Vijesti

„Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga nositi“!

Published

1 mjesec ago

26 travnja, 2024

Pismo koje je Mario Škorin, nešto prije izbora napisao Stipi Mlinariću Ćipi, povodom situacije u predizbornoj kampanji kad se je DP-ovac ogradio od “Za dom spemni”. Pročitajte jak dopis…

Poštovani gospodine Mlinariću,

Zvonko, naš zajednički prijatelj iz Argentine kojeg smo oba ugostili ovog ljeta, poslao mi je sliku s druženja s Vama je, hvala dragom Svevišnjem, dobro. Možda se jednom ukaže prilika za zajedničko druženje pa bi Vam on o meni, kao opravdanje pisanju ovakvog teksta, mogao više reći. Svakako, htio bih Vam, kao hrvatski nacionalist (opis tog pojma s kojim se ponosim nalazi se u Rječniku stranih riječi B. Klaića, izdanje 1982. pa ga možete kao pouku prikazati i svojim kolegama u Saboru a i svekolikom pučanstvu), zahvaliti na svemu što radite, uvjeren sam, čistog srca, za Hrvatsku a posebice za stradalnike i naše vitezove, branitelje Vukovara.

Ove je godine na čelu kolone bio HOS. Kao pravašu s početka ’90-ih (prije nisam smio), srce puno ponosa i rado bih da sam mogao biti tamo! Kaže mi tako jednom prilikom moj prijo Krešo iz Čepina – znaš, da nije bilo HOS-ovaca, odnese nas Vrag, pobili bi nas četnici k’o ovce! Opaki su, svaka im čast!!

Ratnim zastavama postrojbe narod je pljeskao s oduševljenjem. Za dom spremni, piše! Stoga i ovaj moj upit Vama, kao hrvatskom vojniku, kao branitelju Vukovara i saborskom zastupniku. Samo, još uvijek ne znam je li pripadnik hrvatske vojske koji je ustao u obranu doma hrvatski vojnik, ustaša, domobran ili samo branitelj, makar u mirovanju u pozadini bez ispaljenog metka! Partizan sigurno nije bio! Svakako, ustali su domoljubi, nacionalisti, oni po koje poziv za mobilizaciju nije trebao ići! Samo me buni naziv tih ljudi, tih vitezova!

Ako je HOS branio Vukovar, ako narod plješće tim ljudima i njihovim zastavama na kojima je istaknut naš, hrvatski uzvik ZA DOM SPREMNI, kako biste onda protumačili izjavu Vašeg predsjednika stranke, g. Penave da neka policija radi svoj posao i istražuje tko je u koloni izvikivao taj pozdrav i, da ih je bilo i 150, to je jedan promil!? Niti jednom rječju Vaš predsjednik nije, obzirom na okolnosti, stao u obranu onih koji su taj pozdrav izvikivali dok su pored njih prolazili nositelji tih ratnih zastava na kojima upravo to piše – ZA DOM SPREMNI – a to su svojom žrtvom i dokazali mnogo puta! Je li to dodvoravanje, licemjerstvo ili samo nespretna izjava? Ili je HOS predvodio kolonu u predizborne svrhe i još jednom, ne prvi put, bio iskorišten za promidžbu drugih!?

Zastave mogu prolaziti, slika Jean-Michaela se može istaknuti, njegova poruka pred smrt je na glavnom plakatu Grada i kolone ali ne daj Bože da netko uzvikne ZA DOM SPREMNI jer će ga policija tražiti a gradonačelnik se ograditi od onih koji su predvodnike pozdravljali njihovim ratnim pozdravom. Obzirom da sam uvjeren da su Vam poznate sve izjave Vašeg predsjednika vezane za tu temu, ovo je sasvim dovoljno.

Samo bih još htio nadodati, obzirom da pozdrav ZA DOM SPREMNI nije kažnjiv ni kazneno ni prekršajno pa se podvodi pod remećenje javnog reda i mira te možebitnu povredu nečijih osjećaja te „raspirivanje mržnje“(!?!) iako meni nije jasno kako netko tko brani svoj dom raspiruje mržnju, pitam Vas, kao saborskog zastupnika, kome je u Vukovaru, a i drugdje u Hrvatskoj, mogao smetati ako se policija angažirala u pronalaženju koga, izgrednika, fašista, razbojnika, a gradonačelnik niti jednom rječju upozoriti policiju, ministra, predsjednika Vlade da je to LEGITIMAN pozdrav, još uvijek, u Hrvatskoj i da nemaju temelja za bilo kakvo istraživanje i progon!?

Vašem predsjedniku, kako sam kaže, ne trebaju oni koji će dolaziti u odorama HOS-a (i „mjeriti kukuruz“!!) a upravo su odore HOS-a predvodile kolonu! Zna li Vaš predsjednik gdje su sve grobnice onih koji su, mjereći kukuruz jednom rukom a drugom držeći pušku izginuli, i treba li reći da ih je, primjerice, pun rudnik Pečovnik, još uvijek zazidan i zabranjen? Ili da ih je pun tenkovski rov od 3 km na Teznom, većinom napunjen „mjeračicama kukuruza“, ljudski degradiranim, silovanim i fizički maltretiranim!? Je li mu pritom pala na pamet Grozdana Budak ili ne zna tko je ona bila? Kći „mjerača kukuruza“! Zna li da većina tih mjeritelja nije mogla mjeriti kukuruz jer su im ruke bile svezane žicom!? Ukoliko je ta tema daleko od njega kao političara, neka bar ne pljuca po njihovoj žrtvi i udalji se od nje, kao što se i od svih njih ogradio a teško da bi deset koraka bilo gdje po Državi Hrvatskoj napravio a da ne ugazi na njihov neoznačeni grob! Na žalost to su samo političari sposobni izgovoriti a povijest je neumoljiva, što god tko htio, u svom neznanju ili političkoj promidžbi! Takvih izjava sasvim je dovoljno u javnom prostoru od očitih neprijatelja Hrvatske, od državnih institucija, preko stranaka, udruga do kojekakvih tiskovina. Pitam se, što bi na to rekao naš zajednički prijatelj Zvonko ili njegov pokojni otac, da ga može čuti! Predlažem da ode barem na Kočevski Rog ili Žumberak i iskreno zamoli za oprost one koji su zaslužni i za to što je on tu gdje jest jer, kako jednom reče i F.T., da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas!

„Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga nositi“! Ima li taj Prosenjakov vapaj vremensko ograničenje? Za čiji interes se borio Janko Šajatović? Koga i što je branio Nikola Šubić Zrinski? Kralj Tomislav, kralj Petar Krešimir IV Veliki od kojeg i danas Švedi nose strah u kostima? Za koga je i pod kojim stijegom izginuo Petar Rajkovačić? Memišaga Đubur? Podrazumijevaju li se tu i njihove kosti ili se našao netko samoprozvan tko sebi dopušta pravo dijeliti ih na one trenutno politički korektne i one druge, „mjerače kukuruza“!? Zna li, gospodine Mlinariću, Vaš predsjednik uopće za što su se doista borili ti „mjerači kukuruza“ kako ih on naziva!? Ili je ta izjava samo u političke svrhe kao odškrinuta vrata koaliciji s nespojivim? Ako je išta pretpostavljao, u interesu dostojanstva Kolone, već je prethodno pozvao na dostojanstvo pa mu izjava o „mjerača kukuruza“ i prije nego su se pojavili zasigurno nije trebala! No, kad već jest, mnogo govori sama za sebe!

U kojoj još državi se, poštovani g. Mlinariću, progoni one koji, posebice bez zakonskog utemeljenja, pozdravljaju oslobodilačku vojsku i njihove ratne zastave i u kojoj državi je ratni pozdrav prilikom svečanosti legitiman a izvan njih podložan progonu i maltretiranju?! Ne bi li saborski zastupnici i o tome govoriti za govornicom, ali i svugdje drugo gdje ih se čuje?! Nije li to pitanje nacionalne sigurnosti ili nadasve, podrivanje temelja nacionalne sigurnosti od onih koji to provode?

Da ne idem predaleko u hrvatsku višetisućljetnu povijest, (modifikacije riječi DOM koja i sama ima svoje izvorište u nečem drugom, su i HOME i DUMA te ima posebnu psihološku vrijednost kao takva) samo ću Vam napomenuti kako je u novije vrijeme naš pozdrav ZA DOM SPREMNI bio pozdrav domobrana što im i ime govori pa tako u dokumentu iz 1936-e kojim od svojih kolega u SAD-u, prilikom traženja novčane potpore izdanju poglavnikove knjige LIEPA PLAVKA (Marija Oršić) u dnu istog pozdravljaju upravo tako, ZA DOM SPREMNI a „mjerači kukuruza“, kako ih naziva Vaš predsjednik, su ga preuzeli, uz dodatak. Ako je to za očekivati pod normalno od strane one druge Hrvatske kojoj ne smeta nakaznost nekih drugih simbola i pozdrava, to sasvim sigurno nije od predsjednika DP-a, koliko god se to nemušto pokušalo podvesti pod „dostojanstveni obred naklona žrtvama kroz Kolonu sjećanja“! Koju predvodi HOS! Iz razložnog poštovanja ili predizborne utrke!? Ili možda pak jest!?

Nadalje, kako se ograditi od onih koji su podjednako tako krvarili za Hrvatsku i umirali za nju, bez obzira na okolnosti, snagu neprijatelja i predstojeće izbore!? Pitajte svojeg predsjednika je li to neznanje, nespretnost ili što drugo! Je li DP svjetlo na kraju mračna tunela ili samo još jedna džepna svjetiljka u bespućima političke zbiljnosti?! HOS je „vlasništvo“, dijete HSP-a koji je, po svojoj ideologiji zasnovanoj na učenjima Oca Domovine svjetlosnim godinama udaljen od DP-a koji bi htio imati čelno mjesto nacionalnog buđenja no bojim se da će takvim izjavama birači, barem oni osviještenog nacionalnog naboja, biti na oprezu jer, možda, u nekim ljudima još postoji biljeg nekih prethodnih iskaznica i prevaga političkog nad nacionalnim interesom, makar mnogi birači pod teretom medija, represije i neznanja posustaju. A neki i bježe, više ili manje opravdano. O mrtvima sve najbolje! Pa i „mjeračima kukuruza“! Čini li Vam, gospodine Mlinariću, predsjednik medvjeđu uslugu činjenjem i nečinjenjem? To će pokazati vrijeme no lako je biti general poslije bitke, posebice one koju izgubiš!

Pozdravljam Vas našim hrvatskim pozdravom i želim Vam mnogo daljnjih uspjeha u zaštiti hrvatskih vrijednosti!

Mario Škorin
Struč. spec. javne uprave, Šibenik

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

16 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

24 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.