Connect with us

Vijesti

U SJEĆANJE: Već danas toliki joj se mole za zagovor: Svjedočanstvo Maje Tenšek prkosi duhu vremena

Published

on

Smrt ove mlade žene u našem je narodu i domovini izazvala sve ono što je u nama, a posebno ono sebično, uspavano i trulo. Izazvala je duh vremena, prozvala ga, pozvala na red, i to je ono što je ‘zapeklo’. Otuda tolika reakcija. Njena priča pokazuje takvu nutarnju slobodu koja počinje nadilaziti i sva zemaljska dobra koja imamo

Prije godinu dana u glavnom hrvatskom gradu umrla je jedna supruga i majka. Na njen sprovod slile su se rijeke ljudi, od onih koji su je poznavali do onih koji ju nikada nisu ni vidjeli, ali su u svom srcu osjetili poriv da trebaju tada biti ondje. Kroz čitavu godinu mnogi su se divili, razgovarali o tome, spontano u srcu molili, a ne možemo zaobići ni fenomen svjedočanstava koja su ljudi počeli kazivati i zapisivati nakon što su se susreli s pričom Maje Tenšek – piše Anja Mihanović u Bitno.net.

Poznato je da je sestra Lucija iz Fatime u pismu bolonjskom nadbiskupu kardinalu Carlu Caffarri obznanila da će se „posljednja bitka između Gospodina i vladavine Sotone voditi oko braka i obitelji“. Nastavno na ovo, bilo mi je zanimljivo negdje pročitati da će se završna bitka voditi i za ženu. Žena je, naime, ta koja donosi život i ako neprijatelj ubije nju, ubija i život (usp. Knjiga Otkrivenja).

Iščitavajući životopise svetih žena koje su davno živjele, od kojih ću nabrojiti samo neke više vezane za naša područja – Marica Stanković, bl. Drinske mučenice, Danica Širola… – kod svih uočavamo krjeposti i vrijednosti koje kao da je duh vremena zatro i koje se danas promatraju kao veoma zastarjele. Jesu li Drinske mučenice baš morale skočiti kroz prozor, a je li jedna Danica Širola bila toliko nezrela da je svaku pogrdu jedino htjela tiho izlijevati pred Gospodinom, ne spavajući noćne sati od tolike ljubavi prema njemu?

Duh vremena uzeo je svoj danak i promijenio mentalitet i shvaćanje svega oko nas, a da toga nismo bili ni svjesni. Ta mijena još uvijek traje. Duh je vremena tako suptilno i perfidno prezentirao da se treba dobro brinuti za sebe, da pošto-poto moramo biti zdravi do mjere da nam zdravlje postaje božanstvo, da u našim brakovima tražimo svoju pravdu, itd. I u pitanju duhovnosti sve manje je primjera ljudi koji potiho poste, razborito se trape i žive taj kršćanski život sa žarom i radošću na licu pa nas ništa od toga ne može oduševiti. Nekako se sve rastače, razvodnjava, na mala vrata posvuda ulaze ‘lisice’ koje kradu revnost, gorljivost i siju mala zrna duhovne tromosti.

Današnji duh vremena na svakom uglu donosi svakojake samopomoći i najrazličitije „zone komfora“ za naša osjetila, a posebno je to moderno i za psihološki i duhovni dio čovjeka. Više nego ikada, naš je duh pred čitavom lepezom brige za njega pa se ponuda sastoji od meditacija do stručnjaka i terapeuta svih vrsta koji ga vode prema samo jednom izabranom dijelu kršćanske poruke uzimajući što im odgovara, a nerijetko usmjeravaju naš duh i ‘miluju ga’ porukom: „Jedi, pij i uživaj“. Na taj način punina kršćanske poruke ostaje neotkrivena i još gore, iskrivljuje se njen nauk i maše s njim dok cijelo vrijeme gubimo istinski zdrave, radosne i autentične kršćane koji čvrsto stoje u nauku te su radosno i spremno voljni umirati za njega.

Ne kažem da svi trebaju spavati na kamenu umjesto na jastuku ili da trebamo kruh posipati pepelom i postiti o kruhu i vodi triput tjedno, no mislim da je previše “ja” u središtu te da su kršćanska otvorenost i želja za suobličavanjem s Kristom preko trpljenja ostali arhaizam koji nailazimo u starim knjigama rezerviran za neke prijašnje svece.

Ima li gdje danas mjesta za priču o trpljenju, o svetoj poslušnosti, poniznosti duše, o ljubavi koja se daje do kraja i nadilazi čak i ono zemaljsko dobro: obitelj, posao, zdravlje, djecu? Mislim da kad ljudi to danas vide, zastanu i gledaju: jednima je toliko odbojno da će, ne samo od toga pobjeći nego će se protiv toga i boriti, dok će se drugi u istom trenu zaljubiti i poželjeti isto.

Prije je puhao neki drugi duh vremena, a barke ljudskih života drugačije su se borile s njegovim naletima. Danas zastanimo i sagledajmo da smo upravo sada dionici jednog novog vremena o kojem će netko isto jednom pisati.

Vrijeme je najnovijih tehnologija i u modi više nikako nije ne ozdraviti i umrijeti. Trpjeti u vremenu u kojem je sve lako dostupno i digitalizirano, neobično je. No čovjek je ostao isti, Krist je ostao isti i poziv je isti. Čak i čovjek koji traga za Bogom; i mi, ta putujuća Crkva, gubimo se i sudaramo, tapkamo i tražimo. Naučili smo dobro sve vjerničke rečenice kojima se često razbacujemo među sobom, a na to smo spremni i među nevjernicima.

Pitam se, vjerujemo li uopće u ono što govorimo? Jesmo li ikad, mi koji se zovemo Kristovi, uistinu bili sigurni da ne volimo zdravlje više od bolesti, uspjeh od neuspjeha, pohvalu od pogrde (usp. Duhovne vježbe svetog Ignacija)? Jesmo li ikada plakali što to možda još ne možemo prigrliti?

U vremenu smo migracija, virusa, potresa i novih ratova, na nekoj novoj stranici povijesti. Što Bog govori – ne jučer i ne sutra – već danas? Gdje se objavljuje? Što poručuje preko smrti jedne žene i zašto o njoj mnogi i dalje pričaju? Na kraju krajeva, u tjednu uoči prve obljetnice njene smrti skupljaju se u tisuće i mole je za zagovor. Što njena smrt donosi našem narodu u ovom trenutku?

Da bismo dobro i dubinski ovo razumjeli, moramo postati mistici. To više nije ideal, to je prijeka potreba. Veliki teolog Karl Rahner rekao je da ćemo ili biti mistici ili nas više neće biti. Oni koji to nisu, u smrti mlade supruge i majke Maje i dalje će vidjeti samo bol, jad i tugu te govoriti o njenoj sirotoj djeci, ne znajući da su zapravo oni ti siročići.

Ne smijemo čak ni samo ljudski gledati u ovo, jer ćemo negdje ‘zapeti’. Ispravno je gledati jedino nebeski.

Smrt ove mlade žene u našem je narodu i domovini izazvala sve ono što je u nama, a posebno ono sebično, uspavano i trulo. Izazvala je duh vremena, prozvala ga, pozvala na red, i to je ono što je ‘zapeklo’. Otuda tolika reakcija. Njena priča pokazuje takvu nutarnju slobodu koja počinje nadilaziti i sva zemaljska dobra koja imamo.

Foto: snimka zaslona

Takav život i smrt Božje je proroštvo današnjem modernom duhu vremena koji ima nove ‘Herode’, vrlo perfidne i lukave, i ako ne budemo jaki u duhu Kristovu, nećemo ih primijetiti. Jer oni nas neće goniti niti prijetiti, nego će nam služiti da se što više ‘uljuljamo’.

U današnjem je dobu žar i volja za odricanjem, izgaranjem, poniznošću, poslušnošću i stavljanjem sebe po strani zamrla. Izišlo je iz mode. Nije u skladu s našim vremenom. Čak i žena, Božji genij, sustvarateljica svijeta, prevarena je da se u svom domu uz djecu, bez izgrađene ambiciozne i zavidne karijere, najvjerojatnije gubi i umire u besmislu.

Prihvaćati trpljenje i križeve do te mjere da ih radosno želimo prikazivati, tako umrijeti i pozdraviti djecu, u najmanju ruku čini nam se kao mazohizam. No to je ono pred čim su tisuće ljudi zastali, osjetili i vidjeli Božje proroštvo i Božji govor današnjem vremenu.

Nekako mi se sve više čini da – kao što se ljudima ponovno počinju sviđati starija hrvatska imena te kao što se i u modi često opet cijeni i vraća nešto što se do jučer činilo zastarjelim – tako nekako i ljudi shvaćaju da ih tolika količina ugode i komfora počinje gušiti u duhu ovoga vremena te da ih iznova privlači smisleno trpljenje i život gdje bol možemo nositi i prikazivati u zdravoj kršćanskoj radosti. Shvaćaju da čeznu za tim da budu sve ili ništa.

A Gospodinu se možda svidi po nekima ljudima ponekad lomiti egoizam, nevoljkost primanja novih života u našem narodu, strah od trpljenja, bolova i smrti, idole i kumire vanjštine i zdravlja koji su po nama od glave do pete, uništiti sliku lažne brige o nama koja se možda i sagradila na urušenim kulama naše pogrešno oblikovane savjesti pa se sad ljulja tamo-amo i pleše u ritmu vjetrova koji pušu, sve pod izlikom plemenitih motiva.

Gospodinu se možda svidi u vremenu tableta, videoigrica, e-dnevnika, minipolisa i TikToka po nekome govoriti da, kad te nešto boli i mori, nije zastarjelo prikazivati to trpljenje.

Gospodinu se možda svidi po nekima pokazati i potaknuti da iznova ljubiš svoga supružnika ljubavlju koja je kadra potpuno zaboraviti sebe i da to neće biti ona surova i hladna podložnost iz koje želiš pobjeći da te ne uguši.

Gospodinu se možda svidi po ovoj priči podizati tužne i usamljene majke koje su uistinu povjerovale da će ih njihovih više djece zarobiti u zidove besmisla, gdje će im se mozak usporiti od nekorištenja, a psiha popucati dok ne podignu nejaku čeljad.

Možda, samo možda, Bog želi progovoriti da je on iznad svega što nam je sada toliko dobro i drago, jer ćemo možda jedino tako povjerovati.

I uvijek na kraju, pođimo od sebe. Od kada sam se susrela s pričom Maje Tenšek prestala sam se bojati smrti i rastanka sa svojom djecom. A to je bila moja tajna i moj najveći strah. Ta sloboda je najveće čudo, čudo za koje se nekad boriš cio život.

Ništa pritom nije postalo lakše, ali smisleno jest. Sve mi je postalo crno-bijelo. Shvatila sam da nema mjesta filozofijama i komplikacijama. U Božjoj perspektivi život je jasan i jednostavan. Ne lagan, izuzetno težak, ali izbor je jednostavan: ili smo Kristovi ili nismo. Ili živimo za Nebo ili još ni u što nismo povjerovali.

Nemoj predugo čekati. Pusti floskule. Uzmi jednu misao iz Biblije ili Katekizma i pitaj se vjeruješ li u nju. Traži iskustvo, ne živi samo od teorije. Traži ono što ti uzima cijelo srce. To uvijek boli, ali to je jedino ispravno.

I zato su tisuće ljudi i godinu dana poslije Majine smrti molili uoči ove prve godišnjice. Slutim da su vidjeli tračak nade koji prkosi duhu vremena i morali su si priznati da su čeznuli da tako nešto vide. Samo su najhrabriji na to spremni i samo će najhrabriji nastojati protumačiti znakove vremena.

Zatim je govorio mnoštvu: „Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?“ (Lk 12, 54-56).

Objavljeno: 25. veljače 2024.

izvor: Anja Mihanović/Bitno.net.

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Vijesti

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Published

on

Želio bih odati počast Louisu d’Alencourtu nastavljajući njegov rad na broju 47. Danas ćemo sastaviti proročanstvo na temelju broja 47 na temelju svetog imena Ieshoua – piše Stéphane na blogu LaFranceChretienne.

Kao što Louis objašnjava u svom posljednjem članku od 29. ožujka 2024.:

47 je broj Mesije u hebrejskoj numeraciji. Ova vrijednost vrijedi i za Židove i za kršćane.

Za kršćane je Isus bio Mesija obećan Židovima i cijelom svijetu. Broj Krista u slavi je 47. Isus se na hebrejskom piše kao Ieshua, tj. Yod 10 + He 5 + Schin 21 + Wav 6 + He 5 = 47

Sa svoje strane, Jean-Gaston Bardet postiže sličan rezultat: on otkriva da je ime Kristove slave „sastavljeno od goljenice, simbola Kristove ljudskosti, integrirane u tetragram YHWH koji predstavlja Trojstvo. Što daje: YHShWH. Ovo ime slave vrijedi 47.”

Uzmimo ime “Ieshua” na hebrejskom i potražimo 47. knjigu koja odgovara onoj iz “Tužaljki”.

Potražimo stihove koji odgovaraju svetoj vrijednosti “Ieshoua”:

« Prvo pojavljivanje Yod 10 → Tužaljke 1:10

Drugo pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 2:05

Treće pojavljivanje Shin 21 → Tužaljke 3:61-63 (21. tužaljka počinje stihom 61)

Četvrto pojavljivanje Wav 6 → Tužaljke 4:06

Peto pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 5:05 »

Za sastavljanje proročanstva oslanjamo se na liturgijski tekst Crkve:

Tužaljke 1:10

Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »

Tužaljke 2:05

Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.

Tužaljke 3:61-63

61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,

62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;

63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.

Tužaljke 4:06

06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.

Tužaljke 5:05

05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.

Prisjetimo se što Louis kaže na kraju

“Projekt 47 je ulazak u eru hegemonije i dominacije židovskih elita, judaizma i židovskog duha nad svijetom (svi tvore svog “Mesiju”), a to bi doba, govore nam svojim ezoteričnim znakovima, počelo s inauguracija 47. američkog predsjednika, 20. siječnja 2025.

Proročanstvo za Francusku počelo bi 20. siječnja 2025.

Objasnimo sada ovo proročanstvo temeljeno na svetom broju “Ieshua” oslanjajući se na 47. biblijski tekst i zamjenjujući Jeruzalem gradom Parizom.
Prvi stih – Tužaljke 1:10

Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »

Objašnjenja prvog stiha

Ovaj prvi stih iznenađujuće podsjeća na Olimpijske igre 2024. godine kada su se pagani vratili u grad Pariz kada je Bog zabranio ulazak u njegovu skupštinu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “njegova nečistoća zaprljala njegovu haljinu” i da “sav njegov narod uzdiše za kruhom”.

Čini se da ovaj stih ukazuje na to da će biti gladi zbog njegovih svetogrđa

Drugi stih – Tužaljke 2:05

Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.

Objašnjenja drugog stiha

Ovaj drugi stih objašnjava kaznu koja je izrečena Parisu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “kao neprijatelj nategao svoj luk, i kao protivnik podigao je svoju desnicu” i “u velikoj srdžbe Bog je obeščastio kralja i svećenika.” »

Ovaj stih ukazuje na to da se Božji gnjev može sručiti na grad Pariz, a time i na Francusku kao kaznu za njezine mnoge grijehe.

Treći stih – Tužaljke 3:61-63

61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,

62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;

63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.

Objašnjenja trećeg stiha

Ovaj treći stih objašnjava da Božji neprijatelji trijumfiraju nad gradom Parizom i nad Francuskom, općenito. Neprijatelji Božji nekažnjeno hule na sveto ime Isusa Krista, Sina Božjega.

Susjedni stihovi objašnjavaju da “Ti si se zauzeo za moj slučaj, Gospodine: ti si otkupio moj život” i “Ti ćeš im vratiti, Gospodine, po djelima ruku njihovih.” Zaludit ćeš njihova srca: na njima će biti tvoje prokletstvo. Progonit ćeš ih svojim gnjevom, uništit ćeš ih ispod neba svoga, Gospodine. »

Ovaj stih ukazuje na to da će se Božji gnjev prvo očitovati u gluposti, sljepoći, što će ih natjerati da se urote protiv djela Isusa Krista. “Woke” ideologija točno odgovara onome što je ovdje objašnjeno.

Četvrti stih – Tužaljke 4:06

06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.

Objašnjenja četvrtog stiha

Ovaj četvrti stih objašnjava da će grad Pariz biti uništen nakon ozbiljnih pogrešaka koje je uzrokovala kći mog naroda. Ovdje ideologija „probuđenja“ odgovara „kćeri mog naroda“, to jest ljudima čiji su umovi zaglupljeni Božjom voljom. Prethodni stih daje više detalja: “Oni koji jedu delicije nestaju po ulicama; oni koji su živjeli u raskoši nalaze se na gnojištu. “. Na temelju sljedećeg 6. stiha “Lamed — Nisu vjerovali, kraljevi zemlje, niti bilo koji stanovnik svijeta, da će protivnik, neprijatelj, proći kroz vrata Jeruzalema. »

Ovaj stih ukazuje da će se Božji gnjev očitovati u strašnoj invaziji kako bi se kaznio grijeh koji je nadmašio onaj Sodome. Ideologija “probuđenja” zapravo nadilazi sve drevne ideologije uključujući i onu same Sodome. Ovaj grad je u trenu uništen sumporom i vatrom.

Peti stih – Tužaljke 5:05

05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.

Objašnjenja petog stiha

Ovaj peti stih objašnjava rezultat Božjeg gnjeva. Susjedni stihovi daju više informacija: “Pijemo svoju vodu za novac; kupujemo naša drva. » i „Mi pružamo svoju ruku Egiptu, Assuru, za naš dio kruha. “. Sljedeći peti stih glasi “10 Naša koža gori poput peći u vrućini od gladi. »

Ovaj stih ukazuje na to da je hrana vrlo skupa i da ju je vrlo teško pronaći jer ćemo morati tražiti pomoć od susjednih zemalja. Glad bi mogla biti stvarnost zbog nacionalnog grijeha, Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje su trijumfom “probuđenja” nadmašile onu u Sodomi.

Zaključak
“Probuđena” ideologija trenutno trijumfira nad Francuskom otvoreno se prikazujući na Olimpijskim igrama u Parizu u srpnju 2024. Bog neće dopustiti da ovo svetogrđe prođe nekažnjeno. Moramo očekivati ​​velike pošasti od 20. siječnja 2025. Sljedeća godina bi mogla biti godina građanskog rata, ruske invazije, gladi i uništenja Pariza prema proročanstvu koje smo upravo stvorili na temelju djela Louisa d’Alencourta.

Bog vas blagoslovio u ovim svetogrdnim vremenima,

Stephane, svibnja 2024

Link na PDF datoteku: OVDJE!

Continue Reading

Vijesti

DP: Bezuvjetno zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, jer “su stranci neadekvatni za naše područje!”

Published

on

Lipovac Pehar: Moramo zadržati mlade u Hrvatskoj jer oni imaju energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije!

Zastupnica DP-a Dubravka Lipovac Pehar: ”Mladi ljudi danas odlaze iz Hrvatske jer idu za boljim životom. Mi želimo zadržati to stanovništvo jer s njim gubimo fertilnost, energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije”.

”Svjedoci smo i doseljavanja velikog broja stanovnika iz zemalja Azije i Afrike. Jedan dio svog života provela sam u Afganistanu te sam upoznala kulturu, vjeru i način života tog stanovništva. Oni su, u usporedbi s našim radnicima i inženjerima, neadekvatni za naše područje. Hrvatska ne bi trebala svoje tržište rada zamijeniti takvim radnicima”.

”Mi ćemo sve učiniti kako bismo pomogli u ograničavanju popunjavanja tržišta rada takvim stanovništvom kroz suverenitet, gospodarske i političke korake i demografsku obnovu. Moramo obnoviti naše tržište rada i zadržati naše vrijedne radnike koji su svuda u svijetu priznati i uredno plaćeni”.

”Covid pandemija nam je pokazala koliko smo ovisni o velikim globalnim lancima, a što nam pokazuje da moramo stvoriti svoje proizvodne kapacitete i doprinijeti našoj prehrambenoj samodostatnosti. Dokazano je i koliko smo u kriznim situacijama ovisni o turizmu, što nas čini ekonomski krhkima i naglašava potrebu za diversifikacijom gospodarstva i razvojem drugih sektora”.

”Zašto se ne bismo potrudili poljoprivredu postaviti na svoje noge? Nama se sada pružila prilika kada ćemo to i učiniti. Naša je Hrvatska puna resursa koje možemo iskoristiti, od stanovništva, mladih, do nas koji smo ovdje u Hrvatskom saboru. Učinimo sve kako bismo doprinijeli razvoju Hrvatske!”.

#Domovinskipokret

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved