Connect with us

Vijesti

OPASNA MOĆ S LICEM I. Šola: Porfirije i ekipa uopće ne skrivaju više svoje pravo lice i namjere

Published

on

Časni sude, da odmah kažem, ovo nije satirički tekst, i svoj stav ne želim skrivati iza satire.

Kako to čine neki, od Dežulovića do Šprajca. Dalje nabrajajte sami. Moć bez lica, što je to? Prema Pasoliniju, to je najopasniji i najperverzniji oblik moći. Kao u Big Brotheru, čuješ samo glas da si kriv, da napustiš kuću, ali ne vidiš lice, samo informaciju Velikog Brata bez lica

Kad bi ljudi uvijek i samo morali prenositi informacije bez lica, nikada ne bi bilo pravog ljudskog društva, nego samo razmjene poruka. Ali budući da ljudi prije svega moraju komunicirati svoju otvorenost jedni prema drugima, odnosno čistu komunikativnost, otvoreno, a ne skriveno lice je sam uvjet politike i društvenog života, ono na čemu se temelji sve što ljudsko društvo čini ljudskim, a ne kafkijanskim, bez – ličnim.

Tako, kada o ljudskoj sudbini odlučuje moć s licem, a ljudsko lice je politička kategorija par excellence koja izgovorenoj riječi, činu ili informaciji daje ljudski karakter, ta moć je ljudska zato što je neskrivena.

Jer lica skrivaju pljačkaši banaka, konjokradice na Divljem zapadu, lica skrivaju nasilni huligani na utakmicama. Lice nema ni duboka država, pogotovo totalitarna. Lice nemaju niti dželati, oni su kroz povijest uvijek nosili kapuljaču. Skrivati lice, koje izgovorenom daje ljudski karakter, a njegovu djelovanju transparentnost, je perverzno, ili, kako je Pasolini rekao, opasno, uvod u tiraniju.

Za pokvarenog ili korumpiranog čovjeka ne kažemo da nema stopala ili dlan, već da nema obraza. Za karijeriste i ljigavce ne kažemo da su bezruki, već bez – lični. Za čovjeka općenito ne kažemo da je guznost, već ličnost. Čovjek = lice. Kao što dvoličan čovjek nije nogo – mjer, već lice – mjer.

Budući da je lice politička kategorija par excellence, mnoge su kulture, pogotovo domorodačke, američke, branile puštanje bradurina jer pokrivaju važan dio lica, a lice je temelj humane komunikacije. I mnoge europske države, pa i napredna Švicarska, zabranjuju vjernicama islamske vjeroispovijesti pokrivanje lica. To i te žene dehumanizira, i nije nikakva dužnost utemeljena u islamskim svetim spisima.

Kada je prošli tjedan novinar Marko Jurič nepravomoćno presuđen na deset mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine, bio je uredno obrijan. Dakle, vidjeli smo lice čovjeka koji je presuđen, ali nismo vidjeli lice moći koja mu je presudila, nepravomoćno, doduše.

Jer sutkinja MH, koja je presudila Juriča, iako je televizija dobila pisanu dozvolu predsjednika tog suda da se izricanje presude Juriču smije snimati kamerama, zabranila je da se nju snima, zabranila je da ljudi, zainteresirana javnost, vide lice koje ima moć. Ona se odlučila za izvršavanje moći bez lica. Kao u Big Brotheru, čuli smo glas Velikog Brata, odnosno Sestre, ali nismo vidjeli lice.

K tome, sutkinja MH u procesu protiv Marka Juriča izrekla je presudu u ime Republike Hrvatske, koja je i sama, tom logikom i postupkom MH, postala moć bez lica. Što je razlog za alarm jer je takvim postupkom i Republika Hrvatska prezentirana kao opasna država, kao moć bez lica.

Nakon Pasolinija, koji je još sedamdesetih progovorio o problemu moći koja skriva lice i od koje ga je hvatala tjeskoba, citirat ću i drugog velikog Talijana s ljevice, Agambena, koji o takvoj državi piše: “Država koja odluči da se odrekne svog obraza, lica, … je sa sebe izbrisala svaku političku dimenziju” i pretvorila se u prostor nekontrolirane moći.

Mračna vremena nacifašizma i komunizma u kojima je o sudbinama ljudi odlučivala moć bez lica nisu gotova. Kao što nije prošlo ni vrijeme verbalnog delikta, i pitanje je samo tko je sljedeći.

Obrazloženje presude bez lica u svojoj esenciji je laž. Radi se o kleveti. Novinar Marko Jurič, što god tko mislio o njemu, niti jednom riječju u inkriminiranim izjavama nije spominjao niti Srbe, niti srpsku manjinu, niti pravoslavne vjernike, već – četnike. A patrijarh Porfirije jest u Chicagu pjevao četničke pjesme i veličao zloglasnog četničkog koljača, svećenika Srpske pravoslavne crkve, popa Momčila Đujića, u skladnom zboru s još drugih pravoslavnih svećenika.

Ista Srpska pravoslavna crkva kojoj je isti Porfirije na čelu odlikovala je ordenom koji nosi ime pravoslavnog sveca četničkog vojvodu (tako se zove) Vojislava Šešelja, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Potpredsjednica Demokratske stranke i poslanica u Narodnoj skupštini Srbije Aleksandara Jerkov odlikovanje Šešelja je prokomentirala rekavši da, kao što su Srpska pravoslavna crkva i četnici devedesetih bili na istoj strani, tako su i danas.

Istina, kao što je Ruska pravoslavna crkva u funkciji Putinova ruskog sveta u bivšem SSSR-u, tako je i Srpska pravoslavna crkva u funkciji (veliko)srpskog sveta na području bivše YU, posebno danas u Crnoj Gori. I Porfirijeva uloga u Crnoj Gori je zorna postala onim helikopterskim desantom na Cetinju s kalašnjikovima, Porfirija koji u Republici Srpskoj zagovara promjenu granica, a ono što je Putinu Kiril, to je Vučiću, Šešeljevu učeniku, Porfirije i SPC. Ovo nije govor mržnje, već tužna istina vidljiva iz desantnog helikoptera.

Jedino sutkinja MH očito ne vidi, a i vlast u RH, da Porfirije i ekipa uopće ne skrivaju više svoje pravo lice i namjere. Oni su opasna moć s licem. I ne znam što me više plaši, MH moć bez lica, ili ovi s licem, otvoreno četničkim.

dr. sc. Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved