Vijesti

UZ SUTRAŠNJE OBILJEŽAVANJE 445. obljetnice jedne od nadramatičnijih svjetskih epopeja – Gvozdanskog i HUB-ovom hodočašću Kuli na kruništu

Published

1 godina ago

14 siječnja, 2023

Igor Matić

Treba ponos uskrisiti davni

Što će narod, koj prošlosti nema

I ne pozna roda život slavni?

Budućnost se iz prošlosti rađa

Ko je nema, pokrit će ga čađa.

Gvozdansko, epos u 32 pjevanja, Ante Tresić Pavičić

Ususret 445. obljetnice obilježavanja jednog od najdramatičnijih hrvatskih martirija, prisjetimo se obilježavanja 440. godišnjice, u kojem je sudjelovala i Hrvatska udruga Benedikt, uz impresivan tekst prof. Margite Vučetić.

Imala sam osjećaj da se mnošto na Gvozdanskom, u nedjelju 13. siječnja 2018., odazvalo zovu ovih stihova književnika i političara Ante Tresića Pavičića okupivši se tako brojno na 440. obljetnicu slavne pogibije vitezova Gvozdanskog. Nezapamćena i jedinstvena obrana od stoljetnog neprijatelja Osmanlija koji su pod svaku cijenu željeli osvojiti kulu na kruništu, posljednu u susjedstvu koja je još pružala otpor silniku Ferhat paši Sokoloviću. Iako u velikom nesrazmjeru snaga kula na Gvozdanskom je odolijevala sa svojih 300 branitelja, od kojih 50 vještih vojnika, a ostali su bili rudari i težaci iz istoga kraja. Turci su nemilosrdno uzvraćali s 10.000 vojnika. Tako je to trajalo od listopada 1577. godine do u zoru 13.siječnja 1578. Bila je nezapaćena zima. Drveće je pucalo od hladnoće, a u kuli 30 iznemoglih glađu, zimom, ranama, a nadasve nestašicom ogrijeva. No, predaje nije bilo.

U noći 12.siječnja ugasiše se svijetla u gradu i stražarske vatre. Ferhat paša je naslućivao varku zato je odgodio napad za rano jutro.U gradu je bilo sve tiho, bedemi opustjeli, puške zašutjele. Turci su uz pomoć topova ušli u grad. Prizor ih je zaprepastio, ali i i duboko dirnuo. Mrtva tijela hrabrih branitelja ležala su posvuda. Umrli od gladi, rana, napora i studeni, ali na braniteljskim položajima s oružjem bez municije. Dirnut prizorom Ferhat paša je mrtve vitezove dao sahraniti po kršćanskom obredu. Sve je ovo zapisao turski vezir u svojem izvješću.

Ovi mrtvi nisu pobieđeni/ otišli su u smrt svojom voljom/ Glađu, žeđu, ledom ukočeni…/ Poklonite se mrtvim divovima/ kakvih povijest ljudska nigdje nema/ Našeg roda hrabrim sinovima…./ Nepobjedne te su svete žrtve/ Jer još nitko ne pobjedi mrtve./

Prizor mrtvog junaka Damjana, zapovjednika obrane Gvozdanskog, koji mrtav nije puštao barjak iz svojih smrznutih ruku, posebno je dirnuo turskog pašu.

Zemljopisni položaj Gvozdanskog u odnosu na druge važne hrvatske utvrde

A ovog besprimjerna diva/ Koji ni mrtav ne da svog barjaka/ Da mu majka zemlja bude laka/ Pokopajte skupa, neka sniva/ U dičnome omotan barjaku/ O besmrtnoj svjetlosti u mraku./

Ovogodišnja svečana obljetnica bila je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Misno slavlje u 11 sati u župnoj crkvi svetih Filipa i Jakova, na brežuljku iznad Gvozdanskog, predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u zajedništvu s mons. Vladom Košićem i biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem. Potom je, predvođen svečanom gardom, uslijedio mimohod i komemoracija kod križa svim žrtvama iz 1578., 1941. i 1991. godine. Svetoj misi i komemoraciji, uz mnoštvo hodočasnika, nazočio je izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske, potom ministar Tomo Medved, sisačko- moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala Hrvatskog generalskog zbora kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Na početku komemoracije mons. Vlado Košić pomolio se za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog.

Drevna, pomalo oronula utvrda koja čuva duh junaštva pomno je pratila svečanost podno brda. Kada se upalio domovinski plamen ispred njezinih zidina i kada odjeknuše svečani plotuni u čast poginulih vitezova, opet je oživjela i kao da nam želi poručiti: Ne postaje čovjek u dva dana/ A kamoli narod s djedovinom/ Junaštvo se razvija iz rana/ U rvanju s oporom sudbinom/ Vi mi niste junaci od juče/Borite se već hiljadu ljeta…./ Jerbo tuđeg nikad ne grabiste/ No braniste svjetlost duše čiste./

U zraku se osjećao ponos koji se poput zaraze širio mnoštvom. Ponos na nemjerljivu žrtvu, junaštvo, hrabrost, istinsko domoljublje i duboku vjeru naših predaka. „Ne poznajem u historiji čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga u Gvozdanskom“, napisao autor u svojem junačkom epu.

Iako je hladan vjetar bio neumoljiv naša ispunjena srca su mu prkosila. Uslijedio je zajednički ručak u Topuskom potom nastavak vožnje prema Splitu. Želim napomenuti, svi stihovi i citati u tekstu pripadaju Junačkom epu Gvozdansko autora Ante Tresića Pavičića. Ep u 32 pjevanja napisan u rimovanim desetercima, osim priče o opsadi Gvozdanskog, predstavlja sintezu hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata u novu domovinu do kraja 16. stoljeća. Ovaj junački ep zasigurno pripada najljepšim hrvatskim poemama velike simbolike i za budućnost naroda, sačuvan u rukopisu objavljen je tek 2000. godine.

Ne mislite da su tek mrtvaci

Oni, koje mislim opjevati,

Vječno živi oni su junaci;

Sjajne zviezde, što će viekom sjati

Čovječanstva besprimjerni divi

U Bogu su i u rodu živi.

Sutra, 15. siječnja 2023. godine održati će se obilježavanje 445. godišnjice obrane Gvozdanskog, jedne od najhrabrijih zrtvotvornih epopeja u ljudskoj povijesti, nažalost u Hrvatskoj slabo poznate.

U 11:00 sati u crkvi sv. Filipa i Jakova održava se misa uz nazočnost predstavnika braniteljskih i povijesnih udruga i hodočasnika iz čitave Hrvatske. Nakon mise slijedi mimohod i prigodna komemoracija polaganja vijenaca na spomen obilježju poginuli Hrvatima Gvozdanskog.

Slijedi posjet utvrdi.

Prisjetimo se kako je (fotografski) izgledalo obilježavanje 440. godišnjice uz sudjelovanje Hrvatske udruge Benedikt (13.siječnja 2018.)

Margita Vučetić/HUB

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

4 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

4 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.