Predstavljanje knjige „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“ ratnog ravnatelj KBC Split prof. dr. sc. Mihovila Biočića tijekom mjeseca travnja održava se u četiri hrvatska grada: Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu i Splitu.

Iznimno nam je zadovoljstvo pozvati vas na splitsko predstavljanje u ponedjeljak 15. travnja 2024. u 18 sati, Hotel PARK, Hatzeov perivoj 3, Dvorana Grand Park – poručuju organizatori.

Uz autora, knjigu će predstaviti Damir Borovčak, urednik izdanja, Josip Jović, novinar i Joško Čelan, novinar.

Ulaz je slobodan.

Festival kulturnog aktivizma, Vidik fest od 2013.  nastavlja svoju tradiciju u Hrvatskoj udruzi Benedikt.  Vrući radni tjedan od 08. do 11. travnja  ponudio je niz aktualnih društveno kulturnih tema. Jedna  je od njih „Književnost i propaganda: Godina Miljenka Smoje(2023.)  i Godina Marka Marulića (2024.)“ ostvarila  susret meritornih predavača i zainteresiranih slušatelja u  dvorani „Vinka Draganje“ kod dominikanaca u Splitu. Dr. sc. don Mladen Parlov redoviti profesor na  Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i vrsni poznavatelj djela Marka Marulića, g. Joško Čelan, novinar  i autor knjige o Miljenku Smoji  „Spomenik izdaji”, profesorica  Danijela Visković-Veršić  iz splitske gimnazije  Marka Marulića.

 Godina Marka Marulića započela je 5. siječnja, ali u gradu pod Marjanom ne možemo vidjeti, a  niti osjetiti  da smo u velikom i značajnom jubileju, 500. godišnjici smrti našeg  velikana. Nema  događanja, vidljivih manifestacija, programa,  a pogotovo  izostaje popularizacija i  promicanja lika i djela Marka Marulića i sve ono što on predstavlja kao  humanist, intelektualac izraženog domoljublja i kršćanskog svjetonazora. Iskreno, sa žaljenjem  objasnila nam je  profesorica Visković-Veršić i  nastavila  kako je  2016. na opće zaprepaštenje Marko Marulić izbačen iz izbora za obaveznu literaturu. Zahvaljujući doprinosu  Slobodana  Prosperova  Novaka i  marnim  profesorima,  dignitet je  sačuvan ocu hrvatske umjetničke riječi. Profesorica smatra da u Europi ne postoji ovakav primjer zanemarivanja i još gore izbacivanja toliko nacionalnih sadržaja iz školskih programa. Niti jedno Marulićevo djelo nije zastupano u obaveznom školskom programu, premalo se o tome govori.  Tužno je da se Judita  proučava u trećem razredu gimnazije u sklopu teme o epskim junacima i Juditu kao jednu od  junakinja u nizu.  Istina je neshvatljiva jer smo  pozvani odgajati mlade da upoznaju nacionalnu kulturu i  grade s ponosom svoj  nacionalni identitet.

„Marko Marulić je htio ostati vjeran svojim korijenima, a istovremeno  razvijati duhovna, kulturna i umjetnička dobra prema europskim kršćanskim  vrijednostima. Zahvaljujući Marku Maruliću Hrvatska je tada bila visoko pozicionirana u europskom  humanističkom miljeu  koje je bilo prožeto istinskim  kršćanskim nasljeđem.  Naš je zadatak  da to nasljeđe populariziramo  među mladima  i  pučanstvom“,  s ponosom je zaključila  profesorica Visković- Veršić.

Poštovatelj  i vrstan poznavatelj, s položnim doktoratom na temu „Marko Marulić je sveti sin Crkve“ don Mladen Parlov započeo je predavanje rečenicom: „Sve što kažem  bit će premalo za Marula!“ Živio je u tragičnom razdoblju Crkve i europske kulture, moralne dekadencije, raspada sustava na svim razinama. Živi u vrijeme tranzicije i nove percepcije čovjeka, izvan kršćanskog okvira. Humanisti tog vremena  zagovaraju  novo društvo i novog čovjeka u njemu po uzoru na starorimske klasike, Platona, Vergilija, Seneku. Marko Marulić  je vrlo angažiran, piše s kršćanskim uvjerenjem da je jedino  moguće biti čovjek na način kako kršćanstvo predlaže jer je Bog utemeljitelj kršćanske religije.  Baš tada piše Evanđelistar,  Institucije, Dobri nauci… Sve što piše temelji na 4  čvrsta  uporišta, objasnio je don Mladen. 1. Ako želimo  biti čovječni i ostvariti čovjeka u nama moramo se vratiti Isusu Kristu  koji je savršen čovjek jer je ostvario  sve kreposti  i njega trebamo slijediti. 2. Krista treba upoznati i svakodnevno čitati  Pisma. 3. S Marijom biti  jer je primjer ostvarenog kršćanina. 4. Marulić  ostaje vjeran Crkvi jer je Božje djelo. Don Mladen smatra  da je prava baština koju nam je ostavio, njegov primjer svetog života.  Tridentska katolička obnova dobrim djelom bazira se na Marulovim djelima. U isusovačkim  su zavodima Marulićev Evanđelistar i Institucije obavezna duhovna literatura u odgoju  mladih.  Vrijedno je ne zaboraviti, napominje nam predavač  da je Papinsko vijeće u suradnji sa Zavodom sv. Jeronima  u Rimu i Književnim krugom, organizirao veliki znanstveni skup 1999. u Rimu, a sljedeće godine 2000. u Splitu  sa željom da bude posvećen Maruliću  sa  snažnom porukom u naslovu  “ Marko Marulić hrvatski pjesnik, europski humanist, prijedlog Europi trećeg tisućljeća“

„ Papinsko vijeće  prepoznaje  Marka Marulića koji u trećem tisućljeću  ima nam što poručiti  svojim djelima, svojim svetima životom,  a to je upravo kršćanski pogled na čovjeka, pogledom na Isusa Krista  s Majkom Marijom  i Pismom u ruke  u krilu Crkve katoličke“, uvjerljivo na poručuje don Mladen Parlov.

Prilog Televizije Dalmacija

Naš poznati novinar, publicist i filmski kritičar Joško Čelan  autor romana „Spomenik izdaje“ počastio nas je svojim dolaskom  i osvježio je naša sjećanja na lik i djelo Miljenka Smoje citirajući zanimljive odlomke iz knjige.  „Spomenik izdaji’ je kronologija burnih političkih sukoba u splitskom i hrvatskom novinarstvu u posljednjih više od pet desetljeća, ali i prikaz domaćih i stranih silnica, nadzemnih i podzemnih koje pod ovim nebom upravljaju novcem, državom i medijima. Ova knjiga  istinu o povijesti ističe  kao presudni uvjet  nacionalne slobode u budućnosti“, zapisano na poleđini knjige.  Naime, ‘Spomenik izdaji’ odgovor je autora  na mogućnost podizanja spomenika Miljenku Smoji, na Matejuški  koju je često posjećivao. Ideja je i ostvarena 2023. Iznad svega Smoje je, prema Čelanu, ostao zadrti pobornik jugoslavenskoga nacionalizma, srbofil i miloševićevac.

Zahvalni od srca za poticajno vođenje večerašnjeg  programa  našoj vrijednoj  članici, utemeljiteljica VIDIK FESTA 2013. i nezamjenjivoj organizatorica redovitih programa festivala kulturnoga aktivizma,  mr. sc. Silvani Dragun.

Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić

Znakovi Božjeg aktivnog djelovanja u svijetu su posvuda oko nas, ali previše kršćana pred njima zatvara oči – piše Ann Burns u The Crisis Magazineu.

Sve do 8. travnja, internet se pretvorio u more apokaliptičnih teorija. Podsjetnici na propast, proročanstva i hitan poziv da se “čitaju znakovi” puni su novinskih članaka i platformi kršćanskih komentatora. Bili smo na rubu pomrčine, a jasno je da to mora značiti da smo bili na pragu apokalipse.

Ljudi koji su odbacivali takve ideje bili su ismijani ili optuženi da su ravnodušni prema stanju u svijetu. Uostalom, sigurno čitamo znakove!

Ali ova izjava zahtijeva pomno ispitivanje. Čitanje “znakova” ne bi trebalo čudno podsjećati na čitanje horoskopa ili opsesivno trešenje čarobne osmice.

Matej 24:36 podsjeća nas da “dan i sat nitko ne zna, ni anđeli nebeski, doli Otac sam.” A opravdavanje praznovjernog ponašanja na temelju “čitanja znakova” brzo se pretvara u nesveti posao. Pozvani smo živjeti svaki dan pripremajući se za svoju smrt – ostati u stanju milosti i težiti svetosti. Nije na nama da odredimo datum Drugog dolaska ili čak točno odredimo trenutak koji najavljuje posljednja vremena.

U konačnici, Bog ima kontrolu; i ako dopustimo da nas stalno listanje i ponovno pregledavanje privatnih otkrivenja uvjeri da znamo više, riskiramo nijekati Božju Providnost. To je sklizak teren koji lako može dovesti do egoizma ili očaja. Nadalje, kada postanemo obuzeti užasom i kataklizmičkim razmišljanjima, počinjemo odbacivati istinski prekrasne znakove Božjeg izljeva milosti.

Dvije priče koje su dospjele na naslovnice na društvenim mrežama odnose se na porno zvijezde, obje su žene napustile industriju i obratile se na kršćanstvo. Obje ove priče pune su nade i lijepe su. No zanimljivo je da je ogroman broj konzervativaca (i kršćana) dovodio u pitanje i napadao te žene, tvrdeći da su ta obraćenja radi pažnje ili puke novčane smicalice – tvrdnja koja nema smisla s obzirom na to da su te žene bile financijski uspješne i da imaju mnogo toga gube javno objavljujući svoja obraćenja i odbacivanje grijeha. Ne treba biti veliki znanstvenik da bi se primijetilo da je porok popularniji od vrline.

Usprkos tome, uznemirujuće je koliko je “kršćanskih konzervativaca” postalo njihov posao prosuđivati stanje duša ovih žena. Čovjek se pita zašto se tako vesele vijesti tretiraju s velikom količinom skepse i podsmijeha? Jesmo li jednostavno bili previše uključeni u “strašna proročanstva” i vjerujući u najgore da tako brzo odbacujemo zaista zapanjujuće priče o iskupljenju?

Još jedan intrigantan razvoj događaja leži u Richardu Dawkinsu, najpoznatijem svjetskom ateistu. “Volim himne i božićne pjesme i nekako se osjećam kao kod kuće u kršćanskom etosu, i osjećam da smo kršćanska zemlja u tom smislu,” Dawkins je nedavno izjavio u intervjuu za LBC radio. Dodao je da, iako je zadovoljan što više ljudi ne vjeruje u Boga, “ne bi bio sretan da, na primjer, izgubimo sve naše katedrale i naše prekrasne župne crkve”.

Prema Dawkinsu, kršćanstvo je (za razliku od islama) “temeljno pristojna religija” i ne treba je zamijeniti. Dakle, iako je još gorljivi ateist, dao je zanimljivo priznanje: “Ja sebe nazivam kulturnim kršćaninom i mislim da bi bilo doista užasno ako bismo g zamijenili bilo kojom alternativnom religijom.”

Kršćanstvo je veliki civilizator, i dok Dawkins to ne govori izravno, on aludira na inherentnu dobrotu vjere. I ne samo to, on također prepoznaje prekrasne plodove koje donosi žarka vjera u Boga: od umjetnosti do kulture, život izgrađen za Krista je život koji uzdiže.

Je li moguće da je Dawkins zabrinut da bi svijet za koji se borio zapravo mogao biti lišen ljepote, Božje milosti, koja čini život vrijednim življenja? Je li moguće da prepoznajući barbarizam i hedonizam bezbožnog društva, svijeta lišenog kulture, Bog tako nježno vuče za žile srca ovog starca?

Tijekom Velikog tjedna, Krist Kralj bio je popularan na X (Twitter). Iako da, izazvalo je kontroverze, sama činjenica da je doktrina Kristovog društvenog kraljevstva isprekidala političke i vjerske rasprave doista je zapanjujuća. Sada prijava na X otkriva bezbrojne korisnike koji ponosno promiču svoju kršćansku vjeru – posvuda je i nevjerojatno je.

Također smo bili svjedoci toliko malo vjerojatnih obraćenja na vjeru, od Shie LaBeoufa do Tammy Peterson. I može li biti da priznanje Russella Branda da svakodnevno moli krunicu znači da je skoro kod kuće? Nadam se.

Kao što je sveti Augustin rekao: “Povjerite prošlost Božjem milosrđu, sadašnjost Božjoj ljubavi, a budućnost Božjoj providnosti.“

To su stvarni događaji koji se odvijaju oko nas i svi nas upućuju natrag na Boga.

Božja milost je na djelu. Čitajući ove priče, nemoguće je ne priznati da Bog ima kontrolu i da On mijenja srca.

Bilo bi samozadovoljno odbaciti ove iznenađujuće priče. Oni nas usmjeravaju natrag na Istinu, na Božju božansku Providnost. Podsjećaju nas da molimo da više srca bude otvoreno, da poste i budu budni u našoj težnji za Kristom.

Uostalom, kao što je Chesterton jednom napisao:

Ljudi s istoka mogu sricati zvijezde,
I vremena i trijumfi obilježavaju,
Ali ljudi su potpisali Kristov križ
Idi veselo u mraku.

Ann Burns je supruga, majka i utemeljiteljica The Feminine Project.