Vijesti

Zašto svijet mrzi ‘Babilonce’?

Published

4 tjedna ago

4 svibnja, 2024

Kad bi se čovjek držao stereotipa koji su ovladali svijetom (pomoću kojih se ponekad pokušava ucijeniti svijet) s dosta bi se prava (ali i ironično) mogao pitati: Zašto se svijet okrenuo protiv Feničana? Pitanje bi također moglo glasiti: Otkuda toliko mržnje prema Feničanima – pita se Sead Alić u Epohi?

Je li posrijedi zavist što su bili tako dobri trgovci i reklo bi se još bolji moreplovci? Je li razlog za mržnju možda u činjenici da su bili sposobni ploviti otvorenim morima? Što su poznavali Mediteran kao svoj trgovački džep?

Ili je možda stvar kulturološke prirode. Možda zavist ostatka svijeta dolazi uz činjenicu da su Feničani prvi oblikovali slova koja sama za sebe nisu značila ništa ali su predstavljala intelektualne lego kockice koje su slaganjem omogućavale arhiviranje znanja, vještina i svega ostaloga.

Još bi se moglo razumjeti da bi protiv Feničana kao imperijalnih osvajača mogli biti građani Kartage u današnjem Tunisu, ali zašto smetaju ostalima?

Slična je stvar s Babiloncima. Mrzi ih gotovo cijeli svijet. Voli ih aktualna američka administracija i o njoj ovisna europska birokracija. Ali sve je više građana svijeta za koje se smatra da mrze Babilonce.

Hamurabijev zakonik jedan je od najstarijih, ako ne i najstariji poznati zakonik. Pisani naravno. Grad Babilon postao je vremenom pojam megapolisa. Njegovi viseći vrtovi vječna su inspiracija arhitektima svih kasnijih vremena, a astronomija i matematika upravo u Babilonu nadrasle su svoje dječje bolesti. Ali zašto bi ih zbog svega toga mrzili, i to i danas i stotinama godina unatrag, pojedinci iz gotovo svih vjerskih, društvenih, državnih, kulturnih ili civilizacijskih skupina?

Uz Babilonsko carstvo u susjedstvu je izraslo i Asirsko carstvo. Njega su pak osnovali Asirci, danas jednako omrznuti kao i Babilonci ili Feničani. Razumljivo bi bilo da im svijet zavidi jer su osim pisma poznati i po svojoj umjetnosti, posebno kipovima kojima su slavili svoje velike ratne pobjede.

Od naroda, kultura i civilizacija Bliskog istoka u svijetu danas i nešto godina unatrag loše prolaze i Arapi. Još bi moglo biti razumljivo povezivanje Arapa s Osmanskim carstvom i možda bi se tu moglo pronaći nešto razloga za mržnju. Ali problem je ako pokušamo shvatiti zašto svijet mrzi palestinske Arape. Pa barem su Palestinci zadnja desetljeća zatvoreni u logore u Palestini i nisu mogli nikome nauditi. A nisu niti prije jer su relativno miran narod koji se u pravilu branio.

Vrijeme je otkriti igru.

Ako pogledamo malo strožim pogledom mogli bismo zamijetiti da sva mržnja svijeta dolazi otuda što je riječ o semitskim narodima, o kulturama koje su se služile jezicima semitskih korijena. Mržnja prema njima danas se naziva antisemitizmom, a igrom slučaja odnosi se samo na jedan drugi, treći, četvrti, peti ili ne znam koji po redu narod, a to su Židovi.

Dakle gore nabrojani narodi semitske su skupine naroda i govore jezicima koji imaju semitske izvore. Po toj logici antisemitizam bi dakle morao biti mržnja prema svim tim narodima.

To bi značilo da je Hitler mrzio Babilonce, Feničane, Palestince… da je kršćanski cionizam u srednjem vijeku iz Europe želio protjerati Asirce i Palestince ili… odnosno da je pobuna studenata na američkim sveučilištima pobuna protiv američke administracije koja pomaže Palestincima, Feničanima, Babiloncima i još ponekim semitskim narodima da se odupru antisemitizmu.

Zdravorazumsko je pitanje naravno zašto američka administracija pomaže oružjem samo cioniste, a ne recimo Palestince. Pitanje bi se moglo postaviti i ovako: Ako američka administracija hapsi studente s palestinskim zastavama po svojim sveučilištima jer ih smatra antisemitskim elementima, zašto ne hapsi i studente sa židovskim zastavama jer i oni protestiraju protiv jednog od semitskih naroda i ogromne većine i studenata i ostalih građana svijeta koji u desecima tisuća, ponekada i u stotinama tisuća izlaze na ulice i trgove gradova svijeta protestirati protiv američko-europskog nepoznavanja semitskih naroda u cjelini.

Ova kratka, paradoksalna crtica želi samo naglasiti apsurd etiketiranja riječju antisemitizam. Riječ je to koja se koristi poput noćne more i kojom se u ideološke svrhe koristi samo jedan od semitskih naroda (Interesantno je pritom, primijetili su analitičari društvenih mreža, da među cionistima koji su si uzeli za pravo predstavljati Židove kao semitski narod) vizualno najmanje sliče semitskim narodima. Došli su odasvuda, iz svih zemalja i ubijaju svoju semitsku braću. Semitska cionistička vlada uistinu sliči na neku europsku vladu.

Vrhunac ove igre naljepnicom antisemitizma bio je kada je Kralj cionističke nedemokratske vlade ustvrdio kako su pobunjeni studenti američkih sveučilišta antisemiti i da se sada može vidjeti kako je Židovima bilo od tridesetih godina prošlog stoljeća nadalje.

Osim što je još jednom u beskrajnom nizu izgovorio glasno i namješteno uvjerljivo još jednu laž, Netanyahu je dao misliti svijetu o karakteru njegovog semitizma. Ako je naime cijelom svijetu (osim Americi i njenim partnerima po oružju) jasno da je najsnažnije cionističko oružje zapravo laž i indoktrinacija koji se šire globalnim medijima, onda je pitanje što je uopće istina u povijesnim zbivanjima.

Svaka je žrtva ubijen jedan svijet. Svaka je žrtva sveta. Ali rabljenje žrtava svog naroda za obranu ubijanja koje je u nekim trenucima i krvoločnije i bešćutnije od ubijanja u vrijeme holokausta – nedopustivo je. Finkelstein je pisao o Industriji holokausta, vremenu kada su žrtve bile korištene da se milijarde odštete dobiju iz Njemačkih i Švicarskih banaka. Vrijeme u kojemu živimo vrijeme je u kojemu će cionističke vođe cijeli svijet proglasiti antisemitskim i to samo zato što ne pristaje na genocid nad Palestincima.

Paradoks da se cijeli svijet služi terminom koji skriva pravu prirodu odnosa prema Židovima, i skriva je drugim semitskim narodima Bliskog istoka, šalje nam poruku da ta ‘grozna’ osuda za antisemitizam zapravo – ne znači ništa.

Antižidovstvo nešto znači i treba ga osuditi. Anticionizam nešto znači i treba ga pozdraviti kao borbu naroda protiv kolonijalističkog imperijalizma obučenog u religijsko ruho. Ali antisemitizam – to je igra riječima koja skriva puno dublji problem od lijepljenja etiketa građanima svijeta koji protestiraju protiv zla etničkog čišćenja.

I neće biti u redu ako se tek nakon trideset ili više godina počne razmišljati o genocidu i lažima cionističkog režima. Nijedna rezolucija neće pomoći onima koji će umrijeti od gladi, bolesti, granata, plina, dinamita, pod ruševinama zgrada ili kuća u kojima su mirno živjeti.

O laži se mora govoriti danas i raskrinkavati je u hodu.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.