Connect with us

Vijesti

Međunarodna kampanja za potpunu slobodu tradicionalne liturgije

Published

on

Biti katolik 2024. nije lak pothvat. Zapad prolazi kroz masovnu dekristijanizaciju, toliko da se čini da katolicizam nestaje iz javne sfere. Drugdje, broj kršćana koji se progone zbog svoje vjere je u porastu.

Štoviše, Crkvu je zahvatila unutarnja kriza koja se očituje u opadanju vjerske prakse, smanjenju svećeničkih i redovničkih zvanja, smanjenju sakramentalne prakse, pa čak i sve većem razdoru među svećenicima, biskupima i kardinalima koji su do nedavno, bilo je potpuno nezamislivo. Ipak, među svim onim što može pridonijeti unutarnjem oživljavanju Crkve i obnovi njezina misionarskog žara, prije svega je dostojno i s poštovanjem slavljenje njezine liturgije, koje se može uvelike pospješiti zahvaljujući primjeru i prisutnost tradicionalne rimske liturgije.

Unatoč svim pokušajima da se suzbije, osobito za vrijeme sadašnjeg pontifikata, ona živi i nastavlja se širiti i posvećivati kršćanski puk koji je blagoslovljen što može imati koristi od nje. Ona donosi obilne plodove pobožnosti, kao i porast zvanja i obraćenja. Privlači mlade ljude i izvor je mnogih cvjetnih djela, osobito u školama, a prati ga solidna kateheza. Nitko ne može poreći da je to vektor za očuvanje i prenošenje vjere i vjerske prakse usred slabljenja vjerskih uvjerenja i sve manjeg broja vjernika. Ova se misa, zbog svoje časne starine, može pohvaliti da je kroz stoljeća posvetila nebrojene duše. Među ostalim životnim snagama koje još uvijek djeluju u Crkvi, ovaj se oblik liturgijskog života ističe po postojanosti koju mu daje neprekinuti lex orandi.

Dakako, neka bogoslužna mjesta su dodijeljena, ili bolje rečeno tolerirana, gdje se može slaviti ova liturgija, ali prečesto ono što je jedna ruka dala druga uzima natrag, a da to, međutim, nikada ne uspijeva nestati.

Od masovnog pada u razdoblju neposredno nakon Drugoga vatikanskog koncila, u više se navrata nastojalo oživjeti vjersku praksu, povećati broj svećeničkih i redovničkih zvanja te očuvati vjeru kršćanskog naroda. Sve, osim dopuštanja ljudima da iskuse tradicionalnu liturgiju, dajući priliku tridentskoj liturgiji. Danas, međutim, zdrav razum hitno zahtijeva da se dopusti život i napredak svim životnim snagama u Crkvi, a osobito onoj koja uživa pravo koje seže više od tisućljeća.

Da ne bude zabune: ovaj apel nije peticija za dobivanje nove tolerancije kao 1984. i 1988., niti čak vraćanje statusa dodijeljenog 2007. motu proprio Summorum Pontificum, koji je, priznajući načelno pravo, zapravo svedeno na režim oskudno danih dozvola.

Kao laici, nije na nama davati sud o Drugom vatikanskom koncilu, njegovom kontinuitetu ili diskontinuitetu s dotadašnjim naukom Crkve, zaslugama ili neutemeljenosti reformi koje su iz njega proizašle i tako dalje. S druge strane, potrebno je braniti i prenositi sredstva koja je Providnost upotrijebila kako bi sve većem broju katolika omogućila očuvanje vjere, rast u njoj ili otkrivanje nje. Tradicionalna liturgija igra bitnu ulogu u tom procesu, zahvaljujući svojoj transcendentnosti, svojoj ljepoti, svojoj bezvremenosti i svojoj doktrinarnoj sigurnosti.

Zbog toga jednostavno molimo, radi istinske slobode djece Božje u Crkvi, da se udijeli puna sloboda tradicionalnoj liturgiji, sa slobodnim korištenjem svih njezinih liturgijskih knjiga, tako da, bez zapreka, u latinskom obredu, mogu koristiti svi vjernici i svi klerici mogu ga slaviti.

Jean-Pierre Maugendre, direktor Renaissance Catholique, Pariz, Francuska

Vijesti

Ovako danas izgleda „Moje drago serce”

Published

on

U povodu godišnjice pogubljenja Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana 30. travnja 1671.

Jedno od najljepših, najintimnijih, najtužnijih i najčitanijih pisama

Slika: Oton Iveković: Oproštaj Katarine i Petra Zrinskoga

Ovako danas izgleda „Moje drago serce” jedno od najljepših, najintimnijih, najtužnijih i najčitanijih pisama ikad napisanih na ovim prostorima.

Potpisuje ga Petar Zrinski, i prije pogubljenja namjenjuje supruzi, Ani Katarini Zrinskoj. Od tog trena nadalje, izvorno pismo je preživjelo sve i danas se čuva u pismohrani Zagrebačke biskupije.

moje drago serce

Radi lakšeg čitanja, ovo je tekst pisma:

„Moje drago serce.

Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati.

Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu.

Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi.

Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo.

Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti.

U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671.

Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.”

Blaga i misterije

Continue Reading

Vijesti

Majke Srebrenice traže vojsku na granici sa Srbijom: Vučićeve ‘prijetnje’ shvatiti ozbiljno

Published

on

Srbija se protivi rezoluciji smatrajući da se tako nameće kolektivna krivnja srpskom narodu, a u UN-u ponajprije računa na podršku Rusije i Kine…

Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Udruženje “Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa” uputili su pismo međunarodnim organizacijama, uključujući NATO, EUFOR i OHR, povodom izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će se Srbija suprotstaviti svim silama Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, te kako će usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici “otvoriti Pandorinu kutiju bez presedana”.

Iz ovih Udruženja pitaju “šta znači otvaranje Pandorine kutije”, pozivaju da se Vučićeve “prijetnje” shvate ozbiljno te da se hitno rasporede snage NATO-a na granicu BiH i Srbije.

”S obzirom da predsjednik Srbije tvrdi da će se Srbija suprotstaviti svim silama Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, te kako je ponosan na rezultate kampanje protiv prijema Kosova u Vijeće Europe i Rezolucije o Srebrenici, nagovještavajući kako će usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici ‘otvoriti Pandorinu kutiju bez presedana’. Pitamo se šta znači otvaranje Pandorine kutije? Otvaranje plana Srpskog sveta s oružjem dobivenim od Rusije i Kine? Znači li to novi rat ili nastavak neostvarenih snova predsjednika Srbije iz devedesetih”, naveli su iz Udruženja.

Naglašavaju da je svaka prijetnja miru ozbiljno kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma te da je sama najava predsjednika Srbije o “otvaranju” nečeg poziv garantima mira u Bosni i Hercegovini da zaštite mir. ”Predsjednik Srbije je osoba koja je javno zaprijetila; ‘za jednog Srbina ubit ćemo sto muslimana’ i izjave takve osobe se moraju ozbiljno shvatiti. Pozivamo sve predstavnike međunarodne zajednice da najozbiljnije shvate prijetnje Aleksandra Vučića i da hitno rasporede NATO snage na granici BiH i Srbije”, zatraženo je u pismu.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić rekao je kako će rezolucija o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini UN-a, gdje ne postoji pravo veta, ”biti donesena preglasavanjem, što će otvoriti Pandorinu kutiju jer će uslijediti mnogo inicijativa za donošenje rezolucija o zločinima genocida počinjenim u svijetu, od Jasenovca pa nadalje”’. Rezolucija o Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici trebala bi se tijekom svibnja naći na glasanju pred Općom skupštinom UN-a. U nacrtu se, uz ostalo, traži osuda poricanja genocida u Srebrenici i veličanja odgovornih za ubojstvo oko 8000 bošnjačkih civila u srpnju 1995. godine. Vučić je rekao da se tijekom boravka u sjedištu UN-a u New Yorku sastao s 22 predsjednika i premijera, sa šest dužnosnika UN-a te s predstavnicima ukupno 111 zemalja članica UN-a, kako bi spriječio usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Srbija se protivi usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici i prijemu Kosova u Vijeće Europe i bit će to neizvjesna borba, rekao je Vučić u ponedjeljak po povratku iz New Yorka. Lobiranje protiv rezolucije ocijenio kao borbu “borbu Davida i Golijata” istaknuvši kako se borio za “čast i obraz Srbije” te dodao da donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici služi samo za traženje ratne odštete od Srbije. Srbija se protivi rezoluciji smatrajući da se tako nameće kolektivna krivnja srpskom narodu, a u UN-u ponajprije računa na podršku Rusije i Kine te prijateljskih zemalja Afrike i Južne Amerike. Rusija je 2015. u Vijeću sigurnosti UN-a blokirala usvajanje rezolucije o osudi genocida u Srebrenici koju je predložila Velika Britanija, a podržale su je Sjedinjene Države i zemlje Europske unije.

Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) masovni zločin u Srebrenici označen je kao genocid koji su počinili pripadnici vojske bosanskih Srba, a Srbija (tada u zajednici s Crnom Gorom) označena je kao odgovorna što nije učinila ništa da se genocid spriječi i da kazni počinitelje. Za genocid i zločine u Srebrenici pred međunarodnim i sudovima BiH je osuđeno više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora, podsjeća Hina.

Komentirajući očekivano glasanje o prijemu Kosova u Vijeće Europe tijekom svibnja, Vučić je rekao kako su “sve opcije otvorene”, ali su i dalje najveće šanse da će Priština dobiti zeleno svjetlo. Parlamentarna skupština VE je 16. travnja usvojila preporuku za prijem Kosova u tu organizaciju, konačna odluka očekuje se 16. svibnja, a za prijem Kosova u Političkom odboru VE-a trebalo bi osigurati glasove dvije trećine od 46 članica.

Continue Reading

Vijesti

USKRSNA DONATORSKA INICIJATIVA u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi

Published

on

Iz Uskršnje donatorske inicijative, prenosimo poziv UGIC (Udruga Grčko-istočne crkve) za pomoć Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi:

Poštovana braćo i sestre u Kristu,

Hrvatska pravoslavna crkva sljednica je autokefalne Karlovačke arhiepiskopije sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1691. do 1920. i čiji je poglavar nosio naslov Patrijarh Hrvatski.

Hrvatska pravoslavna crkva jedina je autokefalna crkva u Hrvatskoj vezana za hrvatsku državnost i koja moli „o blagovjernom hrvatskom narodu i njegovim pobjedama nad neprijateljima”.

Prije 11 godina obnovili smo Hrvatsku pravoslavnu crkvu i unatoč tomu što smo dobili u svoju korist presudu Visokog upravnog suda, hrvatski državni vrh uporno nas odbija registrirati tako da do sada nismo dobili niti lipe  (centa) od hrvatske države, za čiji smo teritorij po kanonu vezani. Mi smo jedina Crkva u RH, koja plaća najam za prostoriju u kojoj drži svoja redovita bogoslužja.

Donacije su nam potrebne za unapređenje našeg djelovanja – uzdržavanje novih svećenika i uređivanje novih crkava.

Molimo sve hrvatske domoljube, kojima je stalo do puninе hrvatske državne samostalnosti za donaciju u skladu sa svojim mogućnostima, kako bismo nastavili raditi na dobrobit blagovjernog hrvatskog naroda.

UGIC (Udruga Grčko-istočne crkve).

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved