirano! Poznata je se iza IDS-ove politike multikulturalnosti, tolerancije, antifašizma i istrijanstva krije nepriznavanje hrvatskog identiteta Istre i Hrvatske kao suverene države.
A iza famoznog antifašizma u koji su se presvukli rigidni komunisti, da bi izbjegli povijesnu osudu krije se zločinački komunizam.
Je li antifašizam zaklati svećenika? (Bl. Miroslav Bulešić )
Je li antifašizam ubiti svećenika i baciti ga u jamu? (Bl. Francesco Bonifacio i još 6 svećenika u Istri)
Jesu li antifašizam i fojbe u koje su ti „ antifašisti“ pobacali žive i mrtve istarske narodnjake i intelektualce?
IDS-ov antifašizam u Istri očituje se i u preimenovanju kino Zagreb u kino Valli, po priležnici talijanskog fašističkog vođe Ducea, Benita Mussolinija i ugošćavanjem Giannfranca Finija, talijanskog neofašista, koji ne priznaje da je Istra Hrvatska.
Poradi boljeg razumijevanja, jedan primjer IDS-ove politike u Istri i odnosa prema Hrvatskoj državi:
Prigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola u Puli, Porečkoj i Pulskoj biskupiji 2017.premijer Andrej Plenković je izjavio;
„ Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”
Na te se riječi premijera Plenkovića Miletić se kao oparen žestoko obrušio:
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je. Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.
Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”
Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer „ uznemirava “nacionalne manjine ? Po tome Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?
A nije “nacionalistički diskurs” kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre?
Nije ” nacionalistički diskurs” kada prima svetosavsku spomenicu?
Nije nacionalistički diskurs, kada prima talijanske neofašiste u Istri?
Jeli to njegova convivenza ili suživot? Da svoju politiku iredentizma i nepriznavanja postojanja istarskih Hrvata u državi Hrvatskoj bahato nameće cijeloj Hrvatskoj? Apsurdno je to Miletićevo shvaćanje „ otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i tolerancije“?
Miletić je u sporu sa Thompsonom angažirao odvjetnika koji Thompsona isto tako snažno mrzi, Rudolfa Frančulu , koji je čak oduševljeno pristao pro bono zastupati grad Pulu.
2.Rudolf Frančula
Tada se otkrila sasvim druga dimenzija ideološke mržnje . U tek tiskanoj knjizi pulskog odvjetnika mr.sc dipl. pravnika Rudolfa Frančule „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike“ pjevač M. P. Thompson opisan je kao osoba koja širi ksenofobiju, mržnju na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti te posebno širenje ustaštva i ustaške ideologije.“
Tako piše pravnik, sudac koji je cijelu knjigu napisao kao panegirik jugo-komunističkoj ideologiji, Jugoslaviji i veličanju Titovog lika i djela, a žestoko se i sa očitom netrpeljivošću i mržnjom obrušio na dr. Franju Tuđmana i sve Hrvate koji ne misle kao on. Pa čak i na glavnog urednika Glasa Istre, koji bi valjda Frančulu trebao pitati što smije objaviti, a što ne, jer je po Frančuli Glas Istre, „antifašističko glasilo naroda Istre“
I ne samo što se u knjizi obrušio na Thompsona, nego je Rudolf Frančula sudjelovao dragovoljno bez naknade kao odvjetnik grada Pule u njegovu progonu i diskreditaciji u Hrvatskoj i Europi. Zamislite tu količinu mržnje kada se bez naknade svojski potrudio da spriječi Thompsonov nastup u Areni. Citiram sa stranice 348 knjige:
„Nakon što je gradonačelniku Pule Borisu Miletiću uručena tužba, nazvao me, upoznao sa sadržajem tužbe i pitao da li bih prihvatio zastupanje Grada Pule. Odgovorio sam da ću sa zadovoljstvom prihvatiti zastupanje i to „pro bono“-besplatno, što znači kako neću račun za zastupanje podnijeti Gradu Puli već ću, ukoliko uspijem u sporu troškove naplatiti od Thompsona“
I naravno da je u toj sprezi Gradonačelnika, Odvjetnika i kontroliranog Pravosuđa nemoguće dobiti sudski spor.
Nevjerojatna mržnja, tipično rigidno- komunistička prema jednom pjevaču, po kojem su digli tipično komunističku hajku u Hrvatskoj i EU.
Podsjećam na sličan progon po istom obrascu hrvatskog pjevača u Jugoslaviji, Vice Vukova!
Indikativan je razlog zbog čega Frančula optužuje Thompsona, za ksenofobiju? Naime Thompson je izjavio da su u vrijeme Domovinskog rata došli vrijedni ljudi iz Slavonije kao prognanici i poboljšali nacionalni sastav stanovništva Istre, pa je time drug Frančula bio jako pogođen, jer kao Thompson omalovažava domaće stanovništvo!?
I tu preko prognanika dolazimo da slijedećeg progonitelja M. P. Thompsona, Ivana Jakovčića:
3.Ivan Jakovčić
Bivši predsjednik IDS-a, bivši župan Istarske županije, bivši zastupnik u EU Parlamentu. Početkom srpske i JNA agresije na Hrvatsku Ivan Jakovčić nije htio da prognanici i izbjeglice dođu u Istru.
Uputio je pismo predsjednicima istarskih općina u kojem predlaže da treba : „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Upozorio je da će se „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“
Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 1
Da bi kasnije tvrdio da on to nije rekao, usprkos dokaza u članku Glasa Istre!
Jakovčić je poručio Thompsonu : ” Nisi pjevao u Areni, a bogami ni nećeš” a ja sam poručila zaboravnom Kapu d’ Istrie ( šerifu Istre, kako ga nazivaju) „Thompson je pjevao u Areni 1999. pjesmu LIJEPA LI SI, a bogami i opet će”
Thompson je puno puta nastupao u Istri, a ovom zabranom nastupanja u pulskoj Areni IDS se inati, demonstrira silu, i pokazuje da je gazda u Istri.
Bezbroj puta sam ponovila da IDS nije Istra, niti je Istra IDS. IDS je jedna od stranaka u Istri, koja je umislila da je gospodar života i smrti u Istri. IDS, koji je na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske, stvorio je paralelnu vlast prema centralnoj državnoj vlasti u Zagrebu, i koristeći blagodati lokalne samouprave, zaobilazeći demokratske državne institucije uveo diktaturu.
U Istri nema nikakve mogućnosti zaposliti se u gradskim i županijskim strukturama vlasti ukoliko nisi član IDS-a, ili netko iz obitelji. Na taj je način IDS stvorio svoju sigurnu i stalnu glasačku bazu. No i ona popušta zbog gospodarskog uništavanja Istre, a pogotovo nakon propasti Uljanika.
Braniteljske udruge nisu se uopće oglasile, niti se oglašavaju, ni na moje otvoreno pismo. Naravno ne smiju pisnuti, jer inače nema donacija od gradskih i županijskih otaca, a ni poslova koje im namještaju.
Kada je bio koncert MP Thompsona u dvorani Žatika u Poreču, otvoreno se prijetilo svima koji posluju preko gradova i općina u kojima je na vlasti IDS, da neće uopće moći konkurirati za poslove, ukoliko budu viđeni na Thompsonovu koncertu!
Zato je šjor Nino Jakovčić siguran da “bogami i nećeš”, jer IDS u Istri vlada strahovladom pod koju je stavio i represivni i sudski državni aparat. Poznati su sumnjivi slučajevi samoubojstava mladih ljudi, koji su naravno medijski zataškani, ali nisu zaboravljeni.
Ovakvom autokratskom vladavinom IDS i njegovi čelnici direktno krše Ustav RH, članak 54. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Upravo ta prava IDS i njegovi čelnici krše ljudska prava hrvatskom branitelju i pjevaču M. P . Thompsonu, a samim time i Istarskim Hrvatima!
4.Damir Kajin,
Bivši zastupnik u Hrvatskom Saboru i sadašnji gradonačelnik Buzeta.
Thompson go home, odi u Čavoglave!
Prijetio je Kajin nemirima, protestima, ustankom i državnim udarom!? Nepojmljiva mržnja i agresivno licemjerje!
Kajin: Provokacija! Nećemo dozvoliti da Istra bude zablaćena i kompromitirana!
“Premijeru Sanaderu, ne provocirajte!”, poruka je IDS-ovca Damira Kajina koji se najozbiljnije zaprijetio dizanjem Istrijana na noge ukoliko Ministarstvo kulture preda pulsku Arenu M. P. Thompsonu, kao i ustanku za micanje aktualne vlasti koja time provocira i ocrnjuje Istru.
“Već desetak dana očekujemo zahtjev Thompsonovih menadžera za nastup u Areni i znamo za taj dogovor Thompsonovih menadžera i pojedinih resornih ministara u vladi Ive Sanadera. Ako izdaju dozvolu za taj koncert, bit će to otvorena, svjesna, neskrivena provokacija prema Istri! Obećavam da će mnogi na istarskim prostorima biti na nogama!”, kaže Kajin ogorčen činjenicom da bi simbol Pule, spomenik nulte kategorije, odobrenjem ministra Bože Biškupića, “ali ništa bez znanja Sanadera, bude zablaćen i kompromitiran kao i čitav prostor Istre”.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/zuc-idsovca-kajina-thompson-go-home-odi-u-cavoglave/396754.aspx
Prijetnje i riječi zablatiti i kompromitirati, pokazuje samo Kajinovo neznanje, nepoznavanje povijesti Istre, političku indoktrinaciju i kulturni nivo!
Čime jedan pjevač koji je već pjevao u Areni, može zablatiti i kompromitirati Istru više nego to čini IDS svojom korumpiranom, autonomaškom i separatističkom politikom?
Ne zna Kajin da je Arenu sagradio car Vespazijan, oko 80. godine. Da su se u Areni odvijale gladijatorske borbe gdje je mnoštvo gledalo gladijatore i slušalo povike „Cesare, morituri te salutant – Cezare, pozdravljaju te oni koji idu u smrt.“ Gledali su i kako osuđenike razdiru divlje zvijeri. Gledali su i kada su zvijerima bacali kršćane koje su pogani mrzili, progonili i masovno ubijali. Jedan od tih mučenika u pulskoj Areni je i Sv. German. Arena je još u vrijeme Rimljana bila okaljana nevinom ljudskom krvlju. Ali to Kajina ne smeta, to je bilo prije dvije tisuće godina!?
Zna Kajin da su partizani zablatili i kompromitirali Istru punjenjem jama i fojbi nevinim ljudima. Zna Kajin da je na središnjoj proslavi oslobođenja Istre, u pulskoj Areni 12. svibnja 1945., u nazočnosti 30 000 ljudi, Josip Šestan, predsjednik Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) za Istru, huškao narod protiv istarskog svećenstva. Poimence su prozvani biskup Santin te stalno prozivan dvojac Milanović i Brumnić. Lako je zamisliti kako su na indoktriniranu masu djelovale Šestanove riječi, izrečene u euforičnom ozračju, da su spomenuta dvojica svećenika i biskup Santin surađivali s okupatorom, slali vjernike u SS postrojbe i organizaciju Todt ,( njemačka inženjerijska postrojba) te govorili da ih partizani vode u propast.
Glas Istre, br. 38, 14. V. 1945., 1.-2.
To je huškanje i dovelo do krvavog noža kojim je zaklan bl. Miroslav Bulešić i u jamu bačen bl. Francesco Bonifacio. I to dobro Kajin zna, jer mu je pričala njegova mama, koja je u to vrijeme bila među krizmanicima u Buzetu.
Arena nije IDS-ovo vlasništvo! Arena je spomenik kulture svih građana Pule, Istre i Hrvatske! I to treba IDS-ovcima jasno i glasno reći!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
Američka odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
Američka odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti1 tjedan agoPoznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
-
Vijesti2 tjedna agoHrvati, Hrvatska i Trump
-
Vijesti5 dana agoOVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
-
Vijesti2 dana agoDr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
Vijesti2 tjedna agoAmerička odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti5 dana agoETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti6 dana agoKeir Starmer, pedofil Jimmy Savile i Downing Street u rukama Rothschilda
-
Vijesti1 tjedan agoSrbija koristila grozno sonično oružje protiv prosvjednika?