Connect with us

Vijesti

Zašto Briti ne vole Hrvatsku ili EU kao Poncije Pilat

Published

on

Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere – Ono što je od početka bilo nevaljano ne može tijekom vremena postati valjano!   

S tom mišlju treba uzeti u obzir sva događanja u ne baš tako posljednje vrijeme, a i ova nedavna, koja su samo očekivani slijed političke, moralne ali i intelektualne degeneracije koja poput karcinoma zahvaća sve veći dio populacije ne samo kod nas već i širom svijeta. Što manje znaš, to bolje.

U tom svjetlu treba promatrati i neometano divljanje neokomunističkih frakcija i metastaza diljem RH a i cijele Hrvatske. Navodno zamišljeno kao idealno buduće vrijeme u kojem će roboti raditi za narod a isti će se posvetiti umjetnosti i znanosti kao slobodnim aktivnostima, isti je taj komunizam iz vida izgubio bilo koji realni doticaj sa istim tim narodom u čije je ime, navodno, govorio. Mimikričnim akcijama u ime naroda a u svrhu idealnog društva nastupali su i Karl Marx, Roza Luxemburg, Vladimir Iljič Uljanov, Lav Trocki, Klara Cetkin, Josip Broz Tito i mnogi drugi, potekli iz istog središta, iz istog centra moći, svatko na svoj način i na svom području.

Na razvalinama mlade NDH, NSP izgradio obavještajni središnji centar za Europu, zvan SFRJ

Oni koji su, izvan tog kruga, pokušali preuzeti ideju na svoj način i aplicirati je na svoje društvo, bili su neprijatelji u startu, makar i zadržali generalnu ideju. Nije stoga čudo izolacija Kube, Varšavski pakt kao posljedica komunističkog embarga komunističko-globalističkog Zapada, dugogodišnja izolacija Kine no ne i onih koji su svojim financijskim utjecajem mogli pripomoći ideji, koliko god dnevnopolitički svjetonazor bio drugačiji od deklariranog. Da je u SSSR-u poslije Lenjina zasjeo netko iz tog kruga a ne Staljin, ne bi bilo Varšavskog pakta, ne bi bilo Hladnog rata a pitanje je bi li bilo i operacije Barbarossa! A onda, logičkim slijedom, kakva bi sudbina zadesila i mladu državu NDH, geostrateški iznimno bitnu, uništenu zbog nastojanja za vlastitu opstojnost i nezavisnost, da bi se na njenim razvalinama izgradio obavještajni središnji centar za Europu, zvan SFRJ, mjesto razmjene i razvoja podataka komunističko-globalističkog Zapada protiv neokomunističkog Istoka kojemu ti zagovornici nisu trebali i u kojima su vidjeli trajnu opasnost opstanku naroda i države kao ekonomskog i kulturnog uporišta.

Komunistički duh: Nije strašno ubiti milijun ljudi!

Nije stoga čudno da Staljin, „komunistički“ vođa koji je sa komunistima razriješio quid pro quo brutalno, na granicu sa Jugoslavijom šalje svoje divizije, prekidajući sa njom i tzv. Titom sve diplomatske odnose, kao predstavnikom komunističko-imperijalno-globalističkog Zapada a kojem je taj isti Zapad dao 30 milijardi dolara da učvrsti svoje pozicije na razvalinama NDH koja je, u osnovi, imala iste ciljeve kao i Treći Rajh, kao i SSSR, kao Kuba, kao Kina! No suprotno od ciljeva Zapada kojem je dnevnopolitički moto „Proleteri svih zemalja ujedinite se“ a ratni, kad to ne uspije „Smrt fašizmu, sloboda narodu“! Kakvu je tom narodu slobodu donio taj sustav, vidljivo je danas. Bez financijske slobode, u dužničko-kreditnom ropstvu, deložiran iz svojih domovina, jer nacije moraju nestati, države moraju nestati. Cilj je to pred kojim se ne preže, pred kojim nema ograda pa masovna ubojstva, inicirani ratovi i difamacija svih koji ne misle kao oni, nije ništa neobično. To je alat i ideja utkana u komunistički duh po kojem nije strašno ubiti milijun ljudi, raseliti cijele države u, navodno, svrhu višeg cilja, obećanog društvenog uređenja u kojem roboti rade za narod. Onaj koji će se, opstane li čovjek, roditi tek za par stotina godina i graditi bolje društvo krvavih ruku na kostima i grobovima milijuna onih koji su taj humanocid trebali podnijeti.

Po čemu se ta filozofija razlikuje od one u kojoj mučenike čeka sedamdeset djevica u Raju? Koliko je to zlo infiltrirano u hrvatsko društvo, unatoč opsjeni kako smo ga u zadnjem ratu ipak pobijedili, svjedoči i ikonografija kojom se služe a koja je svakodnevno vidljiva na tlu države koja ga je navodno pobijedila. No, vidljivo je da to nije istina i da RH a i cijela Hrvatska žive u hipnotičkom transu jer samo je u takvom stanju dopustivo u Saboru RH vikati – smrt fašizmu, sloboda narodu – ili u državnoj metropoli prešutno imati najljepši trg pod imenom zlotvora i zločinca koji je tu istu državu zavio u crno na dugi niz godina. I zašto je to tako i zašto ih, te pojmove, narod ne razumije?

Aneksija Austrije – jedno, aneksija Hrvatske drugo… !?

Kada je u pitanju aneksija Austrije od strane Njemačke na koju su Saveznici ostali gluhi, onda je to, po definiciji, korištenje sile nad slabijim. Kada je u pitanju aneksija čehoslovačkih teritorija, onda je opet ista stvar. Kada se ta definicija aplicira na Hrvatsku, onda su pojmovi poremećeni, definicija kao takva ne vrijedi a plasira se licemjerje. Ne bez razloga. Slijedeći liniju dogovora srpske, talijanske i britanske krune kao neke od eksponenata takve politike a koristeći, između ostalih i američku vojnu silu kao prevagu, hrvatsko je pitanje tijekom 20. st. a poglavito tijekom vremena pred i kroz sam rat, dovodilo u pitanje ne samo opstojnost hrvatske države i hrvatskog naroda, već i cijelu scenografiju i scenarij dogovoren slijedom okolnosti koje su ga i proizvele, ne zbog rastuće njemačke ekspanzionističke politike koja je opet trebala Britima zbog Versaja, već koristeći je u svrhu reprogramiranja ukupnog političkog i ekonomskog stanja na tlu Europe, ne gubeći iz vida da, zadojen pričom o budućem blagostanju pa otuda i ikonografija, Treći Rajh nikada nije mogao a niti je od centara moći bio zamišljen da ostvari bilo kakvu konačnu pobjedu. Nad kim, uostalom? Ta je uloga već dodijeljena nekom drugom, što će novija povijest i pokazati zorno, dok su Nijemci samo poslužili kao alat preustroja!

Treći Reich osuđen na propast i prije samog početka…

Tko normalan može i zamisliti da bi jedna država, pa ma kolika, pod vodstvom samo jednog čovjeka (!!!) mogla okupirati cijelu Europu, držati je pod kontrolom u svom ljudstvu a istovremeno sustavno održavati logistiku na zadovoljavajućem nivou? Prije ili kasnije, i bez rata, taj bi se sustav urušio sam od sebe, nemoćan u pribavljanju dostatnih resursa, unatoč svojim saveznicima na dislociranim teritorijima koji su samo koristili priliku velikih nereda da bi na svojim područjima ustanovili svoju vlast na način na koji su, u tim okolnostima smatrali ispravnim i jedinim mogućim, uz pomoć toga Trećeg Rajha. Pogrešno? Da, sa ove pozicije generala poslije bitke. U tom svojstvu, u tim okolnostima povinovanja jačem, djelovala je i tadašnja Hrvatska. Ono što bi promijenilo tijek ratovanja i odnosa snaga, ono što bi promijenilo svrhovitost pojedinih ugovaranja i strana u tom ugovaranju, oni nisu znali.

Nisu znali da je njihov najjači saveznik, Treći Rajh, osuđen na propast i prije nego je ispaljen prvi metak. Ono što definira Hrvatsku u razmjerima tih snaga, osim njene nemoći da sama ustroji i održi vlast na cjelokupnom teritoriju a što je temeljno distancira od svih drugih država, nije njen politički ustroj, bilo da se to uređenje, u propagandno-komunističke svrhe, naziva kvislinškom državom, zločinačkom, genocidnom ili bilo kako drugačije, nije ni njeno potpisivanje tzv. izdajničkih ugovora sa Italijom niti ustaški režim već jedino njeno povijesno geostrateško postavljanje i teritorijalni položaj koji ju je definirao a koji je, najblaže, bio u neskladu sa spomenutim scenarijem o rezultatima rata i unaprijed dogovorenim pobjednicima te podjeli teritorija kao preduvjeta, interludija za postavljanje nove, sveeuropske države, danas poznatije kao EU kroz plan koji je dogovorno imao za cilj objedinjavanje, tijekom vremena, svih država europskog kontinenta, milom ili silom. A potom i drugih kontinenata! U tom smislu i gospodin Barić u svom djelu USTAŠE NA JADRANU spominje kako je postojala mogućnost britansko-američke invazije na istočnom Jadranu što je u stvari bila logična vojna strateška ideja američkih vojnih vrhova a ne britanskih.

A.C. Brown: VELIKE OBMANE DRUGOG SVJETSKOG RATA

Iste te prijevare obradili su mnogi drugi pa i A.C.Brown u svom djelu VELIKE OBMANE DRUGOG SVJETSKOG RATA u kojem demistificira prijetvornost Britanije i njenu vanjsku politiku u tom periodu. Problem kod tog američkog plana je bio taj što se je tadašnja američka vanjska politika držala pravila nemiješanja u unutarnje politike drugih država pa bi, vezano za taj problem, njihova invazija na teritorij NDH prouzročila još veće probleme generalnom planu jer bi, u tom slučaju, de facto, granice NDH ostale intacta te se naknadno rješavale za diplomatskim stolom u kojem bi prevagu nesumnjivo odnijelo hrvatsko pravo za samoopredjeljenjem na cjelokupnom teritoriju slijedom dotadašnjih okolnosti u kojima bi partizanske snage bile marginalizirane temeljem vojnog djelovanja, pa je Britanija preusmjerila američku invaziju na Italiju u kojoj nije bilo takovih opasnosti a teritorij NDH prepustila svojim pravim saveznicima, u početku četnicima a potom samo partizanima u koje je prešla većina četnika, koji su već svojim prethodnim političkim odlukama integriranim i u današnji USTAV RH, pokazali Kruni kako plan teče neometano te kako hrvatsko ustrojstvo neće biti trajniji klin u njihovu razrađenom mehanizmu a koji je za svrhu imao koncentriranje tadašnih intelektualnih snaga na novostvorenim upravnim područjima kao temelj kontrole Sovjeta pod vodstvom Staljina koji im je nedvojbeno pokazao da svoj plan neće aplicirati na teritoriju pod kontrolom Crvene armije a koji je ostvaren temeljem prethodnih dogovora oko operacije Barbarossa, što definira A. Hitlera ne kao ludog vojskovođu već kao britanskog operativca koji je za te zasluge tajno prebačen izvan Europe na nepoznatu lokaciju na kojoj je živio sve do svoje prirodne smrti, za razliku od svojeg suborca istog poslodavca koji je do kraja života kontrolirao SFRJ a potom, slijedom želje, pokopan u vlastitoj državi, izvan teritorija tadašnje SFRJ.

Zločinac, doveden operacijom Konjićev skok

Taj je zločinac, odlukom Winstona Cherchilla doveden tijekom operacije Konjićev skok u okviru tzv. britanske misije te instaliran pod imenom Josip Broz Tito u svrhu jačanja partizanskih trupa kojima je, imajući u vidu da nisu bili samo Srbi četnici pa se tako lakše manipuliralo pojmom Jugoslavije i „oslobođenja“, Britanija za taj zadatak dala i pomoć u ljudstvu, vojnoj tehnici a i novcu. Obzirom da se dakle sve te odluke, pa i ona o genocidu Hrvata koje se temeljem tih odluka ne bi imalo gdje smjestiti a i zbog njihove potencijalne opasnosti za provedbu generalnog plana, ne temelje na de facto suprostavljanju zločinačkim režimima već na prethodno postavljenim ulogama u kojima su narodi potrošni materijal pa tako i Hrvati, apsurdno je i deplasirano te povijesno neutemeljeno i neistinito postavljati takav odnos snaga. Poglavito se to vidi kroz zarobljavanje i predaju hrvatskoga puka sa jedne strane budućeg britanskog premijera a sa druge njihovog igrača Tita. Način na koji EU razrješava svoje probleme vidljiv je danas sve više i više, pretvarajući se u totalitarni sustav temeljen na iscrpljivanju slabijih u zaštiti svojih interesa i plana u provedbi.

Kako razrješava sa svojim dojučerašnjim saveznicima koji su joj na teritoriju NDH te novonastale FNRJ te potom i SFRJ omogućile prevlast i kontrolu infiltriranjem u sve pore institucionalno-političkog sustava, govori i načelna osuda svih komunističkih totalitarnih sustava i njihovih zločina, iako samo deklaratorno i bez pravnih posljedica jer pravi komunizam ne dolazi ni iz Pekinga ni Moskve već iz Bruxellesa, Londona i Washingtona kao ekspozitura centralne Vlasti. EU i SAD peru ruke od svojih zločina poput Poncija Pilata i prepuštaju nacionalnoj razini da razriješi problem. Per aspera ad astra, po cijenu milijuna tuđih života jer jednom ćemo svi biti samo Zemljani. Do tada, tko živ a tko mrtav. Zašto je, dakle, „nekulturna“ i „balkanska“ Hrvatska u posljednjem ratu ratovala protiv komunista a rat nikad nije objavljen, a zašto kulturna Čehoslovačka nije, samo je jedna u nizu floskula specijalnog rata uperenog protiv bilo kakvog državotvornog promišljanja Hrvata na ovim važnim geostrateškim prostorima koje je stoljećima neupitno kontrolirala hrvatska kruna i hrvatska vlast, štoviše, uzevši u zaštitu upravo one koji joj od tada rade o glavi. Dok je Čehoslovačka, do tada unutar Varšavskog pakta, bila gladna investicija temeljem političkog sustava po kojem svaki čovjek ima radno mjesto pa tako izostaje tehnološki napredak, Hrvatska je, u sustavu SFRJ posljedično ekonomski lider pa postoji opravdana sumnja i stručna analiza da bi Hrvatska, raspadom politički nepotrebne SFRJ a sistemom sendviča, odbila pristup u EU, tadašnju EZ temeljem svoje gospodarske samodostatnosti, što bi, prema planu bio presedan.

CILJ JE BIO na sve načine ISCRPITI Hrvatsku … da ne bi došlo u obzir njeno odbijanje EU-a

U tu je svrhu i dogovoren rat, ne da bi Srbija proširila svoj teritorij što hoće, temeljem dogovora sa Britanijom, već stoga da se Hrvatska ekonomski i u bilo kom drugom smislu iscrpi toliko da njen ulazak u EU i NATO ne bude upitan. Da bi se to i ostvarilo, sve ključne operacije kao i embargo na uvoz oružja koji bi taj plan osujetio da nije uveden od strane UN-a a proveden upravo od strane USAF-a, taktički su upravo i kreirane i dopuštane te kontrolirane sa njihove strane odnosno NATO-a. To je, a i prethodno, i razlog zbog kojeg HV nije u svom prodiranju smio dalje od demarkacione linije odnosno budućeg srpskog teritorija. Kolika je u tom smislu bila ovisnost i podređeni položaj RH prema moćnijima u odnosu na početak 2. svj. rata te kolika je o istima ovisnost i danas upravo onih koji je prešućuju a napadaju prethodni kontekst, svatko može zaključiti sam! To zna i većina hrvatskih političara i sve što rade samo je u tu svrhu, u međuvremenu se ciljano bogateći tijekom prosipanja ispraznih i neplodonosnih floskula sa svrhom umrtvljivanja bilo kakve progresivne misli u Hrvata, bilo da su deklaratorno lijevi ili desni! Dobar i loš policajac imaju istog načelnika ali različitu bazu!

Stoga dnevna politika naših političara ne drži vodu. Ako ih uopće možemo nazvati svojima. Koji god bili „viši interesi“, onaj tko ne čuva svoj narod na prostoru cijele Hrvatske, a to se danas ne radi niti unutar umjetnih granica RH, tko ne okuplja raseljenu Hrvatsku pod jedan krov kao što to čini Izrael, naš odbjegli rođak koji se kiti našim perjem, onaj tko se ne okružuje boljima od sebe, onaj tko ne čuva i ne promovira hrvatsku kulturu, hrvatski jezik, tko danomice ne preispituje i rasvjetljava hrvatsku povijest već je potčinjava interesima naddržave i njenim eksponentima, ne samo da ne zaslužuje nazivati se Hrvatom ili Hrvaticom, već nije dostojan obnašati bilo koju funkciju na teritoriju Hrvatske!

Jer samo će Hrvat čuvati svoj dom i svoju kulturu. I u tom pravcu treba razmišljati Hrvatima pri izboru na bilo kojoj razini. Ne počne li Hrvat poštivati sebe i svoj narod, izgubit će svako pravo da to traži od bilo koga. Pa i u svojoj državi! Dok Hrvatska stasala blagostanjem svojeg gospodarstva i svojeg uma sama ne poželi ući u bilo koje državno uređenje vlastitom voljom kao jednakopravni i uvaženi partner a ne kao danas poltronski i dodvornički i to onima koji su je razarali i držali ubojicu Hrvata kao partnera štiteći njegov zločin, neka EU i bilo koja druga društvena tvorevina pričeka. Dok Hrvati počiste svoj dom od nagomilanog smeća!

Vijesti

Supruga poznatog psihologa OZDRAVILA OD RAKA MOLEĆI KRUNICU, progovorio je i on…

Published

on

U intervjuu za EWTN News , dr. Jordan Peterson, poznati kanadski psiholog, pisac i govornik, podijelio je svoje viđenje “čudesnog” ozdravljenja svoje supruge od raka i svoje mišljenje o njezinom prihvaćanju katoličke vjere.

Foto: X – “Bijedni tirani s Kolegija psihologa u Ontario-u ne će me ušutkati, ni preodgajati” – rekao je Peterson za National Post

Naime, njegova supruga, Tammy Peterson nije bila kršćanka dok je oboljela od raka, međutim Božjom providnošću suočena s teškom bolesti raka uzima krunicu u ruke i ozdravlja, a obraća joj se i srce te će nakon Uskrsa biti primljena u Katoličku crkvu. Čudesno obraćenje i ozdravljenje je odjeknulo svijetom zbog njihove popularnosti.

Nisu joj dali ni godinu dana

Tako se sada očitovao i Peterson i prisjetio se da je par, nakon što je saznao za dijagnozu svoje supruge Tammy, potražio mogućnosti liječenja u nekoliko bolnica u Sjevernoj Americi. Svaki put kad su je pogledali, rečeno im je da dostupni tretmani “nemaju dokaza o uspjehu” i da nema ni godinu dana života pred sobom.

No, kako je Tammy Peterson također rekla za EWTN News u drugom intervjuu, na kraju se potpuno oporavila od raka i u tom procesu, približila se katoličkoj vjeri.

Dr. Peterson primijetio je da Evanđelja sadrže brojne izvještaje o čudesnim iscjeljenjima. “A za svakoga tko razmišlja konvencionalno znanstveno, te je priče teško razumjeti”, rekao je.

Govoreći o svom znanstvenom obrazovanju, Peterson je naznačio da nije “redukcionistički materijalist”. “Mislim da bismo cijelo vrijeme vidjeli čuda da nismo slijepi”, primijetio je.

Ovo je nevjerojatno

Peterson je rekao da je nova vjera njegove žene ojačala njegovu sposobnost da dijeli svoje “svjetlo” na način na koji prije nije.

“Ona govori javno, što je nešto što prije ne bi učinila”, primijetio je. Također je istaknuo da je kod supruge “obnovljeno ono stanje djetinjstva, malenosti koje Krist povezuje s kraljevstvom. I to je izvanredna stvar za vidjeti, jer sam je i ja poznavao kad sam bio dijete, pa mogu vidjeti kako se to ponovno događa”, nastavio je. “A to je prilično nevjerojatno čudo.”

Vjera Jordana Petersona

Odnos dr. Petersona prema kršćanskoj i katoličkoj vjeri nije tako jasan kao odnos njegove supruge , koja će ovoga Uskrsa biti primljena u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom.

Iako je u prošlosti rekao da je katolicizam “najrazumnija stvar koju ljudi mogu imati “, kada ga je novinar EWTN News Colm Flynn upitao osjeća li privlačnost prema katolicizmu, odlučio je reći da ga za sad “cijeni”.

izvor: Zrinka Požežanac/ Vjera

Continue Reading

Vijesti

Sveti Albin Angerski

Published

on

Sv. Albin se kao biskup posebno isticao svojim nastojanjima u suzbijanju nećudorednog ponašanja, naročito u ono vrijeme učestalih rodbinskih, incestuoznih ženidbi među plemićima.

Sveti Albin je bio biskup Angersa u Francuskoj. To je vrlo stara biskupija, osnovana već u IV. stoljeću. Rodio se oko 469. u Vannesu, u Bretanji, i to u plemićkoj obitelji. Postao je monah, a 504. opat samostana u Tincillacu. Kroz gotovo četvrt stoljeća mudro i sveto vodio je svoju opatiju pa nije čudo da se glas o njegovim vrlinama raširio.

Taj glas je pridonio ne malo da je na želju naroda izabran za biskupa u Angersu, premda se tome vrlo opirao. Postavši biskupom naročito se istaknuo u borbi protiv jednoga prilično raširenog ćudorednog zla. Bile su to incestuozne, to jest rodbinske ženidbe među plemićima. Rodbinske po krvnom srodstvu, a ono je po prirodnom ćudorednom i pozitivnom crkvenom zakonu zapreka za ženidbu. Sveti Albin kao biskup sudjelovao je na pokrajinskom saboru 538. i 541. u Orleansu, dok ga je 549. zastupao opat Sapando. Zbog svoga energičnog stava u mnogim pitanjima došao je u sukob s nekim biskupima, a plemićima se tako zamjerio da su mu prijetili i smrću.

Moralna pomoć koju mu je pružio Sv. Cezarije dala mu je nove snage za njegov daljnji težak i opasan rad na ćudorednom preporodu tadašnjega društva. Kako prenosi Bitno.net, bio je to u onim teškim vremenima tvrd rad, ali zato tim potrebniji jer je nove narode, koji su tek primali kršćanstvo, a baštinili stare loše navike, valjalo naučiti na jedan savršeniji život. Iscrpljen godinama, a još više radom, biskup Albin je umro 1. ožujka 550. u Angersu te je ondje i pokopan u crkvi Sv. Petra. No već 556. posvećena je njemu samome jedna crkva, a u njezinu kriptu preneseni su njegovi posmrtni ostaci. Kod te nove crkve brzo je podignuta i opatija, a prvi joj je opat bio Albinov prijatelj i pouzdanik Sapando.

Iz djela Sv. Grgura Turonskoga, važnoga crkvenog povjesničara, saznajemo kako je već u njegovo doba, a to je VI. stoljeće, kult Sv. Albina, biskupa, bio vrlo raširen. On se iz Francuske proširio u Njemačku, Englesku, pa čak i Poljsku, pa je Albin u srednjem vijeku bio jedan od popularnijih svetaca. Kao borac za ćudoređe u ženidbi i obitelji može nam i danas biti uzorom. I danas je ta Božja ustanova i osnovna stanica društva ugrožena mnogim zlima.

KT/Nedjelja.ba

Continue Reading

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved