Vijesti

“Želiš li biti dio nemoćne ili vojujuće Crkve?”

Published

10 mjeseci ago

30 srpnja, 2023

Svatko tko ozbiljno želi evangelizirati muškarce mora pročitati članak Roba Marca „Zašto će se vaša katolička molitvena muška grupa na kraju raspasti“. U članku Marco ne dovodi toliko u pitanje neki poseban pristup muškoj grupi, već ideju muške grupe općenito. Marco ispravno dijagnosticira zašto toliko mnogo muških grupa na kraju ostaje bez snage.

Mislim da njegov osvrt daje dobar uvid u činjenicu zašto većina muških grupa ne uspijeva doprijeti do onih muškaraca koji najviše trebaju katoličko muško zajedništvo. To su muškarci koji su na početku svoje karijere i vode mlade obitelji koje rastu. Kao što Marco objašnjava, zahtjevi posla i obitelji stavljeni pred ove muškarce guraju ostale prioritete u drugi plan. Na kraju većina tih muškaraca zaključi da su posao, obitelj i lokalna župa dovoljni. Ali jesu li?

Spreman sam priznati da je možda postojalo vrijeme i mjesta kada su muške grupe bile suvišne. Naravno, namjerno izdvajanje vremena za susrete s drugim istomišljenicima bila bi čudna ideja ako bi živjeli u četvrtima punima katoličkih obitelji koje dijele naša moralna i vjerska uvjerenja, a sve unutar pješačke udaljenosti od jake župe s katoličkom školom.

Katolički muškarac bi u tim okolnostima najvjerojatnije radio s drugim muškarcima iz svoje župe ili susjedstva; zajedno bi organizirali športske događaje za svoju djecu, bavili bi se projektima vikendom, pa čak i popili nekoliko piva na trijemu s vremena na vrijeme. U ovom scenariju, čovjek bi barem lokalno pronašao podršku da živi pristojnim kršćanskim životom, čak i ako je šira kultura neprijateljski raspoložena prema njegovom načinu života. Čovjek u ovoj situaciji ne bi imao potrebu zakazivati ad hoc sastanke za raspravu o duhovnom životu jer bi se ovakvi razgovori odvijali prirodno. Pe gdje je onda problem? Ne živimo više u ovakvoj kulturi.

Kao što čitatelji portala dobro znaju, naša trenutna kultura je suprotna svemu što je nama katolicima najviše važno. Bilo bi olakšanje živjeti u kulturi koja nas je uglavnom ignorirala; ali okruženi smo vladom, medijima i obrazovnim aparatom koji aktivno pokušava uništiti same temelje zapadne civilizacije i svete Katoličke Crkve. Ne samo da kultura postavlja sve veće izazove katoličkom načinu života dok manevrira u svaki aspekt našeg svakodnevnog postojanja, nego su naše lokalne zajednice također narušene napretkom tehnologije, suburbanizacijom, pa čak i arhitekturom.

Postoji, također, tužna stvarnost da Crkva uglavnom nije uspjela primjereno pripremiti ljude da se suoče s tim izazovima i opremiti ih da postanu pobožni vođe na koje ih je Bog pozvao. Nema sumnje da je katolička “kriza muškarca“ stvarna. Što će čovjek u ovoj situaciji zadovoljan poslom, obitelji i župnim životom čuti na posebnom sudu: „Valjaš, slugo dobri i vjerni!“ (Mt 25, 23) ili „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!“ (Mt 7, 23)?

U ovom trenutku ne mislim da su muške grupe samo dobra opcija, one su apsolutna potreba! Međutim, ne može bilo koja vrsta muške molitvene skupine odgovoriti na izazove. Zato mislim da je Marco učinio veliku uslugu Crkvi pisanjem svog članka. Ne samo da nudi razornu kritiku statusa quo, već također ispravno identificira put naprijed kada piše da „tamo gdje ljudi ne rastu u vrlini, ili ne vole jedni druge iskreno u bratskom milosrđu, možda je bolje da tamo ne gubite vrijeme“. Marco je jasan. Ne trebamo napustiti ideju katoličke muške skupine, ali moramo ponovno razmisliti o njezinoj svrsi i strukturi.

U osmoj knjizi „Nikomahove etike“, grčki filozof Aristotel objašnjava da je veza prijateljstva iskovana ljubavlju koju ljudi gaje jedni prema drugima. Budući da postoje tri vrste stvari koje su vrijedne ljubavi, postoje i tri vrste prijateljstva. Prvo, korisno prijateljstvo je kada osoba teži prijateljstvu s drugom osoba jer smatra da je druga osoba korisna. Ovo je vrsta prijateljstva koju imate sa svojim vodoinstalaterom, mehaničarom ili kolegama na poslu. Muška grupa koja je osnovana za ostvarivanje tjelesnih i duhovnih djela milosrđa bila bi dobar primjer ove vrste prijateljstva. Iako ove grupe rade puno dobrog posla, grupa će se neizbježno raspasti jer kada se zadatak završi – grupa više nema razloga za sastajanje.

Prijateljstvo zadovoljstva gradi se oko osoba ili aktivnosti koje osoba smatra ugodnima. Muške grupe koje su usredotočene na ugodne aktivnosti poput sporta, roštilja ili piva također su osuđene na neuspjeh. Ne propadaju jer su te aktivnosti loše (sklon sam voljeti sve tri); naprotiv, ne uspijevaju jer kad zabava završi, nema razloga da se nastave sastajati. Kao što objašnjava Aristotel, prijateljstva od koristi i zadovoljstva „lako se razvrgnu, ako strane ne ostanu sebi slične; jer ako jedna strana više nije ugodna ili korisna, druga strane prestaje voljeti”.

Za Aristotela, vrhunski oblik prijateljstva je onaj koji se temelji na težnji za vrlinom i izvrsnošću. Budući da težnja za vrlinom nije ništa drugo nego težnja za dobrom za sebe i svoje bližnje, ovi odnosi izdržavaju test vremena jer je dobro beskrajno i vječno. Muška katolička skupina koja je sastavljena oko plemenitog zadatka pomaganja muškarcima da se cijelim srcem posvete životu u kreposti i svetosti ne samo da će izdržati, nego je i apsolutno neophodna kako bi se muškarcima pomoglo u suočavanju s izazovima našeg vremena.

Modernistička kultura je neprijateljski nastrojena prema Isusu Kristu i svaki se čovjek treba zapitati zadovoljava li ga stajanje po strani i ne činiti ništa. Jesmo li mi članovi nemoćne ili vojujuće Crkve? Gajim nadu da u Katoličkoj Crkvi postoji “uspavani div“ kojeg samo treba probuditi i ispuniti snažnom odlukom da služi Kristu Kralju i Blaženoj Djevici Mariji, našoj Kraljici. Možda naš Gospodin poziva katoličke vođe da samo „podignu oči svoje i pogledaju polja: već se bjelasaju za žetvu“ (Iv 4, 35).

Mislimo li doista da Bog nije voljan odgojiti generaciju ljudi koji će odgovoriti na izazove našeg vremena kao što je uvijek iznova činio u prošlosti?

Ako crkveni vođe na biskupijskoj i župnoj razini ne pronađu način da evangeliziraju i stvaraju učenike od ljudi koji sjede u njihovim klupama, nemamo nade odgovoriti na izazove koje postavlja naša kultura. Koliko god to bilo politički nekorektno, Bog je odredio da muškarci budu duhovni vođe sveopće i domaće Crkve. Sve dok ne počnemo osposobljavati ljude da ispune ovu svetu obvezu, naše zajednice, obitelji i župe nastavit će patiti.

Ono što ljudima stvarno treba je bratstvo. Izoliran i nediscipliniran čovjek ne može biti snaga dobra koja je prijeko potrebna za obiteljski život, zajednicu ili župu. Ovaj tip čovjeka nije samo neučinkovit, već je i nesretan. Istina, Isus Krist poziva svakoga od nas na život u izobilju (usp. Iv 10, 10), ali taj život možemo imati samo sljedeći ga uskim putem učeništva (usp. Mt 7, 13 – 14). Crkva je dva tisućljeća formirala “Kristove vojnike” uspostavljajući ih u zajednicama sa zajedničkim pravilom. Trebamo formirati laike u svakoj župi koji će biti predani plemenitoj zadaći odgajanja ljudi u pravednosti (usp. 1 Tim 4, 7), tako da mogu biti opremljeni za borbu „u dobroj borbi vjere“ ( 1 Tim 6, 12).

Kao što Adolphe Tanquerey piše u svojoj knjizi „Duhovni život“:

„Ljudi od uvjerenja među laicima trebaju dopustiti da njihovo „svjetlo svijetli pred ljudima” (usp. Mt 5, 16). Na takvim odabranim dušama je da plašljivijim kršćanima uliju hrabrost da se bore protiv tiranije ljudskog poštovanja i legaliziranog progona. Najbolji način da se to postigne je udruživanje u društva onih utjecajnih laika koji imaju hrabrosti svjedočiti svoja uvjerenja i koji se ne boje niti govoriti niti djelovati u skladu s tim“.

Marco je upravu; za čovjeka bi bilo bolje da ne gubi vrijeme sa grupom koja odstupa od ovog plemenitog zadatka. Ali ako želi biti snaga za dobro u svojoj obitelji, zajednici i župi, on nema drugog izbora nego pronaći grupu istomišljenika koji su sve svoje predali Kristu.

Izvor Crisismagazine | Quo Vadis Ecclesia

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

9 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

9 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

16 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.