Ove godine mogao bi doći kraj zapadne liberalne hegemonije, jer se svjetski poredak izgrađen na njoj urušio, rekao je mađarski premijer Viktor Orbán.

Ove godine, ako Bog da, možemo okončati neslavnu eru zapadne civilizacije. Možemo dovršiti svjetski poredak izgrađen na progresivnoj liberalnoj hegemoniji.

Progresivni liberalni svjetski duh je srušen. On je svijetu donio rat, kaos, nemire i uništio gospodarstva”, rekao je Orbán na Konferenciji konzervativne političke akcije (CPAC) u Budimpešti.

Orbán je ocijenio da se progresivni liberali osjećaju ugroženo, ali su istovremeno i dalje na vlasti, te da su “opasni protivnici, odlučni učiniti sve, ne prezaju ni od čega i nemaju moralnih briga”.

Mađarski premijer istaknuo je kako na izborima za Europski parlament postoji šansa da suverenistički orijentirane političare zamijene “oni lideri koji zapravo i nisu lideri”, već se bave izgradnjom “hegemonističko-ideološke kontrole nad kojoj se svi moraju pokoravati, pretvarajući državna tijela u instrumente tlačenja naroda Europe”.

Kao primjere pritiska “liberalnog mainstreama” Orbán je naveo pokušaje otkazivanja konzervativne konferencije u Bruxellesu prošlog tjedna, suđenje bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, progon desničarskih političkih stranaka od strane njemačkih obavještajnih službi, pokušaje zabrane aktivnosti novinara Tuckera Karlssona u Europi i progon finskog političara i svećenika zbog citiranja Evanđelja.

“Neka ponovno dođe doba suverenizma, učinimo Ameriku ponovno velikom.” Učinimo Europu ponovno velikom”, zaključio je Orbán. (DW, RT, Mediji)

Pobožnost krunice ima ogromnu snagu i smisao. Ona ne uključuje samo emocije, već je ozbiljna i puna promišljanja. Njome se izgrađuje duhovni život katolika kao čvrsta i sjajna građevina izvjesnosti.

Da bismo u potpunosti razumjeli vrijednost pobožnosti prema svetoj Krunici, ispitajmo je pobliže.

Nakon što ju je sveti Dominik Guzman primio izravno od Gospe, pobožnost Krunice brzo se proširila Crkvom, prelazeći okvire dominikanskog reda i postajući obilježje mnogih drugih redova koji su je počeli nositi na svojim pojasevima.

Bilo je vremena kada je svaki katolik obično nosio krunicu sa sobom, ne samo kao predmet za brojanje molitva Zdravomarija, već kao instrument za privlačenje Božjih blagoslova.

Molitva koja nas intimno sjedinjuje s Bogom

Što je krunica?

Ukratko, to je skladba razmatranja o životu Gospodina našega Isusa Krista i Njegove Blažene Majke, u kombinaciji s vokalnim molitvama. Ova kombinacija vokalne i mentalne molitve je doista predivna jer dok se molba izgovara usnama, um se koncentrira na određeni detalj.

Time čovjek čini sve što može u nadnaravnom redu: svojim se nakanama sjedinjuje s onim što njegove usne izgovaraju, a svojim se umom prepušta onome o čemu razmišlja njegov duh.

U ovom obliku molitve čovjek se prisno sjedinjuje s Bogom, tim više što se to sjedinjenje ostvaruje po Mariji, Posrednici svih milosti.

Netko bi se mogao zapitati: „Kakav je smisao uglas moliti se Gospi dok razmatramo o nečem drugom? Zar ne može nešto jednostavnije? Ne bi li bilo lakše najprije razmatrati, a zatim izmoliti deset Zdravo Marija?”

Odgovor je vrlo jednostavan. Svaka tajna sadrži, u svojim pojedinostima, beskrajne uzvišenosti koje naš jadni duh nastoji dokučiti… Da bismo to mogli učiniti što savršenije, potrebna nam je pomoć Božje milosti, a ta nam je milost dana preko Gospine pomoći. Ukratko, izgovaramo Zdravo Marijo kako bismo zamolili Blaženu Djevicu da nam izmoli milosti potrebne za dobro razmatranje.

Snažna i ozbiljna pobožnost, puna promišljanja

U Krunici otkrivamo mala, ali dragocjena teološka blaga koja je čine remek-djelom katoličke duhovnosti i nauka.

Ova pobožnost ima ogromnu snagu i značaj. Ne uključuje samo emocije; naprotiv, ozbiljna je, promišljena, s čvrstim temeljima. Njime se izgrađuje duhovni život katoličkog čovjeka kao čvrsta i sjajna građevina uvida i pouzdanosti.

Štoviše, razmišljanje o otajstvima života našega Gospodina i Njegove Majke daje vjernicima mogućnost primanja milosti koje se odnose na događaj o kojemu razmišljaju.

Razmotrimo li bezbrojne milosti koje Presveta Marija dijeli molitvom svete Krunice, vidimo u tome nešto što je čini nadmoćnijom od ostalih čina marijanske pobožnosti. E sada, zašto je to tako?

Prije svega, vrijedi istaknuti da Gospa, kao uzvišena Kraljica, ima pravo odabrati svoje sklonosti! A željela je tu pobožnost uzdići iznad svih ostalih, dijeleći vrlo posebne milosti molitvom svete Krunice.

Odluka da se svakodnevno moli krunica

Jedan događaj iz života svetog Alfonza Marije de Liguorija pokazuje nam da je krunica, osobito tijekom velike borbe, zalog pobjede.

Dok je sveca u invalidskim kolicima vodio hodnicima samostana brat iz njegova reda, upitao je jesu li izmolili cijelu Krunicu. Brat je odgovorio:

“Ne sjećam se.”

“Pomolimo se, dakle,” rekao je sveti Alfonz.

“Ali ti si umoran! Kakva je šteta da se danas ne moli Krunica?”

“Bojim se za svoje vječno spasenje ako je zanemarim izmoliti makar samo jedan dan.”

Upravo tako trebamo misliti i osjećati: Krunica je veliko jamstvo naše konačne ustrajnosti. Moramo moliti Presvetu Djevicu za milost da je molimo svaki dan našeg života.

Nikada je nemojmo napustiti!

Krunica je molitva jakih, molitva ratnika, jer ima toliku učinkovitost da čini da zlo uzmiče, a dobro napreduje. Ona veže vjernike uz Gospu i tjera đavla koji je mrzi i boji je se.

Onima koji su u iskušenju dajem ovu preporuku: držite krunicu! Ali fizički je držite, nikad je ne puštajte.

Čak i dok spavate, pokušajte držati krunicu pri ruci, tako da je možete osjetiti uza se. A ako se bojite da će pasti na pod – jer prema tome moramo postupati s punim poštovanjem – objesite je oko vrata ili stavite u džep.

“Želio bih uskrsnuti s krunicom u rukama”

Kada se naše ruke više neće moći otvoriti ili zatvoriti, i kada će ih pokretati drugi koji nam pomažu, neka nam u posljednjem molitvenom položaju bude krunica isprepletena među prstima, tako da kada se dogodi uskrsnuće mrtvih i naša tijela budu vraćena u život, sveta krunica bude tu u našim oživljenim prstima.

Nadam se da će, u trenutku kada su svi pravednici pozvani na uskrsnuće, moj prvi pobožni poljubac pasti na krunicu koju nalazim u svojim rukama.

Evo, dakle, prijedloga za nakon uskrsnuća. Nikada nisam čuo za neki sličan savjet ili dogovor vezan za taj trenutak, ali ja predlažem jedan. Kad svi uskrsnemo iz mrtvih, usred sjaja posljednjeg suda, podsjetimo se: “Imali smo dogovor.” I tada poljubimo krunicu! 

Plinio Corrêa de Oliveira/Imitatio Mariae

Pismo koje je Mario Škorin, nešto prije izbora napisao Stipi Mlinariću Ćipi, povodom situacije u predizbornoj kampanji kad se je DP-ovac ogradio od “Za dom spemni”. Pročitajte jak dopis…

   Poštovani gospodine Mlinariću,

   Zvonko, naš zajednički prijatelj iz Argentine kojeg smo oba ugostili ovog ljeta, poslao mi je sliku s druženja s Vama je, hvala dragom Svevišnjem, dobro. Možda se jednom ukaže prilika za zajedničko druženje pa bi Vam on o meni, kao opravdanje pisanju ovakvog teksta, mogao više reći. Svakako, htio bih Vam, kao hrvatski nacionalist (opis tog pojma s kojim se ponosim nalazi se u Rječniku stranih riječi B. Klaića, izdanje 1982. pa ga možete kao pouku prikazati i svojim kolegama u Saboru a i svekolikom pučanstvu), zahvaliti na svemu što radite, uvjeren sam, čistog srca, za Hrvatsku a posebice za stradalnike i naše vitezove, branitelje Vukovara.

   Ove je godine na čelu kolone bio HOS. Kao pravašu s početka ’90-ih (prije nisam smio), srce puno ponosa i rado bih da sam mogao biti tamo! Kaže mi tako jednom prilikom moj prijo Krešo iz Čepina – znaš, da nije bilo  HOS-ovaca, odnese nas Vrag, pobili bi nas četnici k’o ovce! Opaki su, svaka im čast!!

   Ratnim zastavama postrojbe narod je pljeskao s oduševljenjem. Za dom spremni, piše! Stoga i ovaj moj upit Vama, kao hrvatskom vojniku, kao branitelju Vukovara i saborskom zastupniku. Samo, još uvijek ne znam je li pripadnik hrvatske vojske koji je ustao u obranu doma hrvatski vojnik, ustaša, domobran ili samo branitelj, makar u mirovanju u pozadini bez ispaljenog metka! Partizan sigurno nije bio! Svakako, ustali su domoljubi, nacionalisti, oni po koje poziv za mobilizaciju nije trebao ići! Samo me buni naziv tih ljudi, tih vitezova!

   Ako je HOS branio Vukovar, ako narod plješće tim ljudima i njihovim zastavama na kojima je istaknut naš, hrvatski uzvik ZA DOM SPREMNI, kako biste onda protumačili izjavu Vašeg predsjednika stranke, g. Penave da neka policija radi svoj posao i istražuje tko je u koloni izvikivao taj pozdrav i, da ih je bilo i 150, to je jedan promil!? Niti jednom rječju Vaš predsjednik nije, obzirom na okolnosti, stao u obranu onih koji su taj pozdrav izvikivali dok su pored njih prolazili nositelji tih ratnih zastava na kojima upravo to piše – ZA DOM SPREMNI – a to su svojom žrtvom i dokazali mnogo puta! Je li to dodvoravanje, licemjerstvo ili samo nespretna izjava? Ili je HOS predvodio kolonu u predizborne svrhe i još jednom, ne prvi put, bio iskorišten za promidžbu drugih!?

   Zastave mogu prolaziti, slika Jean-Michaela se može istaknuti, njegova poruka pred smrt je na glavnom plakatu Grada i kolone ali ne daj Bože da netko uzvikne ZA DOM SPREMNI jer će ga policija tražiti a gradonačelnik se ograditi od onih koji su predvodnike pozdravljali njihovim ratnim pozdravom. Obzirom da sam uvjeren da su Vam poznate sve izjave Vašeg predsjednika vezane za tu temu, ovo je sasvim dovoljno.

   Samo bih još htio nadodati, obzirom da pozdrav ZA DOM SPREMNI nije kažnjiv ni kazneno ni prekršajno pa se podvodi pod remećenje javnog reda i mira te možebitnu povredu nečijih osjećaja te „raspirivanje mržnje“(!?!) iako meni nije jasno kako netko tko brani svoj dom raspiruje mržnju, pitam Vas, kao saborskog zastupnika, kome je u Vukovaru, a i drugdje u Hrvatskoj, mogao smetati ako se policija angažirala u pronalaženju koga, izgrednika, fašista, razbojnika, a gradonačelnik niti jednom rječju upozoriti policiju, ministra, predsjednika Vlade da je to LEGITIMAN pozdrav, još uvijek, u Hrvatskoj i da nemaju temelja za bilo kakvo istraživanje i progon!?

   Vašem predsjedniku, kako sam kaže, ne trebaju oni koji će dolaziti u odorama HOS-a (i „mjeriti kukuruz“!!) a upravo su odore HOS-a predvodile kolonu! Zna li Vaš predsjednik gdje su sve grobnice onih koji su, mjereći kukuruz jednom rukom a drugom držeći pušku izginuli, i treba li reći da ih je, primjerice, pun rudnik Pečovnik, još uvijek zazidan i zabranjen? Ili da ih je pun tenkovski rov od 3 km na Teznom, većinom napunjen „mjeračicama kukuruza“, ljudski degradiranim, silovanim i fizički maltretiranim!? Je li mu pritom pala na pamet Grozdana Budak ili ne zna tko je ona bila? Kći „mjerača kukuruza“! Zna li da većina tih mjeritelja nije mogla mjeriti kukuruz jer su im ruke bile svezane žicom!? Ukoliko je ta tema daleko od njega kao političara, neka bar ne pljuca po njihovoj žrtvi i udalji se od nje, kao što se i od svih njih ogradio a teško da bi deset koraka bilo gdje po Državi Hrvatskoj napravio a da ne ugazi na njihov neoznačeni grob! Na žalost to su samo političari sposobni izgovoriti a povijest je neumoljiva, što god tko htio, u svom neznanju ili političkoj promidžbi! Takvih izjava sasvim je dovoljno u javnom prostoru od očitih neprijatelja Hrvatske, od državnih institucija, preko stranaka, udruga do kojekakvih tiskovina. Pitam se, što bi na to rekao naš zajednički prijatelj Zvonko ili njegov pokojni otac, da ga može čuti! Predlažem da ode barem na Kočevski Rog ili Žumberak i iskreno zamoli za oprost one koji su zaslužni i za to što je on tu gdje jest jer, kako jednom reče i F.T., da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas!

   „Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga nositi“! Ima li taj Prosenjakov vapaj vremensko ograničenje? Za čiji interes se borio Janko Šajatović? Koga i što je branio Nikola Šubić Zrinski? Kralj Tomislav, kralj Petar Krešimir IV Veliki od kojeg i danas Švedi nose strah u kostima? Za koga je i pod kojim stijegom izginuo Petar Rajkovačić? Memišaga Đubur? Podrazumijevaju li se tu i njihove kosti ili se našao netko samoprozvan tko sebi dopušta pravo dijeliti ih na one trenutno politički korektne i one druge, „mjerače kukuruza“!? Zna li, gospodine Mlinariću, Vaš predsjednik uopće za što su se doista borili ti „mjerači kukuruza“ kako ih on naziva!? Ili je ta izjava samo u političke svrhe kao odškrinuta vrata koaliciji s nespojivim? Ako je išta pretpostavljao, u interesu dostojanstva Kolone, već je prethodno pozvao na dostojanstvo pa mu izjava o „mjerača kukuruza“ i prije nego su se pojavili zasigurno nije trebala! No, kad već jest, mnogo govori sama za sebe!

   U kojoj još državi se, poštovani g. Mlinariću, progoni one koji, posebice bez zakonskog utemeljenja, pozdravljaju oslobodilačku vojsku i njihove ratne zastave i u kojoj državi je ratni pozdrav prilikom svečanosti legitiman a izvan njih podložan progonu i maltretiranju?! Ne bi li saborski zastupnici i o tome govoriti za govornicom, ali i svugdje drugo gdje ih se čuje?! Nije li to pitanje nacionalne sigurnosti ili nadasve, podrivanje temelja nacionalne sigurnosti od onih koji to provode?

   Da ne idem predaleko u hrvatsku višetisućljetnu povijest, (modifikacije riječi DOM koja i sama ima svoje izvorište u nečem drugom, su i HOME i DUMA te ima posebnu psihološku vrijednost kao takva) samo ću Vam napomenuti kako je u novije vrijeme naš pozdrav ZA DOM SPREMNI bio pozdrav domobrana što im i ime govori pa tako u dokumentu iz 1936-e kojim od svojih kolega u SAD-u, prilikom traženja novčane potpore izdanju poglavnikove knjige LIEPA PLAVKA (Marija Oršić) u dnu istog pozdravljaju upravo tako, ZA DOM SPREMNI a „mjerači kukuruza“, kako ih naziva Vaš predsjednik, su ga preuzeli, uz dodatak. Ako je to za očekivati pod normalno od strane one druge Hrvatske kojoj ne smeta nakaznost nekih drugih simbola i pozdrava, to sasvim sigurno nije od predsjednika DP-a, koliko god se to nemušto pokušalo podvesti pod „dostojanstveni obred naklona žrtvama kroz Kolonu sjećanja“! Koju predvodi HOS! Iz razložnog poštovanja ili predizborne utrke!? Ili možda pak jest!?

   Nadalje, kako se ograditi od onih koji su podjednako tako krvarili za Hrvatsku i umirali za nju, bez obzira na okolnosti, snagu neprijatelja i predstojeće izbore!? Pitajte svojeg predsjednika je li to neznanje, nespretnost ili što drugo! Je li DP svjetlo na kraju mračna tunela ili samo još jedna džepna svjetiljka u bespućima političke zbiljnosti?! HOS je „vlasništvo“, dijete HSP-a koji je, po svojoj ideologiji zasnovanoj na učenjima Oca Domovine svjetlosnim godinama udaljen od DP-a koji bi htio imati čelno mjesto nacionalnog buđenja no bojim se da će takvim izjavama birači, barem oni osviještenog nacionalnog naboja, biti na oprezu jer, možda, u nekim ljudima još postoji biljeg nekih prethodnih iskaznica i prevaga političkog nad nacionalnim interesom, makar mnogi birači pod teretom medija, represije i neznanja posustaju. A neki i bježe, više ili manje opravdano. O mrtvima sve najbolje! Pa i „mjeračima kukuruza“! Čini li Vam, gospodine Mlinariću, predsjednik medvjeđu uslugu činjenjem i nečinjenjem? To će pokazati vrijeme no lako je biti general poslije bitke, posebice one koju izgubiš!

   Pozdravljam Vas našim hrvatskim pozdravom i želim Vam mnogo daljnjih uspjeha u zaštiti hrvatskih vrijednosti!

Mario Škorin
Struč. spec. javne uprave, Šibenik