Connect with us

Istaknuto

Velikosrbi, titoisti, ex komunisti, orjunaši, “antifašisti”, ateisti i ostaci jugo-mentalnog sklopa u hajci na hrvatske vjernike i Katoličku crkvu

Published

on

Jugoslavije nema već 31 godinu. Sa njom su nestale tekovine NOB-a, nestali su  lik i djelo „druga Tita“. Iako  je nema više na karti svijeta, ostala je u mentalnom sklopu raznih jugo- struktura, koji bi je rado oživjeli. I ne samo oni nego i međunarodna zajednica koja bi opet preko leđa Hrvata gradila neki mir na tom „brdovitom Balkanu“

31 godinu nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske,  dižu glas razne pristalice jugo-mentalnog sklopa protiv države Hrvatske, hrvatskog naroda i Katoličke crkve koja je  dio hrvatskog identiteta.

Idu tako daleko da tvrde da su Titovi partizani stvorili Hrvatsku, a hrvatski branitelji je samo obranili!? Što je apsurdno, jer ne postavljaju pitanje od koga su Hrvatsku obranili? Tko je bio agresor na Hrvatsku?

Hrvatsku su obranili hrvatski branitelji od agresorske JNA koje se upregla u velikosrpsku politiku Srbije i time poništila „bratstvo i jedinstvo“

Titovi partizani  očito su se borili za Jugoslaviju sa bratstvom i jedinstvom, a ne za slobodnu i demokratsku Hrvatsku protiv koje su se svrstali uz velikosrpsku politiku.

Kako je Katolička crkva dio hrvatskog identiteta, još od Svetog pape Agatona ( 678-681) u 7.stoljeću koji je pokrstio Hrvate o čemu piše u poslanici caru Konstantinu IV, koju je poslao u Carigrad, a uz Papu  poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika. Sabor na Rižani 804.godine[1] U papinom pismu među piše:

“Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti….”

To potvrđuje u svome djelu ”De administrando imperio”, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava vlada od 912. do 959. godine, piše: “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.” [2]Od tuda usklik Bog i Hrvati!

Pismenu potvrdu imamo i od pape Ivan VIII. dana 21. svibnja 879. godine s konfesije sv. Petra uzdigao je ruke Svemogućemu i blagoslovio narod Hrvata i njegova kneza Branimira. [3]Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja, poslao je Papa i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk. Tim činom papa je priznao državu Hrvatsku i kneza Branimira kao njenog poglavara.  Bilo je to prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.

Razdruživanjem i prekidanjem svih državno -pravnih sveza sa Jugoslavijom nismo se oslobodili i Jugoslavena i svih pridruženih mrzitelja Hrvatske.

Opstali smo kao narod,  usprkos ogromnom broju žrtava u mnogobrojnim ratovima za druge gospodare i za osamostaljenje na putu do stvaranja vlastite države zahvaljujući vjeri u Boga i uz potporu Katoličke crkve.

U 1. svjetskom ratu stradalo je oko 246 000 Hrvata, 137 000 vojnika i 109 000 civila.

U i nakon 2.svjetskog rata od 526 000 do 600 000 tisuća Hrvata je stradalo, ovisno od autora koji su objavili studije o broju žrtava u  poraću,  na Bleiburgu i Križnom putu.

Pretpostavlja se da je stradalo 209 000 domobrana i 125 000 Ustaša, civila i ostalih koji su bježali u Austriju prema Saveznicima.[4]

Poznata je izjava komunističkog dužnosnika da je” Hrvate trebalo pobiti, da bi Jugoslavija mogla živjeti”

U Domovinskom ratu je na hrvatskoj strani ubijeno ili nestalo 15 840 hrvatskih branitelja, sa civilnim žrtvama ubijeno je 22 211 osoba, prognano i protjerano 550 000 osoba, a 150 000 ih je bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.

Ratom i ratnim razaranjima bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija ,a pod okupacijom je bilo 26% hrvatskog teritorija.[5]

U tijeku Domovinskog rata agresori Srbija i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno  naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate.

Tu se radilo o potpunom brisanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti postojanja na ovom prostoru!

I što je najstrašnije po jedan narod, najgore što mu se može dogoditi je tzv. Peta kolona, koja razara nacionalno biće i nacionalni identitet iznutra!

Poznato je  tko su ti petokolonaši, ali da ih nabrojim barem neke: Orjunaši, jugo-udbaši, jugo-nostalgičari,  mentalni komunisti, iredentisti, regionalisti i svi oni koji se ne mogu pomiriti sa postojanjem samostalne Republike  Hrvatske. Među njih ubrojila bih i korumpirane političare kojima su privatni i grupacijski interesi iznad nacionalnih interesa vlastite domovine. Ne smetaju njima  ni alarmantni podaci o iseljavanju i negativnoj demografiji, glavni su im osobni ili grupacijski interesi.

Iz svega navedenog proizlazi da opstanak hrvatskog naroda ne bi bio moguć bez Božje ruke,  kao što sam u uvodu napisala, prati nas Božji blagoslov još od stoljeća sedmog.

I kada smo izborili krvlju i velikom žrtvom slobodnu Hrvatsku, petokolonaši nas žele potpuno očerupati, raseliti i uništiti, da ono što nisu uspjeli s agresorima u ratu, dovrše u miru!

Peta kolona potpomognuta sa domaćim Srbima i SPC, sa korumpiranim i u kriminal  uvučenim pripadnicima svih političkih opcija, ne staje u svojim namjerama da što dulje ostane na vlasti i dovrši uništenje Hrvatske države!

Jer kako se hrvatski narod uopće drznuo i pomisliti da može vladati i uređivati svoju državu po svom vrijednosnom sustavu.

Mediji su najbolje oružje u rukama petokolonaša preko kojih u sprezi sa vladajućim  hrvatskim strukturama slobodno, bez  odgovornosti, bez kazne razaraju Hrvatsku iznutra u svim segmentima života.

O da njima su puna usta demokracije, slobode i ljudskih prava! Pa i vjerske slobode bi oni poštivali, ali da se svi vjernici zatvore u Crkve da ih ne vide, da budu nevidljivi. Jer čim su vidljivi, čim vjernik živi i svjedoči svoju vjeru oni se odmah osjećaju ugroženi u svojem poimanju ljudskih sloboda po njihovim kriterijima.

Novinar Marijan Vogrinec jedan od tih petokolonaša, Jugoslavena ispunjen ogromnom količinom mržnje prema Hrvatskoj , naziva je BIJEDNA NAŠA!?

Vjekoslav Krsnik bi trebao proširiti  svoju knjigu 100 notornih hrvatskih Jugoslavena, [6]i staviti u nju  Marijana Vogrinca, a našlo bi se nažalost i još njih!

Na njega sam slučajno naišla pretraživanjem i zgrozila se veličanjem jugo- vrijednosti i omalovažavanjem i ponižavanjem svega što se može imalo povezati  sa Hrvatskom. I ne samo sa Hrvatskom, nego i sa vjerom , Bogom i Biblijom.

Čudno je to kod tih  zadrtih jugofila što uopće ne spominju i ne poštuju demokratske slobode izražavanja, mišljenja  i kretanja, a te iste slobode u Jugoslaviji nije imao. Protiv vladajućih  u Jugoslaviji, protiv Tita nije se smjelo  ni vic ispričati, jer bi završili na Golom otoku, a bilo je divno, krasno, sjajno i bajno. U Hrvatskoj može pisati protiv hrvatskih političara, pojava i ljudi što god hoće  a da mu se ništa  ne dogodi.

Podsjećam na slučajeve iz 1949.godine 22-godišnja novinarka Jenna Lebl ( 1927-2009) završila na dvije  i pol godišnjoj robiji na Golom otoku. Ta Beograđanka židovskog porijekla, preživjela je i nacistički logor, a na Golom otoku završila je nakon što je ispričala vic o Titu kojeg se tada slavilo kao božanstvo.[7]

Slučaj Jakoslava –Davida Rojnica iz 1978.godine.Studirao je pravo i  počeo uživati u prvim simpatijama kad ga je Udba optužila za neprijateljsku djelatnost, rušenje SFRJ i odcjepljenje Hrvatske. Osuđen je na tri godine zatvora koje je odslužio na Golom otoku! To svoje životno iskustvo opisao je u knjizi Ja sam 6387[8]

Život po mjeri katolibanske volje[9], piše Marijan Vogrinec

„Da ti pamet stane, znanost u Bibliji!?“

„Izjednačavati Bibliju sa znanošću  je izvan svake pameti“ piše Marijan Vogrinec

Čije pameti? Njegove! A po čemu i po kojim kriterijima je on pametniji od Biblije?

Po tome se vidi koji je mentalni doseg ovakvih ljudi.

Sve im smeta? Molitelji na trgovima im naročito smetaju. Strašno ih iritiraju, da ne biraju pogrdnih izraza za iskazati silnu mržnju prema vjernicima i Katoličkoj crkvi.

Pa Marijan Vogrinec eto čak i žali žene vjernice, zamislite po njemu one šute. Zašto šute? Zato što već jesu obespravljene kao žene u vlastitoj obitelji, kao majke, supruge, kćeri, bake i nemaju pravo glasa ni kad je posrijedi njihov vlastiti život, kamoli životi drugih žena koje njihovi muškarci žele zatočiti u srednjevjekovlje?

Eto sveznalice koji ne zna kako izgleda život žena u katoličkoj obitelji, pa zlonamjerno i huškački piše nebuloze.

Na osobnom primjeru,  jer sam i supruga i majka i baka uživam pravo glasa, odlučivanja i nisam zatvorena u srednjovjekovlje, kako Vogrinec tvrdi, nego baš suprotno žestoko kritiziram upravo ovakve umove, koji bi svima određivali kako treba živjeti.

On i njegovi istomišljenici su ti koji bi određivali pravila u društvu. Po kojima  bi svi trebali misliti i raditi po njihovim kriterijima.

„Otkako se preokretnih 1990-ih godina u Hrvatskoj dogodio politički, svjetonazorski, ali i životno standardni kopernikanski obrat nagore – ne nabolje, potvrđuje i službena statistika – dominantna se katolička vjera institucionalizirala kao nacionalni, moralni i svaki drugi autoritet ustavno proklamiranoj sekularnoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, s tzv. trulog Zapada naplavljene su u javni život i takve truleži, oponašanja, plagijati, izopačenosti, krivotvorine, ovisnosti i trendovi kojima je pamet nepoznata da to jednostavno nije za povjerovati. Društvo s prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države rapidno je atrofiralo u gotovo svim svojim ključnim determinantama do neprepoznatljivosti“ Citiram visoko umne rečenice u ovom slučaju Marijana Vogrineca, koji je samo eksponent te politike.

Po njemu je divno društvo sa „ prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države“ pretvorilo u društvo  truleži, oponašanja i izopačenosti  koje je donio truli Zapad.

I za to je kriva Katolička crkva? Smiješno, Katolička crkva nije donijela gay-parade i izopačenosti, već upravo njegova lijevo-liberalna globalistička opcija!

Umovi koje je zarobila komunistička ideologija, ne mogu prihvatiti demokratske principe uređenja države i društva. Ne mogu prihvatiti ni slobodu vjeroispovjesti,   vjernici su katolibani.

Od kuda tolika 80 godišnja mržnja prema vjeri, crkvi i Bibliji?

Komunistička ideologija je ideologija mržnje prema svećenstvu, vjernicima i crkvi kao instituciji.

Pogledajte samo ovu količinu mržnje i histerično, nekontrolirano  vikanje jedne prosvjednice protiv klečanja pri molitvi krunice na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, toliko da su joj vratne žile nabrekle od vikanja

https://www.facebook.com/reel/2030407170636882

„Mržnja, ma kakva i protiv koga bila, pogonsko je gorivo za polit-ideološku impotenciju u javnom prostoru Bijedne Naše“ piše Marijan Vogrinec, a sam sudjeluje i širi mržnju prema svima koji nisu na njegovoj ideološkoj crti, nazivajući Hrvatsku „ Bijednom našom“ !?

Kolika mora biti količina mržnje da Hrvatsku nazove BIJEDNA NAŠA?

Zar ti i takvi još imaju obraza i morala  bilo koga optuživati,  a svoje su zločine sakrivali i svjedoke ubijali?

I to oni koji su pod SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU, klali svećenike, napunili jame, rudnike, fojbe , Gole otoke i ubijali Hrvate diljem svijeta?

Može li biti većeg zla, od svjesnog činjenja zla, a vikati drugome da je zločinac?

Pa ti i takvi se nikada nisu pokajali, niti osjetili grižnju savjesti za zločine koje su počinili, ili još gore koje odobravaju, a izigravaju moralni i ljudski autoritet!?

Može li čovjek postati tako veliki nečovjek? O da može,  može, očito može!

To mogu i uporno rade velikosrbi, titoisti, ex komunisti i jugo-unitaristi, orjunaši, a sadašnji antifašisti!

Da i opet bi ubijali neistomišljenike!

Nevjerojatno, nitko ih ne dira, nitko im ništa ne uzima, niti im se što zabranjuje, a toliko nakupljene mržnje!

Uz udaranje bubnjeva i pjevanje, prosvjednice su pokušavale nadglasati molitvu koja se širila Trgom bana Josipa Jelačića. Nasuprot njima, molitelji su oko sebe postavili ogradu s transparentima. U jednom trenutku, jedna od prosvjednica se istaknula kada je počela izražavati svoj bijes prema moliteljima.

“Zašto lažete Isusa? Kako vas nije sram? Isus vam je zabranio da klečite na trgovima. Tko ste vi? Tko vas plaća? Mi! Više novca ide crkvi nego znanosti, zdravstvu i školstvu, kako vas nije sram? Isus vam je zabranio idolopoklonstvo”, histerično je vikala nebuloze bijesna prosvjednica. „Isus vam je zabranio…“ Kao da se Isus njoj ukazao pa zabranio? Nevjerojatno!

Dovoljno je pogledati to lice,  tu silinu mržnje  prema ljudima koji mole i koji svojom molitvom nikoga ne ugrožavaju.

Najnoviji događaj koji je pokazuje koliko je mahnita ta mržnja prema Katolicima jesu procesije u Puli, na Tijelovo i na Dan nebeskog zaštitnika grada Pule,  sv. Tome apostola,  odjek Procesije na dan Grada Pule, sv. Tome.

Neuspjeli pokušaj diskreditiranja Gradonačelnika i vjernika. Ovi transparenti su degutantni,  vrijeđaju osjećaje vjernika.

Svetogrđe, bogohulstvo, oskrvnuće ili blasfemija je ovaj način  izrugivanja sa svecima. Njima naravno nije ništa sveto. Međutim nisu naišli na dobar prijam. Procesiji su se pridruživali građani i turisti, a oni su kako se vidi ostali usamljeni.

Procesija je bila odlično organizirana. Župnik iz Katedrale je bio glavni meštar procesije , a u organizaciji su pridonijele sve pulske župe.

Jugoslaveni, jugo-komunisti, orjunaši, iredentisti, talijanaši jako su ostali šokirani od kuda toliki broj vjernika, a oni su bili sigurni da su nas strpali u sakristije i Crkve.

Procesija im je pokazala da nas ima vjernika Katolika, i da Pula nije njihov crveni Grad, već da je Pula hrvatski-katolički grad. Svaki kvart ima svoju crkvu i to nove crkve

Kako im tolerancija nije baš vrlina, a jednoumlje vlada, ne prihvaćaju javno očitovanje vjere!

Ulicama Pule orila se  pjesma  „Rajska djevo kraljice Hrvata“ a slijedeći dan u lokalnom Glasu Istre u komentarima ogromna količina zaslijepljene mržnje prema Katoličkoj crkvi, vjernicima i vladajućima koji su takvu procesiju dozvolili i u njoj  sudjelovali! To je jednostavno neprihvaćanje demokratskih načela ljudskih prava i sloboda po članku  40 Ustava RH;

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/919/rizanska-skupstina-rizanski-placit

[2] https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/sveti-agaton-papa-pokrstio-hrvatski-narod/

[3] https://laudato.hr/Novosti/Zanimljivosti/Pisma-pape-Ivana-VIII-knezu-Branimiru%2C-biskupu- Teo.aspx

[4] https://www.facebook.com/1059543729/videos/291057776833909/

[5] https://www.slobodnaevropa.org/a/hrvatska-ljutski-gubici/28976312.html

[6] Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena i organizacija pod njihovim utjecajem, ZA

[7]  https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-ovog-vica-o-titu-mlada-novinarka-zavrsila-je-na-golom-otoku-1404913 – www.vecernji.hr

[8] https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/jakoslav-rojnica-u-rijeci-predstavio-autobiografski-roman-ja-sam-6387/

[9] https://www.tacno.net/kolumna/zivot-po-mjeri-katolibanske-volje/

Istaknuto

Milorade Pupovac izgradite  nama Hrvatima u Istri  kulturni centar, pa da svi budemo ravnopravni građani ove zemlje.

Published

on

Pišem vam ovo otvoreno pismo, jer su me vaši administratori blokirali pa vam se ne mogu drugačije obratiti!

Članak 14. Ustava RH kaže:

 „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.“

E pa kada smo svi jednaki , nema socijalnih,  a pogotovo nema nacionalnih razlika, izgradite i vi nama Hrvatima kulturne centre; eto prigode, bili ste u Istri.  Razgovarali ste sa predstavnicima LGBT populacije o virtualnom muzeju LGBT iz cijelog svijeta COME, pa bi se i oni mogli vama priključiti u izgradnji. Neka i oni uzidaju koju ciglu!

https://www.portalnovosti.com/muzej-prihvacanja

U Istri mi Hrvati nemamo Kulturne centre, znate popalili su nam ih Talijani još u vrijeme Mussolinijeve  vladavine, a drugdje po Hrvatskoj popalili su vaša braća četnici za vrijeme  Domovinskog  rata, a našim vladajućima više  ste vi manjinci prirasli srcu od nas Hrvata da bi nama gradili kulturne centre.

I  kako nismo ugrožena srpska ili  talijanska nacionalna manjina, nego domicilni Hrvati, Vlada RH nema nas razloga nagraditi, nemamo za nju dovoljno ruku.

Red bi bio brte Milorade da u ime bratstva i jedinstva, istarskoga antifašizma i tolerancije budemo ravnopravni.

Svake godine Vlada RH, presretna što ste tu, što je podržavate, obilno vas nagrađuje velikim novčanim iznosima.

Nagrađuje vaše ručice u Saboru, nagrađuje vašu predanost Hrvatskoj, koju izražavate putem svojih medija. Posebno nagrađuje Novosti, za hvalospjeve koje o Vladi i Hrvatima pišu vaši nagrađeni novinari -kolumnisti Dežulovići, Šimićevići, Ivančići,  koje  im vi skupa sa HND-om  dijelite. Zahvaljuje na ponosnoj hrvatskoj himni Lijepa naša haubico! To je nas Hrvate posebno oduševilo,  kako se vi sa poštovanjem odnosite prema hrvatskim vrijednostima, hrvatskoj  himni! Vrh!

Imate vi novaca, vidim da ste ostvarili dobitak od 308.815,98 eura za prošlu godinu, ali ako vam pofali, iza vas se zadovoljno smješka Eugen Jakovčić, pa neka se obrati svom zrmanu Niniju  Jakovčiću, Capu d’Istria  da mu pokloni koji šoldo, od onih ča se nakupija od Istrijana koji su mu dali povjerenje. Neka mu reče da malo skrati put oko svita i pomogne izgradnju Hrvatskog kulturnog centra u Istri.

Pa oko je zrman Nini, Capo d’Istria  u nekoj prašumi Nove Gvineje bez mobitela, neka se javi njegovom nasljedniku u EU Parlamenu , zrmanu po šoldima Valteru Flegu, forši bi on moga dati koji milijunčić  od onih ča je zaradija u 200 lit ča je dela u Uljaniku.

Škužajte  brte Milorade, mi istarski Hrvati volimo predikati po našu, po našen lipom i milozvučnom ČA. Naša čakavica i glagoljica starije su od vaše ćirilice, pa nam nemojte uzeti za zlo ča nismo stili vašu ćirilicu. Ki bi to sve zapametija tolike zajike, tolika pisma u toj našoj maloj multietničkoj i multukulturalnoj Istri? Moji zrmani Istrijani jako teško. Oni znaju samo za istrijanski zajik  i glagoljicu.

Tako bi brte Milorade bilo dobro graditi novo bratstvo i jedinstvo u Istri, pa bi je lakše mogli prodati Talijanima, braći Rusima ili još  bolje nekom novokomponiranom srpskom tajkunu, koji će vam osigurati hotele i privatne plaže , da se ne mišate sa domaćim sčavima-robovima koji će vas služiti.

Eto brte Milorade pozdravite mi vrlog i prikopametnog  premijera Plenkovića sa kojim ćete vi Srbi, pored naših Hrvatina, još dugo i sretno vladati! Kao u bajci!

Lili Benčik, istarska Hrvatica/ hrvatskepravice

„ Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna”

 

 

 

Continue Reading

Istaknuto

Marija Jurić Zagorka i Bl. Alojzije Stepinac

Published

on

Kada se napiše Marija Jurić Zagorka, automatski se pred očima pojave hrvatski povijesni romani Kći Lotrščaka, Grička vještica, Gordana, Vitez slavonske ravni, Plameni inkvizitori i mnogi  drugi.

Nije Zagorka pisala samo povijesne romane. Bila je veliki borac za prava žena, pravo na rad, i socijalnu pravdu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije.

Marija Jurić Zagorka prva je hrvatska politička novinarka, koja je sudjelovala  u osnivanju Hrvatskog novinarskog društva. Zalagala se za radna i socijalna prava novinara i novinarki.

Marija Jurić Zagorka rođena je Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. a umrla je u Zagrebu, 30. studenoga 1957.  Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica.

Uređivala je list Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Velika potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer.

Međutim malo je poznato, jer se nije uklapalo u ljevičarsku sliku o njoj, da je Marija Jurić Zagorka još u djetinjstvu otkrila da je Bog ljubi, i onako prezren od ljudi, odbačen, vičan patnjama, ponižen, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), Isus Krist privukao ju je k sebi.

Bogu se molila, ispovijedala, pričešćivala, u slavlju Mise sudjelovala, zahvaljivala Bogu. Bila je kršćanka koja se svoje vjere nije odrekla niti ju zanijekala. Kao mlada djevojka napisala je: „Mučeničkim životom ja ću živjeti i umrijeti, ali vjeru svoje duše nikad neću izdati. Ni za čast ni bogatstvo.“

U romanu Kamen na cesti pisala je: „Bog ljubi ljepotu kad je tako divno uresio zemlju. Ne, ne, nije kriva sudbina. Čovjek sam uništava ono što mu je dao Bog“

Iz čvrste vjere i stvaralaštva Marija Jurić Zagorka pokazala je da čovjek koji u Boga vjeruje nije kamen na cesti kojega gaze  kotači svih kola što voze svakojako smeće. On postaje stijena kojoj Bog daje čvrstinu i dostojanstvo ljudskosti.

U romanu Kći Lotrščaka opisala je požar koji je harao Zagrebom, odnosno Gričom  1731. godine. Kako piše tadašnji kanonik Baltazar Adam Krčelić, udovica Modlar, kojoj nije zabilježeno ime, na zgarištu izgorenih kuća, u pepelu je pronašla praktički neoštećenu sliku blažene djevice Marije s malim Isusom. Udovica Modlar i njeni sugrađani neoštećenost slike smatrali su čudom, podigli su oltar, postavili  na oltar sliku i zapalili  svijeće vjere u čudotvornu Bogorodicu pod Kamenitim vratima.

„Majka Božja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove!… I dolazit će k tebi hrvatske duše, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji od zlotvora svojih!… I tebe slavit će grad naš rođeni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!’…i tako do današnjih dana.

Tako vjerom obogaćenog duha Marija Jurić Zagorka pokrenula je 1939. časopis Hrvatica i pred Uskrs 1940. zamolila je nadbiskupa Stepinca da za časopis Hrvatica,  radi prosvjećivanja hrvatskih žena i djevojaka, javnosti predoči kršćanski pogled na dostojanstvo žene i njezinu ulogu u društvu. S te novinske propovjedaonice on je, ne kao privatno mišljenje, nego kao nauk Crkve, navijestio potrebu primjene kršćanskih načela u duhovnoj obnovi hrvatskog naroda shvaćajući da je za taj preporod prevažna uloga žene.

Na portalu  Stari hrvatski časopisi, Narodne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, hrvatska kulturna baština, digitalizirani su primjerci časopisa Hrvatica, pa se može u originalnoj verziji pročitati cijeli tekst kao dio stepinčeve baštine o dostojanstvu kršćanskog braka između muškarca i žene, kršćanskom  odgoj djece i mladih, dostojanstvu žene roditeljice i vjeroučiteljice, vrijedne divljenja i ponosa.

Marija Jurić Zagorka objavila je Nadbiskupov intervju u časopisu Hrvatica, a nadbiskupu Stepincu poslala zahvalno pismo u kojem je napisala:

„Izjava Vaše Preuzvišenosti čita se na sastancima pojedinih ženskih društava javno, te je svuda proizvela dubok dojam i spontano oduševljenje. Sve žene naglasuju, da im još nikad nitko do Vaše Preuzvišenosti nije tako divno protumačio, da Katolička Crkva postavlja ženu na toliko uzvišeno mjesto, a dubokoumni komentar Vaše Preuzvišenosti i mišljenje Vaše ostat će neizbrisivo“

 Zagreb, 15. ožujka 1940. M. Jurić Zagorka.

Lili Benčik/hrvatskepravice

U privitku stranice iz časopisa Hrvatica.

Continue Reading

Istaknuto

Paulettin duh još uvijek živi u IDS-u

Published

on

„Temeljni alat za razvoj naših regija je decentralizacija! Nužno je potpuno i cjelovito spuštanje ovlasti u svim samoupravnim područjima – u zdravstvu, u obrazovanju, u socijalnim politikama.“

https://www.facebook.com/daliborpaus/posts/807484534730456?comment_id=316234901454883

Plaćeni oglas na platformi FB predsjednika IDS-a Dalibora Pausa, jasno ukazuje da je Paulettin duh duboko ukorijenjen u IDS-u.

Točno prije 30 godina 1994. IDS je izglasao četiri Rovinjske deklaracije po kojima je svaki član IDS-a dužan postupati.

-O demokratizaciji Republike Hrvatske

-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske

-O autonomiji Istarske županije i

-O Euroregiji Istri,

Deklaracije koje se nisu ostvarile, a četvrta o Euroregiji Istri doživjela fiasko!

Euroregija Istra nestala je još 1995 kada je Loredana Bogliun-Debeljuh, zastupala projekt Euroregije Istre i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15.i 16. lipnja 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima, koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije. I poslije  su Slovenci na granicu postavili žilet-žicu!

Projekt Zemlja Istra Ivana Paulette 27. siječnja 1998. godine pojavio se Ivan Pauletta s inicijativom Zemlja Istra, koju je predstavio zamislite u Rimu u Talijanskom parlamentu. koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore. Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini“. Konkretno rečeno, pravo na samoupravnu autonomiju i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost”, jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”.

U projektu „Zemlja Istra“ nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su:

-Donošenje Ustava Zemlje Istre

-Vlastiti fiskalni sustav

-Vlastito sudstvo

-Vlastita teritorijalna policija

-Vlastito školstvo

-Demilitarizacija  Istre

-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!

Ovaj Paulettin projekt je ustvari realizacija njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja. Projekt Zemlja Istra izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati, a drugo je ovakav projekt, koji govori o realizaciji, prezentirati javnosti I to u drugoj državi -u Rimu!

U IDS-u su se već dogodila raslojavanja. Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog  hrvatske nacionalne komponente, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekt doživio neprihvaćanje u samom IDS-u ( bio je preradikalan), ali  je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.

Odobravali su ga samo SNV i njihovi novinari iz Novosti, što znači da projekt nije bio dobar za Hrvatsku i hrvatski narod u Istri!

https://www.portalnovosti.com/istra-im-materina

Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.

“Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept „Zemlje Istre’“ trebao dobiti svoj puni izraz u „događanju naroda’“ poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih  Istrijana, esula, raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugo-nostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga sa zadaćom da izglasanom „Istrijanskom Deklaracijom“ postave legitimne  temelje za Republiku Istru.

https://ipress.hr/istra/49962-autonomaski-projekt-zemlja-istra-iznova-vreba

Projekt „Zemlja Istra“ nestao je sa Internet platformi. Ima samo u ponekom tekstu gdje ga se spominje. Toliko je kompromitirajući za IDS, da ga je dao ukloniti.

Međutim njegov duh živ je u IDS-u, nastoje ga barem djelomično realizirati preko lokalne samouprave na kojoj stalno inzistiraju.

Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija. Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske i većinskim hrvatskim stanovništvom ( po popisu stanovništva 2021. u Istri se Hrvatima izjasnilo 76,40 % žitelja Istre)

Po Ustavu RH članak 135, jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

I naravno da u  obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave podliježu  nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

U 32 godine hrvatske samostalnosti pokazalo se da lokalna samouprava ne funkcionira u korist građana i njihovih potreba. Pokazalo se da se donose odluke i Prostorni planovi koji pogoduju pojedincima i skupinama, u prenamjeni zemljišta, u divljoj gradnji, mitu i korupciji vezanih uz njih.

Obala Istre je devastirana, izbetonirana, ogoljena, sve u svrhu pogodovanja velikim i stranim investitorima, a ne građanima. Koncesionari zatvaraju pristup moru, sve uz dozvolu  lokalne  samouprave.

Nepotizam, mito i korupcija ušli su u sve državne institucije i na lokalnoj razini, tako da svako traženje širih ovlasti izaziva opravdanu sumnju u osobnu korist pojedinaca, stranaka i skupina.

Mnogobrojne afere sa zemljištem, Barbariga i Dragonera, vodnjanske gradonačelnice Delton, vodnjanskog gradonačelnika Vitasovića i mnogih drugih dokazuju da lokalna samouprava ne funkcionira u korist građana,

https://www.istra24.hr/radar/afera-g.u.-barbariga-zasto-su-giankarlo-zupic-i-urbis-72-optuzili-partnere-za-kupoprodajnu-prevaru

Nefunkcioniranje lokalne samouprave u korist građana očituje se i u drugim područjima, kao na primjer:

  • U kontroli medijskog prostora, milijuni proračunskog novca  izvlače se iz proračuna gradova i općina.
  • U kontroli Pravosuđa, u borbi protiv narko-mafije ( uhvaćeni Istrijani u Urugvaju sa 2,3 tone kokaina, počišćen PU odjel za borbu protiv narkotika, u Beogradu zatvoren Darko Šarić čiji su najbliži suradnici iz Pule)
  • Trošenju proračunskog novca na promašene investicije u zastarjelu tehnologiju ( radi se o ogromnim novcima utrošenim u Kaštijun)  ogromnim novcima utrošenim u projekt Brijuni-Rivijera,( sa tim novcima mogao se spasiti Uljanik na pr.)
  • U Istri  se  vodstvo IDS-a pokazalo kao destruktivan faktor, direktno odgovoran za propasti Uljanika, gdje je Ivan Jakovčić bio u direktnom sukobu interesa, na platnoj listi Danka Končara, a istovremeno ga doveo u Istru i Uljanik kao strateškog partnera.

„Istrom se neće upravljati iz Zagreba“

“O Istri će se odlučivati samo u Istri“

 „Regionalizam, decentralizacija i istarski identitet nemaju alternative“

To su IDS-ovi  predizborni slogani pri svakim izborima, pa i ovima koji slijede.

Međutim  predizborna obećanja su samo puste riječi,  jer novog IDS-a nema ni danas, nakon 34 godine.  IDS je izgubio ulogu gubernatora Istre i zlatnu koku koja je čelnicima IDS-a  omogućila enormno bogaćenje!

I nakon svega, nakon 34 godine promašene politike, ništa od odgovornosti, ni materijalne, ni političke,  a još manje moralne!

Ili kao što je nedavno rekao Dino Debeljuh u intervju na portalu Lupiga:

„Neki „sposobni“ pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa“.

https://lupiga.com/intervjui/intervju-dino-debeljuh-neki-sposobni-pojedinci-su-dobrano-napunili-dzepove-a-narod-u-istri-nije-dobio-nista

Ne da nije dobio, nego mu oduzeta egzistencija sa nestalim tvrtkama koje su bile prepoznatljive  i izvan Istre, kao već spomenuti Uljanik Pula,  Arena trikotaža Pula, Digitron Buje, Pazinka Pazin, Prvomajska Raša, Agrolaguna Poreč, Istarska banka Pula i mnoge druge. Tisuće radnika ostalo je bez posla i to ne „zahvaljujući“ HDZ-u, nego IDS-u koji na lokalnoj razini vlada istim načinom kao HDZ na državnoj razini.

Ideološki IDS još uvijek živi u Titoizmu, komunističkoj ideologiji po kojoj osuđuje nacionalizam kao nešto negativno, optužuje dr. Tuđmana za hrvatski nacionalizam, a 34 godine istarskim Hrvatima podmeće istrijanstvo kao zamjenu za hrvatstvo.  

Nije li to krajnje licemjerno?

Istarskim Hrvatima koji su  za vladavine Italije usprkos Mussolinijeva fašističkog  terora, talijanizacije i odnarođivanja, zahvaljujući svojem svećenstvu, uspjeli sačuvati hrvatski jezik i identitet, u državi Hrvatskoj, za koju su se referendumom izjasnili,  IDS nameće istrijanstvo, regionalizam i autonomaštvo!? Ne ide!

Plitka, pogrešna i povijesno neutemeljena politika IDS-a, s obzirom na poznati  Proglas o sjedinjenju s hrvatskom braćom koji je temelj  moderne Istre!

Proglas koji je Ljubo Drndić napisao 13.rujna 1943. odmah nakon kapitulacije Italije , u kojem lijepo piše :

ISTARSKI NARODE!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.

U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.

Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.

RODOLJUBI ISTRE!

Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.

Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.

ISTRANI!

Držimo čvrsto oružje u našim rukama!    Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.

IDS- ovci nakon ovoga Proglasa nameću ISTRIJANSTVO! Promašeno i GLUPO!

Ni nakon 34 godine nisu to uvidjeli, nego i dalje inzistiraju na regionalizmu, decentralizaciji, posebnosti ili kako piše u Statutu Istarske županije, koji je napisao IDS, članak 20.Istarska županija njeguje istrijanstvo kao tradicionalni izraz regionalne pripadnosti istarskog plurietnosa.

Sa 5,13 % Istrijana, naspram 76.4 % Hrvata!?

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved