Connect with us

Istaknuto

Za govor mržnje novinaru SNV-ovih Novosti Hrvoju Šimičeviću, HND dodjeljuje nagradu Novinara godine

Published

on

Za HND-ove nagradu Novinar/ka 2023.godine, finalisti su Nataša Božić Šarić, Ilko Ćimić, Dora Kršul i Hrvoje Šimičević finalisti za Novinara/ku godine

Hrvoja Šimičevića za nagradu su predložili Branko Mijić i Hrvoje Zovko uz obrazloženje „”Ono što novinara Novosti Hrvoja Šimičevića razlikuje od drugih stav je pit bulla prema temi: kad je se uhvati, ne pušta dok s nje ne otkine i posljednji komadić mesa. Ta posvećenost profesiji, upornost, upućenost i dosljednost gotovo da nema para u današnjem žurnalizmu i svrstava Šimičevića među posljednje Mohikance istraživačkog novinarstva u nas. A ti i takvi ne samo da ne bježe od istine, oni se ne boje ni posljedica koje njezino razotkrivanje može imati za takve autore”,

Hrvoje Šimičević, novinar, kolumnist SNV-ovih NOVOSTI, piše govorom mržnje prema svemu što hrvatski promišlja i diše.

Gdje u njegovim tekstovima vide istraživačko novinarstvo?

Arogantno, degutantno, primitivnim izrazima i  ne primjerenim rječnikom nameće svoje mišljenje, odnosno SNV-ovu velikosrpsko-jugoslavensku retoriku kao jedino moguću i jedino ispravnu. Kod svih  SNV-ovih novinara i kolumnista to je imperativ, nema pluralizma, nema različitih svjetonazora, kod njih još uvijek vlada PARTIJSKO JEDNOUMLJE.

Zloduh komunizma opet je krenuo u svoj fanatičan i opasan pohod protiv svojih sugrađana, protiv vjerskih i ljudskih sloboda.

Takav HND, koji ovakve novinare predlažu za Novinara godine može samo postojati u ovakvoj zemlji Hrvatskoj.

Zemlji u  kojoj se još nalaze ulice i trgovi s imenima komunističkih zločinaca . U kojoj političari odobravaju ponovo nazivanje ulica i trgova, parkova i obala imenima komunističkih zločinaca . U kojoj su još uvijek tvornice s imenima komunističkih  zločinaca. U kojoj se gaze vjerske  slobode i ljudska  prava. U kojoj takvo stanje uopće ne zabrinjava novinare. U kojoj se pisnuti nije smjelo ni o jednoj žrtvi partizanskih komunističkih zločinaca, kojih  ima još uvijek  među nama, živi, zaštićeni i moćnih, koji veličaju komunizam,. U kojoj se jedan od 10 najvećih svjetskih komunističkih zločinaca,   Josip Broz Tito slavi kao narodni heroj, i od njega se radi turistički brand,   država komunističkih zločinaca kao raj na zemlji bez kazne i odgovornosti. Svjedočimo pojavi negiranja vlastitog naroda, u kojoj  se busa u prsa antifašizmom, a da se pritom olako prelazi preko partizanskih zločina , ta i takva zemlja diže hajku na Katoličku crkvu , na kardinala i svećenike zbog  komemoriranja i sjećanja na žrtve Bleiburga!

Jer  tom komunističkom zloduhu to nisu žrtve, to su zločinci ! A što su ti komunistički zlodusi ? Oni nisu zločinci ? Zar masovno ubijanje bez suda i presude nije zločin? To je valjda ” humani čin milosrđa”???  To je zločin, zločin počinjen protivno svim ratnim i poratnim konvencijama,  zločin protiv čovječnosti!  I zato licemjerni komunistički zlodusi, sljednici komunističkih zločinaca traže zabranu komemoracija, zabranu misa , da se njihovi zločini ne spominju, da se i dalje sakrivaju!

Zašto bismo morali isticati jedne zločine, a preko drugih prelaziti?

Komemoriraju Jasenovac, a ne žele komemorirati Bleiburg, Tezno, Maribor i preko 600 jama u koje su sakrivali  ubijene i zacementirali sa 12 pregrada  da sakriju tragove svojih masovnih zločina! Nisu uopće zainteresirani izgraditi spomen obilježje za sve žrtve i to na mjestima na kojima su bila gubilišta. partizanskih zločina nad Hrvatima i Muslimanima.

Tako se i Šimičević obrušio na Crkvu HRVATSKIH MUČENIKA U UDBINI i pokojnog biskupa Mile Bogovića jer je to bila njegova ideja na tragu svehrvatskog pomirenja dr. Franje Tuđmana. To je za njega MORBIDNI prijedlog.!?

Pa naravno svi titoisti dijele mišljenje da žrtve nisu iste, da zločin nije zločin kada ga počini partizan titoist. „Ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje,  od vjerskih propovjedaonica do političkih govornica i svojih medija.“

Partizanima je valjda njihova ideologija dala nadljudska prava na ubijanje izvan svih međuljudskih i međunarodnih normi i pravila življenja.

Oni jednostavno smiju ubijati, pa tu beskrupulozno kao sa pravom na ubijanje uzimaju si pravo i Boga umiješati u svoju vladavinu prava.

„Osim što je Komisija za hrvatski martirologij u svojim istraživanjima koristila i prikupljene podatke Vukojevićeve družine, Bogovićev “svehrvatski grob” predstavlja svojevrsnu reinkarnaciju Tuđmanove ideje o “pomirbi”, istina na drugoj lokaciji i uz određene preinake.“

Evo na takvom temelju nije ni čudno da izraste novinar Šimičević, Dežulovič, Ivančić i da si među sobom dijele nagrade, Faktograf, Autograf, Novosti , SAAB i antifašisti koji su punili jame-fojbe, klali svećenike i časne sestre, zatvarali ljude u logore, otvorili GOLI OTOK i  Sv. GRGUR za žene.

Trebalo bi sve titoiste poslati  da osjete kamen Golog otoka kojeg su zatvorenici cijeli dan razbijali, da osjete psihičku i fizičku torturu Titove Partije.

Time Šimičević u svojim kolumnama krši USTAV RH članak 38:

„Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.“

Isto tako krši članak 39. USTAVA RH :

Članak 39.

„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

Svi tekstovi SNV-ovih kolumnista šire i potiču vjersku i nacionalnu mržnju i nesnošljivost.

Da u Hrvatskoj funkcionira PRAVNA DRŽAVA, takvi tekstovi ispunjeni nacionalnom i  vjerskom mržnjom ne bi se objavljivali unatoč slobodi mišljenja, jer i društvene mreže ograničavaju govor mržnje, huškanje na nacionalnu i vjersku netrpeljivost.

Šimičevi tekstovi naprosto ključaju od mržnje prema svemu što predstavlja hrvatski identitet: Katolička vjera, Katolička crkva, hrvatska povijest, ne samo 2.svjetskog rata, nego i prije, hrvatska  kultura  jezik i umjetnost..

Katolička crkva[1] „…desno krilo Katoličke crkve pripremalo je ovaj prostor, s vrhuncem u zamisli miksanja kostiju u “svehrvatskom grobu”, cijelu jednu dekadu.“

„Hrvatska biskupska konferencija odlučila je 2010. godine osnovati Komisiju za hrvatski martirologij i postaviti Bogovića na njezino čelo. Povodom osnutka novog crkvenog tijela, Bogović je naveo da im je glavni zadatak “popisati svoje mučenike koji su znali živjeti i umrijeti za druge”. Tako su ubijeni ustaše – za života potencijalni počinitelji ratnih zločina monstruoznih razmjera – samim nazivom komisije i obrazloženjem biskupa proglašeni martirima vrhunaravnih vrlina.“

Šimičević piše kao Titov agitprop. On kao da ne živi u demokratskoj državi Hrvatskoj, on je još uvijek u Jugoslaviji i za njega je Vukojevićeva komisija, SKANDALOZNA,

„Do 2000. godine ta je skandalozna komisija utvrdila da su 90 posto zločina u Hrvatskoj tijekom i nakon Drugog svjetskog rata napravili partizani“

Šimičević „ ne zna“ za Rezolucije EU o zločinima komunizma! Fašizam i komunizam dva istovremena zla[2] Vijeće Europe i Europski parlament, kao tijelo EU koje ima zakonodavne, nadzorne i proračunske ovlasti, u više su dokumenata osudili totalitarne režime. U svima njima istaknuto je kako su jednako zlo nanijeli i nacizam i komunizam, režimi koji dijele iste značajke: grubo masovno kršenje temeljnih ljudskih prava i nepoštovanje pravne države, djela nasilja  individualna i kolektivna pogubljenja,  smrt u logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog  terora “

  • Europski je parlament 2. travnja 2009. usvojio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu,  temeljeći je, između ostaloga, na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, Rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 260 (III) i utvrdio 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, a  27. siječnja – Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
  • Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima (engl. Resolution 1481 (2006) izglasana 25. siječnja 2006. u Strasbourgu od parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja snažno osuđuje zločine komunizma. Rezolucija se bazira na CRNOJ KNJIZI KOMUNIZMA, grupe autora koji su iznijeli stravične brojke ubijenih pod „humanim“ komunizmom.

Ali to Šimičeviću nije bitno, za njega je to povijesni, ustaški revizionizam, jer jugo-povijest treba zacementirati kao što su partizani zacementirali sa 12 pregrada HUDU JAMU, da se nikada ne sazna za njihova zlodjela. Ne smiju se otkrivati nove jame i nova grobišta, da se ne povrijedi „osjetljiva Šimičevićeva dušica, koja svugdje vidi ustaše, ali ne vidi komemoracije nad praznom Šaranovom jamom!?

  • Hrvatski sabor je već 2006. godine, kao  odjek Rezolucije 1481, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. (dokument objavljen u “Narodnim novinama” br. 76/2006).
  • Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) [3] u kojoj su izjednačeni zločini komunizma, nacizma i fašizma. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

Sve te Rezolucije nisu prihvaćene od SNV-a. Eto oni su umislili  su iznad Vijeća Europe i Europskog parlamenta! Ma koja EU, Srbi svi i svuda….

Šimičević  se oštro obrušio na  samu ideju o Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini i tu pokazujući diktatorsku osobinu , kako bi on uredovao u Hrvatskoj Katoličkoj crkvi. ali mu ne smeta, dapače , što je SPC proglasila Svete novomučenike jasenovačke.

Ne smeta mu što SPC gradi  memorijalni  centra Jasenovac –Donja Gradina, kao stalni podsjetnik na „ugroženost“ Srba i „genocidnost“ Hrvata.

Degutantnim izrazima nedostojnim novinara i čovjeka komentirao je izgradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini i povijest Hrvata, jer Hrvati po njemu nemaju na to pravo,  ali izgradnja i širenje Jasenovačkog memorijalnog centra , e to je dobrodošlo!

Neće ići  Šimičeviću i njemu sličnima. Mi Hrvati živimo u svojoj domovini Hrvatskoj i u njoj možemo graditi Crkve, slaviti naše hrvatske junake, našu hrvatsku povijest sviđalo se to njima  ili ne!

I uopće me ne bi bilo briga za njegovo mišljenje, da ga  Hrvatska Vlada iz Proračuna koji svi mi punimo,  ne plaća za pamflete,  kojima pljuje u tanjur koji ga hrani!

Što sve sebi Hrvoje Šimičević dopušta? Sa kojim pravom?

Članak  u Novostima SNV-a „Vukić opet rado viđen gost na HRT-u“ od 8.11 2023, je čisti Titoistički agitprop.[4]

Zanimljivo je da su mi po nalogu  Milorada Pupovca blokirali pristup svim medijima SNV-a, što je tako jadno, jer je danas pristup  internetskim sadržajima nemoguće blokirati. Uvijek postoji način zaobići blokadu!

SRAMOTNO nametanje svog mišljenja kao jedino mogućeg i jedino ispravnog. I ne samo to, Šimičević izigrava cenzora,  on HRT-u određuje koji novinari smiju, a koji ne smiju NASTUPATI NA HRT-u. To pravo valjda crpi  iz  POZICIJE KOALICIJSKOG PARTNERA svojega  šefa  MILORADA PUPOVCA. Time krši Ustav RH članak 38,  o slobodi mišljenja. ” Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja.“ I članak 39, kojim potiče  na nacionalnu mržnju.

Kako sam bila sudionik  te emisije mogu svjedočiti da Šimičević izvrće riječi , manipulira i imputira i ono što nije izrečeno. [5]  Svi mogu provjeriti i preslušati emisiju!

Nepojmljivo tendenciozno, zlurado, sa puno mržnje Šimičević je opisao emisiju TOLERANCIJA, Očito je njemu tolerancija nepoznat pojam.

Citiram „Zbog ovakvih skandaloznih stavova, lišenih znanstvenih skrupula, Vukićevo prirodno stanište su opskurni, krajnje desni i huškački “mediji”. Malo se kad dogodi da njegove zaključke bez kritičkog odmaka prenese kakav srednjostrujaški, a još manje javni medij, koji bi trebao posebno paziti na ono što pušta u eter.“

Šimičević treba najprije pogledati svoje rigidno-titoističke stavove, pa onda suditi o tuđim stavovima.

Po Šimičeviću nema slobode medija. Mediji su strogo dirigirani i trebaju „ posebno paziti na ono što se pušta u eter“ Puštati samo jugo-titoističku povijest!

Umjesto istine Titoistički agitprop!

Šimičeviću nisu skandalozne brojke od 800 tisuća, pa 700 tisuća ubijenih, pa  20 tisuća ubijene djece u Jasenovcu, sa kojima srpska strana manipulira i stigmatizira Hrvate kao zločince.

To je skandalozno i povijesno netočno!

Naravno Šimičević hvali mladog povjesničara Milana Radoševića, koji je kao povjesničar izbjegao direktno odgovoriti na pitanje fojbi nakon 1945. godine. Umjesto odgovora počeo je pričati o fojbama 1943.godine i Talijanima, što je meni bilo smiješno,  kako očito manipulira, jer dobro poznajem povijest Istre i iz neposrednog svjedočenja iz  prve ruke, svjedoka tog vremena i tih zbivanja.

Tako nismo dobili odgovor da je nakon završetka rata u lipnju 1945.godine u fojbama nestao mladi svećenik bl. Francesco Bonifacio, da je u fojbama nestalo 4000-6000 ljudi, najviše istarskih narodnjaka, da je zaklan mladi svećenik Bl. Miroslav Bulešić, da je mnogo svećenika čamilo u titovim zatvorima. To je povjesničar Radošević vješto izbjegao odgovoriti.

SNV i njihove NOVOSTI nisu iznad USTAVA RH iako se Šimičević postavlja kao vrhovni državni cenzor, a ne novinar kolumnist. Njegovi tekstovi su degutantni pamfleti iz kojih kulja mržnja na sve hrvatsko!

Nagradu za ovakvo pisanje ničim nije zaslužio i tko god za njega bude glasao neka mu bude na savjesti, ako je uopće ima.

ŠIMIČEVIĆEVI tekstovi i kolumne čisti su govor mržnje na sve što hrvatski diše!

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://portalnovosti.com/ustase-se-vracaju-kuci

[2] https://informator.hr/strucni-clanci/europske-rezolucije-o-osudi-totalitarnih-sustava

[3] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

[4] https://www.portalnovosti.com/vukic-opet-rado-viden-gost-na-hrt-u

[5] https://radio.hrt.hr/slusaonica/tolerancija?epizoda=202311061210

Istaknuto

Uz čestitku za Dan državnosti

Published

on

Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska  prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!

Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.

Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;

„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”

Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.

A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su  da njome vladaju  stare jugoslavenske strukture,  njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.

Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji  zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.

Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.

Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.

Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve  što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!

Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.

Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010  

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države.  Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati  u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.

Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;

Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni  pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.

Ivica Račan  kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i  gospodarski  razvitak   zemlje.

Prodajom  državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom,  narušena je  financijska i gospodarska  stabilnost i  sigurnost države.

Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.

Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da  je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!

Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr

Continue Reading

Istaknuto

Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine

Published

on

„Dan mladosti“ okupio je u  Kumrovcu  posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?

Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB?  Piše li to drug  Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita  kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?

„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.

Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.

Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.

I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!

Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…

Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“

Nas pionire osmoškolce učili su u  školi u Jugoslaviji  da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.

To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.

Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ  u Beogradu  27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.

Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.

Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.

Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u  knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član  partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni  štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“

„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu  je Tito kad je  tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“   rekao mu je Zulfikarpašić,

„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“  odgovorio  mu je Tito opraštajući se.

Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.

Pa da njega i javnost  malo podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:

1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?

Komunistička partija Jugoslavije

2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?         

Josip Broz Tito

3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?

Josip Broz Tito

4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?

Maršal Josip Broz Tito

5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?

Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom

6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?

Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.

7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?

Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.

I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom  se kao ponosi.

Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?  

Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.

Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj  vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i  potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili  progonjeni politički i sudski.

Evo  drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio,  ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?

Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.

Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub  u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.

 Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.

Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,

Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.

Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.

Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se  „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.

Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu  jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.

Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj  ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.

„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.

Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak  i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.

Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.

Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.

U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a  i  oko 600 po slovenskoj evidenciji.

I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata,  traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Tomislav Tomašević krši Ustav i Zakone RH!

Published

on

Zastave LGBT ne mogu  samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.

A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!

TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“

I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“

Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da,  on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o  grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika  Republike Hrvatske  ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )

Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?

Nije, to je zastava jednog pokreta!

Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.

Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html

Članak 15.

Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.

Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.

U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.

Članak 18.

Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.

Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.

Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.

LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!

Što znači da su člankom 15 i člankom 18  Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.

Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući  prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.

Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!

Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Što radi MUP? Zar nitko ne štiti  Ustav i zakone RH?

Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.

Po Istri su se vijorile  IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.

Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov  IDS-a, po istarskim gradovima vijore se  na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….

Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved