Puno je napisano o tajnim društvima, globalistima i zakulisnim igračima. Ali malo je knjiga koje su privukle toliko pozornosti kao Odbor 300, Johna Colemana. Za mnoge je to obavezno štivo ako želite razumjeti kako se svijet zapravo vodi iz sjene.

I da, nije riječ o nekoj senzacionalističkoj teoriji zavjere bez temelja – Coleman nije forumski bloger, već bivši obavještajac MI6, koji je godinama u središtu mreže moći.

U tom svjetlu, tvrdnja da su Sjedinjene Države postale poligon za globalne elite možda se više ne čini kao pretjerivanje. Ako pogledate unatrag, sve se poklapa – od ekonomskih šokova, preko kulturnih revolucija, do razgradnje identiteta i suvereniteta.

Osnovna ideja Colemanove knjige je da svijetom zapravo upravlja neformalna grupa ljudi – “Odbor 300” – nasljednici glavnih dioničara Britanske istočnoindijske kompanije. Kad se ta tvrtka krajem 19. stoljeća ugasila, moć nije nestala. Upravo se prepakirala.

Ljudi koji su stajali iza njega već su tada kontrolirali ključne tokove trgovine, bankarstva i industrije diljem svijeta. Danas, prema Colemanu, oni kontroliraju sve – od politike do medija, od obrazovanja do umjetnosti, od farmaceutike do religije.

U ovoj konstrukciji SAD nije lider slobodnog svijeta, kako se to godinama predstavlja, već eksperimentalni laboratorij u kojem se testiraju modeli globalne kontrole. To više nije teorija, to je praksa, kaže Coleman.

Amerika, prema tom gledištu, ne vodi svijet, već ga vuče u ponor. To je zemlja koja je služila kao primjer – ne da inspirira, nego da služi kao primjer. Ako uspije u Americi, proširit će se i drugdje.

Od 1960-ih, kaže Coleman, SAD je na putu “samoubojstva”. Nije to bila greška ili slučajnost – to je bio plan. Kultura droge, seksualna revolucija, razaranje obitelji, veličanje nasilja i izopačenosti, uništavanje obrazovanja i duhovnih vrijednosti – sve to nije došlo spontano, već pod kontrolom i uz aktivno sudjelovanje medija, industrije zabave i obavještajnih službi.

Tko je sve to orkestrirao? Imena su poznata: David Rockefeller, Zbigniew Brzezinski, Etienne Davignon, članovi Rimskog kluba, ljudi iz London Circlea i New York Council on Foreign Relations.

Prema Colemanu, ova elita se ne zadovoljava samo moći – oni žele apsolutnu kontrolu: Jednu svjetsku vladu, jedan svjetski sustav, jedan svijet u kojem će oni biti bogovi, a svi ostali – robovi ili višak.

Zbigniew Brzezinski je još kao savjetnik Jimmyja Cartera bio ključna figura u implementaciji “postindustrijskog društva” – službeno evolucije gospodarstva prema “inovacijama i znanju”, ali praktično gašenja realne ekonomije i industrije.

Amerikanci su to prvo osjetili u čeliku, zatim u automobilima, brodogradnji, a danas u visokoj tehnologiji. Američka srednja klasa – nekoć ponos nacije – polako nestaje.

Coleman sve to naziva “nulti rast” – cilj Rimskog kluba i Komiteta 300 da zaustave razvoj, smanje broj stanovnika, unište nacionalne države i gurnu svijet u kaos iz kojeg će proizaći globalno rješenje. Na čelu tog novog svijeta neće biti američki narod – već nekoliko desetaka obitelji koje već vuku konce iz sjene.

Možda je najopasniji dio cijele priče ideja da će prosječni Amerikanac imati koristi od stvaranja ovog “novog svjetskog poretka”. Coleman kaže: Neće. Iskoristit će se, a zatim odbaciti. Ili će biti eliminiran ili pretvoren u poslušnog roba.

Tako je i vizija “Pax Americana”, koju američki establišment desetljećima prodaje – prazna ljuštura. Nije to mir pod američkom dominacijom, već iluzija mira pod totalitarnom kontrolom globalista. I dok prosječni Amerikanac gleda Super Bowl i pije Coca-Colu, elite kroje svijet bez nacija, bez granica, bez identiteta, bez Boga.

Coleman nije ravnodušan promatrač. On piše emotivno, kao kršćanin, kao domoljub, kao čovjek kojemu je stalo. Ne vidi sve kao propast, već kao upozorenje – ako se stvari ne zaustave, bit će prekasno.

Poziva se na prethodne predsjednike SAD-a koji su se protivili ovoj sili – poput Andrewa Jacksona koji je odbio stvoriti središnju banku ili Abrahama Lincolna koji je odbio dopustiti bankarima da preuzmu kontrolu nad financijama zemlje.

Ali bila su to druga vremena. Danas, kaže Coleman, većina američkih predsjednika više nisu simboli narodne volje, već izvršitelji volje Komiteta 300.

Kako piše Valentin Katasonov za “Fond strateške kulture”, kada sve ovo stavimo u širi okvir, jasno je da Amerika više ne djeluje kao suverena sila. Njezina politika, vanjska i unutarnja, često je nelogična sa stajališta interesa nacije.

Ratovi bez jasnih ciljeva, tiskanje novca bez pokrića, migrantske krize, kultura cenzure – sve to više liči na destabilizaciju nego na upravljanje. I ne samo u SAD-u – nego i u EU, Latinskoj Americi, pa i na Balkanu.

Nije li Europa danas u istom eksperimentu? Deindustrijalizacija, zabrane dizelskih vozila, klimatski porezi, promicanje identitetske političke zbrke, sve više nalikuje scenariju koji je prvi put isproban u Americi.

Ako je Amerika doista eksperimentalni poligon, kao što Coleman tvrdi, onda će drugi slijediti njezin primjer. I to ne iz želje, nego iz nužde – jer su globalne elite sve zemlje stavile na isti kolosijek.

U tom scenariju, svijet ide prema centralizaciji moći u rukama nekolicine. Suverenitet država bit će sveden na ukras. Demokracija – farsa. Ljudi – do robe široke potrošnje. Društva će oblikovati algoritmi, a vrijednosti će se određivati ​​iz jednog središta.

Ali ako postoji jedna stvar koju povijest pokazuje, to je da nijedno carstvo ne traje vječno. Ni moć elite nije apsolutna. Suverenitet, identitet, duhovnost – to su zadnje crte obrane. Tko ih izgubi izgubio je sve.

I stoga više nije pitanje je li Coleman u pravu, nego – koliko nam još vremena preostaje dok eksperiment prijeđe u završnu fazu?

Hrvatski pjevač Marko Perković Thompson prodao je oko pola milijuna ulaznica za svoj koncert na zagrebačkom Hipodrom. Thompson je oborio svjetski rekord i postao najprodavaniji izvođač u povijesti na svijetu – piše Hana Krnić za Direktno.hr.

Za portal Direktno o “fenomenu Thompsona” progovorio je ratni ministar obrane i bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang. “Mislim da je potpuno logično jer je Thompson jedini ventil kroz koji Hrvati mogu obznaniti, poštovati i obilježiti svoje domoljublje, svoj ponos i svoje dostojanstvo. Sve drugo su nam uništili ovi vladajući, tako da nemamo više nijedan ventil”, rekao je početku.

Dodao je kako u “te ventile” još mogu ući uspjesi u sport. “Svaki narod ima svoju tradiciju, ima svoja obilježja, ima svoju kulturu, ima svoju povijest, ima svoju politiku i svaki narod želi realizirati te svoje težnje i te svoje politike i te svoje želje kroz svoju državu. Hrvati su dobili državu, odnosno izborili smo se za nju”, objasnio je.

Naglasio je kako su Hrvati jedan od rijetkih naroda koji imaju svoju državu. “Dakle, oko tisuću naroda je u svijetu, a samo je 200 država. Mi smo u toj manjini i sigurni smo da ćemo kroz svoju državu ostvariti sve svoje ideale, sve svoje želje i sve ono što nosimo u svom srcu”, kazao je. No, istakno je i jedan problem.

‘On iz srca pjeva ono što svi osjetimo’ 

“Međutim, od samog početka na čelo su nam stali jugokomunisti ili njihovi sinovi i kćeri i odmah u startu su počeli uništavati to domoljublje. Sjetite se samo s koliko žestine su nam ukinuli pozdrav ‘za dom spremni’. Dakle, pozdrav koji smo u Domovinskom ratu normalno upotrebljavali jer nas je hrabrio i jer smo branili svoj dom”, smatra Hebrang.

Naglasio je i kako Hrvati nikada nisu ratovali izvan svojih granica već su samo branili svoj dom. “Uništili su nam i suverenitet na granicama na kojima ne smijemo imati svoju vojsku, danas smo prvi u Europi po broju azijatskih muškaraca koji su ostali u državi. Promijenili su i nastavne programe pa djeca o Domovinskom ratu uče tek u osmom osnovne jer kažu da je prerano prije toga”, dodaje.

Naglasio je i kako postoje druga broja oskvrnuća hrvatskog suvereniteta i domoljublja. “I onda se je pojavio Marko Perković Thompson, jedan čovjek koji iz srca pjeva o tome što mi svi osjetimo. I onda nije čudo da je taj ventil iskorišten, da se okupljaju ljudi, a posebno mladi koji još nemaju što riskirati. Stariji se boje ići na koncert jer čuvaju svoje radna mjesta”, objašnjava Hebrang.

‘Ovoga puta im neće uspjeti’ 

Za bivšeg ministra to je logična posljedica svega što hrvatski narod nosi u sebi. Naljutila ga je i izjava Dalije Orešković koja je rekla da su “Thompsonovi koncerti kič domoljublja, urlikanje i motanje u zastave”. “S takvim izjavama ‘drugarica’ Dalija Orešković je rekla sve o sebi. Ako ona ovakav broj ljudi može ovako vrijeđati onda znate što je u njezinom srcu”, rekao je. No, nije na tome stao.

“Ona je nesretna što je propala Jugoslavija i ona je nesretna što živi u Hrvatskoj i to je joj doživotna kazna i neka joj bude. Sada taj njezin bijes izlazi jer u cijelom svijetu se bude domoljubi i dostojanstvo naroda. I sada tim ljevičarima, a to je blaga riječ za njih, ali koristim je iz pristojnosti, ne preostaje ništa drugo nego sila, snaga i vrijeđanje”, mišljenja je.

Tvrdi i kako su se sada počela upotrebljavati i pravosudna tijela kako bi se onemogućilo desničarima da se kandidiraju. “Pogledajte što se dogodilo u Francuskoj gospođi Marine Le Pen. Vladimir Šeks je poručio Branimiru Glavašu da se neće kandidirati na izborima jer će mu pravomoćna presuda stići ranije i tako dalje. Koriste posljednje oružje koji je znak mržnje prema domoljublju, ali ovoga puta to im neće uspjeti”, rekao nam je Andrija Hebrang.

Hoće li biti nereda? 

Određeni mediji u Hrvatskoj, uključujući HRT, i dalje ne prenose vijesti o Thompsonu, a neke radio postaje odbijaju puštati njegove pjesme. “Hrvatski mediji su direktno ovisni o vladama, pogotovo to nakon dolaska Andreja Plenkovića. On je u svom maturalnom radu pisao o medijima i zaključak rada je da medije mora kontrolirati vlast u državi”, podsjetio je Hebrang. Objasnio je i svoj stav.

“To je tipična marksističko-komunističko-udbaška doktrina koja se kod nas provodi više nego u drugim europskim zemljama. Tada su mediji bili ovisni o vlasti. Dakle, mediji su sredstvo upravljanja od Karla Marxa pa na ovamo i ja mislim da se tome polako bliži kraj jer su ljudi postali svjesni tog terora medija”, rekao je. Poručio je kako medije narod može promijeniti samo na izborima.

Naglasio je i kako se nada da neće biti nereda na koncertu 5. srpnja. “No, poučen osobnim iskustvima bojim se da će biti podmetanja nekakvih plaćenih stranaca u ustaškim uniformama koji ne znaju gdje se nalaze i što to znači, ali će zaraditi nekoliko stotina eura”, rekao je. Kaže i kako to ne govori napamet već se sjeća situacije s Bleiburga iz vremena kada je bio zastupnik u hrvatskom Saboru.

FOTO: Boris Kovačev/CROPIX

‘Fenomen’ Thompsona

“Imao sam s pozornice pogled na ogroman skup i vidio sam lijepu djevojku u ustaškoj uniformi s kapom. Kad sam završio govor došao sam do nje da je pitam zašto to nosi, a ona mi je na njemačkom jeziku odgovorila da me ne razumije. Znamo da se takvi likovi podmeću i da se time želi obezvrijediti i negativizirati svaki nacionalni skup”, kazao je.

Za kraj je objasnio “fenomen” pjevača iz Čavoglava. “Thompson je prije svega čovjek koji nastupa iskreno, iz duše s ljubavlju. On je svoju iskrenost i ljubav prema domovini pokazao kada je bilo najteže. Upao je kao dragovoljac u obranu svojih Čavoglava i napravio nekoliko pjesama koje su nama braniteljima na bojišnici bile i više nego hrana”, priznaje ratni ministar obrane. Nastavio je u istom tonu.

“To je bilo nešto što nam je davalo snage, energije i tako se rađao se neki inat prema jačem srpskom neprijatelju da ga pobijedimo. Thompson je tu s ljubavlju ušao u narod. Ono što on propovijeda je bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, a to je ono što najviše smeta hrvatskim ljevičarima”, zaključio je Andrija Hebrang za portal Direktno.

Hrvati su diljem Europe bili poznati pod imenom Ilira (Ilirien oder Crabat).

U jednom od najstarijih prijepisa djela Opisivanje povijesti grčkog autora Leonika Halkokondila, završenog oko 1463. uz jedan od ulomaka u kojem se raspravlja o podrijetlu Slavena, nalazi se bilješka koja u prijevodu na hrvatski glasi: “Pod ilirskim rodom smatra Hrvate”

Neimenovani Grk, koji je krajem 15. st. prepisao Laonikovo djelo, čiji je autrograf danas izgubljen, znao je da su Hrvati poznati pod Ilirima.

Prema Laoniku, Ilire pod kojim podrazumjevamo Bosance i Hrvate, od Tribala, pod kojim imenom podrazumjeva Srbe, DIJELI rijeka DRINA.

Njegovo je djelo specifično po tome što je vjerojatno jedini grčki pisac koji je, raspravljajući o podrijetlu naroda tadašnje Slavene pokušao dovesti u teoretsku vezu s antičkim plemenima.

Vjerovanje o Ilirskom podrijetlu Hrvata bilo je općeprihvaćeno sve do17. st. kada pojavom kritičke historiografije sve više biva opovrgavano.

Kratki video kanala “Dalmatinske povijesti” možete vidjeti OVDJE!

Danas Halkokondilovim zapisima manipulira tzv “autohtonistička škola” kod naših istočnih ‘komšija”. Oni su, naime, njegove navode iskrivili do neprepoznatljivosti.