Vijesti

Križevi krajputaši, raspela i kapelice javna su znamenja vjere u Hrvata

Published

4 godine ago

20 prosinca, 2020

Lili Ben

Križ , simbol kršćanstva, prati Hrvate od rođenja do smrti cijeli život. Bilo da je u vlastitom domu, ili na putu sastavni je dio hrvatskog identiteta.

Križevi krajputaši

Pilovi, poklonci, spomen-stupovi, raspela ili krajputaši dio su kulture hrvatskog naroda. Postavljeni uz ceste, bili su mjesta gdje su ljudi trebali zastati i duhovno se okrijepiti. Namjena križa je duhovno osnaženje i duhovni podsjetnik slučajnih i namjernih prolaznika. Predviđeno je da se prolaznici koji prolaze pored križa krajputaša malo zaustave, duhovno promisle, usmjere si pogled i misli ka nebu. Poruka križeva krajputaša je da ljudi nisu stvoreni statični, nepokretni, vezani samo za jedno mjesto ili prostor, nego da se čovjek kreće i putuje.

Križevi krajputaši su križevi koji se grade uz puteve i raskrižja, odakle im i naziv …krajputaš, “pokraj puta”. Sastavnica su sakralne arhitekture.

Građeni su uglavnom kao zavjetni prinosi ili zahvale, kao odraz traženja Božje zaštite, najčešće na najistaknutijim mjestima – na ulazu i izlazu iz naselja, uz raskrižje puteva, ili na trgu.

Najčešće su ih gradili neznani narodni majstori koji su svojim umijećem dali pečat izgledu nekog prostora. Oni predstavljaju odraz duboke vjere u Boga, u njegovu ljubav i nazočnost.

Osim svoje sakralne svrhe, često su, upravo zbog svog položaja, služili i još danas služe kao orijentir u prostoru. Različito su oblikovani, tako da se njihov izgled kreće u rasponu od skromnih stupova bez ikakva ukrasa, u čijoj je udubini običan kipić ili raspelo, do skladno građenih i lijepo izvedenih građevina koje se svojim izgledom približavaju izgledu crkve.

Možda se križevi-krajputaši nekom čine nebitnima, možda i neuglednima, no oni su duhovna i materijalna baština onih koji su ovdje živjeli prije nas. Oni su simbol i duša kraja u kojemu stoje. Govore nam puno o onima prije nas, a njihov izgled danas – govori o nama.

Upravo krajputaši nas podsjećaju, da smrtnik mora ići Božjim putem, za Gospodinom, noseći breme svoga života, a to je križ!

Pjesma KRIŽ istarskog pjesnika, esejista, književnika i velikog intelektualca Istre Zvane Črnje upravo nam to slikovito predočava!

Kao moj rodni kraj, Istra je u središtu mog interesa, rado pišem o velikanima koje je iznjedrila naša draga Istra. Stihovi pjesme Draga nan je zemlja, druga istarska himna koju je zapisao Ivan Matetić Ronjgov 1946, godine, a obradio Ljubo Stipišić Delmata 1991. godine, zorno pokazuju ljubav prema Istri “di smo se rodili”!

Draga nan je zemlja ma,

draga nan je zemlja ma di smo se rodili,

o ja ni na ne na ma,

draga nan je zemlja ma di smo se rodili.

Još je dražja ljubav, ma, koju smo ljubili.

Draga nan je kuća, ma , di smo se zgojili.

Drago nan je more, ma, ispod Učke gore.

Drage su nan pisme, ma, i sopile mile.

Draga nan je Istra, ma, di smo se borili.

Zvane Črnja je svojim cjelokupnim kulturnim i književnim radom naglašavao i stavljao u središte svojeg interesa Istru, nastojeći definirati i opisati njen idenditet u procesu povijesnoga i kulturnoga konstituiranja. Pritom nikad nije zaboravljao njenu posebnost, motreći je u širem kontekstu, hrvatskom, ne govoreći nikada o separatizmu!

Zvane Črnja (1920 – 1991)

KRIŽ

Dvie dašćici na križ,

to je križ.

I dvie groti na križ

i to je križ,

i dva pruta na križ

i to je križ,

i dva nuoža na križ

i to je križ,

i dva prsta na križ

i to je križ.

Ma dva človeka na križ,

to ni križ.

Dva človeka so vajka

kako dva križa.

Kapelice

Etimološki gledano kapelica je umanjenica riječi kapela prema lat. riječi cappa. Izvorno se značenje tog pojma veže uz molitvenu prostoriju kraljevske palače u Parizu gdje je kao relikvija čuvan plašt ili cappo sv. Martina pa je svetište nazvano capela.

Kapelice – memorijalni spomenici malih razmjera, u ruralnom ambijentu, obično uz putove ili na raskrižjima, podignuti radi zavjetovanja ili zahvalnosti svecima ili Bogorodici.

One su simbol vjere i svjedoci kršćanske tradicije. Križevi i kapelice ubrajaju se u malu sakralnu arhitekturu. Građeni su uglavnom kao zavjetni prinosi ili zahvale, kao odraz traženja Božje zaštite.Ponekad su ove male kapelice i raspela podizani izvan naselja, na određenim mjestima u prirodi. Tada je njihova gradnja redovito vezana uz neke izuzetne događaje o kojima govore lokalne predaje. Najčešće su ih gradili neznani narodni majstori koji su svojim umijećem dali pečat izgledu nekog prostora. Oni predstavljaju odraz duboke vjere u Boga, u njegovu ljubav i nazočnost.

“Ako cestama, puteljcima i stazama prošaramo srednjom Istrom, češće ćemo naići na kapelice, križeve, skulpture, slike religioznog sadržaja. Tragovi su to religioznog uvjerenje i oplemenjivanja prostora. Nijemi svjedoci nekih drugih, prošlih vremena… svjedoci koji bolje od svih zapisa govore o vjekovima prisutnoj, jakoj vjeri kojom je puk ovoga kraja prožet, do srži… ovi svjedoci koji odolijevaju vremenu zaslužuju značajniju pozornost i valorizaciju – upravo da posvjedoče, i podsjete na naslijeđe, te možda pomognu mudrom rasuđivanju kod dolaska nekih novih plima…”

Mons. Antun Hek, iz predgovora knjige Stari znameni: kapelica i javna raspela središnje Istre, 1995.

Kapelice krajputašice vrlo su česta povijesna ruralna sakralna obilježja, veoma prisutna na cijelom području naše Istre. Uobičajeno su to kamene konstrukcije sa otvorom u gornjem dijelu koji sadržava raspelo, kip Majke Božje ili nekog sveca, vrlo je često to bio sv. Antun. Otvor nerijetko zatvaraju mala vratašca željezne konstrukcije, a kapelice su, napose u prošlosti, uvijek bile urešene svježim cvijećem, za što se brinula određena obitelj ili više obitelji iz jednog sela. Druga, nešto manje zastupljena forma bile su kapele uređene u udubljenjima u dvorišnim kamenim zidovima, češće okrenute prema vanjskoj strani.Činile su dio ruralne svakidašnjice i dio su istar. kulturnoga krajolika.

Gdje god se okrenemo u prostoru koji nas okružuje nailazimo na Božju prisutnost, ne samo kroz velebne Crkvene građevine, nego i uz put kojim idemo da nas podsjeti i duhovno prati u svakom času našeg života.

U ovo vrijeme došašća sjetimo se kada prođemo krajputaša ili kapelice na radosnu vijest porođenja Isusa Krista, sina Božjega koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja prošao žrtvu na križu.

To su svakodnevna trpljenja prisutna često na našim dužnostima, u kojima je potrebna strpljivost. Zatim to su tjelesne nevolje koje se očituju zbog nedostatka zdravlja. Nadalje, to su trpljenja zbog nestašice potrebnih sredstava za život, ili zbog umora, preopterećenosti, briga, ili često puta zbog nerazumijevanja onih s kojima živimo. Zastani u toj životnoj žurbi pred križem, pred kapelicom i skupi snage nositi svoj životni križ.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Related Topics:istaknuto Križevi krajputaši i kapelice Lili Benčik

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

3 sata ago

25 ožujka, 2025

Uredništvo

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

4 sata ago

25 ožujka, 2025

Uredništvo

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Vijesti

Pokrenuta nova trojezična inačica povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini”

Published

15 sati ago

24 ožujka, 2025

Uredništvo

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini

Predstavljena je nova, redizajnirana verzija povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini“, sada dostupna na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal pruža dubinski uvid u komunističke zločine, kršenja ljudskih prava i ideološke temelje totalitarnih režima, s ciljem edukacije globalne publike. Portal je opremljen novim vizualnim identitetom, redizajniranim logom i moderaniziranim korisničkim sučeljem, što omogućava jednostavno pretraživanje i brz pristup obrazovnim materijalima.

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini.

Osim temeljnih informacija, portal nudi detaljne povijesne analize, svjedočanstva, arhivske dokumente i slučajeve, sve s ciljem rasvjetljavanja stvarnosti komunističkog režima.

Sadržaj će se kontinuirano nadopunjavati novim video materijalima, člancima, fotografijama i resursima, s posebnim naglaskom na članke na engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal ne samo da služi kao obrazovni alat za povjesničare, studente i edukatore, već i kao ključni izvor informacija za razumijevanje važnosti očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Također, predstavlja središte Hrvatske međunarodne mreže za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje, osnovane u travnju 2024. godine.

Portal je dostupan putem ovdje.