Vijesti
Prava propovijed, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše na misi za Domovinu 30.svibnja 2023.godine
Draga braćo i sestre,
danas slavimo Dan državnosti, spominjući se konstituiranja Prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Od te, mogli bismo reći već prilično daleke 1990. godine naša je država prošla i teška razdoblja: krvavi rat, poratne teškoće raznih prelazaka i kriza, te ne tako davno, zajedno s cijelim svijetom, i pandemiju, usred koje su nas u Zagrebu i na Banovini pogodila dva razorna potresa posljedice kojih još osjećamo.
Dok kao vjernici razmatramo te promjene koje uvelike utječu na ono što se obično naziva ‘standardom i kvalitetom života’ odnoseći se na naš tjelesni život, razložno je upitati što se u tih tridesetak godina dogodilo s dušom hrvatskoga naroda? Kuda idemo i kamo smo se uputili? Jer, ne živi čovjek samo o kruhu (Mt 4, 4). Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi! (Lk 9,25).
1. JESMO LI NAROD ZAHVALNOSTI I BRIGE ZA OPĆE DOBRO ILI NAROD SVEOPĆEGA KRITIZERSTVA I RUŠILAČKOGA INDIVIDUALIZMA?
U današnjemu prvom čitanju Bog opominje narod da po izlasku iz nevolje ne zaboravi na Boga, Darivatelja svakoga dobra. Jedna od temeljnih posljedica postizanja relativnoga blagostanja jest gubitak osjećaja za nadnaravno, za smisao i za krajnji cilj svoga djelovanja i življenja. U kulturi blagostanja i pretjeranom brigom za ‘životni standard’, razmišljanje o Bogu, neprolaznim vrijednostima, tradiciji i općemu dobru čini se nazadnim. No, gubitak svjesnosti o tome da su nam život, drugi ljudi, materijalna dobra i stvoreni svijet darovani, rađa velikom nezahvalnošću. Osjećaj zahvalnosti tada zamjenjuju osjećaji nadmoći i iskorištavanja. Tada se i ljude i stvari i prirodu izrabljuje; oni postaju tek sredstvima koja se rabe i zlorabe, iskoriste i odbace.
Nezahvalnost svaku zajednicu vodi u sljepoću i sveopće kritizerstvo, malodušje i nazadovanje. Ona neprestano traži, ali ništa ne želi dati; ni oko čega se ne želi zauzeti, samo očekuje. Takav odnos prema našemu zajedničkom domu odveo bi nas u gubitak socijalnih krjeposti, u manjak skrbi za opće dobro i u sebičan rušilački individualizam, koji svako dobrohotno i plemenito nastojanje predstavlja kao moguću prijevaru i laž. Takav rušilački kritizerski stav, bez samokritičnosti i odgovornosti za izgovorenu javnu riječ, potkopava povjerenje u institucije i pojedince.
Nezahvalnost nadalje vodi u idolopoklonstvo. Jedno od mogućih idolopoklonstava jest i u našemu odnosu prema materijalnim dobrima. Stavljanje zarade na prvo mjesto u osobnim životima i u društvu vodi do „ekonomije isključivanja i nejednakosti“. Stoga se papa Franjo pita i kaže: „Kako je moguće da nije vijest to kako je stari beskućnik na ulici umro od hladnoće, a da je vijest kako je vrijednost burze pala za dva boda? To je to isključivanje.“Demokratsko, pravno uređeno, prosperitetno, socijalno osjetljivo, europsko društvo ne bi smjelo sebi dopustiti da raznovrsni problemi pojedinaca, socijalna ugroženost obitelji i zaborav pojedinih skupina prestanu biti vijest.
U ovome trenutku, dok se spominjemo važnih događaja i datuma iz prošlosti i sagledavamo što činiti za budućnost, pitati nam se kako naš narod stoji sa zahvalnošću.
Život u kulturi narcizma, populizma, avanturizma; u kulturi sklonoj nepoštivanju nikoga i ničega, izraženoj u raznim oblicima besplodne satire, ironije i kritizerstva, ne ide nam na ruku nego snažno potkopava razvoj socijalnih vrlina kod mladih naraštaja. Ubrzo bi se, stoga, moglo dogoditi to da briga za opće dobro neće biti izraz imanentne potrebe, stava i odluke savjesti pojedinaca već zakonom nametnute kategorije. Nasuprot tome, prirodno je i poželjno da tolerancija, razumijevanje tuđih pogleda, solidarnost, zagovor jednakosti, napor da se poboljša društveni suživot, briga za dostojanstvo ljudske osobe izlaze iz nutrine, iz srca čovječjega. Samo zahvalan čovjek spontano ulazi u služenje koje promiče dobrobit svake osobe, svakoga građanina naše države. No, razvoj socijalnih vrlina nije spontan; on proizlazi iz zahvalnosti srca za primljena dobra.
Nažalost, zahvalnost Bogu i čovjeku danas se prerijetko nastoji prenositi i učiti u obitelji i u društvu. Na pijedestalu odgojno-obrazovnih procesa najčešće su tzv. izvrsnost i funkcionalnost. No, izvrsnost bez velikodušnosti, samokritičnosti i skromnosti duha, bez prepoznavanja i vrjednovanja napora drugih ljudi i institucija, bez preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke i odgovornosti za druge, bez ispunjavanja svojih obveza prema zajednici, može biti jako razorno, jer mjerodavnima postaju jedino osobno mišljenje i osobni zahtjevi bez obveza.
Stoga je žurna potreba da odgojno-obrazovni procesi postanu i da se razvijaju kao vrijednosni. Jer, bez skoroga zaokreta glede toga i bez odgoja za te općeljudske, a istodobno i duboko kršćanske vrijednosti izgradnja pravednijega društva i ostvarenje zajedničkih ciljeva postat će nemogući. Zato Crkva neprestano svoje vjernike poziva na promjenu i osobno obraćenje bez kojega je nemoguća promjena društva koje nastoji biti u službi čovjeka (usp. KKC, 1888).
2. JESMO LI NAROD JASNOGA ILI BEZLIČNOGA IDENTITETA?
Ideju ujedinjenja Europe prvi su počeli promicati uvjereni katolici, koji su budućnost europskih naroda željeli utemeljiti na zajedničkoj podlozi kršćanskih vrjednota. No, “odbacivanje kršćanskih korijena posebno je došlo do izražaja prigodom sastavljanja Europskog ustava, u kojemu se Boga i kršćanstvo uopće nije željelo spomenuti. Umjesto na zajedničkoj kršćanskoj baštini, dublji temelj europskomu zajedništvu pokušalo se pronaći u univerzalnim vrijednostima ljudskoga dostojanstva, slobode, jednakosti, solidarnosti, demokracije, pravne države, s ciljem da se na tome izgradi ‘Europu kao utvrdu prava i pravednosti’.“
Jesmo li u tome uspjeli? Svjedoci smo namjernoga razvodnjavanja značenja pojma braka, rastakanja obitelji i njezina zajedništva, obnavljanja starih sukoba i nesnošljivosti, isticanja rasističkih stavova iz raznih razloga, što je na tragu širega pitanja vrijeđanja ljudskoga dostojanstva i gubitka osjećaja za ono što ljudima jest sveto i treba biti sveto. Jer, „ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi“ (Ps 127, 1).
Zaborav Boga doveo je do fragmentacije slike o čovjeku, svedenom na svoje određene potrebe. Utemeljiti pravdu i pravednost, dostojanstvo čovjeka i moral na apstraktnome razumu, koji ne želi znati ništa o Bogu, znači postati žrtvom nihilizma i etičkoga relativizma. Ljudskoj samovolji brana su Bog i naravni zakon upisan u čovjeka, sliku Božju. Kada se to miče iz svijesti, a uz to pokuša maknuti i iz savjesti, što može ostati osim bezličnoga traganja u moru dojmova i uvjeravanja? U vrijeme stvaranja hrvatske države bilo je važno pozivati se na neotuđivo pravo naroda na svoju domovinu, na svoj jezik, na svoju povijest, na svoje ime.4 Danas, čini se, još veći napor moramo uložiti: u promicanje i očuvanje svojih duhovnih korijena; u jačanje istine koja povijesnim događajima daje plodnost spomena; u obranu smisla kršćanskih simbola u javnome životu; u zaštitu prirodnih i drugih bogatstava te svega što tvori naš nacionalni identitet. Pri tome, u mjeri svoga poslanja snažnu ulogu može i treba imati država.
U našemu narodu kulturu, povijest i običaje, ispravan odnos prema bližnjemu, društvene vrline, ljubav prema Bogu, prenosile su u prvome redu obitelji i Katolička Crkva. Hrvatski je čovjek uvijek visoko cijenio obiteljske vrijednosti, osobno je skrbio za najranjivije u obiteljima, tj. djecu, starije i bolesne. Stoga, ako želimo očuvati svoj identitet, to valja učiniti s pomoću sveopće skrbi za obitelj, i to društvo u svojemu području djelovanja, a Crkva u svojemu. Potrebno je prikladnim zakonima i drugim mjerama promicati i štititi tu temeljnu jezgru društvenoga života. Obitelji su potrebne naše pomoći i sveopćega zauzimanja. U tome se smislu pridružujemo pozivu pape Franje na „politike koje čine mogućim usklađivanje obitelji i posla; fiskalne politike koje prepoznaju obiteljska opterećenja i podupiru odgojne uloge obitelji usvajanjem odgovarajućih instrumenata porezne pravednosti; politike prihvaćanja života; te socijalne, psihološke i zdravstvene usluge usmjerene na potporu bračnim i roditeljskim odnosima“
3. JESMO LI NAROD KULTURE ŽIVOTA ILI NAROD PRED IZUMIRANJEM?
Prema demografskim pokazateljima, može se zaključiti da je naša zemlja u jakoj fazi depopulacije. Česte i brojne europske iseljeničke migracije, poglavito iz slabije naseljenih dijelova zemlje s dominantno ekonomskom motivacijom, uz denatalitetni trend u reprodukciji, polako, ali sigurno, pustoše našu zemlju. Tomu zasigurno na puno načina pridonose zakoni koji pobačaj, ubojstvo ljudskoga bića, čine lakše dostupnim i bržim.
Demografsko je pitanje iznimno slojevito i teško je iscrpiti sve njegove vidike. Izumiranje naroda nedvojbeno je posljedica i mnogih izvanjskih razloga, ali možda najviše „mrtvoga“ ljudskoga duha, opijenoga sebičnošću.
Teško da netko ne vidi da bi Hrvatska po mnogočemu mogla biti puno poželjnija za život, ali promjene na ljestvici i u ustroju društvenih vrijednosti, osobito u odnosu na brak, obitelj i djecu uzimaju svoj danak. Kako bi i moglo biti drugačije, ako se mladima roditeljstvo predstavlja kao da ono nešto oduzima, sprječava, a ništa ne daje?
U prosincu 1940. blaženi je Alojzije Stepinac govorio: „Bez brojne i čestite djece, neće biti niti brojnih i čestitih odraslih pojedinaca, neće biti ni obitelji, a bez brojnih i čestitih obitelji neće biti ni brojnoga jakoga i zdravoga te za život sposobnog naroda.“ Osjećamo aktualnost njegovih riječi u ovome vremenu koje pred nas sa svom ozbiljnošću stavlja i poziv pape Franje na promjenu mentaliteta: „Obitelj nije dio problema“, kaže on, „nego dio njegovoga rješenja“
Kada je društvo bez života, umjesto da generira, bude otvoreno rađanju, kreativno i stvaralačko, ono degenerira, iskrivljuje, vodeći u mrtvilo i malodušje. Mnogi mladi ljudi smanjili su svoja očekivanja i zdrave ambicije. Sumnjajući u ostvarenje svojih obiteljskih snova prepustili su se sivilu; spustili su svoje kriterije i prihvatili osrednjost i surogate. Nedostatak nutarnje svježine, radosti i poleta postaje stanjem duha pa tako cijelo društvo postaje umorno i nepokretno.
„Država je takva kakve su obitelji i pojedinci iz kojih je sastavljena kao tijelo od udova.’ Ako grijesi i opačine rastaču obitelji, grijesi i opačine rastaču i državu i narod. Ako krjeposti cvatu u obiteljima, cvatu i u državi, odnosno narodu“9, reći će naš blaženi Alojzije Stepinac. Ako naraštajima koji dolaze ne ostavimo u baštinu obitelji sa zdravim vrijednostima, koje njeguju osobne i društvene krjeposti, jasan duhovni i nacionalni identitet, vjeru i kulturu, ostavili smo im malo ili ništa. „Mi uvijek dajemo premalo ako dajemo samo materijalno.“
Molimo stoga Boga da blagoslovi naš narod. Stepinčevim duhom, i njegovim riječima zazovimo zagovor Blažene Djevice Marije koju naš narod toliko ljubi:
Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! (…) Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen.
Uredila Lili Benčik/hrvatskepravice
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Želio bih odati počast Louisu d’Alencourtu nastavljajući njegov rad na broju 47. Danas ćemo sastaviti proročanstvo na temelju broja 47 na temelju svetog imena Ieshoua – piše Stéphane na blogu LaFranceChretienne.
Kao što Louis objašnjava u svom posljednjem članku od 29. ožujka 2024.:
47 je broj Mesije u hebrejskoj numeraciji. Ova vrijednost vrijedi i za Židove i za kršćane.
Za kršćane je Isus bio Mesija obećan Židovima i cijelom svijetu. Broj Krista u slavi je 47. Isus se na hebrejskom piše kao Ieshua, tj. Yod 10 + He 5 + Schin 21 + Wav 6 + He 5 = 47
Sa svoje strane, Jean-Gaston Bardet postiže sličan rezultat: on otkriva da je ime Kristove slave „sastavljeno od goljenice, simbola Kristove ljudskosti, integrirane u tetragram YHWH koji predstavlja Trojstvo. Što daje: YHShWH. Ovo ime slave vrijedi 47.”
Uzmimo ime “Ieshua” na hebrejskom i potražimo 47. knjigu koja odgovara onoj iz “Tužaljki”.
Potražimo stihove koji odgovaraju svetoj vrijednosti “Ieshoua”:
« Prvo pojavljivanje Yod 10 → Tužaljke 1:10
Drugo pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 2:05
Treće pojavljivanje Shin 21 → Tužaljke 3:61-63 (21. tužaljka počinje stihom 61)
Četvrto pojavljivanje Wav 6 → Tužaljke 4:06
Peto pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 5:05 »
Za sastavljanje proročanstva oslanjamo se na liturgijski tekst Crkve:
Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Prisjetimo se što Louis kaže na kraju
“Projekt 47 je ulazak u eru hegemonije i dominacije židovskih elita, judaizma i židovskog duha nad svijetom (svi tvore svog “Mesiju”), a to bi doba, govore nam svojim ezoteričnim znakovima, počelo s inauguracija 47. američkog predsjednika, 20. siječnja 2025.
Proročanstvo za Francusku počelo bi 20. siječnja 2025.
Objasnimo sada ovo proročanstvo temeljeno na svetom broju “Ieshua” oslanjajući se na 47. biblijski tekst i zamjenjujući Jeruzalem gradom Parizom.
Prvi stih – Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Objašnjenja prvog stiha
Ovaj prvi stih iznenađujuće podsjeća na Olimpijske igre 2024. godine kada su se pagani vratili u grad Pariz kada je Bog zabranio ulazak u njegovu skupštinu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “njegova nečistoća zaprljala njegovu haljinu” i da “sav njegov narod uzdiše za kruhom”.
Čini se da ovaj stih ukazuje na to da će biti gladi zbog njegovih svetogrđa
Drugi stih – Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Objašnjenja drugog stiha
Ovaj drugi stih objašnjava kaznu koja je izrečena Parisu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “kao neprijatelj nategao svoj luk, i kao protivnik podigao je svoju desnicu” i “u velikoj srdžbe Bog je obeščastio kralja i svećenika.” »
Ovaj stih ukazuje na to da se Božji gnjev može sručiti na grad Pariz, a time i na Francusku kao kaznu za njezine mnoge grijehe.
Treći stih – Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Objašnjenja trećeg stiha
Ovaj treći stih objašnjava da Božji neprijatelji trijumfiraju nad gradom Parizom i nad Francuskom, općenito. Neprijatelji Božji nekažnjeno hule na sveto ime Isusa Krista, Sina Božjega.
Susjedni stihovi objašnjavaju da “Ti si se zauzeo za moj slučaj, Gospodine: ti si otkupio moj život” i “Ti ćeš im vratiti, Gospodine, po djelima ruku njihovih.” Zaludit ćeš njihova srca: na njima će biti tvoje prokletstvo. Progonit ćeš ih svojim gnjevom, uništit ćeš ih ispod neba svoga, Gospodine. »
Ovaj stih ukazuje na to da će se Božji gnjev prvo očitovati u gluposti, sljepoći, što će ih natjerati da se urote protiv djela Isusa Krista. “Woke” ideologija točno odgovara onome što je ovdje objašnjeno.
Četvrti stih – Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Objašnjenja četvrtog stiha
Ovaj četvrti stih objašnjava da će grad Pariz biti uništen nakon ozbiljnih pogrešaka koje je uzrokovala kći mog naroda. Ovdje ideologija „probuđenja“ odgovara „kćeri mog naroda“, to jest ljudima čiji su umovi zaglupljeni Božjom voljom. Prethodni stih daje više detalja: “Oni koji jedu delicije nestaju po ulicama; oni koji su živjeli u raskoši nalaze se na gnojištu. “. Na temelju sljedećeg 6. stiha “Lamed — Nisu vjerovali, kraljevi zemlje, niti bilo koji stanovnik svijeta, da će protivnik, neprijatelj, proći kroz vrata Jeruzalema. »
Ovaj stih ukazuje da će se Božji gnjev očitovati u strašnoj invaziji kako bi se kaznio grijeh koji je nadmašio onaj Sodome. Ideologija “probuđenja” zapravo nadilazi sve drevne ideologije uključujući i onu same Sodome. Ovaj grad je u trenu uništen sumporom i vatrom.
Peti stih – Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Objašnjenja petog stiha
Ovaj peti stih objašnjava rezultat Božjeg gnjeva. Susjedni stihovi daju više informacija: “Pijemo svoju vodu za novac; kupujemo naša drva. » i „Mi pružamo svoju ruku Egiptu, Assuru, za naš dio kruha. “. Sljedeći peti stih glasi “10 Naša koža gori poput peći u vrućini od gladi. »
Ovaj stih ukazuje na to da je hrana vrlo skupa i da ju je vrlo teško pronaći jer ćemo morati tražiti pomoć od susjednih zemalja. Glad bi mogla biti stvarnost zbog nacionalnog grijeha, Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje su trijumfom “probuđenja” nadmašile onu u Sodomi.
Zaključak
“Probuđena” ideologija trenutno trijumfira nad Francuskom otvoreno se prikazujući na Olimpijskim igrama u Parizu u srpnju 2024. Bog neće dopustiti da ovo svetogrđe prođe nekažnjeno. Moramo očekivati velike pošasti od 20. siječnja 2025. Sljedeća godina bi mogla biti godina građanskog rata, ruske invazije, gladi i uništenja Pariza prema proročanstvu koje smo upravo stvorili na temelju djela Louisa d’Alencourta.
Bog vas blagoslovio u ovim svetogrdnim vremenima,
Stephane, svibnja 2024
Link na PDF datoteku: OVDJE!
Vijesti
DP: Bezuvjetno zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, jer “su stranci neadekvatni za naše područje!”
Lipovac Pehar: Moramo zadržati mlade u Hrvatskoj jer oni imaju energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije!
Zastupnica DP-a Dubravka Lipovac Pehar: ”Mladi ljudi danas odlaze iz Hrvatske jer idu za boljim životom. Mi želimo zadržati to stanovništvo jer s njim gubimo fertilnost, energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije”.
”Svjedoci smo i doseljavanja velikog broja stanovnika iz zemalja Azije i Afrike. Jedan dio svog života provela sam u Afganistanu te sam upoznala kulturu, vjeru i način života tog stanovništva. Oni su, u usporedbi s našim radnicima i inženjerima, neadekvatni za naše područje. Hrvatska ne bi trebala svoje tržište rada zamijeniti takvim radnicima”.
”Mi ćemo sve učiniti kako bismo pomogli u ograničavanju popunjavanja tržišta rada takvim stanovništvom kroz suverenitet, gospodarske i političke korake i demografsku obnovu. Moramo obnoviti naše tržište rada i zadržati naše vrijedne radnike koji su svuda u svijetu priznati i uredno plaćeni”.
”Covid pandemija nam je pokazala koliko smo ovisni o velikim globalnim lancima, a što nam pokazuje da moramo stvoriti svoje proizvodne kapacitete i doprinijeti našoj prehrambenoj samodostatnosti. Dokazano je i koliko smo u kriznim situacijama ovisni o turizmu, što nas čini ekonomski krhkima i naglašava potrebu za diversifikacijom gospodarstva i razvojem drugih sektora”.
”Zašto se ne bismo potrudili poljoprivredu postaviti na svoje noge? Nama se sada pružila prilika kada ćemo to i učiniti. Naša je Hrvatska puna resursa koje možemo iskoristiti, od stanovništva, mladih, do nas koji smo ovdje u Hrvatskom saboru. Učinimo sve kako bismo doprinijeli razvoju Hrvatske!”.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti7 dana agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 dan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoBROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”