Vijesti

EVO ZAŠTO SE NAORUŽAVA SRBIJA! Hoće li se ponoviti ‘sindrom Račan’? Ili tko u državnom vrhu želi ponijeti naziv hrvatskog Janukoviča?

Published

3 godine ago

8 svibnja, 2021

Ukrajina je rusku aneksiju Krima i de facto sponzorirano odvajanje Donjecke i Luganske Narodne Republike dočekala s gotovo nepostojećom vojskom. Proces eutanazije oružanih snaga Ukrajine bio je kontinuiran proces praktički od osamostaljenja te bivše sovjetske republike. Ukrajina je platila danak svojem strateškom geopolitičkom položaju na razgraničenju Istoka i Zapada – piše 7Dnevno.

Ni jednima ni drugima nije bio interes na ovom području imati snažnu, neovisnu, državu sa snažnim oružanim snagama. No situacija nije uvijek bila tako nepovoljna za Ukrajinu. Prilikom osamostaljenja na ukrajinskom teritoriju ostalo je naoružanje nekoliko sovjetskih armija.

Bilo je tu svega, od kompletnih oklopnih armija do zračnih pukova propale države, pa čak do strateških nuklearnih snaga.

Drastična usporedba

Godinama je Ukrajina bila carstvo za trgovinu navedenim naoružanjem. Trgovci oružjem iz cijelog svijeta pazarili su ukrajinsku opremu i naoružanje. Dogovorom SAD-a i Rusije Ukrajina je bila prisiljena rasformirati i svoje strateške nuklearne snage. Zauzvrat, i jedni i drugi su jamčili nepovredivost ukrajinskog državnog teritorija. Koliko je to obećanje bilo čvrsto i što obećanja i ugovori znače u današnjem svijetu, najbolje su na svojoj koži osjetili Ukrajinci od pada Viktora Janukoviča do danas. Današnja Ukrajina teškom mukom obnavlja i jača svoje oružane snage. Međutim, šteta je učinjena i povratak otetog ukrajinskog teritorija itekako će biti neizvjestan i teško će ga biti realizirati bez novih žrtava i prolijevanja krvi.

>> Ante Nazor: UNATOČ AGRESIJI koju je počinila U HRVATSKOJ, SRBIJA JE i dalje (nekažnjena) PRIJETNJA, koja povećava vojni proračun za još 44%

Mnogi će reći kako je usporedba Hrvatske i Ukrajine ekstremna i drastična. Međutim, Hrvatska ne da je već jednom prošla ukrajinski scenarij, nego nezaustavljivo srlja prema drugom, identičnom, scenariju. Kako? Neposredno prije Domovinskog rata, odmah nakon prvih demokratskih i višestranačkih izbora, JNA je oduzela oružje Teritorijalne obrane Hrvatske. Tako je Hrvatska u osvit agresije Srbije i Crne Gore i unutarnje pobune ostala bez naoružanja i opreme kojim je mogla opremiti 250 tisuća vojnika.

Danas se svi slažu kako bi rat i razaranje na teritoriju Hrvatske trajali znatno kraće da je Hrvatska u osvit samostalnosti mogla pod oružje staviti 250 tisuća ljudi. Pitanje je i bi li se agresori uopće usudili krenuti na Hrvatsku da ih je čekala opremljena sila od 250 tisuća ljudi. No Ivica Račan je izručio oružje TO-a i tako uveo Hrvatsku u neizvjesni rat. Račan je pandan ukrajinskom predsjedniku Viktoru Janukoviču, za čijeg su predsjedanja ukrajinske oružane snage doživjele najnižu točku u svojoj povijesti i gotovo izgubile obilježja oružanih snaga. Čovjek bi pomislio kako sustav uči na svojim greškama i kako se nakon strašnog ratnog iskustva Hrvatskoj teško mogu ponoviti greške iz prošlosti. Međutim, već pet godina nakon krvavog rata za slobodu, Hrvatska je ponovno krenula stazama Ivice Račana. Tijekom gotovo dva desetljeća, od nekad respektabilne oružane sile ostalo je samo slavno ime.

Hrvatska pala ispod 15 tisuća djelatnih vojnih osoba

Ovih dana je gotovo neprimjetno prošla informacija kako su Oružane snage Republike Hrvatske i službeno pale ispod 15 tisuća djelatnih vojnih osoba. U ovaj broj treba ubrojiti i administrativno osoblje pa je stvarni broj aktivnih vojnika manji za nekoliko tisuća.

Pričuvne pukovnije koje su trebale barem donekle popraviti stanje daleko su od operativne sposobnosti. Prema planu, Hrvatska je trebala formirati šest pukovnija snage 18 tisuća ljudi. No osim inicijalnog postrojavanja, malo toga je učinjeno na operativnosti i opremanju navedenih pukovnija. One su danas snaga samo na papiru. U slučaju neposredne opasnosti nema plana za zborna mjesta i razmještaj tih jedinica. Nitko ne zna ni kojim bi oružjem ove pukovnije trebale biti opremljene, a ni kada. Ne trebamo se čuditi ovakvom odnosu prema pričuvnoj vojsci ako znamo kakav je odnos nadležnih prema redovnoj vojsci, opremanju profesionalnih brigada i razvojnim planovima navedenih postrojbi. Posebno se to odnosi na propuste koje državni vrh već godinama čini u ignoriranju vojne ravnoteže na neposrednim granicama državnog teritorija. Obveza je svake vlasti koja se skrbi o zaštiti ustavnog poretka i sigurnosti naroda pratiti što se događa u neposrednom susjedstvu. Također, obveza je barem zadržati vojni paritet ako se ne može, zbog financijskih razloga, osigurati vojna nadmoć.

>> Projekt ‘velike Srbije’ na krilima SPC-a ponovno prijeti regiji

Podaci, ali i uvid koji imamo u neposredno stanje u oružanim snagama, govore nam kako je jedina zaštita koju Hrvatska u ovom trenutku ima sadržana u članstvu naše države u NATO-savezu. No ako predsjednik Francuske kaže kako je “NATO u stanju moždane smrti“, ne bismo li se trebali zabrinuti kako papirnata sigurnost više nije dovoljna? Ne bi li upozoravajuće trebala djelovati činjenica kako su Grčka i Turska, dvije članice NATO-a, praktički na rubu rata. Ima li Hrvatska uopće scenarij obrane ako bi agresija na našu zemlju bila pokrenuta iz države članice saveza? Kao što vidimo, mnogo je problema unutar same NATO-obitelji, a da još nismo ni stigli do glavnog regionalnog remetilačkog faktora – Srbije.

Beograd u pregovore ulazi s jakom vojskom

I dok se hrvatski državni vrh pokušava prikazati najvećim zagovornikom proširenja Europske unije na susjedstvo, konkretno Srbiju, dio vlasti iz tog istog susjedstva otvoreno dovodi u pitanje teritorijalni integritet Hrvatske. Štoviše, sama je vlast kombinacija Šešeljeve i Miloševićeve mladeži. No ova skupina redikuloznih političara više ne izaziva podsmijeh. Pogotovo ne u trenutku dok osvaja 2/3 mjesta u parlamentu, a državu naoružava ubojitim borbenim sredstvima.

>> Foreign Affairs: SAD će poduprijeti federalizaciju BiH i Makedonije

Od zrakoplova, helikoptera, tenkova, oklopnih vozila, bespilotnih letjelica do protuzračnih sustava – sve je to Srbija pokupovala u posljednje 3-4 godine sa svih strana svijeta. Samo ove godine srbijanski državni vrh namjerava utrošiti 600 milijuna eura u modernizaciju vojske i nabavu nove tehnike. Opravdavajući svoju nesposobnost da prate ovo vojno jačanje Srbije pod vodstvom despotskog i agresivnog režima, u Hrvatskoj vlasti vole reći kako Srbija uzima čak i od infrastrukture i zdravstva kako bi ulagala u vojsku. Možda to doista i jest tako, ali nas ne bi trebalo zanimati odakle Srbija uzima novac kako bi kupila naoružanje. Sve što Hrvatska treba znati jest da je Srbija nabavila masu nove vojne opreme i da s tih pozicija namjerava ući u nove pregovore o razgraničenjima u regiji. Uostalom, razni non paperi koji ovih dana kruže briselskim hodnicima itekako mirišu na beogradsku kuhinju.

S druge strane, medijski trasirano javno mnijenje u Hrvatskoj naglašeno je antimilitarističko. Ovo je posebno zabrinjavajuće ako u obzir uzmemo činjenicu kako je značajan broj medija u Hrvatskoj prešao u vlasništvo srbijanskih medijskih korporacija. Svaki put kada se u javnom prostoru spomene modernizacija oružanih snaga, baš iz navedenih medija stižu naručeni članci o potrebi ulaganja u bolnice, škole, vrtiće i općenito u infrastrukturu. I umjesto da im iz vlade plasiraju kontraargument kako smo sve to imali i 1991., ali nismo imali oružje kojim bismo zaštitili tu vitalnu infrastrukturu, kolebljiva vlada se povlači i odgađa značajnija ulaganja u modernizaciju oružanih snaga.

HV ne posjeduje nikakve sposobnosti strateškog odvraćanja

Analizirajući stanje oružanih snaga, jasno je kako HV nema kapacitete za suprotstavljanje potencijalnoj agresiji u nekoliko segmenata. Protuzračna obrana je ispod minimuma operativnih sposobnosti, ratno zarkoplovstvo je na izdisaju, a ništa bolje stanje nije ni s ratnom mornaricom. Štoviše, HV ne posjeduje nikakve sposobnosti strateškog odvraćanja neprijatelja.

>> Balkan u plamenu: Srbija nezaustavljivo klizi prema ratu

Iako se spominjalo kako će Hrvatska nabaviti američke višescijevne raketne sustave M270 MLRS koji imaju mogućnost lansiranja taktičkih balističkih projektila ATACMS dometa 150 kilometara, od nabave se očito odustalo jer je Srbija podigla buku u međunarodnoj zajednici o tobožnjem “hrvatskom naoružavanju lansirnim rampama”.

Slična se situacija ponovila i pri objavi informacije o potencijalnoj hrvatskoj nabavi eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova. I opet su srbijanske prosvjedne glasove pratili sinkronizirani glasovi iz “hrvatskih medija”. Pogađate, Vlada se ponovno povukla, a premijer sada više i ne navodi kada bi se mogla donijeti odluka o nabavi novih zrakoplova.

Znakovito je poručio kako će uzeti još vremena. Zanimljivo je primijetiti kako više nema zabrinutih glasova iz Srbije o militarizaciji u Hrvatskoj, utišali su se nakon što je RH odustala od nabave M 270 MLRS, a očito i od novih zrakoplova. Teško je ne primijetiti usklađenost nastupa dijela medija u Hrvatskoj sa strateškim interesima Srbije, ali i očit utjecaj državnih službi susjedne države na kreiranje javnog mnijenja u Hrvatskoj. U svemu navedenom ključna su dva pitanja – što u ovom pogledu radi SOA i tko u hrvatskom državnom vrhu želi ponijeti naziv hrvatskog Janukoviča?

Autor: Željko Primorac/7dnevno Foto: EPA

*- Mišljenje izneseno u tekstu, nije nužno mišljenje redakcija portala Croativ.net

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

10 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.