Connect with us

Vijesti

NA SREĆU!? Hrvatski put u euro se zakomplicirao, prenose inozemni mediji

Published

on

Uz objavljeni članak profesorice Kathleen R. McNamara s odsjeka za rad Vlade i State Departmenta na Sveučilištu Georgetown, koji je izašao u novom izdanju časopisa Foreign Affairs, koja kritizira euro kao propalu valutu, koja više nije “potpora američkom dolaru”, već postaje “generator rizika” za globalni financijski sustav, donosimo mišljenje prof. McNamara, koja pod pojmom “globalni financijski sustav” misli na sustav iz Bretton Woodsa, koji je utemeljen krajem Drugog svjetskog rata (1944.) i desetljećima je služio kao stup hegemonije američkog dolara u svjetskoj monetarnoj politici sustavu međunarodne naplate.

Opširnije promišljanje američke znanstvenice možete pročitati u prethodnom članku, ali je ključna misao kako se EU nije uspjela dovoljno integrirati i takva politički necentralizirana Europa ne može biti temelj za snažnu zajedničku europsku valutu, koja je zbog tog podložna napadima izvana, a posebno iznutra, jačanjem takozvanih populističkih političkih stranaka i pokreta koji prijete urušavanjem europskog političkog i monetarnog projekta.

Sve se to događa u vrijeme kada se Hrvatska sivim silama trudi da što prije uđe u eurozonu i odbaci nacionalnu valutu. Međutim ozbiljnije rasprave o tom pitanju nema, a da bi se bolje informirali o tom procesu ljudi moraju poznavati strane jezike i čitati inozemni tisak i internetske portale.

Tako talijanski portal Occhi della Guerra, nakon analize koju je objavio stručni portal Il Post, piše kako “Hrvatska okreće leđa euru”, što su čitatelji na Facebook i internetskoj stranici portala pozdravili kao “mudru odluku” i upućuju hrvatsku javnost da ne čini “kardinalnu glupost kao oni prije više od 15 godina”, od kada Italija tone u dužničko ropstvo i reže javnu potrošnju. Uz sve mjere štednje, rezove javne potrošnje i privatizacije, Italija i dalje duguje 2552 milijarde eura, što je 143,13% BDP-a i nema naznaka usporavanja ovog negativnog trenda.

Ove godine je Hrvatska trebala biti u eurozoni

Eurozona zemlje

FOTO: zemlje članice Eurozone

Vraćajući se na Hrvatsku, autor članka Andrea Muratore piše kako je Hrvatska, zemlja koja se 2013. posljednja pridružila Europskoj uniji, još u listopadu 2017.  započela put koji je trebao dovesti do odustajanja od kune u korist eura. Međutim, taj je proces vođen znatno sporije od vremenskog okvira kojeg su predviđale institucije EU, koje su planirale vidjeti ulazak Hrvatske u eurozonu 2019. godine.

“Međutim, situacija se u odnosu na 2013. godinu znatno promijenila. Hrvatska u ovom trenutku europskom sustavu tečaja planira pristupiti do 2020. godine i od tada će početi teći takozvano prijelazno razdoblje do punog uvođenja eura”, piše Andrea Muratore.

Međutim, talijanski autor, koji je u naslovu naveo “kako Hrvatska odustaje od eura”, čime zemlju stavlja u rang Češke i Poljske, koje su na službenoj razini poručile kako se neće odreći nacionalne valute, piše kako tijekom procesa ulaska u eurozonu konsenzus među stanovništvom oko uvođenja eura pada. Ova je izjava točna, ali su politički duopol HDZ/SDP i Hrvatska narodna banka složni oko toga da zemlju moraju uvesti u eurozonu i taj ishod nema alternative.

Muratore podsjeća da je Agencija Nova navela “kako se 53,4% hrvatskih građana protivi uvođenju eura kao valute zemlje”, a prema rezultatima ankete koju je provela agencija HRejting, objavljene 24. travnja na internetskoj stranici N1, tek “39,3 posto sudionika istraživanja preferira europsku valutu”. Dakle, točnije bi bilo reći kako hrvatski građani ne žele euro. Ako je već tako i građani o ovom pitanju ne misle kao HNB, ujedinjena vlast i oporba, isključujući pri tome oporbeni Živi zid, onda bi bilo dobro provesti široku javnu raspravu i referendum o tom pitanju, a ne uvesti zemlju u eurozonu kao što je bio slučaj s NATO paktom, kroz glasanje u Hrvatskom saboru.

Ranije je premijer Andrej Plenković najavio kako je ulazak u eurozonu jedan od budućih ciljeva, te utvrdio da bi 2024. mogao biti najvjerojatniji datum ovog ulaska.

Talijanski novinar tvrdi “kako Hrvatska u utrci za ulazak u euro zaostaje za Bugarskom i Rumunjskom, što je, s druge strane, potaklo pojavu unutarnje javne rasprave koja je pokazala jasnu evoluciju razmišljanja Hrvata u odnosu na 2015. godinu, kada je uvođenje eura umjesto nacionalne valute u anketama podržavalo više od 55% građana.

“U srpnju prošle godine Hrvatski sabor ponovno za guvernera središnje banke imenuje Borisa Vujčića (54), najpoznatijeg po svojim stavovima u korist ulaska Hrvatske među zemlje koje su usvojile euro kao svoju valutu”, piše talijanski portal Il Post, koji ističe naklonost euru političke većine koja vodi zemlju.

Međutim, stanovništvo je posebno skeptično zbog ograničenja koja zahtijevaju europski ugovoriza pristupanje jedinstvenoj valuti.

“Komplikacije su mnogobrojne i Hrvatska do sada nije ispunila sva pravila nametnuta zemljama koje teže ulasku u eurozonu. Unatoč tečaju eura u kunama, prema kojem lokalna valuta može varirati samo u uskom rasponu, i iako je vlada zatvorila 2017. s proračunskim suficitom, Hrvatska nije zadovoljila takozvana “Maastrichtska ograničenja” povezana s inflacijom i javnim dugom”, nastavlja  Muratore.

Fiskalna politika i štedljivost hrvatske vlade su doveli do toga da je zemlja 2017. zaključila s proračunskim suficitom, ali je to upitan obvezujući parametar, koji prema riječima njegova tvorca nema znanstvene temelje ili vjerodostojan gospodarski supstrat.

Istovremeno, stanovništvo prigovara vladi da konvergencijske politike s europskim standardima nisu dovele do opipljivog poboljšanja u situaciji kod kuće. Rast ostaje iznad 2,5% BDP-a, ali je povezan s određenim sektorima kao što su turizam i vađenje energije u Jadranu, dok su sektori poput proizvodnje i dalje u zastoju.

Što se tiče tržišta rada, na kraju 2017. godine je stopa nezaposlenosti pala na 12,4%, a sada se kreće između 9 i 10%., ali je to poboljšanje posljedica pada populacije radno sposobnog stanovništva, bilo zbog starenja ili emigracije u inozemstvo, a oba negativna trenda bilježe rast.

U tom kontekstu, čini se da hrvatska populacija zamjenu kune s eurom ne smatra nikakvim čimbenikom promjene koji bi pravdao promjenu monetarnog kursa, a posebno ne širenje nadzora supervizora Europske središnje banke na interni bankarski sustav, koji je posljednjih godina već pod povećalom zbog sustavnih učinaka vezanih za neuspjeh agroprehrambenog diva Agrokora, najvećeg hrvatskog društva koje je prije gašenja i nastanka grupe Fortenova zapošljavao 50 000 ljudi. Većina od njih i sada rade, ali je grupa u vlasništvu vjerovnika, uglavnom inozemnih, stoga se pozorno prate daljnji učinci “restrukturiranja” i kako će ono utjecati na bankarski sustav zemlje.

Talijanski autor podsjeća “kako izgleda da se za rast unutarnjih ulaganja Zagreb odlučno fokusirao na Kinu”.

“U Dubrovniku je nedavno održan godišnji summit “16 + 1” između Pekinga i istočnoeuropskih zemalja, a Hrvatska je od premijera Li Keqianga dobila obećanja o budućim kineskim ulaganjima u fizičku i digitalnu infrastrukturu zemlje, uključujući mrežu 5G koja brine Bruxelles. Ovaj je izbor u očitom proturječju s europeizmom i potpori odbacivanja kune od strane vlade, ali je razumljiv s obzirom na suprotno mišljenje javnog mnijenja, što bi moglo imati značajnu težinu već na europskim izborima”, uz priličnu dozu optimizma za budućnost Hrvatske zaključuje Andrea Muratore.

Iskreno, iznutra se to toliko ne primjećuje, kao se što javna rasprava o euru vodi odvojeno od institucija, unutar određenih krugova i među stanovništvom općenito. Koliko je poznato, vlada i premijer Andrej Plenković, guverner Boris Vujčić, ali i oporba takozvanog “lijevog centra”, smatraju kako je ulazak u euro posljednji i nužan korak na putu zatvaranja ciklusa euroatlantskih integracija.

Međutim, narod očigledno misli drugačije, a iskustvo nas uči da se u ovakvim pitanjima ljude ionako ne pita za mišljenje, a ako se i pita, kao što je bio slučaj s referendumom o ulasku u Europsku uniju, pokrene se agresivna promotivna kampanja kojom se ljude preplaši i na temelju iracionalnih i neargumentiranih strahova ih se uvjeri kako na glasanju moraju zaokružiti “Za”.

Što će se dogoditi s eurom, još nije poznato, ali postoje naznake da se od 2015. naovamo sve kreće u suprotnom smjeru, iako takve podatke, nažalost, moramo saznati iz stranih medija.

Occhi della Guerra | Logicno.com

Foreign Affairs: EU je u krizi, euro propada i više nije potpora dolaru

Vijesti

Liberalna demokracija i postupni put u pakao…

Published

on

Kako funcionira liberalna demokracija? U SVAKOJ državi postoje dva glavna bloka: ljevica, socijalna demokracija, ili naprednjaci. Dati ćemo im skraćenicu L, zbog čestog spominjanja. Drugi blok je desnica, konzervativci ili narodnjaci. Zvati ćemo ih sa D.

Ljevica ili naprednjaci ne trebaju navodnike, jer su oni takvi kakvim se prikazuju. „Desnica” je bolje za staviti pod navodnike, jer u suštini predstavljaju potvrđivanje naprednjačkih pomaka u zakonodavstvu i običajima. Npr., što je prije 30 godina tražila L, danas D daje bespletno, i još nadodaje. Ali proces provedbe pomaka naprednjaka je uvijek isti: L – D; L – D;… prvo otvara put L, a poslije toga u idućem mandatu to isto potvrđuje D. Sve smo mogli provjeriti na pitanjima razvoda, inače obitelji, pobačaja, LGBT inicijativa, itd.

[Kontrolirati obrazovni sustav je temeljna pretenzija svakog režima, tako i liberalne demokracije. Novi naraštaji moraju biti odgojeni za L – D blok. Što ne služi glavnim smjernicama, proglašava se „ekstremno desno“ i treba biti izbačeno iz glave.

Znakovito je što se dogodilo u jednjo njemačkoj srednjoj školi. Učenica Loretta podijeli na mrežama video porasta Alternative za Njemačku, nadodajući da je Njemačka njen Dom, ne samo teritorij. Komentar dođe do ušiju ravnatelja škole. Ovaj zove policiju, i tri agenta – je li opet STASI? – je izvode iz učionice na saslušavanje. Navodno, previše je radikalizirana.]

Kad se građani počnu umarati od uvijek iste priče, pojave se izvjesne alternativne partije ili pokreti. Nazvati ćemo ih P. Sustav (tj. oni koji su iznad svake pojedine države posebno na zapadu i njihovim satelitima, jer se iste stvari događaju u Hrvatskoj kao u Njemačkoj, Danskoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, itd.) ih prvo ignorira, a ako narastu do te mjere da bi mogli poremetiti ravnotežu L – D, onda sustav ide na jače mjere. U svakoj EU državi blokovi L – D uvijek (do sada) mogu imati više od 50% glasova, pa do kojih 80%, a nekad i više. Teško dolaze do apsolutne većine, zbog čega idu u koalicije sa nekom od partija iz preostalog 20% ili malo više područja. Ljevica će ići sa njima sklonim ekstremnijim partijima tipa Možemo, koje su iz iste obitelji, uz razliku da se usuđuju reći ono što L samo misli. Tako L ima izgovor da nisu toliko radikalni, ali im služi za provesti još ekstremniju agendu od one koju su se prije usudili reći. D s druge strane nikad ne ide u koaliciju sa ekstremnom desnicom, nego sa raznim nacionalističkim partijama (primjer Srpska Partija u Hrvatskoj) ili nekom partijom centra. Sustav inače nema nikakvih problema sa ekstremno lijevim partijama tipa Možemo u Hrvatskoj, Podemos u Španjolskoj, Zelenim u Njemačkoj, Komunistima u Portugalu itd. Jer oni svi redom brane globalističke postavke sustava.

[Nova  definicija ekstremizma britanske vlade:

Ekstremizam je “promicanje ili napredovanje ideologije utemeljene na nasilju, mržnji ili netoleranciji, čiji je cilj:

1 negirati ili uništiti temeljna prava i slobode drugih; ili

2 potkopati, preokrenuti ili zamijeniti britanski sustav liberalne parlamentarne demokracije i demokratskih prava; ili

3 namjerno stvoriti popustljivo okruženje za druge kako bi postigli rezultate u (1) ili (2).

Drugim riječima, jedino je bitno tko je na vlasti i tko je provodi. Za njih su ekstremisti oni koji mogu ugroziti njihov politički položaj ili blok. Kritični Britanci su ekstremisti po vladinoj vlastitoj definiciji koja odbija dopustiti drugim grupama sudjelovati u demokratskom procesu, te je u stanju poslati  ljude u zatvor zbog kritiziranja vladinih postupaka i rezultata.]

A ako ni ovo ne funkcionira, onda spreg blokova L – D je u stanju predložiti zabranu nove partije P (koja će ipak teško ići protiv globalističke agende u cjelovitosti, već samo djelomično) koja počinje smetati, ili čak ići u veliku L – D koaliciju samo da P ne dođe na vlast. Primjer je ono što rade sa Alternativom za Njemačku (AfD) i slično sa VOX u Španjolskoj, CHEGA u Portugalu (gdje je upravo nakon zadnjih izbora blok L – D napravio veliku koalicuju; D dvije godine, a onda vodi vladu L druge dvije godine; sve u cilju izolacije rastuće CHEGA). Malo je drugačije sa partijom Wildersa u Nizozemskoj, naspram koje više nema dva jaka bloka koja su dosta opala te ni zajedno ne mogu osigurati apsolutnu većinu, ali liberalni mentalitet toliko se uvukao u Nizozemce da dovoljni broj ostalih malih partija ne želi podržati Wildersa. Koji, makar pobijedio na izborima (37 od 150 zastupnika), nije u stanju pridobiti drugih 39 glasova.

[Karindal Marx: oni koji podržavaju AfD nisu dobrodošli u Crkvi.

Sutav koristi sve moguće elemente i institucije u društvu za forsirati istu misao i politiku. Trebaš glasati prema očekivanju. Ne tvome, svakako]

U međuvremenu, odvija se proces zamjene populacije. Inmigrantima u Njemačkoj žele što prije dati mogućnost glasovanja, jer sustav dobro zna gdje idu glasovi onih koji će nakon ulaska primiti toliko od zemlje koja ih prihvaća. Mediji, sa naručenom pjesmom govore da su potrebni za rad; ali realnost pokazuje da je zaposleno samo 20% pridošlih u tkzv izbjegličom valu 2015.  U USA sustav omogućava čak i onim inmigrantima koji nemaju državnost glasati na izborima, samo ako su upisani u popisu stanovništva. Za vrijeme Bidenove administracije USA je za sada primila 9 milijuna (!) novih inmigranata na ilegalan način. Ovi isti su znali vikati „Biden, Biden!“ pri ilegalnom prelasku iz Mexica u USA.

Još uvijek veliki broj generacijskih ili „etničkih“ europljana (sustav ne voli pojam „etnija“ ako se primjenjuje na domaći živalj) misli da će se ova igra i dalje nastaviti. Da će i sutra i prekosutra glasati ili za Milanovića ili Plenkovića, itd. redom svugdje, i nešto siće van toga. I onda prepucavanja te za ovo, te za ono. I nakon četiri godine, ponovo ista priča.

[Trudeau: Moliti se na javnim mjestima, čitati glasno iz Biblije je „govor mržnje“ koji treba biti strogo kažnjen.]

Demokracija u kojoj živimo ne dopušta tek tako da ljudi glasaju, a da ih se prethodno ne pouči kako trebaju da misle, i prema tome glasaju. Da se izvjesni stavovi ne šire, ako je potrebno treba ih zabraniti. Na taj način je vrlo vjerojatno da ne će biti iznenađenja na izborima. A ako bi bilo, onda ćemo biti malo neugodniji ako zatreba. Sve u vrijeme dok će se govoriti punim ustima o slobodama.

Ali gotovo je. Priča se završila. Europi, onakvu kakvu smo upoznali prije nekoliko decenija i u kojoj smo rođeni, ne ostaje ni 10 godina. Postoji par izuzetaka na čijem čelu je Mađarska (i koliko će oni moći opstati u cijelom takvom okruženju?), ali i Hrvatska ulazi punom snagom u srž opisanih zbivanja EU. Ovakvim tempom ne znamo da li Francuska ili Engleska imaju samo pet godina vremena za ostati dijelom ono što su nekad bili, ali Hrvatsku čeka ista sudbina samo uz razliku nešto (ne puno) više godina. Druge nacije (sve manje se čuje i ova riječ) su uz stopu do prvih.

[Na gornjoj slici umjesto dosadašnjeg premijera Irske, Leo Varadkar (sin Indijca i majke Irkinje, priznaje se kao homoseksualac, predstavljajući demokršćansku partiju, podržao legalizaciju istospolnih brakova na referendumu 2015), zamijenjen je „domaćim“ Simon Harris, vrlo neprijateljskim prema aktivistima za život i katolicima. Čudo, doista. Hrvatska je luda država, puna korupcije i bez nade? Bezbrižan budi, u Irskoj će ti biti puno ljepše.]

Civiliziran način rješavanja društvenih problema jest politika. Ovdje, posebno u ovom povijesnom trenutku, potrebna je hrabrost i odlučnost. A u prvom redu kulturni rad transformacije mentaliteta. Jer, ako se rastući problemi ne riješe političkim putem, slijede samo dvije opcije: kaos i građanski sukobi sa neizvjesnim ishodom, ili sudbina bijelaca u Južnoj Africi kao dosta vjerojatna perspektiva.

Milenko Bernadić, dopisnik Croativ.net-a iz Španjolske

Continue Reading

Vijesti

‘Sluga masonerije’: Viganò prekorava biskupa koji je odobrio poganski ritual prije mise u katedrali

Published

on

Nadbiskup je rekao da ‘šamanska ceremonija’ ‘oskvrnjuje(d) katedralu Gornje biskupije (Wisconsin) na sam dan na koji je sveta krizma posvećena.’

Nadbiskup Carlo Maria Viganò uputio je oštri ukor američkom biskupu koji je ranije ovog mjeseca dopustio izvođenje poganskog rituala u njegovoj katedrali – donosi LifeSiteNews

U X postu objavljenom prošlog petka, Viganò je osudio ceremoniju kao “svetogrdni čin”. Prelata koji je to dopustio nazvao je “jadnim službenikom ekumenske religije”.

“Šamanski obred … predstavlja svetogrdni čin koji oskvrnjuje katedralu Gornje biskupije (WI) na sam dan na koji je sveta krizma posvećena”, izjavila je Njegova Ekselencija.

“Ovo čini biskupa (Ivana) Powersa, nazočnog obredu, odgovornim za vrlo ozbiljno svetogrđe i za skandal izazvan prisutnima. Ovo nije nasljednik apostola, već sluga masonerije.”

Viganò je bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama. Njegovi hrabri i oštro formulirani komentari o Vatikanu i međunarodnim poslovima posljednjih su mu godina priskrbili brojne obožavatelje, čak i nekatolike. Nedavno je otvorio kuću za formaciju u Italiji za svećeničke aspirante kako ne bi bili “podvrgnuti ucjeni prihvaćanja pogrešaka Drugoga vatikanskog sabora ili Bergogliovih devijacija kako bi vršili svoju službu”.

U svom postu X, Viganò se nije suzdržao u svojoj kritici Powersa, kojeg je papa Franjo 2015. izabrao da vodi biskupiju, smještenu na sjeverozapadu Minnesote.

“Način na koji slavi misu otkriva njegovu potpunu otuđenost od božanskih otajstava”, primijetio je Njegova Ekselencija. “Ono što je ‘utješno’ — da tako kažemo — jest vidjeti da su sudionici u profanacijama Bergoglianske sekte gotovo svi u poodmakloj dobi (osobito šamani, koji su uistinu jadni). Generacija Drugog vatikanskog sabora, sterilna i stara, ide prema zalasku.”

Powers je prethodno služio kao dijecezanski upravitelj pod biskupom Peterom Christensenom, koji je nadgledao biskupiju od 2007. sve dok nije premješten u Boise, Idaho. Godine 2020. Christensen je zabranio svećenicima služenje mise okrenuti prema tabernakulu. Također je zabranio pričest.

U prosincu 2023. Powers, koji ima 70 godina, izdao je izjavu punu potporu Fiducia Supplicans, vatikanskom dokumentu koji poziva na blagoslov homoseksualnih parova. “Blagoslov je jednostavno ohrabrenje onima koji su uključeni da mogu biti otvoreni Božjoj ljubavi i pronaći radost u svom pozivu na svetost”, pogrešno je tvrdio.

LifeSite se obratio Vrhovnoj biskupiji radi razjašnjenja događaja. LifeSite je želio znati tko su te žene, koja su njihova vjerska uvjerenja i što su govorile.

LifeSite je također tražio objašnjenje kako ritual nije prekršio Kodeks kanonskog prava iz 1983., koji kaže da oltar “mora biti rezerviran samo za bogosluženje, uz apsolutno isključenje bilo kakve profane uporabe.” Također uči da se “sveta mjesta narušavaju radnjama koje se u njima čine teškim povredama sa skandalom za vjernike”.

LifeSite je u ponedjeljak izvijestio Dan Blank, ravnatelj administrativnih službi, da su biskupijski uredi imali “snježni dan” zbog lošeg vremena. Rekao je da će se posavjetovati s onima koji su dobili kopiju e-pošte kako bi “odredili odgovor, ako ga bude”. LifeSite je uključivao biskupa Powersa, fr. Adam Laski, koji služi kao župni upravitelj/pomoćni sudski vikar, i nekoliko drugih djelatnika biskupije na e-mail. LifeSite do objave ove priče nije dobio odgovor iz biskupije.

Stotine katolika nazočilo je liturgiji, službeno poznatoj kao krizmena misa gdje biskup maže sveta ulja kako bi ih svećenici koristili za sakramente. Misa je održana 19. ožujka, na blagdan svetog Josipa. Video dokaz sugerira da je gotovo svaki svećenik u biskupiji bio prisutan. Nazočili su i članovi Knights of Columbus te mnogi mladi. Nije poznato da li žene koje su izvodile obred provode ga svake godine, bile su pozvane samo ove godine ili su redovita pojava u drugim crkvama u biskupiji.

Glavni urednik Catholic Family News Matt Gapers izrazio je bijes zbog ceremonije u X postu. “Bp. James Powers pozvao je nazočne da se ‘pokaju od svojih grijeha i spreme za primanje apostolskog blagoslova – nakon što su dopustili nekršćanski ritual u svetištu,’ rekao je.

Đakon Nick Donnelly iz Engleske također je primijetio: “Heres bergoglijanstva u šest riječi: latinska misa zabranjena; Ohrabruju se poganski rituali.”

Svećenik koji živi u biskupiji i služi latinsku misu ekskluzivno je za LifeSite razgovarao pod uvjetom anonimnosti. Rekao je da je ritual “tragičan” jer je bio “gnusoba pustoši” koja Powersa zapravo čini “ministrom Sotone”.

“Zazivali su strana božanstva čudnim amblemima, plesom i bajanjima kako bi posvetili oltar Pachamami i silama tame. To je čin duhovnog bluda koji čine predstavnici Mističnog Tijela Kristova, što ga čini teškim grijehom”, rekao je svećenik.

“Biskup je oskvrnio svoju dušu i ovu biskupiju prisiljavajući svoje svećenike, koji su šutke stajali sa strane, da to odobravaju. Oni su kolektivno ponovno posvetili ovu biskupiju Sotoni činom otpadništva jednoglasnog pristanka koji sada dopušta demonima da dolaze i odlaze kako žele gdje god žele, čak i u crkvama. Prevarili su svoje ovce, predstavljajući zlo kao dobro, oskvrnili oltar i samu Katedralu, koja sada zahtijeva egzorcizam.”

Svećenik je dalje primijetio da je “ulja koja su ‘posvećena’ na ovoj nedostojnoj liturgiji odobrila čitava skupina klera u stanju smrtnog grijeha. Upravo će se ta ulja koristiti u svim sakramentima idućih godinu dana, onečišćujući sve koji ih prime. Nikad nitko nije čuo za tako neopisiv grijeh kakav se dogodio, a budući da Vatikan to potiče u cijelom svijetu, ljudi misle da je to samo ekumenska gesta milosrđa. Istina je da ne postoji ništa na zemlji tako nemilosrdno da bi osudilo na vječnu vatru cijelo vaše svećenstvo i sve vaše ovce. To ih čini Sotoninim slugama, i poput njega, ubojicama duša.”

Continue Reading

Vijesti

Kupuju li Vučić i Rama ‘dozvolu za novi rat’ preko Trumpovog zeta?

Published

on

S obzirom da je „oprez majka mudrosti“, u ovom ćemo uratku nastojati razmotriti / sagledati neke sigurnosno-interesantne činjenice, koje su se u javnosti pojavile u prošla 2-3 tjedna…

Kao što smo početkom ožujka o.g. već pisali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegov potrčko / kurir Milorad Dodik iz BiH, uz Andriju Mandića iz Crne Gore, usklađuju politiku destabilizacije Zapadnog Balkana s Moskvom… – piše Geopolitika.news.

Naime, u Srbiji su, sudeći prema tamošnjim medijima i istupima Vučićevih političkih „figura“, uvjereni u raspad EU-a i trijumf Vladimira Putina nad njom, pogotovo ako se Donald Trump, kojeg zazivaju, vrati u Bijelu kuću.

Dakle, to je politika koja se odvija u koordinaciji s Kremljom, što je još očitije nakon nedavnog boravka Dodika u Rusiji, odakle je isti, za pretpostaviti,  donio Putinove strateške smjernice – koje su potom – uručene „i Vučiću i Orbanu i Erdoganu i Trumpu – na znanje i ravnanje“!

Upozorenje američkih sigurnosnih agencija – Zapadni Balkan je na rubu kaosa

U izvješću od 5. veljače o.g., američki Ured ravnatelja Nacionalne obavještajne agencije navodi kako očekuju povećan rizik od međuetničkog nasilja 2024. godine na Zapadnom Balkanu (ZB). Ujedno, glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, upozorio je krajem prošle godine da Rusija ima planove za destabilizaciju Balkana, a istu je zabrinutost u siječnju izrazio i britanski šef diplomacije David Cameron.

Detaljnije, spomenuto godišnje izvješće ističe da će se “ZB vjerojatno suočiti s povećanim rizikom od izbijanja lokaliziranog međuetničkog nasilja tijekom 2024”. Nadalje se navodi da će tamo „nacionalistički lideri vjerojatno raspirivati tenzije kako bi stekli određenu političku korist. Ujedno, pri tome će i vanjski čimbenici (ruski) koristiti etničke razlike – kako bi povećali svoj utjecaj i spriječili integraciju Balkana u EU i NATO”.

U izvješću se potom navodi da su „sukobi između srpskih nacionalista i kosovskih vlasti tijekom 2023. doveli do pogibija i ranjavanja, uključujući i nanošenje povreda mirovnim snagama NATO-a“. U tom se kontekstu ističe i da „čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne mjere kako bi neutralizirao međunarodnu superviziju BiH i proveo de facto secesiju Republike Srpske“. Zatim se zaključuje da „navedene Dodikove akcije mogu potaknuti bošnjačke čelnike na jačanje svojih kapaciteta kako bi zaštitili svoje etničke interese a što može dovesti do sukoba, koje mirovne snage u BiH neće moći zaustaviti”.

Za neupućene, ravnateljica Nacionalne obavještajne agencije SAD Avril Haines je američka državna dužnosnica čija je nadležnost koordinacija rada svih institucija u SAD-u koje se bave obavještajnom djelatnošću, uključujući i NSA i CIA-u.

Ujedno, ali s druge strane, šef Vojno-obavještajne agencije Srbije, general-bojnik Zoran Stojković, bio je također „prilično precizan“ glede sigurnosne situacije na ZB, a u svezi kojega je dao i određene prognoze. “Imajući u vidu strano prisustvo (misli se na NATO), tradicionalnu zatvorenost albanskih zajednica, kao i najozbiljniju eskalaciju sigurnosne situacije od pogroma nad srpskim stanovništvom 2004. g., angažirali smo (Srbija) značajne obavještajne resurse na tom području”, izjavio je Stojković nedavno za Russia Today!

Kako ne bi ostavio nikakvu sumnju što Srbija stvarno želi na Kosovu, Stojković je objasnio da “u (srpskoj obavještajnoj) službi nema mjesta za ljude koji ne nose Kosovo i Metohiju u svom srcu i koji ne žive za dan kada će se srpska trobojnica vijoriti širom južne srpske pokrajine”.

U ovom je kontekstu za naglasiti (prema beogradskom Danasu) i nedavni bizaran istup Aleksandra Vučića, koji je pred učenicima jedne osnovne škole s Kosova, istaknuo kako „ne isključuje mogućnost da Srbija primijeni silu na Kosovu, zbog ponašanja prištinskih vlasti i međunarodne zajednica, koja ih podržava“!

Nadalje, srpski povjesničar i nacionalistički ideolog Čedomir Antić, također je  nedavno izjavio kako se “treba boriti za nezavisnost Republike Srpske, te za konstitutivnost srpskog naroda u Crnoj Gori, a ako to ne može, može se i tamo stvoriti Republika Srpska sa sjedištem u Nikšiću”!

Foto: AP Photo / Darko Vojinovic / Guliver Image

Ruski državni analitičari također su izričiti glede ZB, pa prenosimo: “Ukrajinska kriza je dodatno podgrijala događanja na Balkanu, oživjevši tamo zamrznute konflikte… Vezano i za ishod sukoba u Ukrajini a i nezavisno od toga, sukob (ili u najmanju ruku eskalacija tenzija) između velikih sila u smjeru Balkana – čini se neizbježnim”. Navedeno se tvrdi u analitičkom osvrtu ruskog „Instituta za sistemsko – stratešku analizu”!

Na ovu je temu osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji – Sonja Biserko (poznata po lucidnoj izjavi kako je „Hrvatsku za ustaštvo prikovala Srbija“) vrlo eksplicitno ustvrdila da „Vučić destabilizira susjedne zemlje preko SPC-a i  sigurnosnih službi!“

Korumpiraju li Aleksandar Vučić i albanski premijer Edi Rama (Trumpovog zeta) Jareda Kushnera?

Tvrtka Jareda Kushnera, zeta bivšeg predsjednika SAD Donalda Trumpa, dobit će u zakup prostor bombardiranog Generalštaba u Beogradu, na 99 godina bez naknade. Na tom će mjestu Kushner izgraditi luksuzni hotelski i apartmanski kompleks – s 1.500 stambenih jedinica, kao i spomen obilježje i muzej, piše New York Times (NYT). Investicija je, kako se navodi, vrijedna 500 milijuna $, a Republika Srbija bi, prema prijedlogu ugovora, trebala dobiti 22 posto profita…(?)

Osim toga, Kushner, planira i izgradnju luksuznih odmarališta na albanskoj obali.

Nadalje, na te se okolnosti osvrnuo i Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), te ističe da je ulogu u pregovorima s Vučićem imao je i Trumpov bivši veleposlanik u Njemačkoj i specijalni predstavnik za Balkan, Richard Grenell. U tekstu se podsjeća da je Trump 2019. imenovao Grenella za svog specijalnog izaslanika za mirovne pregovore između Kosova i Srbije, i da je Grenell tada uspostavio odlične kontakte s Vučićem i Ramom.

Navedene se nekretninske aktivnosti za Aleksandra Vučića i Edija Ramu čine kao korisne za njihove države, ali nešto je veće „tu u igri“…

Podsjećamo: za vrijeme svog izaslaničkog mandata Grenell je maksimalno podržavao Vučićev i Ramin projekt Otvoreni Balkan, koji je u povlašten političko-gospodarski položaj dovodio Srbiju i Albaniju – na štetu Kosova, Crne Gore, BiH i Sj. Makedonije. Posljedično tome, logično je što Kushner i Grenell danas planiraju velike investicije baš u Srbiji i Albaniji, a ne u drugim, spomenutim balkanskim zemljama.

Povodom tih vijesti na američkim su portalima i društvenim mrežama bili vidljivi brojni negativni komentari. Naime, glavnina tih komentatora je naslućivala / implicirala da je u pitanju svojevrsna korupcija, jer Kusner i Grenell posluju s Vučićem i Ramom koristeći prethodne političke kontakte, tj. „one koje su stekli dok su obavljali poslove u okviru američke administracije a što je nedopustivo“.

Konkretnije, prema NYT: „Zabrinutost leži u tome što bi ‘takvim poslom’ Vlada Srbije ‘koruptivno’ mogla utjecati na budućeg predsjednika Trumpa (jer će poslovati s njegovom obitelji) a na vanjsku politiku prema Srbiji treba utjecati samo ono što je u općem, tj. državnom interesu SAD-a“.

Dakle, nisu u pitanju regularne poslovne veze, već korištenje političkih kontakata  koji su izvjesno koruptivni. („Trampov zet J. Kushner ‘bacio je oko i na obalu Pojasa Gaze“, prema pisanju Beta/N1 od 20.3.2024.)

Obnavljanje plana o podjeli Kosova?

U tom kontekstu, “za Vučića i Ramu podržavanje spomenutih investicija moglo bi se pokazati politički korisno ako Trump ponovno postane predsjednik – a posebno, ako u svoj tim opet dovede Grenella”, upozorava FAZ.  Podsjeća i da su, u vrijeme kada je Grenell bio Trumpov izaslanik za Balkan, Rama, Vučić i tadašnji predsjednik Kosova Hashim Thaçi bili “na rubu podjele Kosova”, odnosno da je, prema planu “sjever Kosova trebao pripasti Srbiji, a jug Albaniji”!

“Da je tada postignut dogovor, to bi možda bio početak daljnjih opasnih pomicanja granica a što je i bio glavni uzrok krvavih balkanskih ratova 1990-ih”, procjenjuje FAZ, no “dogovor je, međutim, propao, i to uglavnom zbog protivljenja Njemačke i njezine tadašnje kancelarke Angele Merkel.”

Međutim, kako ukazuje spomenuti njemački list, “biti već sada dobar s mogućim budućim predsjednikom SAD-a, moglo bi Vučiću i Rami otvoriti put prema obnovi plana o podjeli ZB – na srpski i albanski dio”.

Navedeno u konačnici znači da bi se zapravo radilo o napadu na suverenitet Kosova, BiH, Crne Gore i Sj. Makedonije, a što ne može proći bez oružanih sukoba!

(Posebno ističemo da Rama očito ne shvaća da Vučić preko njega – „kao lutke na koncu ‘pere’ / realativizira velikosrpska posezanja“, tj. prošle ratove na ZB.)

Lavrov pozvao Dačića u Moskvu 

Prema agencijskim vijestima, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić boravit će 21.3. o.g.  u Moskvi, na poziv šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova.

Foto: Guliver image

Dačić i Lavrov će razgovarati o širokom spektru pitanja političke i gospodarske suradnje Srbije i Rusije, o kosovskom pitanju, situaciji na Balkanu i aktualnim međunarodnim problemima, priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije.

U tom kontekstu, ostaje nada, da se u Dačićevoj diplomatskoj torbi ne nalaze pisma, odnosno odgovori Putinu „i od Trumpa, i od Erdogana i od Orbana i od Vučića“!?

Umjesto zaključka

Sve dok Vučić drži Srbiju zarobljenu u iluziji da je ona najveći gubitnik raspada SFRJ, odnosno ratova 90-ih i dok s time u svezi drži otvorene njene granice – za redefiniranje / širenje prema zapadu (BiH), jugu (CG) i jugoistoku (Kosovo i SM) – neće biti mira na Zapadnom Balkanu.

Dakle, spomenuta okolnost, moguće odražava Vučićevu (i Putinovu) namjeru (modus operandi), da postupno, preko projekata s Trumpovim zetom Kushnerom (i preko, čini se, srpskih lobista – spomenutog Granella, američkog veleposlanika u Beogradu Christophera Hilla, te povjerenika Europske komisije za susjedstvo i proširenje od 2019. Olivera Varhelya) dođe do „odobrenja za podjelu ZB“ s Ramom – iako, ponavljamo, svaka promjena granica neminovno vodi u novi rat!

(Ovdje napominjemo da je Hill nedavno izjavio kako je Srbija bliža ulasku u NATO od Kosova, što je njegov kolega iz Prištine – američki veleposlanik Jeffrey Hovenier gubo opovrgnuo, dok  Varhelyi tijekom svojih posjeta / kontakata na ZB neskriveno protežira proruske / prosrpske faktore.)

I gdje smo mi u svemu tome

Možda je u ovom zaključku dovoljno konstatirati da se jedan od najbližih suradnika Aleksandra Vučića, i formalni šef vladajućeg SNS-a i aktualni ministar obrane Miloš Vučević, nedavno slikao sa zastavom, u ne tako davnom ratu poražene zločinačke, odnosno de facto fašističke tvorevine SAO Krajine.

Navedeno znači da je u Republici Hrvatskoj, još uvijek vrijeme za ozbiljne političare!!! Naravno, to se odnosi i na izbor političara u SAD-u i EU!

 Tonči Mirić/Geopolitika.news

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved