E dragi moji Hrvati. Dolaze trenutci u kojima će se mnogi od vas morat sučelit sa svojim moralom i istinom. Zar ni u 21. stoljeću još niste progledali pa i dalje srljate kao guske u magli. Da ste išta mislili, ne bi  dva puta birali gospodina Stipu Mesića za predsjednika, a za gospodinom Ivom Josipovićem ne bi se ni okrenuli.

Još se nije ohladila krv junaka ratnika koji su svoje živote ugradili u temelje hrvatske države, a gospoda tuđincima darovala suverenitet. To dakako ne znači da nismo trebali ući u Europu no sasvim sigurno ne na način i pod uvjetima pod kojima smo to učinili. 

Još i dan danas, a prošlo je 26 godina od Domovinskog rata, nismo riješili pitanje naših granica. Sjetite se: Savudrijske vale, Šarengradske ade, Prevlake i mnogih drugih mjesta za koje niste ni čuli a problematična su. Izlazimo redovito na sve izbore no ni dan danas ne znamo točan broj osoba s pravom glasa. Od 4.284.889 stanovnika 3.697.143 su katolici, a potpisujemo Istambulsku konvenciju koja je u suprotnosti s načelima kršćanskog nauka.

Ni tu vrli političari nisu stali. Potpisujemo i Marakeški  sporazum postajući tako „hotspot“ za izbjeglice. Poput Jude uzimamo tuđe škude misleći kako je taj novac gratis ali računi polako dolaze na naplatu. Pa tako zaplesaše Hrvatići ali bome ne na svoju glazbu.

Novcem hrvatskih poreznih obveznika plaćaju se kojekakve (nevladine) udruge čije članstvo ne može smisliti ništa hrvatsko. Polako ali sigurno postajem društvo u kojem sve prirodno i moralno postaje nakaradno i nazadno, a sve ono što se do danas smatralo protuprirodnim diže se na pijedestal. Jeste li se zapitali kako to da je Jelačić plac uvijek na dane LGBT-a prepun zastava duginih boja u svim mogućim kombinacijama, a na dane značajne za hrvatsku povijest nema nikakvih posebnih oznaka.   

Nemojte misliti da kod nas nema pozitivnih stvari no one izgleda nikog ne zanimaju pa su tako na margini ovog hedonističkog trenutka. Je li tako i drugdje. Je, ali ne svuda i ne tako pacifistički. Oni čvrsti i odlučni ne dopuštaju ovakvu norijadu. To kako je vani ne možemo saznati jer nam se serviraju vijesti većinom iz Srbije i BiH koji su nam postali glavni  kriterij za usporedbu. O Bože baci peglu (onu na ćumur) i molim Te ne promašuj.

Kad malo mućnete glavom uvidjet će te kako je sve to prouzročio vaš odabir. Ti koje ste odabirali obećavali su brda i doline, a kad su bili izabrani sve su poravnali. Zašto uvijek glasate protiv, a nikad za. Imate li uopće svoj stav ili vas lako prevare. Hrvati su jedan od najradišnijih naroda na kugli zemaljskoj  no žive najmizernije zbog svojih političkih odabranika i nakaradnog sustava. Što je najtragičnije na hrvatskoj političkoj sceni nema odgovornosti pa je tako moguće raditi što te volja. Kome su saborski zastupnici odgovorni za svoj loš rad ili nerad? Kako možete smijeniti predsjednika, premijera ili zastupnika koji je zaboravio tko je i zašto je tu gdje je? Nikako i nikada!!!

I ovaj put na izborima se pojavljuje čitav niz stranaka i strančica s predvođenih tisućama kojekakvim lidera koji nisu u stanju voditi ni svoju obitelj a kamoli državu. Svi bi oni rado u politiku jer se tu ne mora raditi, plaće su bogovske, a odgovornosti nema. Nezadovoljstvo dvjema strankama koje su  do sada svime „upravljale“ rezultiralo je hiperprodukcijom „genijalaca“ koji bi malo umočili prste u med. Sjetite se onog: „Daj amo taj avion da i ja malo upravljam“.

Ovaj put na lokalnim izborima za Grad Zagreb imamo dva kandidata, gospodina Tomislava Tomaševića i gospodina Miroslava Škoru. Dok gospodin Miroslav Škoro kampanju vodi u velikom dijelu svojim vlastitim novcem i sa nešto novca prijatelja, gospodin Tomislav Tomašević čitavo svoje političko djelovanje financira novcem sumnjivih stranih udruga,  pojedinaca i Grada Zagreba . Mislite li da su mu te strane udruge i pojedinci dali novac iz ljubavi prema hrvatskoj ili pak iz ljubavi prema gospodinu Tomislavu Tomaševiću. Ako tako mislite onda ste vjerojatno pili toplu vodu.  Velika većina onih koji su mu dali svoj glas nisu svjesni kako je on strani projekt i to na žalost ne samo projekt Zagreb već i Hrvatska. Zagreb im je samo tranzicijska točka na putu uništenja Hrvatske. Apage satanas!

Projekt Tomašević brižno je planiran i tempiran.  U javnost je plasiran prije nekoliko mjeseci putem  mainstrem medija, a vodeću ulogu u tome preuzelo je nekoliko TV kuća koje su usput rečeno u stranom vlasništvu. Kao nikada do sada gospodin Tomašević  se pojavljivao svaki čas promovirajući se tako davno prije no što je počela službena kampanja. Tada je vodio otvorenu bitku protiv tadašnjeg gradonačelnika gospodina Milana Bandića  i to sredstvima koje mu je donirao Grad Zagreb. Ne podsjeća li vas to na čuvene riječi Cezara: „Zar i ti sine Brute. Sve televizije žive od reklama i bilo  bi vrlo zanimljivo vidjeti prihodovnu  stranu  svih TV kuća, a naročito onih koje su mu osigurale do sada neviđeni medijski prostor i to u dužem vremenskom periodu. S obzirom na daleko manje pojavljivanje drugih kandidata   za izbore u Zagrebu i to u vrijeme službene kampanje, čovjek jednostavno ne može no zaključiti  kako su mu određeni mainstream  mediji pružili podršku pa čak  možda i preuzeli njegovu kampanju.  Ako je sve te istupe platio to će se vidjeti i u financijskom izvješću nakon izbora.

Jeste li svjesni o kakvoj ekipi se radi kad i prije no što su izbori u Zagrebu okončani prijete otkazima stotinama ljudi i to izriču sa smiješkom na licu.  Hoćete li odabrati takvu socijalnu osjetljivost?  Umjesto da rade na zapošljavanju oni će otpuštati što će vjerojatno završiti novim migracijama u tuđinu trbuhom za kruhom. Sudbina stotina obitelji njima nije važna.   Mislite li da će brinuti o vama? Jadni vi s njihovom brigom.

 To su vam isti oni koji su prije samo nekoliko godina pored Džamije (muzeja) mahali zastavama njima voljene Jugoslavije, a dio njih i zastavom Sovjetskog Saveza i zazivali Staljina.  Svoj dernek začinili su partizanskim pjesmama i komunističkim parolama. Sve što su tada izricali bilo je protiv hrvatskog nacionalnog bića. Princip kao i uvijek – što veća uvreda to veće oduševljenje.  Da im je i malo stalo do hrvatske ne bi šetali  s šajkačom i petokrakom na glavi, istom onom pod kojom je nakon II. Svjetskog rata smaknuto preko 500.000 nevinih ljudi, a 1991 izvršena Srbočetnička agresija na Hrvatsku.   

Prisjetite se Srbočetničke agresije i težnje za osvajanjem hrvatskog teritorija i izlazak na „njihovo“ Jadransko more.  Ljudi pa to je bilo gotovo jučer. Zar tako kratko pamtite? Sjećate li se tisuća oprosta od kaznenog progona koji smo im dali nakon što  su počinili krvavu agresiju na Hrvatsku, a i danas mnogi od tih pljuju po svemu što je Hrvatsko. Financiramo sve njihove „nestašluke“ i to obilnije nego mnoge hrvatske stranke i udruge.   Njihovi predstavnici danas sjede u samoj vladi čiji su koalicijski partner. Da nije nakaradno bilo bi smješno. Očito je hrvatska politička glupost vjekovna.

 Svi oni koji i malo prate povijest znaju kako aspiracije prema hrvatskom teritoriju, ne samo njih već i mnogih drugih država koje nas okružuju,  nikada nisu i neće prestati.  Bilo kakva Hrvatska Država smetnja je njihovom planu.

Još jednom vas podsjećam na to kako su osnovni istaknuti politički ciljevi te bulumente okupljene oko gospodina Tomaševića legalizacija droga, prostitucije, isto-spolnih brakova i abortusa, a od ekonomskih ciljeva ponudili su vam samo to kako će vaš novac „transparentno“ trošiti, a ne i to kako će ga stvarati.  Na žalost većina naših političara nikad nije stvarala novac (ni svoj vlastiti), ali ga je znala obilno trošiti. Želite li vi uistinu mjesto gradonačelnika Zagreba, četvrte osobe po snazi u državi predati u ruke takvoj ekipi. Nemojte trgovati nacionalnim interesima i opstojnošću Hrvatske i Hrvata. Ako to učinite u vrlo skoro vrijeme sami ćete sebi priskrbiti  titule izdajica vlastitog naroda.

Vi koji ne izlazite na izbore očito ne znate matematiku ili ne vidite kako predstavljate većinu biračkog tijela. Uvjerili su vas kako ništa ne možete promijeniti baš zato da ih svojim glasovima ne bi izbacili iz mekih fotelja i oduzeli im sinekure u kojima lagodno uživaju. Ako je na izbore u Zagrebu izišlo samo oko 47 % birača onda i sami vidite kako vi koji niste izašli činite masu od 53% izbornog tijela. Kad još k tome znate da je Gospodin Tomašević pobijedio s 45,15 posto onda vidimo kako je za njega glasovalo samo oko 25% birača ukupnog biračkog tijela Grada Zagreba. Mislite da bi rezultati bili takvi da je odaziv bio kao onaj 1991. godine.  

Ne očekujte bolje sjedeći kod kuće u vrijeme izbora. Nitko vam ne može željeti bolje nego što to možete sami. Iziđite na ove izbore. Ako želite bolje ovaj put svoj glas dajte Domoljubnom pokretu jer je to opcija koja u ovom trenutku može bolje zaštititi interese građana, a time i nacionalne interese. Ne dozvolite da vam tuđinci kroje sudbinu. Svakako izađite na izbore. Potaknite i druge da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke.

Za Domovinski pokret – spremni.

Zoran Čapalija – Čaplja